Croatia: Cyrillic Tampers With Our Hearts – Croats Announce Referendum On Bilingual Ethnic Minority Rights by inavukic

Croatia: Cyrillic Tampers With Our Hearts – Croats Announce Referendum On Bilingual Ethnic Minority Rights by inavukic

Public Discussion on Cyrillic in Vukovar
Zagreb, Croatia, 24 October 2013
Photo: Sanjin Strukin/Pixsell

“The will of the people shall be the basis of the authority of government; this will shall be expressed in periodic and genuine elections which shall be by universal and equal suffrage and shall be held by secret vote or by equivalent free voting procedures.” Article 21 (3) - Universal Declaration of Human Rights.

And now if we turn the spotlight upon Croatia’s transition into democracy (from totalitarian regime of communism) that still lasts, without a doubt, those who uphold human rights know that transition must engage the design and implementation of inclusive national consultations on transitional justice mechanisms; support the establishment of truth-seeking processes, judicial accountability mechanisms, and reparations programs; and enhance institutional reform.

The issue of introducing Cyrillic script (Serbian) alongside the Latin one (Croatian) in Vukovar has attracted a plethora of reactions worldwide; praise and recriminations! The praises went and go towards expressing agreement with the human rights of victims to be afforded due respect and consideration while at the same time maintaining the focus on the need to prosecute war criminals. The recriminations went and go towards rehashing unassociated events of WWII instead of rehashing the events of Croatia’s Homeland War, that are associated. But, of course, if the latter applied then the critics of the protests against Cyrillic in Vukovar would not have a leg to stand on.

Another bilingual sign was torn down this week in Vukovar, reported 22 October Croatian TV HRT.

Problems with bilingual signs continue in the eastern town of Vukovar and although the world wouldn’t know it if it depended on mainstream media, this issue has escalated to a national issue of profound and widespread discontent that won’t go away any time soon. On Tuesday new dual-alphabet Latin and Serbian Cyrillic signs were erected on the Croatian Employment Institute in Vukovar, replacing the ones that had been torn down by protestors twice previously only to be torn down overnight.  The police are investigating as to who was behind this latest incident.

Prime Minister Zoran Milanovic met last week in Vukovar with those who in past months led the protests against the introduction of Serbian Cyrillic script there. At the meeting it was agreed that the heavy police presence guarding the controversial signs would be withdrawn. Another meeting is scheduled for Zagreb.

The Committee for the defence of Croatian Vukovar said that it had nothing to do with the latest incident and announced that they’ll be coming to the scheduled meeting with the Prime Minister next Monday with an ultimatum:

If the bilingual signs are not taken down they would cease collaborating with the government and press forth with collecting citizens’ signatures for a referendum in which people would record their views as to the following three questions:
1.    Do they agree that the threshold for the introduction of bilingualism be raised to 50% of ethnic minority population?
2.    Do they agree that Vukovar be declared as a place of special piety?
3.    Do they agree that persons who had participated in the aggression be banned from working in public service?

In its news program 24 October HRT reports that another bilingual sign had been torn down overnight, the one which was nailed three meters high on the criminal court building in Vukovar last Monday!  But this wasn’t all; another bilingual sign was torn down in the afternoon and that was the one that replaced the one torn down a couple of days ago (beginning of this article) and replaced the same day.

HRT also reported that the Committee for the defence of Croatian Vukovar has commenced public discussions on bilingual signs and on the initiative that Vukovar be declared a place of special piety. The first public forum was held Thursday 24 October in European House Zagreb and it heard that the Committee seeks a moratorium on the constitutional law on ethnic minority rights until the next census and that a provision be introduced into the constitutional law which would require at least 50% representation of ethnic minority in a population before bilingual signs could be introduced.

Should the government not satisfy these demands, the Committee for the defence of Croatian Vukovar  and its supporters would do everything in their power for Vukovar to become an unwelcoming city for the government and its representatives. The public Forum also announced the possibility of a referendum (as set out above).

Dr Vesna Bosanac, who headed the Vukovar hospital during its destruction and massacres by Serb aggressor in 1991, said at the public discussion forum: “Cyrillic bothers us because they (Serbs) were celebrating Cyrillic while murdering us … we all suffer from PTS (post traumatic stress) and this Cyrillic is the trigger that’s pushing us backwards. Regardless of the fact that the Prime Minister and his followers explain that all us Croats are above all that and that in essence the Cyrillic is not important at all, to us it is important. To us – it is very important, it tampers with our hearts …”.

Dr. Vesna Bosanac, Association of Croatian
doctors volunteers 1990 - 1991
Photo: Screenshot HRT TV News 24. 10. 2013

Croatian veteran Tomislav Josic, president of the Committee for the defence of Croatian Vukovar, emphasised at the public forum that nobody has yet been made to answer for the excessive shelling and bombing of Vukovar and that the Committee is fighting against the introduction of bilingual signs because the census figures upon which the erection of the same is based, are unreliable.

He further said “war criminals walk freely through Vukovar and have not been prosecuted. 750 were murdered at Velepromet concentration camp and nobody has been made to answer for that … It’s said in our country that everything is according to law. Privatisation was also implemented according to law. I would like to see who wrote those laws. Others should have initiated public discussion, create forums and then pass laws.”

Tomislav Josic, President of
Committee for the defence of Croatian Vukovar
Photo: Screenshot HRT TV news 24.10.2013

Indeed, Vukovar is a horribly wounded city. And the government is not listening or seeing.

One gets the unsettling feeling that the government holds the view that reconciliation between Croats and Serbs in the region can be achieved via force – turning a deaf ear and a blind eye to the suffering of victims and the need to have suspected war criminals processed.  Prime Minister and all the ministers keep telling us that the law must be adhered to but fail miserably at acknowledging the fact that the same law allows for discretionary powers if applying that law causes unrest and controversies, to put it plainly.

Furthermore, the Croatian government seems to act as if laws of the country are not the patch it is supposed to work in; that is, as if it has nothing to do with the government, that someone else passed that law and it must adhere to it!

What a tragic stand for a government to stick to! Governments exist to change, amend existing laws and bring in new ones if people circumstances demand or require that. That is the beauty of democracy and an absolute necessity with a transitional democracy.  Regretfully, both the full and the transitional democracy in Croatia have quite a stretch to run under such incompetent governance. But, of course, it may not be incompetence of the government we’re talking about here at all – it could well be that harsh politics are at play. And the harsh politics that come to mind are those that seek to equate the victim with the aggressor and those that still believe in totalitarianism!

Such being the case, the public discussions initiated by the Committee for the defence of Croatian Vukovar can only be applauded – loudly! For here, perhaps for the first time in the history of Croatian democracy (since 1991) we have people telling the government in no uncertain terms they want a say in the writing/composing text of laws!

Vukovar is indeed a place of special piety and it is, as of this week, a place for which the people – not the government - have spoken firmly for democracy and it’s legislation pathway!   Ina Vukic, Prof. (Zgb); B.A., M.A.Ps. (Syd)

Related Recent Posts:

Obitelji Ćurković izražavamo svoju iskrenu sućut !

 Nakon duge i teške bolesti

27. listopada 2013.

blago u Gospodinu

preminuo je hrvatski branitelj

Mate Ćurković

otac Kristine Ćurković

Obitelji Ćurković izražavamo svoju iskrenu sućut !

Damir Borovčak

 

Pokoj vječni daruj mu Gospodine

i Svijetlost vječna svijetlila mu!

