"Ako se sretnemo negdje
... Ako se sretnemo u nekom novom životu, neću Ti oprostiti za sve besane noći i nedovršene snove u njima. Neću Ti oprostiti za sve neostvarene duge šetnje pored jezera i nedovršene priče o lijepim iskustvima. Dobro znaš koliko Te volim slušati, koliko u svakoj Tvojoj riječi uživam. Neću Ti oprostiti za sve neostvarene duge šetnje parkovima i nedovršene priče o životu. U tome bi uvijek bili dobri, odlični, najbolji! Ako se sretnemo negdje, u nekom novom životu, neću Ti oprostiti za neostvarena putovanja u nepoznata mjesta, gdje žive drugačiji ljudi, gdje su drugačiji običaji, ljepota, predjeli. Znam da oboje to volimo! Neću Ti oprostiti za neodsvirane pjesme na gitari i "neodigrane igre" uz pjesme, koje je ljubav ispjevala samo za nas. Ako se sretnemo negdje u nekom novom životu, neću Ti oprostiti vrijeme koje nismo bili zajedno, jer osjećam ga je uvijek bilo premalo! Ako se sretnemo negdje u nekom drugom životu, neću Ti oprostiti sva neostvarena nadanja i vrijeme kada me nisi držala za ruku, kada me nisi gledala svojim pogledom, najljepšim pogledom, najljepših očiju, što moje ikada ugledaše. Ako se ikada sretnemo u nekom drugom životu, nemojmo propustiti ništa, ništa što propustišmo u ovome i ne dozvolimo ničemu i nikome da nas u tome spriječi... Jer...ako se sretnemo u nekom novom životu, znaj, znaj da sam Ti sve propušteno, sve što neću moći oprostiti u budućem životu, sve što navedoh, sve što nisam s Tobom do sad imao, sve što nisam s Tobom do sada vidio, sve vrijeme koje nismo šetali uz jezero, koje nismo šetali parkovima, sve te duge šetnje i priče o životu, sva neostvarena putovanja, sve pjesme života o našoj ljubavi koje nismo otplesali zajedno, znaj, sad znaj, da sam Ti ih oprostio već odavno i da sam u ovome životu oprostio i sebi, što Te ne ugledah tada kada sam "morao". Oprostio sam i Tebi i sebi iako nemadoh za što praštati... Zo Božjom rukom bi određeno tako, da Te ne vidjeh prije, da Te ne poljubih nikad, da Te nikad ne držah za ruku i nikad s Tobom ne šetah uz jezero, uz more... Uz Tebe, ponosan i skroman pred ljubavi Tvojom, uz Tebe takvu lijepu, prekrasnu, a istovremeno milu, dobru. Oprostih si na noćima koje iako teške zbog samoće i što nisi uz mene, što nisam uz Tebe, noćima koje nikada nisu bile lakše, a teže, nikad ovako teške, a tako lake. Teške jer Te nema ovdje uz mene, a lake jer si cijelo vrijeme tu, uz mene. Teške jer si cijelo vrijeme tako daleko, a lake jer si cijelo vrijeme blizu, sasvim blizu mene. |
|
|
"Jedna mala sekvenca ljubavnog romana koji je pri svom kraju...nadam se da će se bar nekima svidjeti... ........ Ušao sam u sobu onako osvježen dok se trak mirisa losiona poslije brijanja vukao za mnom cijelom kućom. Nisam mogao, a da po ulasku u sobu, osvjetljenu samo malom noćnom lampicom koja je na sebi imala "plašt" što je pravio sjene po zidu u ružičastim tonovima, ne primjetim nju gdje leži naslonjene glave na desnu ruku, prekrivena samo snježno bijelom plahtom. I plahta je poprimala sjenke ružičastog odsjaja noćne svjetiljke, ali unatoč tome, njezine zanosne obline koje su se ocrtavale i bivale samo naglašene obrisima plahte, budile su u meni vrelu krv. Njeno lijevo rame i ruka bili su blago položeni na njeno tijelo kao da želi što duže pridržati "prekrivač tajni" preko sebe, kao da želi da je što duže ne vidim onako, prirodno lijepu , čistu i ničim okaljanu. Skidao sam polako sa sebe bademantil i polaganim korakom prišao krevetu. Gledala me je netremice cijelo vrijeme u oči, ali pogled joj je "prošarao" mojim tijelom kao da je njime željela dati do znanja koliko me zapravo želi. Kleknuvši jednim koljenom na krevet koji se lagano udubio, njena se ruka ubrzo našla na mome bedru, a moje usne na njenima. Bio je to jedan od onih iskrenih nježnih poljubaca dvoje ljudi koji se iskreno vole. U trenu sam ležao pored nje glave uzdignute iznad njene i ljubeći joj vrat, polagano odmičući plahtu sa njene prelijepe, mirisom opojnim "odjevene" kože. Tada sam osjetio da moje usne žude za svakim njenim djelićem tijela i nisam imao namjeru započeti išta prije, no što usnama ne dotaknem svaku njenu poru. Prelazio sam ustima njen vrat i spuštao glavu sve niže, a na svom vratu sam osjetio topao dlan kojim je odobravala to što činim. Lagano se opuštajući, spuštala se niže, kao da želi biti podatna svakom mom poljupcu. Usne su se odjednom našle na mekanom brežuljku koji sam rukom lagano podigao i prinio njegov vrh svojim ustima. Kao negdje u daljini, čuo sam tih, ali dubok uzdisaj, a njeno je disanje bilo toliko duboko i snažno da je polagano podizalo pa spuštalo dva meka brežuljka, koji su se u istom ritmu kao valovima nošeni ljuljali i u meni budili sve veću želju da ih