STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR
AFERU
POSLJEDNJI ŽUTI KARTON
KALMETA DAO POSLJEDNJI ŽUTI KARTON DIREKTORU TVORNICE ŽELJEZNIČKIH VOZILA GREDELJ DA DONESE GOTOVINU U HDZ TE DA POSLUJE S FIMI MEDIJOM.
Direktor Gredelja optužuje Kalmetu da mu je prijetio žutim kartonom kod izvlačenje novca za HDZ. Bivši direktori Tvornice željezničkih vozila Gredelj te Hrvatskih pošta Anton Fabek i Robert Jukić posvjedočili su jučer, u nastavku suđenja HDZ-u, Ivi Sanaderu i ostalima za Fimi mediju, kako su ih Mladen Barišić, Ivo Sanader i Božidar Kalmeta prisilili da donesu gotovinu u HDZ te da posluju s Fimi medijom. Fabek, nestranački direktor Gredelja, posvjedočio je kako je osobno posudio pola milijuna kuna te deset tisuća eura da zadovolji novčane zahtjeve Mladena Barišića. Učinio je to nakon što je duže odolijevao, kako je kazao, "ultimativnim" Barišićevim zahtjevima da Gredelj da milijun kuna HDZ-u za predizbornu kampanju. Kada je Barišić shvatio kako Fabek neće tek tako dati novac, rekao mu je da "ako neće slušati, to onda mora objasniti premijeru". Barišić je tada Fabeku organizirao sastanak kod Ive Sanadera u vladi, na kojemu je - kako se izrazila sutkinja Ivana Čalić - Fabek dobio "ribanciju". Na sastanku su, prema Fabekovoj tvrdnji, uz Sanadera, njega i Barišića, bili i Damir Polančec i Božidar Kalmeta. Sanader mu je navodno kazao da HDZ ima problema s financiranjem izbora, a da se državne tvrtke u kojima vlast postavlja direktore ponaša kao da u tome ne trebaju sudjelovati. "Kako ti to vodiš firmu, kao da ti ju je ćaća ostavio?!", obrecnuo se Sanader, prepričao je svjedok. "Što je loše u tome da firmu vodim kao da je moja?", uzvratio je Fabek. No Sanader nije bio zadovoljan, a Kalmeta je, prema Fabekovu svjedočenju, dometnuo kako mu je to "posljednji žuti karton", te da "otkaz nije dobio još danas samo zato što dobro vodi firmu". I tako je Fabek sutradan Barišiću donio pola milijuna kuna. No bila je to samo polovina svote koju je moćni rizničar tražio, pa je Fabek dan poslije u HDZ donio još deset tisuća eura. Tijekom svjedočenja na vidjelo je izašlo da nije bila riječ o novcu tvrtke Gredelj, nego je Fabek pola milijuna kuna osobno posudio od vlasnika dvije tvrtke, Gredeljevih podizvođača, Vlade Domenkuša, vlasnika "Elektrokema" i Željka Jurline, vlasnika tvrtke "Zlarin". Deset tisuća eura posudio je od Ivana Lasića, koji je s njim osobno otišao u HDZ te, sam predajući novac na stol, rekao: "Evo, ovo vam daje Fabek Antun". "I danas sam dužan taj novac. Sve sam to doživio kao ucjenu", odgovorio je Fabek na pitanje HDZ-ova branitelja Davorina Budina. Na odvjetnikova dodatna pitanja, Fabek je otklonio sumnju u prirodu transakcije koju je sam provodio: ni jednog časa nije bilo govora o tome da bi Gredelj s računa uplatio donaciju na račun HDZ-a, nego je Barišić cijelo vrijeme inzistirao da Fabek donese gotovinu. Bivši direktor Hrvatskih pošta Robert Jukić prepričao je o "pritisku" kojim je Barišić od njega zahtijevao da Hrvatske pošte potpišu ugovor s Fimi medijom. Pritisak se s vremenom pojačavao, da bi na kraju završio ucjenjivačkim prijetnjama: Barišić je Jukiću govorio da su članovi HDZ-a zaposleni u Hrvatskim poštama navodno stranci slali peticije, prijeteći kako na sljedećim izborima neće glasati za HDZ ostane li Jukić predsjednik uprave. Na kraju je Fimi medija ipak dobila posao od Hrvatskih pošta, ali Jukić je ustvrdio kako ga je dobila samo zato što je ponuda te agencije bila povoljnija od ostalih. No i Jukić, još jedan nestranački direktor, završio je prije toga "na ribanciji" kod Sanadera, jer Barišić nije bio zadovoljan njegovim manjkom kooperativnosti. Sanader je Jukića primio u vladi, na kratkome sastanku, na kojemu su bili Damir Polančec i Božidar Kalmeta.