Počivao u miru Božjem!

tokic.stjepan723@gmail.com

Periodično se u nas netko od javnika obruši na ''ustaše'', ''ustašku zmiju'', ''ustašiju''

Medijski trabanti i marionete

Usput, Jele poviza Vladu da ne dopusti raspirivanje međunacionalne nesnošljivosti. Sva u jugotransu zaključuje da se “čuvari revolucije” postavljaju kao prinudna uprava nad Vukovarom i da gospodare ratom i mirom. I kao zaključak Jele kaže kako je Stožer instrumentaliziran od strane HDZ-a.
U Jutarnjem od 17. listopada o.g., promoviran je novi humoristički bard hrvatske novinarske scene. Presavio je hartiju I umočio pero u tintu naš Tomislav Čadež. Ujedno je umočio i sebe do grla pokušavajući dokazati da se na stranicama Večernjaka otvoreno poziva na ubojstvo novinara. I to ne bilo koga već čovjeka bez brkova – Antu Tomića. Tomić je udarno podoficirsko pero Slobodne i Jutarnjeg. Nedavno sam na splitskom aerodromu primijetio kako putnici, smijuljeći se, gledaju svi u istom pravcu. Pogledavši u tom pravcu opazih Tomića s ogromnim kaubojskim šeširom na glavi. Bećarski ga je, u stilu seoskog đilkoša, zabacio na stražnji dio glave i odmah mu je zabljesnulo veliko, inteligentno čelo. “Ajme, ča je lip!” uskliknula je jedna bakica s podebljom dioptrijom. Kako sad, takvog lipog i moćnog kolumnistu, Večernjak želi poslati na vječna lovišta? Novopečeni humorist Čadež radrljio je svoju crvenu košulju k’o Zdravko Mamić i viče: “Pucaj!” Bolje rob nego grob! Kaže naš Čadež u Jutarnjem: “Večernjakov novinar Marinko Jurasić objavio je 15. listopada točno u podne …” Ovo “točno u podne” je simbolika koja je valjda izraz Tomićeve kaubojštine. Klasičan vestern High Noon režisera Freda Zinnemanna s nezaboravnim Gary Cooperom koji je za tu ulogu dobio Oscara. Čadež, u svojoj humorističkoj ekstazi vidi Antu Tomića točno u podne s poznatim kaubojskim šeširom kako rafalnom paljbom skida Večernjakove odmetnike. Stariji čitatelji će reći da Gary Cooper nije iz svog kolta pucao rafale. Točno, ali naš imotski kauboj jest! Naime, jednom – zalizavši svoju frizuricu – zapisao je jednu od svojih briljantnih misli, tj., jednu svoju intelektualnu fantaziju prema kojoj bi bilo društveno poželjno sve HDZ-ovce, desničare i sličan ološ zatvoriti na Maksimirski stadion i uzeti mitraljez I tra-ta-ta, udariti po toj bandi. Eto, to je lik za kojeg je Čadež isprsio svoj nemaleni novinarski antitalenat. Razlog tomu je valjda taj što je Jurasić navodno u Večernjem objavio članak pod naslovom: “Tomiću, brate, reci da mrziš Hercegovce!” Iz toga Čadež nepogrešivo zaključuje kako je Tomić “fašist ili nacist budući da takvi mrze cijele krajeve ili narode”. Naravno, tu je Čadež malo falio! Nije Tomić ni fašist ni nacist. Tomić je mrzitelj i jugonostalgičar. U jednom od svojih zadnjih člančića napisao je otprilike da kad bi na svijetu ostala samo dva čovjeka jhedan Hercegovac i on Tomić, on bi se u popisu stanovništva izjasnio kao Apač! Vjerojatno bi uzeo i poznato apačko ime “Sitting Bull” ili Bik koji sjedi.

Koga su sve osebujni kolumnisti Jutarnjeg, na čelu s Tomićem, do sada izvrijeđali i popljuvali stalo bi u jednu oveću knjigu. Za jedne od njih Slobodan Novak je kreten, za drugog je dr. Tuđman lješina s Mirogoja, itd. Međutim, čim netko dirne u sujetu naših lijevih genijalnih novinara i kolumnista, odmah se svi ostali dignu na zadnje noge uvrijeđeni kako se netko usudio dirnuti u nekoga od njih. Osim toga, naši boljševički nastrojeni novinari Tomić, Jergović i Pavičić objavljuju svoje genijalne misli i u internetskom izdanju Jutarnjeg. Uzalud ćete čekati komentare blogera na njihove umotvorine. Boljševici ne trpe negativne komentare javnosti i valjda su zabranjeni. Tako su oni zaštićena vrsta! A takve zaštićene vrste obično su, kao što znamo, obično one koje izumiru! Kad je tome tako ne trebaju se bojati ni bulazniti o tome kako će ih bilo tko ubiti. Oni će, kao svi ljevičarski dinosaurusi, jednog lijepog dana svi izumrijeti – i to zbog svoje zlobe i gluposti. Sjećam se jednog slaloma u skijaškom svjetskom kupu na Sljemenu kad je austrijski skijaš Benjamin Reich došao na cilj treći. Gledatelji su počeli klicati trećem Reichu! To je sigurno izazvalo užas kod Tomića, Jergovića i Pavičića.

 Opet Jutarnji od 16. listopada o.g. Dirljiv osvrt na Vukovar, Stožer i ćirilicu od strane legitimnog nasljednika Duleta Bilandžića, ljevorukog Tvrtka Jakovine. Naslov članka: “Umjesto u uspjeh, gazimo u mrak prijetnji i nasilja”. Ima Tvrtko pravo kad kaže: “Dvadesetidvije godine samostalne Hrvatske Vukovar je ponovno u fokusu, ponovno se govori o ratu, masakru, agresiji.” Vidite prošlo je 22 godine, a desničari, ognjištari i Tomićevi ljubimci Hercegovci, umjesto da govore o uspjesima koji nas pritišću sa svih strana, stalno samo izazivaju ekscese. Smeta im ćirilica, noću ih u snu proganjaju ratni zločinci koji slobodno bauljaju Vukovarom i istočnom Slavonijom. Sanjaju kako silovane žene susreću na ulici svoje silovatelje. Baš pate od čiste manije proganjanja. Svi znamo da prošlost treba zaboraviti! Zbog oko 3 000 silovanih žena, naše je pravosuđe u 22 godine uspjelo dići optužni akt čak protiv trojice (3) ! okrivljenika. Očito su to bili super-silovatelji kad su samo njih troje uspjeli silovati 3 000 žena! Likovi koji su nosili srpske zastave u koloni dok su gonili Hrvate i pjevali “Šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate!” danas rade u policijskim postajama u Vinkovcima i Vukovaru. Zna Tvrtko, kao i svaki tvrdi jugonostalgičar, da Hrvati nisu ratovali protiv ćirilice. Štoviše, mnogi su ujesen 1991. g., bili sretni kad je novi vlasnik na njihovim kućicama napisao npr: “Jovina kuća”. One od takvih kućica, koje su samo slučajem, ostale nesrušene bile su sigurne od ustaša, ali samo do 1998. g. Naš je Tvrtko pun mudrih usporedbi. To je vjerojatno naslijedio od svog uzora Duleta zvanog Rekla-kazala. Tvrtko tvrdi kako je za ognjištare povijest počela 10. travnja 1941. g., a završila 8. svibnja 1945. g., kad su Hrvati ušli u idilično stanje velikog klanja. Usporedba mu je skladna kao kad medvjed pleše balet. Žaleći i ulizujući se hrvatskoj političkoj eliti Tvrtko, nadalje, kaže: “Ako čine nešto što je protiv želje branitelja, onda je upitna legalnost takve vlasti – pod uvjetom da je lijeva. Vjerski vođe i “čuvari revolucije” obrazac kao da je uzet iz Irana.” Tvrtko je prvi skužio kako u Vukovaru, Dunavu i Vuki vodu muti “revolucionarna” iranska garda.

