četvrtak, 29. studenoga 2012.
srijeda, 28. studenoga 2012.
utorak, 27. studenoga 2012.
ponedjeljak, 26. studenoga 2012.
nedjelja, 25. studenoga 2012.
subota, 24. studenoga 2012.
Croacias Totales - Radiosat: Alojamiento-Croacia
Croacias Totales - Radiosat: Alojamiento-Croacia: http://www.abuelasbeachhouse.com/ http://www.sobestaniczimmerstanicroomsstanic.com/
NE ŽELIM BITI ROB U VLASTITOJ HRVATSKOJ DOMOVINI, ŽELITE LI VIp?
HRVATSKI SVJETSKI SABOR
Broj: 01-11-26/2012.
Poreč, 23 studenog 2012 . godine
Poštovani !
POZIVAMO VAS NA SURADNJU, kako bi zajednički utvrdili put kojim trebamo ići da bi nagomilano trnje, koje nam je na putu ka boljitku lijepe naše Domovine, uklonili i time osigurali bolje uvjete života Naroda i Države Hrvatske...
Godine 2002. pokrenut je program ujedinjenja stručnjaka iz zemlje i svijeta. Nazvali smo ih TIM za izradu gospodarskog programa RH. Nakon nekoliko godina rada taj TIM je ispunio postavljene zadatke i izradio gospodarski program sa kojim ste upoznatih, donosno ikojega ožete kratko upoznatih na: http://youtu.be/
Ovim razvojnim programom Hrvatska je dobila zlatnu koku, koja nosi zlata jaja koja treba zanati i htjeti pokupiti, što nije baš lako. Hrvatska, kao mala zemlja, između ostalih resursa ima 7 međunarodnih koridora što Hrvatskom narodu osigurava rentu kojom bez puno rada omogućava bolji život.
Nakon usvajanja programa 28. 06. 2010. godine na nivou Europe i nakon što su ga potpisali naši ministri (a da i ne znaju što su potpisali) bili smo veoma veseli te smo mislili da su naši gospodarski problemi iza nas. PREVARILI SMO SE. Nismo mogli ni sanjati da Vlada RH te programe neće prihvatiti, kada su ih dobili na tanjuru bez jedne kune, jer je zahvaljujući članovima TIMA (kojih imamo u svim europskim institucijama) sve je platila EU i to 7 miliona eura nepovratno.
Programi su ponuđeni Predsjedniku RH gosp. Stjepanu Mesiću i Vladi RH tadašnjem predsjedniku dr. Ivi Sanaderu. Oni te programe nisu prihvatili. Smjenom u Vladi RH Program je ponuđen tadašnjoj predsjednici Vlade Jadranki Kosor i Predsjedniku RH prof. dr. Ivo Josipović. Predsjednik RH načelno je podržalo programe dok je tadašnja Predsjednica Jadranka Kosor iste odbila. Dolaskom za predsjednika Vlade gosp. Zoran Milanović programe je birokratski odbio sa obrazloženjem da on nema vremena. (Predsjednik RH je njegove odluke prihvatio). Detalje imate na www.hssd.hr pod rubrikom vijesti. U drugom mjesecu 2012. godine nakon utvrđenog činjeničnog stanja da tri vlade RH nisu i ne žele prihvatiti gospodarske programe i tu zlatnu koku staviti u funkciju i za dobrobit Hrvatskog Narodna, odlučeno je da se formira POLITIČKI TIM po istom modelu po istim uvjetima sa političkim zadatkom kao bi se osigurali uvjeti za realizaciju gospodarskih programa. Ovi programi ne mogu se realizirati bez Vlade RH, Sabora RH i Narodne Banke RH. U deset mjeseci rada danas imamo nekoliko stotina Hrvatskih građana iz Hrvatske i svijeta u PoLITIČKOM TIMU ( Program Tima Vam dostavljamo u privitku broj 1. ) Nadamo se da ce za mjeseci rad politički TIM toliko osposobiti da Vlada koja god bude u RH morat će realizirati njihove zahtjeve.
Hrvatski Svjetski Sabora, kao koordinator gospodarskih i političkih program, pozvat će sve udruge i pojedince u RH i zamoliti ih za suradnju, kako bi se gospodarski i politički programi što prije realizirali.
Stranka Hrvatskog Zajedništva pozvat će sve parlamentarne i izvan parlamentarne stranke na suradnju.
Sigurni smo da ćemo zajedničkim snagama svih, koji programe prihvate bilo putem Stranke Hrvatskog zajedništva, bilo putem Hrvatskog Svjetskog Sabora, stvoriti uvjete za realizaciju navedenih Gospodarskih i političkih programa.
Na svakoj udruzi i svakom pojedincu je da sami pronađu put i način na koji mogu pomoći, koristeći svoje znanje , sposbnosti i mogućnosti.
Vjerujemo da ćete Vi prihvatiti navedene programe te pomoći kako bi se zajedničkim snagama izborili za njihovu realizaciju.
