ponedjeljak, 16. prosinca 2013.

DUBROVNIKU NIJE UKRADENA BRIGADA NEGO ISTINA

ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU DA SE TAJNE SVE ODAJU - SPOZNAJU 



Hrvatski ustanici ustaše se protiv svekolikih uljeza, bizantinaca i hrvatskih janjičara, koji po navici služe potencijalnim okupatorima. Danas su hrvatski ustanici prozrijeli perfidna zla, koja su modificirana u skladu s vremenom - što bizantinci demonstriraju služeći se trabantima, hrvatskim slabićima, koji svojim humorom razbijaju svoj osjećaj stida. Ipak vrijeme koje teče ne ide u prilog materijalistima u Hrvatskoj. Kad god ustreba, hrvatski ustanici znaju da je dužnost važnija od pukog zadovoljstva, što je i više za dušu na beskonačnom putu. Dakle, riječ je o navikama po spoznaji, koje se tvore voljom. U Hrvatskoj, uglavnom, stranke slijepcima razvijaju prema vani oholost i mržnju, sve pokrivaju "zajedničkom", a ne i osobnom kvalitetom i žrtvovanjem - tako odlaze od sunca u tamu, ništa ne rade, a čine svašta. Mržnja im je najbolja kombinacija sa strankom, jer mržnjom pomoću stranaka ublažuju svoj kukavičluk . . . Takvim ponašanjem oslabi im volja, pa se ne mogu ni koncentrirati, nemaju osjećaj za bitno, baš ništa ne rade da ojačaju osnovu za jednu dušu i zajedničku dušu. I danas vladari u Hrvatskoj raskrinkavaju sami sebe, a da nisu svjesni da se raskrinkavaju, kao i svako biće, za vidjeti je: gdje, što i zašto. . .  Slijepci kao odraz nereda, uz puke želje, smatraju da su nevidljivi, da drugi ne vide njihova nedjela, jer oni svojim zakržljalim duhovnim očima ne vide. Zato dobronamjerni kritičari društva i ustanici slijepce potiču da se probude i progledaju. . ., jer najčešće ne razlikuju vrlinu od slave.Prije vanstranačkog vijeća grada Dubrovnika stranka HSLS organizira peticiju i traži potpise Hrvata da Hrvat vojni rok služi u Hrvatskoj, na Stradunu na pazaru se potpisuje peticija a nazočni su Dražen Budiša i predsjednik liberala grada Dubrovnika Ivica Ban, kako su tada oni bili minorna stranka za prikupit više potpisa, preuzimam formulare gdje ja i Ivan Potrebica iz Slano danima potpisujemo peticiju u svim mjestima grada Dubrovnika ali i okolnih mjesta i gradova, prikupili smo 75000 potpisa, a  za vrlinu slave treba spomenuti stvarne aktere događanja a ne plakati za brigadom koja tada nije djelovala, ne spomenuti vanstranačko vijeće grada Dubrovnika:"Velimir Dilber HSP, Siniša Tkalec HSLS, Stjepan Tokić HDZ, zastupnika srpske narodne stranke (profesor matematike) kao i zastupnika muslimana grada Dubrovnika koji su instalirali krizne stožere, prikupljali i nabavljali oružje i municiju kao i druga ubojita sredstva, sve tajno organizirali, svesrdnu pomoć u vojnom znanju i nabavci oružja nam je davao kontraadmiral Ante Budimir, kojega smo mi članovi vanstranačkog vijeća namjeravali postaviti kao zapovjednika grada Dubrovnika, ali tadašnji gradonačelnik Pero Poljanić je postavio Nojka Marinović komandanta trebinjskog garnizona... Najjača dragovoljna formacija u gradu Dubrovniku i okolici bila je Stonska satnija s sjedištem u Stonu, zapovijednik satnije je bio Božo Šare, zamijenik Teo Barkiđija, satnija je brojala 123 naoružana pripadnika, imala je četiri voda, u gradu Dubrovniku je bila satnija ZNG koju je obučavao i vodio komandos Željko Baća gostioničar iz Stona, obranom grada Slano u kojem su ostali smo franjevci  zapovijedao je Ante Glunčić gdje je s trinaest dragovoljaca bez protuoklopnih sredstava iz hotela Admiral  branio Slano cijeli dan. Ali nikada četnici i tkz JNA ne bi prošli tako brzo i nikada grad Dubrovnik ne bi došao u takvu izolaciju da je minirana cesta na Zavali otišla u zrak. Minirana je na tri mjesta, i kako nije otišla u zrak Marijan Klemo zapovijednik stonske policije poslao je četvoricu pričuvni policajaca, osobno sam poznavao svu četvoricu, jedan od njih je bio sin Ivana Vatović iz (Stupa, Topolo), izgaženi su gusjenicama tenkova. Vod iz Dola sudjeluje u akcijama na Grudi, Župi Dubrovačkoj ( napad četnika s Ivanice na vojne hotele Kupari), napad na Male Bare prvi put 11 na 12.9.1991 i bez uspjeha, a onda slijedeću noć s uspjehom, nažalost ubijen je vojnik JNA iz Makedonije, i ranjen