No Tomislav Josić i njegovi “čuvari revolucije” još su dobro prošli kod nostalgičnog Tvrtka. Javila se jaka trkačica na duge nostalgičarske staze – Jelena Lovrić. Ona je vukovarske “čuvare revolucije” sasjekla na komadiće kao peršin. Duboko je uvjerena kako je antićirilićna vukovarska pobuna hrvatsko izdanje balvan revolucije. Svaka čast Jele na domišljatosti i maštovitosti! Jele kaže: “Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku stavljajući balvane po prometnicama, tako danas samozvani stožeraši skidaju dvojezične ploče, napadajući institucije hrvatske države.” Usput, Jele poviza Vladu da ne dopusti raspirivanje međunacionalne nesnošljivosti. Sva u jugotransu zaključuje da se “čuvari revolucije” postavljaju kao prinudna uprava nad Vukovarom i da gospodare ratom i mirom. I kao zaključak Jele kaže kako je Stožer instrumentaliziran od strane HDZ-a.

Slično razmišlja i majka svih polemika u Hrvata dr. Mirjana Kasapović. Ona braniteljske udruge smatra “svojevrsnim igračima veta” štogod to značilo! Po mišljenju superiorne profesorice oni su organizacije i skupine koje imaju dovoljnu političku i društvenu moć da mimo Ustava i zakona iznude za sebe poseban položaj u odnosu prema demokratsko izabranoj vlasti.” Kao i Tvrko i Jelena i Mirjana inzistira na poštivanju Ustava i zakona.

Pogledajmo što kaže Ustavni zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina. Svi se pozivaju na članak 12 tog Ustavnog zakona. Međutim, članak 8 kao da ne vide ili ga skrivaju kao zmija noge. Prolaze pokraj njega kao pored slijepe kuje na kiši. Zato mi ne preostaje drugo nego ga citirati: “Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primijenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i razvijanja dijaloga među njima.” Dakle, je li uvođenjem dvojezičnosti u Vukovaru došlo do poštivanja želja hrvatskog naroda? Dovodi li to do većeg razumijevanja između Hrvata i Srba u Vukovaru? Jesu li Hrvati i Srbi pokazali ikakvu solidarnost kad je riječ o uvođenju ćirilice? Je li postavljanje dvojezičnih ploča noću dovelo do boljih odnosa između dva naroda u Vukovaru i do razvoja dijaloga??? Ako su se zaista ispunili svi uvjeti iz članka 8. Ustavnog zakona onda je Stožer zaista “iranska revolucionarna garda” koja mimo Ustava I zakona traži za sebe posebnu političku i društvenu moć. Po mojoj procjeni nije ispunjen nijedan uvjet iz članka 8. Ustavnog zakona i stoga trubljenje o kršenju zakona od strane Stožera podsjeća na onu narodnu: “Držite lopova!” Iz odredbe čl. 8. je vidljivo da bi se članak 12., mogao primijetiti tek kad se ispune uvjeti predviđeni u čl. 8. Ustavnog zakona. Stoga – uzalud vam trud, svirači! U konačnici, bio to Ustavni sud Hrvatske ili Sud za ljudska prava u Strassbourgu, jedan od njih će sigurno donijeti zakonitu odluku koja će biti teški šamar onima koji krše Ustavni zakon, ali i svim njihovim medijskim trabantima i marionetama. I upravo ta spoznaja nagnala je Vladu da se spusti sa svoje faraonske visine i započne pregovore u Vukovaru sa Stožerom. Stoga je Hrvatska najozbiljniji kandidat za pobjednika na olimpijadi za osobe i države s teškćama u razvoju!

 Nekoliko kratkih bisera iz našeg progresivnog lijevog tiska! Jutarnji 16. 10. na str., 14., Tvrtko Jakovina ne može shvatiti da se 22 godine od samostalnosti još govori o ratu, agresiji i masakru. Stvarno, tko se još toga uopće i sjeća? Opet smo komšije i sve ono bla, bla …

Jutarnji 16.10. na str. 15., Davor Butković, beskompromisno i strogo partijski se obračunava s dr. Antom Pavelićem. Od nastanka NDH je prošlo 67 godina, ali toga se valjda svi sjećamo jer to je dobra tema za ljevičare. Moramo se sjećati zbog naše budućnosti i bla, bla …

Ovčara i Vukovar. Popustila drugovima memorija pamćenja! Pa to je bilo davno, pred 22 godine! Pavelić je ostao pak u podsvijesti našeg naroda i narodnosti kao da je još živ. Nešto od te dvije stvari moramo čuvati kao zjenicu oka svog – kako je rekao mudrac s Trga maršala Tita! Sami izaberite što će to biti! Čuvajte zjenice jer ćete inače, kao i Joža Manolić, morati posjetiti očnu kliniku Stepinac. Nedavno su Crnogorci priznali da su bombardirali srpski Dubrovnik u znak otpora srpskom hegemonizmu.

P. S. Sve duhovito u ovoj kolumni uzeto je iz knjige mog prijatelja Vlade Šimenca “Pričam ti vijesti”. Naravno, s njegovim dopuštenjem!

Autor: Zvonimir Hodak
Dnevno.hr, 23. listopada 2013.


Igor Mandić i jedna rasa i nacija u više država
Portal HKV-a, 24 listopada 2013

Periodično se u nas netko od javnika obruši na ''ustaše'', ''ustašku zmiju'', ''ustašiju'', to jest na fantome. Ipak, nisu ta obrušavanja tako besmislena kako bi se moglo činiti nekome tko nepristrano sa strane promatra tu borbu s duhovima. Ona su gotovo uvijek u točno određenoj funkciji pripremanja terena za novi korak u zapadnobalkanskim integracijama. Zanemarimo li Stipu Mesića koji je u najnoviji boj protiv ''ustaša'' krenuo ne bi li pobjegao od finskih sumnjičenja za primanje mita u aferi Patria, najgrlatiji je borac te vrste u posljednje vrijeme Igor Mandić.

Igor Mandić je novinar i suputnik hrvatske književnosti. Naime, koliko god u našem vremenu bilo popularno zamagljivanje bilo kakvih jasnih razgraničenja, Mandić i nije književnik u najužem smislu te riječi. Nije pisao stihove, drame ni fikcionalnu prozu. Esejistiku, kojom se uglavnom bavio, obično svrstavamo u književno-znanstvene vrste ili diskurzivni rod. Vrijeme svemu, pa i književnosti odredi mjeru.
U školskim lektirama obično nema djela žanrovski srodnih onima kakva piše Mandić. Spominju se tako u pregledima, kao recimo, Šenoine Zagrebulje, no da nema Šenoinih pjesama, romana i pripovjedaka u pregledima hrvatske književnosti Šenou jedva da bi spomenuli.

U pregledima hrvatske književnosti za nekih pedeset ili sto godina uz drugu polovicu dvadesetog stoljeća bit će vezana imena Mihalića, Slamniga, Šoljana, Dragojevića, Aralice, Raosa, Vuletića, Pavličića, Severa i drugih značajnih hrvatskih pisaca, za Mandića ili Matvejevića tu neće biti mjesta. Književnosti kao umjetnosti nema u Mandićevu opusu, jedino njegovo koliko-toliko umjetničko djelo konceptualnog je karaktera.