Ukoliko se odlučite za suradnju molimo Vas da izaberete kontakt osobu putem koje ćemo se zajednički dogovarati o daljnjim aktivnostima, kada se radi o UDRUZI. Pojedinci, koji se odluče sudjelovati u kreiranju i realizaciji navedenih program, trebaju dostaviti: Ime i prezime, područje zanimanja, telefon i E-mail.
Za sve daljnje informacije stojimo Vam na usluzi.
Tel: 0038552431575
Fax: 0038552431902
E.mail: pravo@hssd.hr ili
Srušimo zakonodavni banditizam: ovdje počinje završna bitka života i smrti! Bitka za oduzimanje imovina nakon okupacije u sotonističko-iluminatskoj EU: ZAKON O POREZU NA NEKRETNINE JE ZAKON KOJIM NAROD KOJI JEDVA ŽIVI GUBI I ONE NA ČEMU ŽIVI, JER ĆE MU ZBOG NEPLAĆANJA POREZA SVJETSKI RAZBOJNICI I DOMAĆI PREDSTAVNICI RAZBOJNIKA SVE OTETI!
POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE
ŽRTVOVANJE - UZOR SUDBINA – ŠIROM OTVORA NEBESAČovjeku na Zemlji patnje su zalog da mu se otvore nebesa, baš kao i Alojzu i ostalima iz bugojanske grupe, koji su se žrtvovali radi budućnosti hrvatske djece, a što je inspiracija na putu beskonačna života. Poznato je da zlu duhu, kao slabosti na Zemlji, posebno smetaju jaki i odvažni dok angažiranjem zastupaju život. Eto zašto takve napada sotona, napada s razlogom i uvijek kada se zastupa život, naročito zlo napada žene i djecu - budućnost hrvatsku. Posebno su zlu izložene žene i djeca, onih koji su se žrtvovali u obrani hrvatskih majki i djece, isto kao Hrvati iz bugojanske grupe koje je predvodio Alojz boreći se radi uvjeta dostojnih životu, čovjeku, Hrvatu u Hrvatskoj. Dakle, predodređeni kao i njihova djeca kao izrazite žrtve za život Hrvata, ali adekvatno su i u milosti Stvoritelja. Njihova imena i prezimena potvrđuju ovo, zato se toliko i spominju. Dakle, čovjek je u kušnji dok se ne ispune razlozi, blago čovjeku koji odolijeva, što život znači, što život jest, koji stalno teče. Život Hrvata odraz je po uvjetima - stvorenih razloga u Hrvatskoj, znači stalno treba raditi dobro, a život se živi koliko i zastupa. Očigledno, trebamo više zastupati život zbog propusta naših predaka, shvatimo, zbog čega nam adekvatno trnu zubi. Alojz je bio svjestan da treba u srazu s neredom žrtvovati više, s neredom koji i danas izaziva Hrvate. Kako je nered opomena za jedan narod, tako pojedinci istog naroda posluže kao uzori. Danas u Hrvatskoj opet se dovoljno ne zaštićuju djeca (droga, alkohol, perverzije. . . ) od oružja sotone, što je opomena i suprotnost životu. Probudimo se, štitimo djecu i majke kao temelj budućnosti, što bi Hrvatima trebao biti barometar života i smisao. Strah je zaslužena mana svakog pojedinaca strašljivaca koji je takav zato jer je kriv zbog svoje neurednosti. U svojoj agoniji strahom paralizirani ne znaju da se strahom uredne ljude, tj. život ne može zaustaviti, jer uvijek je riječ o ljudima uzorima životu. Doista, djela pokazuju tko je po Bogu sudbinom odabran i ulogom zadužen. Odabrani su zato u centru zbivanja da svom narodu pokažu put i način kao Božji mediji, koje neredom iscrpljeni vampiri ne mogu omesti, jer zanovijetala, vampiri nisu spomena vrijedni, uvijek samo spletkare. Prokleti su jer ne zastupaju život, po svojoj anarhičnoj volji prokockali su sami sebe, stoga su opomena. Posebnim hrvatskim emigrantima i u Australiji život je ukazivao da je u Hrvatskoj po okupatorima puno grobova, i terora nad Hrvatima. To je predodredilo i potaklo pojedince kao posebne žrtve, zbog života, potičući tako da Hrvati žive jedan za drugog, a što je najbolji ulog za vlastitu dušu. Spremni samo za uredan hrvatski dom, znajući da je urednost sabiranje pozitivne snage, a što je pravedno koliko god kao narod bili snažni. Velike želje se ostvaruju s razlogom. Opet Hrvatima nedostaje odlučnosti za život o kakvom je promišljao Alojz sa svojom grupom, s kojom je došao među Hrvate da u borbi protiv okupatora pobjedi smrt. Očito, u Hrvatskoj se ne poštuju žrtve za nezavisnu i slobodnu Hrvatsku, ne poštuju se uzori čovjeku - života, zato je u Hrvatskoj od nataliteta veći mortalitet. Zašto su odgovorni osvješćeniji Hrvati kao odraz dobra, za život dalje. Gledano i ovozemaljski, ljudski, Ružici udovici i majki do sada je trebalo udovoljiti, njezinoj osobnoj želji, da vidi grob svoga supruga Alojza Andrića, ali i grobove njegovih suboraca da vide njihove žene, djeca, očevi, majke, i prijatelji, grobove u kojima je doista poseban prah u kojem