Ako se Hrvati trebaju ponositi zato što je netko pripadnik našeg naroda to je sigurno Dario Kordić. Osuđen je u Haagu na 25 godina robije samo zato što su svjetski moćnici shvatili da je bio ključna osoba u spašavanju BiH i (kakvog takvog) opstanka Hrvata u njoj. Jedino što su uspjeli dokazati u Haagu jeste da je HRVAT. I to izuzetan. Tesko je povjerovati da bi današnja hrvatska vlast išta učinila u pravcu obnavljanja procesa i ispravke zločina koji je načinjen nad Dariom. Zapravo, njima i jest zločin to što je Haag jedino dokazao, zar ne? Vidimo kako se i danas ponašaju kada se radi o presudama generalu Praljku i drugim Hrvatima iz BiH. Srbi poslije oslobađanja generala Gotovine i Markača vrše stalne pritiske, upravo da bi osigurali presude Praljku i ostalima. A hrvatske vlasti im pomažu u tome, jednostavno tako što se ne suprostavljaju na način kakav bi trebalo. Pa osuđujuća presuda im ipak pomaže u nadi opstanka na vlasti još neko vrijeme, jer su i došli na vlast služeći svjetske moćnike, dakle i "Sud" u Haagu.
JP
Ponedjeljak,
28 Siječanj 2013 21:07
Tijekom
tribine "Haški tribunal protiv generala Ante Gotovine i
Mladena Markača", održane prije nekoliko dana u Mostaru,
ponovo se nametnulo pitanje moguće obnove procesa Dariju
Kordiću, koji u austrijskom Kaarlau služi 25-godišnju
zatvorsku kaznu.
Odgovarajući
naime na upit o slučaju Darija Kordića, koji zbog Nobilovih
konstrukcija o navodnoj dvostrukoj crti zapovijedanja,
izdržava višegodišnju zatvorsku kaznu, Luka Mišetić je kazao
kako bi se on vrlo rado uključio u taj predmet te vidio
postoje li kakve mogućnosti za obnovom Kordićevog slučaja.
Tragom
ove izjave trenutno najpopularnijeg hrvatskog odvjetnika,
pokušali smo istražiti zamršene detalje vezane za ovaj
predmet, ubrzo utvrđujući kako je ključ za moguću obnovu
Kordićevog postupka u jednoj instituciji i nekolicini osoba.
Bolji
poznavatelji situacije, naravno, odmah prepoznaju kako je
riječ o Blaškićevom odvjetniku Anti Nobilu i nekadašnjem
haškom uzniku Paški Ljubičiću, koji je odlukom Haškog suda
od 12. travnja 2006., pod nizom kontroverznih i nikada do
kraja razjašnjenih okolnosti transferiran u Sarajevo, gdje
ga je Sud BiH osudio na deset godina zatvora. Uz njih
dvojicu, sa cijelim je slučajem i te kako upoznat i Haški
sud o čemu svjedoči i spomenuto prepuštanje Paške Ljubičića
Sudu BiH.
Nobilove
teze o dvostrukoj crti zapovijedanja
Zahvaljujući
konstrukcijama o navodnoj dvostrukoj crti zapovijedanja
odvjetnički tim Tihomira Blaškića na čelu s Antom Nobilom, u
svrhu projekta detuđmanizacije, je svu odgovornost za
zločine HVO-a u Središnjoj Bosni, uključujući i zločin u
Ahmićima, svalio na leđa Darija Kordića, koji kao civilna
osoba nije imao nikakve vojne uloge. Istodobno priskrbivši
desetogodišnju zatvorsku kaznu i samom Blaškiću „Očito
je da su postojali neformalni, ali moćniji lanci
zapovijedanja. Dario Kordić imao je utjecaj upravo na one
postrojbe kojima je zapovjedni lanac završavao u Mostaru“,
tvrdio je Nobilo u završnoj riječi na suđenju generalu
Tihomiru Blaškiću u srpnju 1999.
Međutim,
unatoč brojnim medijskim opservacijama iz krugova oko
„Labradora“ i „Opere“, za Nobilove zavjereničke konstrukcije
nije bilo nikakvih materijalnih dokaza. Umjesto bilo kakvih
činjenica u javnost su, putem vjerne Nobilove suradnice
Jasne Babić, bile plasirane dezinformacije kako put do tih
dokaza navodno priječi državni vrh Republike Hrvatske.
Krivokletnik
sa iskazom po čuvenju kao krunski svjedok presude
Međutim,
kad ni nakon Mesićevog otvaranja Tuđmanove ostavštine haškom
tužiteljstvu nisu pronađeni nikakvi dokazi, niti je bilo
svjedoka koji bi potvrdio teze kontroverznog Blaškićevog
odvjetnika , tužiteljstvo se zajedno s Nobilovim timom
upustilo u potragu za krivokletnikom. Nedugo zatim među
ostalim osumnjičenicima pronađeno je žrtveno janje čije je
krivokletnički iskaz u konačnici bilo krunski za izricanje
25.-godišnje zatvorske kazne Dariju Kordiću. Riječ
je o svjedočenju V.Š, (u spisima svjedok AT), u vrijeme
bošnjačko- hrvatskog sukoba u Središnjoj Bosni jednim od
časnika u 4. bojni vojne policije HVO-a , koji je svojim
svjedočenjem, temeljenim na njemu navodno izrečenim izjavama
nadređenog mu Paške Ljubičića, po ocjeni sudskog vijeća,
ponudio čvrste dokaze da je Dario Kordić tijekom 15. travnja
1993. sudjelovao na više sastanaka tijekom kojih je
isplaniran napad HVO-a na Ahmiće i druga muslimanska sela u
Lašvanskoj dolini.