Riječ je o pokazivanju spolovila mlađahnoj Mani Gotovac, čega se ona ozareno, pa i sa stanovitim oduševljenjem prisjetila nakon više desetljeća. Sumnjam da takvu ozarenost i oduševljenje i kod najvećih Mandićevih poklonika može izazvati prisjećanje na neku njegovu knjigu pročitanu prije tridesetak ili više godina.

Jugoslavenski nacionalist

Suputnik je hrvatske književnost više no sudionik Mandić i stoga što se svojevoljno isključuje iz hrvatstva nalazeći sebe tek u jugoslavenstvu. Mandić je naime jugoslavenski nacionalist, i to onaj tip MandićNa borce protiv nepostojećih ustaša već smo navikli, stoga je zanimljivije razložiti što Mandić misli o jugoslavenstvu, hrvatstvu i budućnosti ''ovih prostora'' ili, bolje reći, gdje ga srce vuče, čemu se nada i što priželjkuje. Pouzdano se mogu utvrditi tri stvari. Prvo, on se osjeća Jugoslavenom ili Srbo-Hrvatom. Drugo, on se strastveno zalaže za obnovu kakve god Jugoslavije. Treće, prognozira da do toga ne može doći bez nekog krvavog prevrata.jugoslavenskog nacionalista kakav je u hrvatskim krajevima bujao početkom dvadesetog stoljeća, nagovješćujući fašističke i nacističke fantazme još i prije no što su oni uhvatili korijena u zemljama u kojima su se ti totalitarni poredci uistinu i oblikovali.

Cijeli taj jedan kompleks atavističkog, divljeg nacionalizma – koji je, hranjen hrvatskim samoprijezirom i srpskom mitomanijom – izrastao do čudovišnih razmjera, umjetnički u Micićevu zenitizmu, politički u zločinima na Bleiburgu i diljem Križnog puta – u hrvatskoj je povijesti zabašuren, prešućen ili uljepšan do neprepoznatljivosti.

Svoj šovinizam Mandić uopće ne krije. Tako je ovih dana u intervju za beogradske Večernje novosti grmio protiv ''ustašije'' koja mu se u Hrvatskoj priviđa na svakom koraku. No, na borce protiv nepostojećih ustaša već smo navikli, stoga je zanimljivije razložiti što Mandić misli o jugoslavenstvu, hrvatstvu i budućnosti ''ovih prostora'' ili, bolje reći, gdje ga srce vuče, čemu se nada i što priželjkuje. Pouzdano se mogu utvrditi tri stvari. Prvo, on se osjeća Jugoslavenom ili Srbo-Hrvatom. Drugo, on se strastveno zalaže za obnovu kakve god Jugoslavije. Treće, prognozira da do toga ne može doći bez nekog krvavog prevrata.

Prvo ću navedeno potkrijepiti citatima iz njegova intervjua, a onda i prokomentirati. Govoreći o poziciji ''balkanskih zemalja'' u odnosu prema Europskoj uniji, Mandić rabi zamjenicu ''mi'', koja podrazumijeva jugoslavensko, zapadnobalkansko ''mi'', nipošto hrvatsko ''mi''. Zanimljiva je u tom smislu sljedeća rečenica: Moramo podneti činjenicu da ćemo svi tako biti tretirani, da ćemo biti podstanari sve nižeg i nižeg stepena, zato jer nas Europska unija smatra niže vrednom i rasom, i nacijom, i državama.

Šovinizam

Koristeći jedninu za imenice rasa i nacija, a množinu za imenicu država – Mandić jasno daje do znanja da se na prostoru bivše Jugoslavije radi o jednoj rasi i naciji koja se trenutno nalazi u više država. Samo u ovoj rečenici više je šovinizma nego u svim jadikovkama hrvatskih nacionalista po ''niskotiražnim glasilima''.

Njome se Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i još ponekima bespogovorno odriče pravo na postojanje u smislu zasebnih nacija i bez pitanja ih se trpa u monstruozni konstrukt jugoslavenstva. Obaška bajanje o nekakvoj balkanskoj rasi od kojeg se uljuđenu čovjeku diže želudac. Hrvatski nacionalist se u svjetlijim trenucima uzdiže do katoličkog univerzalizma, jugoslavenski je nacionalist, čini se, rasistički i ksenofobično omeđen Sutlom i Prokletijama.

Na pitanje o mogućem obliku ''novog udruživanja balkanskih zemalja'' Mandić odgovara: Lično nemam nikakvih ideja, i to što govorim o ponovnom ujedinjenju južnoslavenskih naroda i nekakvom savezu balkanskih zemalja na nov način, samo su tlapnje razočaranog vrenja. Dakle, on ujedinjenje silno želi, samo nema ideja kako to ostvariti.

Prizivanje novog krvoprolića

Međutim, u nastavku intervjua otkriva se da ipak ima nekih ideja, ali mu se čini da ih još uvijek nije uputno neuvijeno zastupati. KrvTreba biti slijep kod zdravih očiju pa ovdje ne vidjeti prizivanje tog ''krvavog prevrata'', i to loše prikriveno prizivanje novog krvoprolića. To što se, rada radi, usput veli kako bi prolijevanje krvi bilo odvratno, samo naivce može umiriti. Ta kakav bi Igor bio humanist kada bi usred mira naglas zazivao prolijevanje krvi!?Naime, odgovarajući na pitanje Šta je prava šansa za nas koji smo nekada bili u zajedničkoj domovini?, Mandić odgovara: U tom i jeste problem, ne vidim je, ne znam. Sve se raspalo, i samo bi neki krvav prevrat možda mogao da promeni stvari, a on je oduran.

Treba biti slijep kod zdravih očiju pa ovdje ne vidjeti prizivanje tog ''krvavog prevrata'', i to loše prikriveno prizivanje novog krvoprolića. To što se, rada radi, usput veli kako bi prolijevanje krvi bilo odvratno, samo naivce može umiriti. Ta kakav bi Igor bio humanist kada bi usred mira naglas zazivao prolijevanje krvi!? Takve se stvari prepuštaju ''komandiru Šamilu'' i sličnim korisnim budalama.

Što zaključiti nakon ove kratke analize Mandićeva otvaranja duše beogradskim Večernjim novostima? Ništa posebno, Mandić kao Mandić! Međutim, trebala bi u hrvatskoj kulturnoj javnosti – kako onoj kroatocentričnoj, tako i onoj sklonijoj kozmopolitizmu – konačno sazreti stav da zadrti nacionalizam i šovinizam svoje zagovaratelje diskreditira i intelektualno i ljudski. Stoga je Mandiću, ukoliko nismo licemjeri, mjesto na marginama književnosti. Jugoslavenske, naravno.

Dr. Damir Pešorda

OTVORENO PISMO HRVATSKOG SVJETSKOG SABORA HRVATSKOJ VLADI: Vratite izneseni novac iz Hrvatske. Sa tim novcem, vratite dug Hrvatske i pokrijte manjak sredstava u budžetu za 2013. godinu. Taj novac pripada Hrvatskom Narodu i Državi Hrvatskoj. (Dokaz u privitku 1. i 2.)

HRVATSKI SVJETSKI SABOR
Broj: 01-11-55/2013
Poreč, 23. listopada 2013.godine

OTVORENO PISMO

            
1. PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE prof. dr. IVO JOSIPOVIĆ

2. PREDSJEDNIKU VLADE ZORAN MILANOVIĆ

3. PREDSJEDNIKU HRVATSKOG SABORA JOSIP LEKO

                                                           

Poštovani !