su obitavale gorde duše – životi. Dakle, Hrvatima i dalje su potrebni uzori i poticaj za konstantno angažiranje, da se obrate i žive život kao uzoran narod na Zemlji. Svaki pojedinac jedne zajednice neizmjerna je vrijednost, ali opće dobro neusporedivo je i više, jer je garancija generacijama i svim pojedincima, što razumiju samo oni koji afirmativnim djelima suportiraju hrvatsku zajednicu. Kanimo se onih koji samo pričaju a ne rade ništa dobro, npr. i danas u Hrvatskoj su opasne „elite,“ ratni profiteri koji su rušeći hrvatsku privredu nemoralno stekli za sebe materijalna imanja pomoću kojih su se nametnuli i kao vlast duhom elitnijim Hrvatima, koji su zbog svega odgovorni kao „veći“ po duhovnoj vertikali, jer dozvoljavaju da ih blefiranjem uljuljaju lukavi ratni profiteri i njihovi mentori iz inozemnog podzemlja. Čovjeku, dostojanstvo i samopouzdanje su oruđa, zbog zemaljskih uvjeta kao osnove, jer se pretpostavlja da je čovjek taj u kojem se demonstrira poseban život na Zemlji. Dakle, čovjek treba ustrajati, u što ne spada bježanje od problema, već se treba uredno angažirati zbog uvjeta dostojnih čovjeku i životu. Naravno, kada čovjek ne odoli iskušenjima, neuredno - egoistički posluži se općim dobrom potom postane hrđa i bolest zajednice, proturiječi životu pa postane ništa, i tako dozvoli u vlastitoj zajednici narušavanje općeg dobra.
Dr. sc. Ilija Barjašić
POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE
www.google.com
petak, 23. studenoga 2012.
GOSPODO I DRUGOVI, HOĆEMO ODMAH ISTINU:" ŠTO STE URADILI S STO DVADESET I DVIJE MILIJARDE ZAJEDNIČKOG NOVCA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Gospodo i drugovi, mi hrvatski narod hoćemo istinu, što ste uradili s sto dvadeset i dvije milijarde dolara naše državne imovine
Kao jedan od prvih osnivača HDZ bio sam sretan i ponosan na sebe u stvaranju suverene i nezavisne hrvatske države, i kada bi mi se ponovo ponovila 1989 isto bi učinio, stao bio u stvaranje i obranu moje domovine, i život ne bi žalio. Mnogi prvi članovi HDZ su na taj način od Vukovara do Dubrovnika i izgubili život i materijalna dobra .Osobno mi je tada bila čast i obveza zvati se članom HDZ, jer HDZ je stvorio i obranio suverenitet i nezavisnost hrvatske države i zbog toga se danas sramim što sam malo poduzeo, ali onda mi dolazi slijedeće pitanje: "Da li sam išta i mogao poduzeti, poslije rata sam bio običan član glasačke mašinerije i ništa drugo, kroz četiri godine vladanja sjetili bi se mene kada bi došli novi izbori i kada je trebalo dati ponovo glas. Dobro se sjećam kada su 1993 godine u hotel Zagreb u Splitu doveli vezane Vitešku skupinu Hrvata iz srednje Bosne, povraćao sam od muke i nemoći, kao da danas vidim ona dva američka helikoptera kako kruže iznad hotela. General Tihomir Blaškić kao i ostali Hrvati srednje Bosne odvedeni su nasilno u Haag uz plač i zapomaganje njihovih obitelji! Sjedili smo za šankom vojnog hotela Zagreb kao i pojedini hrvatski generali i nijemo gledali što se događa, iako smo u dubini duše trebali znati da i nas čeka ista sudbina, i ubrzo nas je i dočekalo, prvi koji je uhvaćen i procesuiran bio je general Mirko Norac. Stvorili smo tada stožer za dignitet domovinskog rata i odlučili da ćemo životima braniti naše prijatelje, suborce, zapovijednike ali dobro se sjećam kada je na splitskoj rivi predsjednik dr. Ivo Sanader obećao da se neće izručiti ni jedan Hrvat ako oni dođu i uzmu vlast, povjerovali smo i uzeli su vlast, odmah nakon što je HDZ pobijedio na izborima došla je optužnica za generala Ante Gotovina, ti "veliki Hrvati" su sada počeli loviti hrvatskog junaka kao zadnjeg kriminalca i tada je puklo u meni, dosta je, i javno sam se ogradio od tog HDZ i napustio stranku. Ovih dana izrečena je prva nepravomoćna presuda za ratno profiterstvo, što jako pozitivno djeluje na sve strukture i pojedince u društvu. Međutim, već određene grupe i pojedinci u RH koji su bili umiješani u pretvorbeni kriminal stvaraju klimu da će presuda pasti zbog ratnog profiterstva zbog čega su počeli djelovati prema Briselu i Europskoj komisiji EU da se ukinu ustavne odredbe koje definiraju da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju. Obrazloženje presude predsjednika sudskog vijeća koje je izreklo presudu ohrabruje moralno, pravno i sadržajno. Presuda jača vjeru u državne institucije, budi nadu u svakom pojedincu da će pred to sudačko