u nogu Marin Volarević iz Metkovića. Vod iz Dola ( zapovjednik Vice Škrabo) je cijelu akciju dogovarao s Ante Barbir iz Opuzena, osvojene su Male Bare u Ploče i počinje se dijeliti oružje, poslao sam Bracu Radinković i Antu Perkušić da dovezu naoružanje. Ante Perkušić više puta dnevno vozi oružje ( tanđare-M-48, papovke, strojne puške 7.62, kao i drugo oružje, rijetki uzimaju oružje, i po zapovjedi Nijaza Batlak-daiđa oružje se skladišti u jednom ogromnom hangaru na Čepikućama, i ja sam istovarao to oružje zajedno s ostalim pripadnicima HOS-a i policije, prilikom naleta migova svi su tražili sklonište pa tako i ja, skočio sam u kupinu u kojoj je mjesto već zauzeo policajac Jure Uđenija kojem sam  skočio na leđa, i koji će mi nakon 20 dana spašavati  život, jedan od njih je bio i mesar Božo Čurćija koji mi je dao maskirnu jaketu jer sam u uniformi (JNA i s crvenom majicom bio jako vidljiva meta), u zauzimanju i obrani Rote sudjeluje veći dio Stonske satnije i policija Dubrovnika. Na području grada Dubrovnika je osnovana i Konaovska satnija,zapovjednik Ivo Burđelez,Cavtat zamjenik iz Poluganje, veliku pomoć imamo od građevinske inspekcije grada Dubrovnika gdje veći dio pripadnika aktivno sudjeluje u obrani. Poslije osnivanja Stonske satnije koja je osnovana 10.6.1991 a gost koji je prisustvovao formiranju satnije je i Ante Parađik koji poslije formiranja zapovjedniku satnije, zamjeniku zapovjednika satnije kao zapovjednicima vodova dijeli pištolje, dobio sam pištolj Luger, kuharice iz Stona i Malog Stona priređuju ukusan obrok, prednjači supruga Stjepana Kralj gostoničar iz Stona, mislim da se zvala Lidija, osniva se i Daiđina satnija. Daiđina satnija broji 47 ljudi uglavnom Šiptara Muslimana i Hrvata iz BiH. Nijaz Batlak-Daiđa je zapovjednik a Stjepan Tokić zamjenik. Osim toga tu je i vod policije kojom zapovjeda Marijan Klemo, zamjenik Srbin  Savo ili Stevo rođen u Kninu a oženjen iz Dola. Osnovan je i djeluje samostalno i vod s Pelješca (Mažar i ekipa). Gardu na prve linije fronte vozi u crvenom autobusu Stijepo Beatović rođeni brat Pera Beatović prvog predsjednika HDZ za Dubrovnik i primorje, a zamjenik predsjednika Pere Beatović  je bio Stjepan Tokić, kasnije je za grad Dubrovnik izabran profesor Ivo Jelić. Osnovana je i ratna bolnica Ston koju čine: Dr. Duško Družijanić, dr. Gordana Švaljek, dr.Njegovan, dr. Antonela Gverović, dvije medicinske sestre, apotekarica supruga Joze Stepić veterinara u Stonu. Trebam naglasiti da je  zapovjednik Josip Perkušić-Barba  kao i pripadnici HOS-a iz Splita odigrali ključnu ulogu u obrani grada, oni su dan i noć vodili rat s četnicima jer je namjera četnika bila priječi most Bistrina i preko grada Neuma koji je bio nebranjen ući u dolinu Neretve.Osim toga bojna HOS-a je branila i Srđ. Osobno smatram da po drugi put vi novinari ubijate poginule branitelje gdje lažnim prikazivanjem iskrivljujete stvarnu sliku i događaje u obrani Dubrovnika...Isto tako morate znati da je tada vodeća partija bila HDZ i svi policajci su prisegnuli hrvatskoj državi a naredbe su isključivo stizale iz HDZ. Tadašnji ministar obrane bio je Luka Bebić, a zamjenik ministra pravnik Velibor Kikerec koji je usmene i pisane zapovjedi davao u svojoj kući u Pločama i u kojoj sam i sam osobno više puta bio, jedino sam ja tada imao  pisanu zapovjed ovjerenu pečatom MORH-a. U tvornici duhana u Metkoviću bio je štab u kojem su bili podpukovnici: Ivo Brbora i Ante Marinov ( dva sam puta bio u tvornici duhana  Metković s Nijaz Batlak-daiđa) koji su isto tako dobivali zapovjedi od zamjenika ministra obrane Velibor Kikerec  Potaknuti kulminacijom nereda ipak se Hrvatima, nakon što su osjetili silna zla, uključuje se i razum, koji je sada u funkciji spašavanja, po volji: duše, općeg dobra u ime života. Sofisti kao ometala u neurednoj zajednici uvijek su po pravu u pravu, kao operativci "znanosti," ali. . . Neuredna društva po svome pravu zakonima. . . uzrok su sofizma. . . Dakle, bez pravila života, zasluženo,se narušava samopouzdanje, dostojanstvo i sloboda. Zastupnik života, Mesija - učitelj stalno potiče da se uredno živi i život slavi, ŽIVOT kao konstanta. Po osobnoj volji bez