Neodgovorno je, nemoralno, podcjenjivački i ponižavajuće za hrvatski narod u Domovini i Svijetu te za Državu Hrvatsku slijedeće:
1. Da Hrvatska Država nema sredstava za normalno funkcioniranje te da treba povećati poreze i PDV sa današnjih 25% za nekoliko postotaka više.

2. Da, ne prihvaćate gospodarske programe, koje Vlada RH potpisala, odnosno njeni ministri i župani  (Doduše bivša Vlada  HDZ). Međutim to su međunarodne obveze bez obzira koja stranka je bila na vlasti u vrijeme njihovog potpisivanja.
3. Da se povećava broj zaposlenih u državnoj administraciji u tijeku velike krize.

4. Da  Vlada i  Ministri u toj Vladi RH, za istu stvar, daju suprotne izjave i stavove.

5. Da se istina o stanju nacije krije od naroda.


                     O b r a z l o ž e nj e



1- 1- Hrvatska je bogata zemlja. Bogom dati resursi osiguravaju Hrvatima stabilan financijski život u narednih 50 godina čak kada bi se broj stanovnika udvostručio. Prema tome hrvatski Narod nema opravdanog razloga za trpljenje ekonomske i financijske krize. Nažalost, imamo krizu MORALA vas političara koji vladate ovim narodom, koja je kriva za sve nedaće pa i za financijsku krizu. Prema informacijama s Organizacija Global Financial Integrity iz Washingtona objavila je u prosincu izvješće o nezakonitim iznošenju novaca iz država cijeloga svijeta. Iz Hrvatske je iznošeno 19,6 milijardi američkih dolara od 1990. do 2000. godine i od 2000. godine do 2010., 15,3 milijarde američkih dolara. Ukupno 34,9 milijardi USA dolara. Vlada RH od EU dobila je službeni pismeni zahtjev da se istraži tko je iz Hrvatske iznio 15,3 milijarde USA dolara. Vi, Vlada RH, koliko nam je poznato, još niste ni odgovorili na taj zahtjev, niti ste upoznali Hrvatski Narod o postojanju  takvog zahtjeva.

1- 2- Bivši predsjednik RH gospo. Stjepan Mesić, prije izbora za Predsjednika RH, javno  je na HRT i za medije obećao Hrvatskom Narodu,  ako  bude izabran za Predsjednika RH, da će u Hrvatsku vratiti 19,6 milijardi USA dolara, te da neće plaćati proviziju američkoj agenciji koja je tražila 30% od tih sredstava, koje bi vratila taj novac u Hrvatsku. Mesić je odradio jedan mandat i drugi te smo ga pitali kada će te novce vratiti (u privitku Otvoreno pismo   na koje nikad nismo dobili  odgovor).
1-3- Tražimo od Vlade, Sabora i Predsjednika RH da u Hrvatsku vrate 35,9 milijardi USA dolara, koji su iznijeti iz RH od 1990. do 2010. godine i tim sredstvima Hrvatska vrati dug i pokrije manjak u budžetu RH za 2013. godinu.
Zaključak: Vratite izneseni novac iz Hrvatske. Sa tim novcem, vratite dug Hrvatske i pokrijte manjak sredstava u budžetu za 2013. godinu. Taj  novac pripada Hrvatskom Narodu i Državi Hrvatskoj. (Dokaz u privitku 1. i 2.)

2-1- Da se pokrene proces realizacije programa gospodarske obnove RH kojeg su, u ime Vlade RH, potpisali njeni ministri i Župani. Detalji programa na linku:

http://youtu.be/mJlZTMiYGp8

2.-2  - Da Vlada RH, kao što je to učinila EU, izda certifikat kojim garantira investitorima za investicije u navedene programe, kao što je to dala EU.

3-1-  Da se pod hitno smanji broj zaposlenih i javnim sektorima za 20%.

3-2- Da se obustavi rasprodaja nacionalnog srebra. Vi koji danas to rasprodajete niste stvarali i nemate pravo prodavati. Moralni i pošteni ljudi nikad ne prodaju ono što oni nisu stekli. Ćaćevina i djedovina se ne prodaje. To je nemoralno i to znači vraćanje korak nazad. Moramo imati respekta prema našim starima, koji su patili ni kruha nisu imali, ali zemlju nisu prodavali. Vrijeme je  da od tih naših starih nešto naučimo.

4-1- Da ministri u Vladi RH otvoreno, na javnoj televiziji i medijima izjavili:

 (a) Potpredsjednik Vlade gosp. Grčić je izjavio da će Hrvatska za svaki euro uplaćen u EU dobiti tri eura. O istoj temi Ministar Linić je izjavio da je moguće da dogodine više novca platimo u EU nego što ćemo dobiti. 

(b) Narod bi trebao znati istinu Jeli Gosp. Grčić obmanuo narod, kada je trebalo glasati za EU ili Ministar Linić  govori istinu i kome narod može vjerovati.

4-2- Poznato je da ćemo u 2013. više novaca uplatiti u EU nego dobiti, bez obzira kakva bila financijska situacija u zemlji. Narod mora znati istinu kako bi se pripremio na ono što ga čeka, a to je užasna bijeda i siromaštvo u kojega gura politika ova Vlada .

5-1- Da Vlada i sve vladine institucije istinito, putem medija ili svojih priopćena, izvješćuje Hrvatski Narod o stanju nacije.

             
                                                                                              
Predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora

Mr.sc. Niko Šoljak                                                                                    
      

                                                  

Privitak broj 1.



Tko će vratiti ukradenih $15.2 milijardi poreznim obveznicima - hrvatske ili strane vlasti? Organizacija Global Financial Integrity iz Washingtona objavila je u prosincu izvješće o nezakonitim...



Privitak broj 2.

 HRVATSKI SVJETSKI SABOR
Broj: 01-1-34/09
Poreč, 29.kolovoza2009.godine.

OTVORENO PISMO

REPUBLIKA HRVATSKA
Predsjedniku REPUBLIKE HRVATSKE
Stjepanu Mesiću

Gospodine i  Predsjedniče!

Nakon Vaše izjave, na HRT, da Hrvati i izvan Hrvatske trebaju financijski pomoći Hrvatskoj te da i njih treba obuhvatiti recesijskim zahtjevima, postavljamo Vam nekoliko otvorenih pitanja o djelovanju za vrijeme Vašeg desetogodišnjeg predsjednikovanja, a vezana su za Hrvate koji žive i rade izvan Republike Hrvatske.

1.     U predizbornoj kampanji za Predsjednika RH obećali ste
da ćete otvoriti račune i dati na uvid gdje su potrošeni novci Dijaspore koji su stavljeni na raspolaganje Hrvatskoj Državi, a uplaćeni na jedan od nekoliko računa u svijetu ili su dani izravno, kao Vama u Australiji i drugima koji su za račun Hrvatske primali te novce. Samo na jednom računu u Villachu uplaćeno je: 6. milijardi dolara i na nekoliko desetina drugi računi diljem svijeta (prema nekim neslužbenim procjenama preko 10 milijardi dolara). Do danas Vi javnosti niste omogućili uvid tko je za čiji račun uzeo te novce, ukoliko ne planirate to učiniti u ovih nekoliko mjeseci do kada ste Predsjednik RH?