vijeće ili druga vijeća pravde biti privedeni doslovno svi koji su u tom najtežem razdoblju za domovinu pribavili protupravnu imovinsku korist. Stranka hrvatskog zajedništva poziva nadležne institucije da se i na pretvorbi društvenih poduzeća dogodi sanaderizacija nad svima koji su bili u prilici voditi postupke ili nadzirati postupke pretvorbe, toga najvećeg zločina u novijoj hrvatskoj povijesti. Zaista je nužno utvrditi načine na koje je trajno izgubljeno 122.000.000.000,00 američkih dolara vrijednosti imovine društvenog proizvodnog (realnog) sektora, a bez posla ostalo 750.000 radnika koji su nekim čudnim postupcima i metodama pretvoreni u umirovljenike. Upozoravali smo i upozoravat ćemo na odredbe Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91), te na odredbe Zakona o Hrvatskom Fondu za privatizaciju (NN 84/92) i odredbe Zakona o privatizaciji (NN 21/96). U svim navedenim zakonima provlači se čvrst stav da se dionice ne mogu stjecati kreditima poduzeća ili jamstvima imovinom poduzeća za kredite koji se uzimaju za te svrhe. Ovaj stav je kršen tako što su Fond za privatizaciju i Agencija RH za restrukturiranje i razvoj prihvaćali kupnju poduzeća jamstvom na imovinu poduzeća koja se kupuju kreditima banaka, koje na taj način postaju dileri i uništavači svakoga. Odvode poduzeća u stečajeve i likvidacije u kojima se te banke pojavljuju kao vjerovnik i prodavatelj – DILER. Na kraju balade hrvatska vlada izvodi famoznu sanaciju tih istih banaka, koje su nositelji upravljanja na imovini propalih poduzeća nakon krađe tih istih poduzeća. Drugi stav koji se čvrsto ugrađuje u sva zakonska rješenja pretvorbe sve do 1996. godine i dalje ukazuje na činjenicu da sredstva ostvarena prodajom poduzeća postaju imovina i sredstva Fonda za restrukturiranje i razvoj. Sve društvene knjigovodstvene analize upućuju kako je kršenje zakona po ovom stavu rezultiralo minornim sredstvima ostvarenim prodajom i pretvorbom imovine, a stvarna vrijednost je kako smo već naveli preko 122.000.000.000,00 američkih dolara. Vrlo lako je provesti analize za sva poduzeća kontrolom rada područnih ureda kako Fonda tako i Agencije. Treba hitno provjeriti imovinska stanja voditelja tih područnih i državnih Ureda za pretvorbu i Agencije za razvoj. Nije moguće da se o zakone ogriješio samo jedan ili dvojica procesuiranih u prodaji imovine bivše Tvornice cigle u Ninu. Kad bi bilo tako, mi bismo vjerovali da je Sanader čist i nevin poput Bogorodice. Prateći taj ured na razini Zadarske županije posve smo sigurni da nije tako. Miljenici stranke na vlasti i voditelja područnih Ureda za pretvorbu lakše su kupovali poduzeća nego cipele, ali doslovce za sitniš koji je manje vrijedan od vrata na ulazima u ta poduzeća. Ista su kreditno prezaduživali jamstvima imovinom koju kupuju jer svoje nisu imali, a kreditna sredstva koristili za ZNA SE što. Tražimo hitnu reviziju. Ne knjigovodstvenu nego krim reviziju i financijsko vještačenje pregledom dokumenata kako poduzeća, tako i kupaca poduzeća i prodavatelja u Fondu ili Agenciji ili banci. Sveobuhvatnim pregledom ugovora i tijekova pretvorbe od strane nadležnih državnih institucija, vjerovali bismo i nadali se da je sanaderizacija pretvorbe na djelu. Gospodo nositelji vlasti, prevelike su bile ovlasti Fonda i Agencije u proteklom razdoblju da Vas ostavljaju u uvjerenju da je Sanader solist iznad svega. Mi smo posve uvjereni da nije niti dirigent. Orkestar je velik, ali ne toliko da ga vi ne biste pregledali u pola godine. Jasno, ako postoji volja i želja za pravdom. Prevelik je kolač bio i još uvijek jest na raspolaganju Fondu i Agenciji, a zakonska rješenja su šuplja i nejasna da ih mangupi ne bi materijalizirali i zloupotrijebili. Sugeriramo pilot projekt provjere u zadarskim ali i ostalim uredima u hrvatskoj za pretvorbu i Agenciji RH za restrukturiranje i razvoj. Konačno, ako je Sanader arhitekt kriminala i korupcije, nedvojbeno slijedi postojanje mnogih subjekata i struktura u toj građevini koji po uvjerenju građana i SHZ-a još uvijek čvrsto drže poluge društvene organizacije. Stoga pozivamo izvršnu i sudsku vlast na demontažu strukture "sanaderizacije" društva, te njeno rušenje u temeljima. Isto smatram da svaka politička stranka ima svoje "Sanadere" u temeljima a hrvatski narod želi i mora znati istinu, posebno istinu oko pridruživanja u EU, zanima nas što ste u naše ime potpisali.
