UKIDANJE ABOLICIJEi
ABOLICIJA JE SRAMOTNA PRIJEVARA
Pokret Stop progonu hrvatskih branitelja svojom istragom došao je do šokantnih podataka koji govore da abolicija nad 20675 pobunjenih Srba nije provedena u skladu sa zakonom
Koji su to ljudi kojima su oproštena zlodjela nad hrvatskim narodom. Krenuli smo sa prepiskama kako bi činjenično utvrdili ime i prezime aboliranih, te zlodjelo zbog kojega mu je dan oprost.
Dok hrvatska pravosudna tijela revno progone i zatvaraju branitelje i heroje Domovinskog rata, dotle oni koji su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Hrvatske nesmetano šetaju njome i koriste sve moguće povlastice koje im ova država daje. Pokret Stop progonu hrvatskih branitelja, koji svojim akcijama stalno ukazuje na sustavnu kriminalizaciju Domovinskog rata i njegovih sudionika, došao je do šokantnog podatka da abolicija nad 20675 osoba koje su sudjelovale u oružanoj pobuni protiv Hrvatske nikada nije provedena prema važećim zakonima Republike Hrvatske, te zbog toga nije valjana.
Zanimalo nas je koji su to ljudi kojima su oproštena zlodjela nad hrvatskim narodom. Krenuli smo sa prepiskama kako bi činjenično utvrdili ime i prezime aboliranih, te zlodjelo zbog kojega mu je dan oprost. Obratili smo se pismeno Ministarstvu pravosuđa i Uredu predsjednika Republike i pitali ih gdje možemo naći te podatke o aboliranima. Jedini odgovor koji smo dobili od njih bio je da se obratimo Narodnim novinama, jer su one sigurno objavile popis kada je bila abolicija. Pomilovanje je akt milosrđa koji predsjednik RH donosi sukladno zakonu.
Takva odluka se objavljuje u Narodnim novinama i ona tek onda, nakon osam dana, postaje pravomoćna - ističe Zvonimir Trusić, predsjednik pokreta Stop progonu hrvatskih branitelja, tvrdeći kako te podatke nisu mogli dobiti ni u Narodnim novinama.
Popis aboliranih nikada nije objavljen, pa abolicija i nije provedena sukladno hrvatskim zakonima, tvrdi Trusić, te naglašava kako su, da bi bili sigurni, prelistali komplete Narodnih novina. Članovi pokreta Stop progonu hrvatskih branitelja osobno su u prostorijama Narodnih novina sami prelistali na stotine tisuća listova 700 brojeva Narodnih novina. I utvrdili ono u što su sumnjali, a to je da abolicija nije valjana jer nije provedena po hrvatskim zakonima.
Znači, ako akt o aboliciji nije objavljen u Narodnim novinama, a to smo mi provjerili da nije, onda ona ne može imati ni pravnih učinaka dodaje Trusić koji je zajedno sa svojim članovima Pokreta u proteklom razdoblju skupio još niz zanimljivih podataka i činjenica koje govore u prilog njihovoj tezi.
Naime, on tvrdi da DORH ne radi svoj posao i da samo progoni branitelje, a najbolji dokaz za to je zatvaranje bolesnog hrvatskog heroja Đure Brodarca koji je zbog nečovječnih uvjeta u pritvoru i umro. Pokret Stop progonu hrvatskih branitelja, tvrdi Trusić, ništa ne govori napamet, nego samo iznosi zapanjujuće činjenice.
- Dosadašnjim radom na utvrđivanju i obradi kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 31. kolovoza 2010. godine Ministarstvo unutarnjih poslova u suradnji s drugim tijelima i službama nadležnim pravosudnim tijelima RH podnijelo je kaznene prijave za 1739 kaznenih djela, te pri tome ukupno prijavilo 9029 počinitelja tih kaznenih djela. Sama činjenica da se u svim zvaničnim obradama i izvidima teških kaznenih djela u tijeku i nakon završetka Domovinskog rata 1 posto odnosi na moguće počinitelje iz redova hrvatske policije ili vojske, da su puni zatvori i sudnice hrvatskih branitelja, ne možemo se ne zapitati gdje su nestali onih 99 posto izvršitelja teških zločina nad hrvatskim narodom. Još jednom ponavljam da se radi o 9029 počinitelja ovih kaznenih djela. Nisu mogli biti abolirani, jer za počinjena zlodjela nije moguća abolicija. A sama abolicija je čista prijevara, jer smo s ovim dokazali da nije nikada provedena sukladno zakonima RH, pa ne može imati pravnih učinaka - ističe Trusić, navodeći taksativno vrstu kaznenog djela, broj kaznenih prijava i prijavljenih počinitelja.