Dakle,
Kordićeva presuda nije utemeljena ni na kavom dokazu, niti
na svjedočenju iz prve ruke. Kordiću su presudila potmetanja
odvjetnika Ante Nobila i haškog tužiteljstva temeljena na
tzv. svjedočenju po čuvenju, neprihvatljivom za većinu
pravosudnih sustava. Svjedočenju koje ni Paško Ljubičić,
osoba za koju se krivokletnik pozivao, nije nikada, bez
obzira na situaciju u kojoj se našao, nije želio potvrditi.
Pitanje
Ljubičićevog i Kordićevog ponosa
Paško
Ljubićić, tadašnji zapovjednik 4. bojene vojne policije
HVO-a, postrojbe u sklopu koje su djelovali i „Jockeri“, i
unatoč pritiscima i ponuđenim nagodbama nikada nije potvrdio
svjedočenje krivokletnika V.Š. Dapače, demantirao je u više
navrata da je bilo što rekao krivokletniku i krunskom
svjedoku tužiteljstva u procesu protiv Kordića.
Bolji
poznavatelji ovog slučaja kazuju o zanimljivom razgovoru
između Kordića i Ljubičića, vođenom 2005. u prostorijama
kapelice Haškog suda, kojemu je nazočio i dušobrižnik fra
Ivica Jurišić. U
razgovoru vođenom tom prigodom između Darija Kordića i Paške
Ljubičića došlo je tako i do vruće teme potvrđivanja
krivokletnikovog iskaza, koji zbog činjenice da je u to
vrijeme Kordić već dobio pravomoćnu presudu njegovu ulogu i
nije znatnije mijenjao ali je i te kako mogao utjecati na
sudbinu Paške Ljubičića, čiji je proces u to vrijeme još
uvijek bio u početku.
Nakon
kraćeg razgovora o ovoj temi, Kordić je rekao Ljubičiću:
“Prijatelju, ako misliš da ćeš sebi i svojoj obitelji mrvicu
pomoći tom nagodbom, molim te prebaci sve na mene“.
Tada
Paško skače, bijesno udara šakom od stol i kaže: „Pa, Dario
misliš li ti da ti jedini imaš ponos? Kako mogu reći nešto
što nije istinito? Kako bih sutra pogledao djeci u oči…i
mojoj i tvojoj?!“. Razgovor dvojice uznika promatrao je fra
Ivica, zatečen cijelom situacijom ali istovremeno i
oduševljen obostrano iskrenim izljevom emocija dvojice
haških uznika.
Paško
Ljubičić opasan po vjerodostojnost Haškog suda
Međutim,
Haaški sud iznenada gubi interes za dugo najavljivano
suđenje krunskom svjedoku Paški Ljubičiću, kojega je još u
studenome 2001. Nobilova suradnica Jasna Babić, očito
informirana o opasnostima koje Ljubičić predstavlja za
Nobilove teze, u Nacionalu pokušala diskreditirati,
označavajući ga kao „pokajnika koji će optuživati Blaškića a
braniti Kordića“.
Međutim,
pod pritiskom Carle del Ponte, u travnju 2006., donesena je
odluka o ustupanju Ljubičićevog predmeta Sudu BiH a već u
rujnu iste godine Ljubičić je prebačen u Sarajevo, gdje mu
je Sud BiH sudio na temelju haške optužnice.
Prepuštajući
ključnog svjedoka Sudu BiH, Haški sud je ne samo zaštitio
svoju kakvu-takvu vjerodostojnost, nego se zauvijek riješio
svjedoka koji bi da je ostao u Haškoj sudnici ne samo
prijetio rješavanju kontroverzi oko Kordićev slučaja nego bi
bio stalna opasnost koja je mogla potpuno uzdrmati
vjerodostojnost Suda i poglavito Haškog tužiteljstva.
Tijekom
sarajevskog suđenja Paški Ljubičiću dio medija prenio je
faksimile zapovjedi i druge dokumente o napadu na Ahmiće iz
kojih je vidljiva sva prljavština Nobilovih haških spletki,
koji je prije više od deset godina, u sklopu procesa
detuđmanizacije, već naveliko vodio ciljanu političku borbu
i pokušaje diskvalificiranja političkih neistomišljenika,
koje i danas traju.
Danas,
kada je ostao bez odvjetničke licence i pred haškim sudom ne
može nikoga više zastupati, Nobilo daje nemušte medijske
izjave o tome kako je Hrvatska zajednica Herceg Bosna po
svome karakteru bila zločinačka tvorevina. Naravno, takva
uloga medijskog glasnogovornika ranije je bila rezervirana
za njegovu blisku suradnicu Jasnu Babić. Međutim, Babićka je
ovih dana pred Općinskim sudom u Zagrebu izjavila kako su
klevete bile sastavni dio njezinog posla.
Preko
Nobilovog posipanja pepelom i priznanja istovjetnog
Babićkinom, promjene iskaza danas slobodnog krivokletnika
V.Š ili istrajavanja na ponosu Paške Ljubičića, ujedno bi
trebalo tražiti put za reviziju postupka Dariju Kordiću.
Ukoliko
preuzme slučaj, ovih mogućnosti i te kako mora biti svjestan
i odvjetnik Luka Mišetić.
Robert
Horvat