četvrtak, 22. studenoga 2012.
srijeda, 21. studenoga 2012.
Croacias Totales - Radiosat: Monsinjor Mile Bogović u razgovoru sa Croacias Tot...
Croacias Totales - Radiosat: Monsinjor Mile Bogović u razgovoru sa Croacias Tot...: Monsinjor Mile Bogović u razgovoru sa Croacias Totales Radiosat, subotu 3 studenog
Croacias Totales - Radiosat: Ko je to mojoj Hrvatskoj rušio sne
Croacias Totales - Radiosat: Ko je to mojoj Hrvatskoj rušio sne: Foto VecernjiList Odjednom mu je, kaže, došlo “iz srca”. U samo pola sata napisao je dirljivu pjesmu o Vukovaru i ratu pa je “prilijep...
utorak, 20. studenoga 2012.
TWITER
<a href="https://twitter.com/share" class="twitter-share-button" data-via="atoki31">Tweet</a>
<script>!function(d,s,id){var js,fjs=d.getElementsByTagName(s)[0];if(!d.getElementById(id)){js=d.createElement(s);js.id=id;js.src="//platform.twitter.com/widgets.js";fjs.parentNode.insertBefore(js,fjs);}}(document,"script","twitter-wjs");</script>
ponedjeljak, 19. studenoga 2012.
HRVATSKI NAROD MORA KONAČNO POČETI KAŽNJAVATI VELEIZDAJU I VELEIZDAJNIKE
RASIZAM DOMAĆIH SLUGU:
JOSIPOVIĆEV RASIZAM
JOSIPOVIĆEV RASIZAM
Dragi Josipe!
I Vama se rastvori more da bi propustilo dvojicu nedužno suđenih uznika.
Hvala Vam!
I dalje ćemo Vas slijediti.
(Pismo potpisnicima VS UN-a)
Poštovani potpisnici i supotpisnici Pisma VSUN-a,
Više vas mi piše i čudi se što vam se ne javljam nakon presuda u Haagu. Zapravo, čini mi se da sam sve što sam trebao reći napisao prije samih presuda u pismu Predsjedniku Vlade. A s druge strane Hrvatska slavi kao u vrijeme “Oluje”, pa trebam slaviti i ja, zar ne?
Svi slavimo što su napokon na Sudu u Haagu priznali koliko je “Oluja” bila sjajna i veličanstvena pobjeda. Poslije tolikih godina krivotvorenja, laži i manipulacija priznali su da smo i mi država kao i sve druge i da imamo pravo na samoobranu. Priznali su da se i na nas odnosi Ženevska konvencija od 12. kolovoza 1949., koja govori o ratnim zločinima, odredba članka 3. stavak 1. Protokola II. koji kaže:
"Ne može se pozivati ni na jednu odredbu ovog protokola da bi se ugrozio suverenitet države ili odgovornost vlade da svim zakonitim sredstvima održava ili ponovno uspostavi zakon i red u državi ili da brani nacionalno jedinstvo i teritorijalni integritet države!"
Drugim riječima, postoji zločin agresije i različito se tretiraju zločini u agresiji i u obrani. To se odnosi i na zapovjednu odgovornost. U obrani se o njoj može govoriti samo ako je takva zapovijed izravno i dana, a odgovara onaj koji ju je dao.
Oni koji suprotno tumače ili negiraju ovakva prava u obrani zapravo rasistički određuju na koje se države i narode međunarodno pravo odnosi, a na koje ne.
Sud u Haagu ovim presudama, zapravo, je priznao koliko smo bili u pravu kada smo u svom Pismu VS UN-a tvrdili da je prvostupanjska presuda rasistička!
Zato je narodno slavlje i proslava i morala biti tako veličanstvena. Slobodno možemo reći da je to bila nova Oluja.
Ima puno sličnosti u onoj i ovoj “Oluji.
Kao i onda pomogao nam je dragi Bog, ali i SAD.
Sličnost i kod mene. I tada je, a i sada me supruga grdi zato što zbog moje matematike nije u Hrvatskoj, pa ne može biti s narodom u trenutcima naših najvećih slavlja.
A s druge strane dobro je bilo biti u Australiji u ono vrijeme. Dan uoči “Oluje” tvrdio sam kako ćemo brzo povratiti okupirana područja iz jednostavnog razloga što Srbi nikada u povijesti nisu dobili neki rat kada su ratovali sami.
I doista sutradan je uslijedila “Oluja”. Pobjeda za koju je sam Milošević rekao da su njegovi bježali kao zečevi. Ali, moram danas u času konačnog trijumfa Oluje uzeti u zaštitu hrvatske Srbe od takvih napada na njihovu “bežaniju”.