valjana razloga, čovjek se zavarava prividom i razdvaja od života, Oca, zajedništva, a dobro se ne razdvaja . Kada se po volji čovjek izdvoji  i postane bezimen, bolestan potrebna mu je lustracija, jer je prestao misliti sebe, spustio se u ništa, takvom samo povratak Ocu, koji jest, može pomoći i oživjeti ga. . . Čovjek, žrtvujući se, samo djelima pomaže drugom u skladu s pravilima života, a ne kao sofisti - pravni "znanstvenici", egoisti umišljaju da su uvijek u pravu,  preko prava - znanosti zaobilazeći pravila života. Oslijepljeli ne vide, pa u agoniji drhte, tješe se da su tako skriveni u mraku, da ih se ne vidi kao što oni ne vide. A baš je svaki čovjek tu da ga se vidi kako kroz vrijeme na Zemlji koordinirano prezentira sebe . . . tako i u Hrvatskoj . . . od predsjednika, premijera, ministara . . .I dođe vrijeme da se ogoljelim sofistima, posebno hrvatskim vlastodršcima kaže da nisu izvršili obećanje, da proturječe dobru, da ne djeluju u skladu s pravilima života. Dakle, varalice su slijepci, kao odraz kućnog odgoja, roditelja. Razilazeći se od bitnog ne znaju da još samo sebe zavaravaju i tješe za  jedno konačno vrijem . . . Od istih su i hrvatski branitelji, iz zadnjeg domovinskog obrambenog rata, u agoniji, nakon što su ih razjedinjavaju navijači iz redova antihrvatskih slijepaca. Posebno hrvatski branitelji moraju odoljevati iskušenjima i zajednički biti uzorni sljedećim generacijama, ujedinjenje je nezaobilazno; samo slijepci se razilaze i tumaraju  kao pouka i sramota, zbog čega trpi hrvatska zajednica dok neprijatelji likuju i vladaju u Hrvatskoj. Hrvatski narod se treba čuvati od otrova . . .,  "gospode", dok po gradskim trgovima i ulicama smišljaju način kako do pogače i raznih salata bez motike. Istim, zavaranim prividom, udovoljava se željama u zamjenu za dušu. . . Tako da po gradskim trgovima siju salate i zagnajaju ih lažima. . . gle čuda, slijepci proizvođači magle zarade neusporedivo više novca i od poljoprivrednih proizvođača žitarica i salata na hrvatskim poljima . A isti zbog neodlučnosti ne mogu konkurirati sijačima po asfaltu, a zbog kojih na selima nema nataliteta - života, samo skoro opustjela sela. Hrvatski razjedinjeni branitelji očito ne rade dovoljno na ujedinjenju braniteljskih udruga, ponajprije da slijepce izbace iz svojih redova. , jugo-nostalgičare, koji lukavo korak po korak, godinu za godinom . . . egoistički grabe . . . dok država kao institucija treba snagu da bi bilo reda, što je ostvarivo samo pomoću branitelja. Naročito radi sljedećih generacija, branitelji bez odlaganja odlučno trebaju popravljati nanesenu štetu . . , ujediniti stvorene brojne udruge u samo jednu!  Jednu. . . , jer sve što razdvaja je zlo, a sve što ujedinjuje je dobro. Koju sramotu i ponižavanja trpe branitelji dok ih se razdvaja i izvlači na odstrel, što slabi zajednicu, a "opoziciju"  kao orkestar jača; koju čine neradnici.Dakle, razjedinili pa vladaju, doista u zajednici Hrvata to mogu samo činiti neprijatelji, u skladu s vremenom. Sljepilo hvatalo maha i zbunjuje hrvatski narod. I zato braniteljima na znanje kako trebaju savjetnike, djelatne savjetnike, mudrace. Gradu DUBROVNIKU nije ukradena brigada, nego je ukradena istina,priznanje,muka, trud, slava svakoga domoljuba koji se tada stavio na oltar domovine, i koji nije tražio ni dobio ništa u obrani Dubrovnika, i još nam se želi i sakriti i ime

P.S Nakon operacije Stjepan Tokić izlaskom iz vojne bolnice u Splitu u kojoj su radili doktori bivše JNA organizira sakupljanje živežnih potrepština za grad Dubrovnik a dolje su imena i prezimena svih koji na bilo koji način pomažu, pomoć se sakuplja u kotaru Špinut, tako da Stjepan Mesić nije probio blokadu Dubrovnika nego Stjepan Tokić s pripadnicima  PMP , gdje je i član kuharica Kate iz Dubrovnika koja radi u dječjem vrtiću Špinut, Split i poslije posla nesebično pomaže u deblokadi grada sakupljajući hranu i kućne potrepštine, 



Uloga 4.GRB u Dubrovniku

Stjepan Tokić u dogovoru s zamjenikom ministra obrane Velibor Kikerec pregovara u Splitu s pukovnik Ante Bilić da se isti stavi na čelo obrane Stona, što je dogovoreno i učinjeno





Nema komentara:

Objavi komentar