Znači, od tog broja ni jedan posto kaznenih djela počinili su pripadnici Hrvatske vojske i policije. A kada se pogleda stanje u hrvatskim zatvorima i broj podignutih optužnica protiv hrvatskih branitelja, onda se vidi ta ogromna disproporcija. Već se sada u hrvatskim zatvorima nalazi više od 350 osuđenih branitelja, a još se priprema 400-njak optužnica koje su stigle iz Haaga. To tvrde u pokretu Stop progonu hrvatskih branitelja, koji ističu da je posljednje vrijeme da se na tom planu nešto učini.
Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.
Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.
Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.
Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.
Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.
Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.
Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.
Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.
Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.
Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.
Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu. Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.
Dr. sc. Ilija BarjašićPokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
III
Dana 23. rujna 2011. godine VEČERNJI LIST objavio je članak pod naslovom:
Nove optužnice iz Beograda: Srbija provodi Memorandum 2
Krajnje je neobičan postupak beogradskog Višeg suda, koji je u Hrvatsku poslao optužnice što ih potpisuju vojni tužitelji – vojnog tužiteljstva koje više ne postoji! Zapravo, takva optužnica koju više nitko ne zastupa jer tužiteljstvo koje je potpisuje ne postoji – i nema pravnu snagu! Tek ako u tom slučaju nešto učine beogradski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, stvar bi mogla postati pravno važna. Uza sve, optužnice se za većinu od 40 optuženih, među kojima su najpoznatiji Šeks, Merčep, Vekić i Glavaš, prema onome što se sada zna, temelje samo na iskazima ratnih zarobljenika.
http://www.vecernji.hr/vijesti/nove-optuznice-beograda-srbija-provodi-memorandum-2-clanak-329554
UKIDANJE ABOLICIJE
DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE
HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
ZBOG SRPSKIH OPTUŽNICA PROTIV HRVATSKIH BRANITELJA, HRVATSKI SABOR MORA ŠTO PRIJE DONIJETI ZAKON O UKIDANJU ABOLICIJE KAO ODGOVOR NA SRPSKE OPTUŽNICE.
ABOLIRANI
San o velikoj Srbiji nije ostvaren ali izbjegli Srbi iz Hrvatske bi i dalje eksploatirali Hrvatsku. Isti su ovih dana srpskom parlamentu u Beogradu uputili prijedlog rezolucije o pravima izbjeglih i dostavili 45 tisuća potpisa potpore peticiji kojom se želi spriječiti da Hrvatska postane članicom EU-a prije nego se ispune njihovi zahtjevi za naknadom imovine i dr.
Nigdje se u rezoluciji ne navodi da su isti započeli oružanu pobunu protiv RH koja je rezultirala s više tisuća ljudskih žrtava te materijalnom štetom gdje su Hrvatsku vratili desetak godina unatrag.
Također nikada se nisu ni pokajali, a kamoli naknadili štetu RH zbog «posijanih» mina u RH znajući da su smišljeno napravili veliki zločin i preko mina od kojih i dalje gine hrvatski narod. Dakle, može se reći da su Hrvati već dvadeset godina i dalje žrtve od postavljenih mina koje su tu od zadnje srpske agresije na RH. Isti znaju gdje su postavljene mine, međutim nikada nisu pokazali Hrvatima i svijetu gdje se nalaze. Hrvati oprez, pojedini Srbi koji su bili uključeni u veliko srpsku politiku i pobunu i danas žive u slobodnoj Hrvatskoj, a neki od njih su na stalnoj relaciji Hrvatska – Srbija. Mnogi od njih su abolirani, a neki participiraju i u vlasti u Hrvatskoj.
Nema komentara:
Objavi komentar