Naime, optužujući samo hrvatske Srbe, Milošević je štitio srpski narod u cjelini od spoznaje da Srbi nisu ratnici. To sjajno potvrđuje priča o dolasku Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana u Split, kada je na njegovo pitanje što im je još obećao, a nije još ispunio, cijela Riva počela skandirati: Vukovar, Vukovar… Tada je u Beoradu “pukla” priča da se na Rivi čulo: Zemun, Zemun… I cijene nekretnina u Zemunu su preko noći prepolovljene! Zečevi su i tamo, a ne samo kod nas, zar ne?
A razlika između one i ove “Oluje je očita.
Simbol proslave one prve je ta priča o Rivi. Proslavljao je narod i vlast. Proslavljali su oni koji vole Hrvatsku!
A danas su na vlasti oni drugi. Glavni organizatori dočeka bili su iz onih stranaka čiji se čelnici nisu radovali “Oluji”, kako je tada izjavio zastupnik Mate Meštrović u Hrvatskom Državnom Saboru. Zbog toga je on iz takve oporbe prešao u HDZ!
A dolaskom na vlast sve su učinili da se naši generali nađu u Haagu. O tome i danas pišu mnogi državotvorni komentatori. Pišu o Mesićevoj veleizdajničkoj politici, a zaboravljaju spomenuti ogromnu ulogu današnjega predsjednika RH Josipovića u svemu tome. O tome sam pisao i u člancima, knjigama, pa i u pismima Predsjedniku Vlade, čak i u onom uoči presude. Čitam Josipovićev intervju u Večernjem listu od 17. 11. 2012. i nalazim sve više potvrda i činjenica za takve tvrdnje. Zapravo usporedimo li ono što kroz svo to razdoblje tvrdi Mesić i Josipović vidjet ćemo da oni govore isto.
Ponovo vidimo da su još u vrijeme predsjednika Tuđmana željeli kriminalizirati “Oluju”. Dakle akciju u kojoj se oslobodilo okupirano područje naše države i zbok čega se po međunarodnom pravu ne može okriviti vlast za bilo što u svezi s tim. Znamo da su pokušali sa “Sub-poenom” za ministra Šuška. To je bio prvi izravni pokušaj Suda u Haagu da se negira Hrvatsko prava koja joj pripadaju po međunarodnom pravu. Hrvatska je ušla u pravni spor i pobijedila na tom sudu. Dapače, sam Sud je konstatirao da se od Hrvatske ne može tražiti veliki broj tajnih dokumenata (“na stotine”).
Ali, tadašnji sveučilišni profesor s Pravnog fakulteta “ne zna” za to pa danas kaže:
Kažete, dakle, da ničega ovog ne bi bilo da su se zločini na vrijeme procesuirali.
Tako je. Podsjetit ću da je jedan od najvažnijih razloga moje ostavke na članstvo u Savjetu za suradnju s Haaškim sudom 1998. bilo to što Savjet nije prihvatio moj prijedlog da se generalu Gotovini u Hrvatskoj omogući razgovor s haaškim istražiteljima. Vjerujem da bi on, kao što je to učinio general Petar Stipetić, već tada razjasnio svoju ulogu u ratnim događajima.
I danas se u javnosti raspravlja o tome tko je odgovoran za to što Gotovini nije omogućen razgovor s istražiteljima.
Mislim da to danas više nije važno, nema potrebe to pitanje otvarati. Mogu pretpostaviti da su svi postupali u dobroj namjeri.
Ne vjerujem da je Josipović doista sve to radio u “dobroj namjeri". Trebalo bi doista ustanoviti jesu li preko njega iz Haaga pokušali “iznutra” promjeniti presudi o “sub-poeni”. Nisu Josipoviću vjerovali ni u tadašnjim vlastima, pa su godinu dana kasnije donijeli Deklaraciju kojom se oduzima pravo Haškom sudu da raspravlja o “Bljesku” i “Oluji”. Dolaskom na vlast 2000. upravo je Josipović sastavio tekst nove Deklaracije kojom je novi sastav Sabora poništio ono što Josipović nije uspio ostvariti kao član Savjeta za suradnju s Haaškim sudom. Donijeta je saborska odluka o Hrvatima kao manje vrijednoj vrsti, na koju se ne odnosi međunarodno pravo. Čak je danas poznato i to da je sam tekst Josipović prvo poslao u Haag “na odobrenje”.
S druge strane, kako očito Mesić samo ponavlja Josipovićeve stavove, nameće se pitanje je li Mesićevo protuzakonito davanje transkripata (dao ih je na tisuće, protuzakonito, a sam Sud je ustvrdio da ih se nemože tražiti na stotine!) povezano s Josipovićem. Zato je zanimljivo što sam Josipović o tome kaže:
A mislite li da je važno i drugo pitanje, tko je haaškim tužiteljima dao tzv. brijunske transkripte?