2.     Prema neslužbenim podacima zna se da je iz Hrvatske iznošeno 19,6. milijardi dolar na privatne i razne račune i kompanije u svijetu. Javno ste, na tv, rekli da ako Vas se izabere za Predsjednika RH nećemo nikome plaćati proviziju da se ti novci vrate u Hrvatsku, nego da ćete Vi kao Predsjednik RH osigurati povrat toga novca u Hrvatsku. Pitamo Vas, planirate li izvršiti obećanje pod 1. i 2. u ovih nekoliko mjeseci dok ste Predsjednik RH ili ste od toga odustali?

3.  Kada ste došli za Predsjednika RH Hrvatska je bila dužna
6 milijarde EU. Danas kada nas napuštate, tu jednu od najvažnijih funkcija u državi, Hrvatska je dužna 46.. milijarde EU,a ostala je bez nacionalnih vrijednosti cca  20 milijardi EU, prodajom nacionalnog srebra u tih deset godina Vaše vladavine.  Što znaci da za svaku godinu Vašeg predsjednikovanja Hrvatska se zadužila za:


4. milijarde EU i izgubila, prodajom nacionalnog bogatstva,
2 milijarde EU, što je ukupni godišnji gubitak od
6. milijardi EU odnosno, za deset godina Vaše vladavine, bilanca Hrvatske je u minusu za 60 milijardi EU. Mislite li tu bilancu popraviti u ovih nekoliko mjeseci dok ste Predsjednik RH?

4. Pod Vašim predsjednikovanjem Dijaspora je izgubila
12 zastupnika u Saboru RH, te inženjeringom Izbornog Zakona
kojem ste Vi kumovali, Hrvate svijeta zastupaju Hrvati koji žive i rade u BiH-i, dok drugi Hrvati koji žive i rade diljem svijeta nemaju niti jednog svog zastupnika u Saboru RH..

5. Tržite od Hrvata u Hrvatskoj da se odreknu križa.
Mislite li da je to u redu kada znate da je križ znak patnje a Hrvatskoj. Hrvatski Narod danas pati vise nego ikada u svojoj povijesti.

6. Tražite da se za Hrvate izvan domovine uvede recesijski porez. Oni nisu sudjelovali u pljački Hrvatskog naroda nego samo vlastodršci koji su na vlasti u Hrvatskoj. Kako možete od njih tražiti da oni moraju te račune plaćati? U očekivanju Vašeg javnog odgovora
s poštovanjem,

Predsjednik Hrvatskog Svjetskog Sabora  mr. sc. Niko Šoljak
      

                                                  

CROATIA: SPECTACULAR PRIDE FOR DAYS GONE BY- VINKOVCI- AUTUMNS FOLKLORIC FESTIVAL

CROATIA: SPECTACULAR PRIDE FOR DAYS GONE BY- VINKOVCI- AUTUMNS FOLKLORIC FESTIVAL

by inavukic

The 48th Annual folkloric festival known as “Vinkovci Autumns” was held in September. Filled with beauty of folkloric dress, dance and music rarely found these days in the entire world. It ended on 15 September with the world’s biggest reel dance (Croatian reel or “kolo” in the Croatian language) in which 8,500 people took part! Wow! The people of the town of Vinkovci often say: “Once you’ve been to the Vinkovci Autumns, you will always return!” Indeed, it is hard to resist the charms you are immersed in during those ten autumn days. The whole town and its visitors live for the songs and dancing. The Vinkovci Autumns is a folklore festival nurturing not only the tradition of Slavonia, but also other customs from across Croatia, thus celebrating the time of year when nature rewards our yearly efforts. The louder the singing and laughter the greater the gratitude of people for good crops - you are invited to join them and experience the atmosphere of times gone by. Here are some scenes from this absolute beauty and determination to keep the traditions of days long gone by alive. Click on photos to enlarge and see the full splendour of gratitude for good farm harvests. Enjoy.

.

Mogu li Hrvate zastupati srpski zetovi?

Milanović od Bauka traži hitno vraćanje ploče u Vukovaru, a od policije suzdržavanje od bilo kakve reakcije

Do sada se mislilo kako je Milanovićev najveći problem HNS, a ispada kako će SDP-ovci prije sami posvađati i to oko potpuno nebitnih stvari za većinu građana - oko izbora šefa zagrebačkog SDP-a i ćirilice u Vukovaru. U nedjeljno jutro, sneno i mutno, premijera Milanovića dočekala su dva velika problema: izbori u najvažnijem stranačkom ogranku - onom zagrebačkom koji su već dobrano posvađali najmoćnije ljude u stranci, ali i onaj vukovarski gdje je ponovno skinuta dvojezična ploča sa zgrade Ureda državne uprave.  Umjesto joginga i obiteljskog ručka, Milanović se morao sastati s najbližim suradnicima tražeći rješenje kako smiriti tenzije i u stranci, ali i u Vukovaru.  Prema povjerljivim izvorima, Milanović se odmah ujutro čuo s ministrima unutarnjih poslova i uprave Rankom Ostojićem i Arsenom Baukom. Navodno, policiji je dao naputak da se (za sada) suzdrže od bilo kakvih reakcija u Vukovaru, a od ministra Bauka je zatražio da se nova ploča, kako je bilo i dogovoreno na sastanku sa stožerom, ponovno postavi na zgradu jedne od državnih institucija. To bi se trebalo dogoditi možda već sutra. Premijer smatra kako je skidanje ploča nakon dogovora stvar savjesti onih s kojima je razgovarao, ali i svih građana Vukovara, rekao nam je jedan od najbližih Milanovićevih suradnika. Prema njegovim riječima, premijer će, kako je najavljeno, nastaviti razgovore s predstavnicima Stožera, a sve u cilju smirivanja tenzija. Naime, šef vlade i ljudi oko njega smatraju kako će na taj način vrlo uspješno otupiti oštricu najljućem političkom protivniku – HDZ-u. Aktualni trenutak u kojemu je uspostavljen dijalog oko dvojezičnosti u Vukovaru pruža Milanoviću određenu prednost da sada on, a ne Karamarko, diktiraju rješenja. Prema informacijama s kojima raspolažemo, nakon vrlo čvrstog stava kako neće biti promjene stava o dvojezičnosti, Milanović se nešto "smekšao", posebno kada je iz prve ruke čuo ono što su mu kazali Vukovarci. Je li to doista tako, uvjerit ćemo se vrlo brzo, no svakako zbog svog popuštanja Milanović sada ima problem u samoj stranci.  Upravo su ministri Ostojić i Bauk bili razočarani što su do jučer uz Milanovićevu podršku govorili jedno, a danas već moraju smišljati izgovore zašto odustaju od obrane dvojezičnosti u Vukovaru pod svaku cijenu, odnosno kako je to sam Milanović kazao, zbog vlastite vjerodostojnosti. S tim kompromisom nećemo pridobiti nijednog novog birača, posebice ne one kojima se popušta u Vukovaru, a izgubit ćemo kredibilitet i kod vlastitih simpatizera i članova. Radimo dvostruku štetu sami sebi, kaže naš izvor iz vrha SDP-a kojeg trese i velika unutarstranačka borba. Naime, nakon današnjih izbora za šefa zagrebačkog ogranka, bez obzira kako završi, ništa neće biti kao prije i doći će do velikog raskola. Zagrebački izbori stvorili su tri klana koja u budućnosti teško mogu naći zajednički jezik. Mrsić ima podršku najvećeg lobija – onog riječkog, dakle drugog najmoćnijeg čovjeka u stranci - Linića, Bernardić ima veliku potporu među članstvom u zagrebačkim ograncima, a Maras je zaratio sa svima njima, ali se još uvijek uzda u podršku samog premijera. Do sada se mislilo kako je Milanovićev najveći problem koalicijski parter HNS. Međutim, ispada kako će se prije oni sami posvađati oko potpuno nevažnih pitanja za većinu građana.  Smisao svog postojanja Milanović bi tako mogao preseliti upravo u Vukovar jer nakon neuspjeha oko promjene Ustava važne političke poene za vlastitu opstojnost mogao bi pronaći u "brizi" za Grad heroj. Naime, približava se 18. studeni i nema bolje prilike za političke elite na vlasti da se dodvore vlastitim građanima. 