ljubim, da ih dahom ugrijem, da im svojim poljupcima povećam vrhove sve do onog slatkog uzdaha; uzdaha pri kojem me objema rukama primila za obraze i privukla k sebi i svojim usnama. Poljubila me strastveno, blago podignute glave, ali osjetio sam da je to samo poljubac "zahvalnosti" i da će me njene ruke vratiti tamo odakle su me i "uzele". Moja je ruka klizila niz njeno tijelo sve do nožnih prstiju, a tragom kojim je prolazila kao da usnama pokazuje put, prolazili su meki poljupci sve vrelijeg daha. a kada sam u ruku uzeo njenu nogu i poljubio stopalo, njeno se tijelo lagano trznulo. Pomislih da je sram u pitanju, ali ubrzo mi je dala do znanja da je ipak strast nadjačala sram i strahove. Vraćao sam usnama "dug" listu, koljenu, bedru s vanjske strane, sve dok se nisam našao u preponi koja se stezala i grčila u slatkom grču. Ljubeći joj samo udubljenje prepone osjetio sam na licu mekano runo kojim je bilo prekrivena njezina tajna odaja. Prepuštala se sve više i više, a glavu je zabacila lagano unazad, uzdižući pri tom prsa koja su sve dublje udisala zrak i mirise u sobi. Osjetio sam da je spremna, da je želja nadjačala romantiku i nježnost, ali se nisam nadao da će se ona naći iznad mene. Odjednom sam ja bio na leđima, a njene su usne prolazile mojim tijelom dok je njena prekrasna kosa poput store grandioznog kazališta koja prikriva pozornicu, skrivala njen strašću blago zamagljen pogled. I moje je tijelo osjetilo želju i prije no što je njena kosa probudila i zadnju srs u meni. Ljubeći mi tako prsa i trbuh, milovao sam joj zatiljak zarinuvš svoje prste duboko u njenu kosu, spreman je lagano povući ka sebi kad osjetim da joj želim poljubiti usne. I nisam morao dugo čekati, njene su se usne spojile sa mojima. Obgrlila je i prekrila moje tijelo svojim, nogama obuhvatila oba kuka kao da me zarobila. Bio sam presretan što je to učinila, a žudnja i strast u meni su mi sakrili trenutak kada je ovorila vrata svojih odaja i prepuštena i sebi i meni započela ples, onako priljubljena uz mene, ležeći na meni, ljubeći mi vrat, usne, oči... Osjetio sam toplinu gotovo vrućinu njene unutrašnjosti koja je bila toliko podatna i nježna, a tako strastvena i jaka. Sve jače se osječalo da smo blizu vrhuncu, ali kao da je namjerno usporavala vrhunac, udaljavala ga od mene, od sebe od nas, podižući se nad mene oslanjajući se prvo jednom rukom pa objema, gledajući me onim istim zamagljenim pogledom žene koja iskreno voli , žene koja je u strastvenom zagrljaju , žene koja zna što radi i sa kim to radi. Osjetih u istom trenu strast, ljubav, ponos, a vidjeh ljepotu svega što je bilo iznad mene...a toliko u meni, toliko u njoj. Nije mi dopuštala da je polegnem na leđa, nije mi dopuštala da prestane ples, nije prestajala, ali je osjećala kada stati da ne eksplodiram kao bomba, kao prenapuhani balon. Zastajala je namjerno draškajući i golicajući maštu do krajnjih vrhunaca, a u svojoj nježnosti i ženstvenosti je pronalazila nove načine kojih ni sama nije bila svjesna, za koje ni sama nije znala da u njoj postoje. Držao sam se čas objema rukama za njene grudi. čas za njena bedra, podizao sam glavu ljubeći joj prsa, milujući jezikom sve što se milovati dalo, mazio sam joj laganim, ali muškom pokretima bedro, a podižući se uspjevao sam joj maziti i listove sve do tabana, koji su bili sve vreliji i vreliji. Ni jedan pokret njen, ni jedan pokret moj, nije prošao a da ga nije popratio poljubac. U jednom momentu sreli su nam se pogledi i ona je blago spojenih obrva i poluotvorenih očiju pokazala da je sada vrijeme i da dalje od toga trena ne ide. Moje je tijelo shvatilo što se u njenom zbiva i ponovno smo u onom istom zagrljaju ispustili sokove života jedno u drugo, a trzaji tijela su bivali toliko jaki i nekontrolirani da se nije moglo razaznati tko više uživa i tko je više izgubljen u tom bezdanu u koji smo padali zajedno. Osjećao sam u tom trenu koliko je volim, koliko sam sretan čovjek što na meni nakon svih trzaja koji su se polako smirivali, leži žena koja je ponovno dokazala koliko je -žena! Spustio sam je pored sebe, nadvio se nad nju i nastavio maziti dlanom njeno tijelo pokretima koji opuštaju i zadnji mišič koji se netom prije grčio u slasti i vulkanskim erupcijama strasti. Lijevi je dlan držala na mom desnom obrazu i gledala me ravno u oči, pogledom za koji se umire. Ponovno osjetih koliko je volim, ponovno u meni ispunjenost srećom što pored sebe imam ženu koja je sretna i koja kao i svaka žena zna kad je iskreno voljena. A ona je znala. Vidio sam joj to u očima. I ja sam znao. Znao sam da pored sebe imam ženu. Prvi put u svom životu, ja imam sretnu, voljenu, nježnu ženu... * S štovanjem, Darko Božidar Srebačić" |
Nema komentara:
Objavi komentar