Tu je važno reći da je, bez obzira na sav teret i sve stradanje koje su prošli generali, Hrvatska imala dužnost surađivati s Haagom, pa i da daje dokaze. Danas, temeljem ove presude, kritizirati one koji su provodili poslove suradnje ne bi bilo korektno. Da se nije surađivalo, Hrvatska danas ne bi bila pred vratima EU. Pri tome ne želim reći da je riječ o trgovini, riječ je jednostavno o izvršavanju obveza koje je svaka država imala prema Statutu Suda.
Ne bi me iznenadilo, kada Mesić (i) zbog transkripata bude izveden pred Sud, da on neće optuživati Josipovića.
Zvuči nevjerojatno, ali Josipović je i u obraćanju generalima optuživao Hrvatsku. Zapravo ponovio je svoju rasističku tezu o istovjetnosti ratnog zločina, dakle zločina agresora i zločina u ratu, dakle zločina koji se može načiniti u samoobrani. Rasistička je po tome što u biti negira Ženevsku konvenciju pa poistovjećuje pojedinačni zločin na ljudima (to su mu Srbi) sa ratnim zločinom nad neljudima (Hrvatima). Po Josipoviću na neljude se ova konvencija zato ne odnosi. Kasnije je i knjigu napisao o ratnim zločinima, ali svoju rasističku teoriju je izbjegao tako što gore citirani stavak iz Ženevske konvencije nije ni spomenuo.
Rekao je našim herojima:
“Nosili ste teret nečijeg tuđeg zločina i tuđe pogreške.”
Istina Josipović možda (rasistički) misli da je zločin bio spašavanje 160 do 180 tisuća muslimana! Matrica je opet ista: kako možeš spašavati toliko neljudi (to su mu muslimani), umjesto nekoliko desetaka ljudi (znate već tko su njemu ljudi).
Da, Tuđman je doista bio hrvatski predsjednik. Itekako se znao ponašati u skladu s time. Međunarodno pravo se odnosi na sve pa i na „Sud“ u Haagu i sub-poenom im je to pokušao i dokazati. Josipović nas danas upozorava kako je on još 1998 godine i dao ostavku jer je smatrao – valjda kao legalist i profesor s Pravnog fakulteta – kako se međunarodno pravo odnosi na sve zemlje osim na Hrvatsku, kako se međunarodno pravo ne odnosi na neljude (Hrvati, muslimani,...), već samo na ljude (Srbi,...)
Ali, nemojmo za sve optuživati samo Josipovića i Mesića. Istina, oni su za svoje zasluge i nagrađeni predsjedničkim foteljama, ali dozvolite mi ipak da vas podsjetim na još jedanzanimljiv događaj o kome piše Nenad Ivanković u knjizi Mesiću i Račane, zašto tako? – slučaj Gotovina – Bobetko. Ivanković, naime, opisuje posjet Zagrebu američkog veleposlanika za pitanja ratnih zločina Pierrea Richarda Prospera u vrijeme Račanove vladavine (str. 67):
"U razgovoru je dao znati da je njegova Vlada zainteresirana da se slučaj Gotovina riješi na optimalan način, vodeći pritom računa i o američkim interesima. Hrvatska strana, kako kazuju indiskrecije, na to je prilično burno reagirala, istaknuvši kako bi eventualno Gotovinino oslobađanje dovelo do toga da bi desnica promarširala Zagrebom, jer je on trenutno jedini čovjek koji bi sve te snage mogao okupiti pod jedan kišobran. I da bi, jasno, Vlada tada pala."
Zato ne čudi ono što je s proslave u Zagrebu naveo Hrsvijet:
Zahvalio je (Gotovina, op. JP) i institucijama hrvatske države, predsjedniku Republike, predsjedniku Vlade, ministru obrane, pravosuđa, na što je nazočno mnoštvo uzvratilo zvižducima i negodovanjem.
Spomenimo da su se, očekivano, javili i oni, koji uživaju najveću Josipovićevu potporu u svom antihrvatskom djelovanju, a za što im Hrvatska daje velike novce. Vesna Teršelić i Zoran Pusić su iznimno teško podnijeli oslobađajuću presudu hrvatskim generalima, što je udnevniku Radio Televizije Srbije potvrdio i Savo Štrbac. Ogromne novce su dobili od hrvatske države da bi pomogli u Josipovićevim stavovima o hrvatskoj krivnji i srpskom pravu na ubijanju manje vrijednih stvorenja. Tko će im ubuduće to plaćati? Poslije Josipovićevog obraćanja generalima ne trebaju brinuti. Barem, dok je on predsjednik.
Dragi prijatelji, uvjeren sam da smo doista napravili izvrsnu stvar s našim Pismom VS UN-a. Uradili smo to onako kako je naše političare, bezuspješno, savjetovao kardinal Kuharić:
"Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima." (u Predsjedničkim dvorima, 29. rujna 1997.).