 

Stožer dematira
 

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara NIJE s Vladom i njezinim predsjednikom postigao dogovor da se dvojezične ploče više neće otklanjati.To je izmišljotina.  Stožer niti može niti hoće čuvati protuustavno i protuzakonito postavljene predmete. Lažna je to informacija koja je izgovorena u informativnom programu HRT-a.  Glavne, a ujedno i jedine u masovnim medijima prešućene poruke Stožera hrvatskoj Vladi, njezinom predsjedniku i cijeloj hrvatskoj javnosti posljednih 9 mjeseci, a posebice posljednja dva dana, glase: Vlada krši Ustavni zakon u članku 8 i 16, popis stanovništva grada Vukovara falsificiran je i kao takav ne može uopće biti podloga za primjenu zakona o manjinama, što je konačno uvidio i premijer na sastanku, a Vukovar je mjesto posebnog pijeteta i to će biti ozvaničeno, ovako ili onako. Imajući u vidu da svi masovni mediji (HRT, NOVA TV, RTL, EPH) prešućuju naše devetomjesečno ponavljanje o kršenju Ustavnog zakona članak 8 i Ustava članak 16 od strane Vlade RH, posebno perfidno i zlonamjerno djeluje forsiranje i neprekidno ponavljanje mantre hrvatskog premijera u tim istim medijima da Vlada ploče postavlja U SKLADU S Ustavom.

Dnevno.hr/Autor: B. D.


Nadnevka 18. studenog u Vukovaru konačno počinje dugo traženi građanski rat

Kukuriku Vlada RH pokušala je kroz slučajeve Perković i Ćirilica prikriti svoju nesposobnost, a zapravo je razotkrila da otuđena elita godinama priprema građanski rat protiv domoljubne Hrvatske. Konačno postaje jasno zašto je dio četničke paramilicije primljen u hrvatsku policiju i neke zaštitarske tvrtke. Usprkos činjenici da protuhrvatska opcija pokriva skoro sve važnije pozicije u RH, policija je udaljena od ćiriličnih ploča u Vukovaru, zato da se omogući njihovo skidanje, jer bi na obljetnicu pada Vukovara mogla krenuti nepredvidiva pobuna branitelja. Kukurikavci kontroliraju RH, ali se 18. studenog može dogoditi da tu kontrolu izgube. Zoran Milanović je toliko uporno tjerao svoje da je previdio kako za obljetnicu pada Vukovara nesvjesno priprema krvoproliće, bez da može biti siguran kuda ono vodi. Naravno, kada 18. studenog prođe bez ćirilice, kada se branitelji ispušu, Vlada će ponovno tjerati svoje. Agonija branitelja Vukovara nikada nije prestala. Nakon pada Vukovara, neprijatelj je na Ovčari smaknuo ranjene i bolesne branitelje. Zarobljeni branitelji mučeni su u srbijanskim logorima, da bi "hrvatska" vlast sve preživjele dočekala s nepovjerenjem i istragama, pa se mučenje branitelja Vukovara odužilo 22 godine. Bilo je svega: uhićenja, fizičkog zlostavljanja, ignoriranja Vukovaraca i simbolike Vukovara, kao i oprosta neprijatelju za najgore zločine. Na kraju je partijska nomenklatura u svoja dva povratka na vlast u RH nametnula svim Vukovarcima jezik i pismo agresora kao obvezno drugo pismo u Vukovaru. Partija se ne može stalno pozivati na nekakav argument da se u svemu tome nije snašla niti Jadranka Kosor. Zašto bi ona bila nekakav arbitar? Zar je ranjena na Mitnici? Branitelji Vukovara ovih se dana nalaze u okruženju hrvatske policije, što je velika sramota za zemlju. Za mjesec dana, na obljetnicu tragičnog pada Vukovara, može se dogoditi nova Ovčara, ovaj put u samostalnoj režiji Zagreba. Pa neka! Ljuto se varaju oni koji misle da će biti žrtava samo na jednoj strani. Vrijeme je da bezobrazni kreteni dobiju što ih ide. Zoran Milanović gubi se glede svoje dužnosti premijera RH, ali se u partijskoj močvari ne snalazi najbolje niti Stožer za Vukovar.*** Na sastanku s predstavnicima državnih i gradskih struktura, branitelji Vukovara postavili su se previše pomirljivo, pa je nepovratno propuštena šansa da se kroz uzmak Vlade sačuva dostojanstvo Vukovara. Ovih je dana nesalomljivi Stevo Culej instinktivno reagirao oštrije, jer je osjećao da se sprema neprihvatljiv kompromis. Vidite, odmah nakon sastanka u Vukovaru pokrenut je slučaj HGK i s njim povezani novi slučaj HAC, da bi se konačno podigla i optužnica protiv Željka Sabe, kao kazna što ne kontrolira Vukovar u dovoljnoj mjeri, gledano kroz vizuru Partije. Možete li zamisliti koliko nas košta HGK ako je vrhuška te institucije prebacila u svoje privatne džepove silnih 32 milijuna kuna, u svega nekoliko godina. Uz direktnu korupciju u HGK, DORH treba ispitati i koliko su nas koštali promašeni projekti HGK i njegove promašen i skupe misije, i tko je sve za sve to odgovoran. Da su se tolika sredstva izdvojila za obnovu i razvoj Vukovara, kao i cijele Slavonije, danas bi Lijepa Naša bila potpun raj na zemlji, za sve nas a ne samo za turiste. Jasno je da je DORH krenuo pravim putem, ali i to da time Vlada kupuje vrijeme do obljetnice pada Vukovara 18. studenog, kada će ponovno aktualizirati slučaj Perković i zabavljati nas sa ostalim osobama sa popisa za izručenje. U pričuvi je domaća optužnica protiv Josipa Perkovića, za ubojstvo Mire Barešića. Zašto je Stožer pregovarao na terenu Vlade (ured gradonačelnika)? Na braniteljskoj strani pojavilo se čak 16 predstavnika, kako bi se pregovori razvodnili. Gdje je nestao Josip Klemm, jedan od značajnijih članova Stožera (pregovori i logistika). Propao je u Zemlju i pojavio se sa druge strane, u Japanu! U ključnom trenutku početka pregovora s Vladom RH! Znate, imao sam nekakvu ljudsku potrebu pretući tog branitelja, u znak konkretne podrške premijeru RH, ali su me prijatelji upozorili da je Klemm snažniji od mene i da ima pod kontrolom 800 zaštitara. I da nitko od njih nije bivši pobunjenik iz Krajine, niti "borac iz BiH"! Takav Klemm podsjećao je Vladu RH da su branitelji na neki način vojna sila, sa oružjem i bez njega, i da nije pametno zanemariti njihove zahtjeve. Ekipu "države" pojačao je i Bojan Glavašević, moje veliko razočarenje. Možete li zamisliti tu sramotu u Vukovaru, taj strah premijera RH od branitelja RH. Ministri Predrag Matić i Ante Kotromanović bojažljivo su ušetali na glavni ulaz, a Premijer se pojavio kroz katakombe, negdje od garaža, kao neki nezadrživi novinar, koji uvijek pronalazi dobar izvor informacija. Naravno da bi bilo prirodno da se predsjednik RH osjeća najsigurnije u prisutnosti branitelja RH, ali to nije tako. Zašto? Milanović se zaista uživio u svoju ulogu novinara, pa se cijelo vrijeme iščuđavao svim informacijama koje su iznijeli branitelji. Nestali nisu popisani! Ma jeli to, ljudi, moguće? Što rade Milanovićevi ministri? Što rade Crveni na plavom Dunavu? Sovjetska imperija davno se raspala. Znamo da su i mnogi Srbi branili Vukovar, ali moram naglasiti da se ipak događa jedna nevjerojatna pogreška u odgovarajućem dizajnu svih tih međunacionalnih odnosa u Vukovaru i u RH. Situacija je takva da se ispred države može pojaviti samo Nikola Štedul, a prva rezerva može biti Ivo Josipović, koji RH prezentira formalno. Pri tome je problem što imamo predsjednika koji je izjavio kako je lijepa partizanska kapa, ali znakovito šuti o hrvatskom grbu, kojega formalno prezentira, koji mu trenutno daje političku moć i utjecaj arbitra. Naime, srpski zetovi Predrag Matić i Željko Sabo mogu zastupati samo kukuriku MORH i trenutno crveni Vukovar - možemo reći da nisu dostigli niti taj nivo. Ali, nije normalno da se pojavljuju u međunacionalnim pregovorima. Bit ćemo sretni ako se ti ljudi međunacionalno pomire unutar sebe i da imaju kvalitetne međunacionalne odnose i suživot unutar svoje obitelji. Iako se to njima tako ne čini, ovdje nije riječ o odnosu RH i srpske manjine u RH, jer takav odnos po Ustavu i ustavnim zakonima mora biti konzistentan s pozicijom hrvatskog naroda u RH, kao nacionalnog temelja RH. Konzistentan i sa sveukupnim naslijeđem Domovinskog rata i njegove narušene nacionalne simbolike. Dakle, sve se u konačnici svodi na odnos Hrvata i Srba, pa srpski zetovi ne mogu predstavljati Hrvate, kao što hrvatski zetovi ne predstavljaju Srbe. Vjerujem da ste čuli vic kako je u Vladi RH toliko Srba i toliko Hrvata oženjenih Srpkinjama da bi u Banskim dvorima trebalo uvesti ćirilicu kao prvo pismo. Sve su to čudne špijunske igre u obavještajno provaljenoj RH. Pola nacije i svi bezvjernici uključeni su u famoznu beogradsku Kontraobavještajnu grupu u RH, koja je načeta u aferi Labrador, ali zapravo nikad nije eliminirana. Nekako sam se prisjetio genijalnog srbijanskog filma "Balkanski špijun". Nezaboravni Danilo Stojković i podnošljivi Zvonko Lepetić u podrumu odgrću ugalj i pronalaze svoj skriveni dragulj, sliku druga Staljina. Mnogi Hrvati slično obožavaju Antu Pavelića. Naravno da imam njegovu sliku u svojoj obiteljskoj kući, sklonjenu iznad bračnog kreveta, ispod opakog akta Merylin Monroe. Supruga tolerira Merlinku, jer kada ju makne, nacrta se Doktor, ozbiljan poput tragičnog vremena u kojemu je živio. Kada nešto ne mogu proniknuti, odem u svoju spavaću sobu i konzultiram se sa vječitim počasnim predsjednikom RH. Kada mi je teško, opet je tu Doktor, da zaliječi dušu. Pustimo na stranu sve priče, ipak je Ante Pavelić naš, najpoznatija žrtva jugoslavenske Udbe. Ako nije bio veliki Hrvat, zašto ga je Udba ubila? Kako to da najedanput spominjem našeg najpoznatijeg Doktora? Što me muči na marginama sukoba branitelja Vukovara i novog okupatora? Negdje iz prikrajka znao sam s velikom nadom gledati za sinom Siniše Glavaševića, nadajući se da će nastaviti karizmu svoga oca. I zaista, uslijedio je poklon kojemu se nisam nadao. Bojanova majka bila je muslimanka, pa Bojan nakon Vukovara nije pobrao batine u Zagrebu, nego je zajedno s rodbinom po maminoj strani preživio četničku agresiju na Prijedor. Kada sam to doznao, veselo sam otrčao do Doktora i priopćio mu da nade ima i da se pojavio novi pomiritelj muslimana i katolika na ovome prostoru. Kao što to Beograd inače tvrdi, naravno da je na području NDH sve uvijek referentno sa NDH. Priželjkivao sam da se u toj generiranoj pometnji između muslimana i katolika u BiH pokrene zaboravljena pravaška opcija Hrvata kao nacije s dvije vjere, što bi spriječilo nacionalno osipanje i ovakve sukobe između Hrvata i bosanskih muslimana u zajedničkom entitetu u BiH, kao i pretvaranje paradržavne Republike Srpske u novu srpsku državu. Otišao sam u spavaću sobu i skinuo Merlinku. Imao sam nekakav osjećaj da Doktor zna što se događa i da dijeli sa mnom moju nadu glede Bojana. Tužno je da današnji bosanski muslimani nazivaju Hrvate ustašama, a nekada su se masovno svrstali uz Doktora. Hrvati i muslimani Prijedora bili su za NDH poklani od strane partizana i četnika. Pa opet, ponovno, za vrijeme agresije Srbije i posrbljene JNA na BiH. Bista Jovana Raškovića ispred prijedorske "opštine" postala je simbol "srpskog Prijedora". Jadna nam naša majka i naša politika. Bojan Glavašević konačno se sklonio u Zagreb. I što je slijedilo? Kao ustaša starog kova, uronjen u zamisli našeg pokojnog Doktora, očekivao sam da će Bojan pozvati na nacionalno objedinjavanje Hrvata obje vjere. Kad tamo, Bojan Glavašević zapravo ne pripada niti jednoj vjeri. I još je postao asistent Milorada Pupovca! Zemljo, otvori se! Znate, nešto mi tu ne štima, ali o tome nekom drugom prilikom. Nego, koga je zastupao Bojan Glavašević na sastanku u Vukovaru? Koga zastupala Vlada RH?

 

*** Zahtjevi Stožera za žurno postupanje i donošenje odluka:

1. Maknuti sve postavljene dvojezične ploče

2. Hitno obustaviti istražne radnje i postupke protiv članova Stožera, branitelja i civila osumnjičenih za skidanje ploča te djelatnika MUP-a

3. Moratorij na primjenu Zakona o nacionalnim manjinama do provedbe sljedećeg popisa stanovništva u kojem će sudjelovati i članovi braniteljsko-stradalničke populacije, članovi udruga koji su sastavni dio Stožera te članovi određene komisije EU

4. Proglašenje Vukovara mjestom posebnog pijeteta po svim točkama projekta

5. Usklađivanje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina sa europskim standardima, a koji iznosi zastupljenost veću od 50 posto jedne nacionalne manjine na određenom prostoru.

6. Izvješće DORH-a o procesuiranju ratnih zločinaca za zločine koje su počinili nad građanima grada Vukovara 1991. godine te podnošenje optužnice protiv agresorske vojske JNA za prekomjerno granatiranje Vukovara

7. Hitno pokretanje postupaka i radnji vezanih za pronalaženje nestalih osoba kako na širem području grada Vukovara i RH tako i u Republici Srbiji.


Autor: Tvrtko Dolić
Dnevno.hr, 19. listopada 2013.