Trdesetak biskupa i akademika poslalo je pismo “povodom rasističkih Haaških presuda od 15. travnja 2011.”, a supotpisalo ga je preko 2300 naših ljudi (recimo samo preko 250 sveučilišnih nastavnika i doktora znanosti). Mogli su ga ignorirati u domaćim medijima koliko su god htjeli, ali ono je bilo poslano na prave adrese. Toliko biskupa i akademika i toliko Hrvata je jasno poručilo VS UN da su im ustanove (i oni sami?) rasističke! Kada smo zbog Pisma VSUN-a bili pozvani u Ministarstvo vanjskih poslova biskup Pozaić, akademik Jelčić i ja, jasno su nam stavili do znanja koliko važnim smatraju samo pismo, ali i posebno to gdje smo ga sve poslali. Prihvatili smo njihovo objašnjenje da ga ne mogu i poslati službeno, jer za tako nešto nikada ne bi dobili suglasnost Predsjednika Josipovića, ali su obećali da će u svim kontaktima, a posebno na Generalnoj skupštini UN-a, govoriti o pismu i upoznati sugovornike s njim.
Zato me ne čudi što su mnogi od vas uvjereni u naš veliki doprinos pravednim presudama u Haagu. S takvim uvjerenjem mi, ovih dana i šaljete čestitke. Evo jedne koja je doista posebna, a napisao ju je hrvatski književnik i znanstvenik dr. sc. Igor Šipić
Dragi Josipe!
I Vama se rastvori more da bi propustilo dvojicu nedužno suđenih uznika.
Hvala Vam!
I dalje ćemo Vas slijediti.
Vidi se da ju je napisao pjesnik, zar ne? Znanstvenik i pjesnik! Tako blizak meni, jer matematika i jest znanost i poezija, zar ne?
Hvala i njemu, ali i svima drugima koji su mi poslali doista divne čestitke. Ali sve njih doživljavam kao čestitke svima vama. Pa ne bi vas toliko ni stajalo iza tog pisma i svih drugih pisama, da ne mislite kao i ja. A svojim potpisima svima pokazujete da se ne bojite to i reći, da se ne bojite nikoga. A zapravo su i mnogi potpisnici tih pisama javne osobe koje na taj način stalno i djeluju. Sigurno više od mene, pa i pohvale zaslužuju više od mene.
Ali izmedju svih komentara posebno bih izdvojio onaj prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana.
Hrvatska je dočekala istinu i pravdu od Haaškog suda (…), ostaju optužnice za udruženi zločinački pothvat generala Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića i ostalih optuženih iz BiH koje su isto tako neutemeljene jer se grade na istoj tezi kao i optužnice protiv hrvatskih generala, rekao je prof. Tuđman ističući kako je 'bitno da će oslobađajuća presuda stabilizirati Hrvatsku i da ćemo sada imati više vremena rješavati gospodarsku i političku krizu u kojoj se Hrvatska nalazi.
Ne samo prof. Tuđman, koji je potpisnik našega Pisma, nego i niz drugih naših kolumnista su se sjetili generala Praljka, Trebam li uopće spomenuti da su mnogi od njih i potpisnici našeg Pisma. To što smo napokon dočekali pravdu iz Haaga ne garantira da ćemo je dobiti ponovno. Ohrabreni uspjehom koji smo ostvarili sada, moramo se s još više elana okrenuti našim herojima iz BiH. Podsjet ću vas da smo Pismo VS UN-a o Hrvatima BiH nedavno poslali.
To je posebno važno i zbog samog UN-a. Ne zaboravimo da je u toj organizaciji predsjednik Generalne skupstine Vuk Jeremić iz Srbije. Iz zemlje koja još nije odgovarala za najveći ratni zločin - zločin agresije u Domovinskom ratu. Hrvatski predsjednik, i ne samo on, se svim silama trude da Srbija ne mora platiti ni ratnu oštetu. Ipak su oni ljudi - pa kako platiti ratnu oštetu neljudima, zar ne?
Kako je radi Vuk Jeremić čovjek koji i danas podržava ratni zločin svoje države itekako bi bilo opravdano postaviti pitanje vjerodostojnostu UN-a s takvim ljudima na čelnim pozicijama. Tu naravno ne zaboravljam ni onoga iz Hrvatske koji je obećavao laganje u Haagu protiv generala Gotovine, s tim da im se omogući da ne pogledaju hrvatskog heroja u oči!
Izjave josipovića, pusića, teršelički i njima sličnih pokazuju da se, unatoč očekivanjima, neće puno toga promjeniti. Imaju apslutnu kontrolu nad HTV-om, što su demonstrilali pozivajući u emisiju s dočeka generala jednog od najzaslužnijih što je nevin u zatvoru Dario Kordić – odvjetnika Nobila.
Zbog svega toga ponovno vas pozivam da to pismo isprintate, potpišete i pošaljete UN-u. Svi koji to nisu do sada učinili mogu se dopisati i poslati ga.
I ovo pismo ću zato završiti s onim što sam napisao Predsjedniku Vlade:
General Slobodan Praljak je čovjek s kojim bi se ponosio, da ga ima kao svoga, svaki narod na svijetu. I sam sam iznimno ponosan što mi je on prijatelj.
Sve vas lijepo pozdravlja,
Vas,
akademik Josip Pečarić
Lahore, 18. 11. 2012.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)