II
Lončar o optužnici: Pitajte Kalmetu!
DANA 28. LISTOPADA 2011. GODINE ZADARSKI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM:
Lončar o optužnici: Pitajte Kalmetu!
Otvaranje istrage nad HDZ-om od istrage USKOK-a, a vezano napose na financiranje stranke, komentirali su nam zadarski političari. Potpredsjednik i glasnogovornik HDZ-a Zadarske županije Željko Lončar jučer nam je rekao: "Neću to komentirati! Pitajte Kalmetu! Ni blizu ne želim komentirati navode iz istrage!".
ČLAN UPRAVE HRVATSKIH ŠUMA DAO NOVAC U CRNI FOND
DANA 12. RUJNA 2011. GODINE JUTARNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM :
ZAPISI BLAGAJNICE HDZ-A
'Novac za plaćanje na crno donosili su mi Maček i Jarnjak'
Među donacijama koje je primila te pospremila u crni fond Pavošević je navela još iznos od 30 do 40 tisuća eura od člana Uprave Hrvatskih šuma, Longina.
KAZNENA PRIJAVA PROTIV KALMETE
Grad Zadar je prodao tri parcele zemljišta u gradskom naselju Gaženica poduzeću Zadarkomerc nad kojim se još vodi stečaj, od 2000. godine. Na navedenim parcelama zemljišta isto poduzeće je izgradilo zgrade.
Tijekom prodaje grad Zadar je parcele prodao poduzeću Zadarkomerc kao neplodno tlo, tj. kao pašnjak. Kad su navedene zgrade već izgrađene, za ne vjerovati je da se grad Zadar ponovno gruntovno knjiži na navedenim parcelama i to opet kao pašnjak. Kad su se događale te kriminalne transakcije, gradonačelnik grada Zadra je bio Božidar Kalmeta, bivši ministar mora, prometa i razvitka.
Postavlja se pitanje zašto su gore navedene nekretnine ponovno vraćene kao pašnjak gradu Zadru i po čijoj direktivi, ako su već prije prodane Zadarkomercu kao pašnjak, a potom su na njima izgrađene zgrade. Na navedeno pitanje jedino može dati odgovor bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta.
Sada gore navedene dvije parcele potražuje Gradska banka iz Osijeka koja je Zadarkomercu dala kredit u iznosu 8.500.000,00 kn (osam milijuna i 500 tisuća kuna) te se zbog navedenog ne može naplatit. Ista je također u stečaju, od 1999. godine. Jednu parcelu potražuje i Državna agencija za sanaciju banka.
Zbog navedenih kriminalnih radnji Vjećeslav Rački, stečajni upravitelj Gradske banke, podnio je i kaznenu prijavu protiv Božidara Kalmete, bivšeg gradonačelnika grada Zadra, nadležnim hrvatskim institucijama.
U Republici Hrvatskoj prevare s nekretninama i zemljištem postale su pravilo, biznis isprepleten podzemljem, a naročito je to prisutno u jedinicama lokalne samouprave.
Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani za protuzakonitu transakciju gore navedenih parcela zemljišta u gradskom naselju Gaženica.
HRVATSKI TRAGIČARI - JANJIČARI
Nesvjesni, Željko Lončar i Davor Lončar, kao i njihovi mentori, potakli su nas u pravi čas da rekapituliramo HDZ-ovu mutljevinu, i da napokon zabetoniramo da … Koliko štete od strane HDZ-e hrvatski narod trpi … za nevjerovati …
Hrvatsko urušavanje posljedica je kvalitete Željka Lončara, tj. HDZ-e kao stranke čiji je on operativac u Zadarskoj županiji. Utoliko, Željko će poslužiti kao figura preko koje ćemo pokazati stil kojim oni plaše narod, koji je naviknut, a nije još spoznao da je zlo slabost bez snage i samo blefira.
Napokon, Hrvati su prepoznali snagu u zajedništvu, kao garanciju da više neće biti obezglavljivanja hrvatskog naroda. Hrvate su otrijeznile patnje i zamke pa lako prepoznaju Željka i njemu slične, koji bi, s nezavršenom osnovnom školom, držali lekcije znanstvenicima i k tomu još ih plašili. Eto koliko je on po sudbini svojoj u mraku … dok pokušava klevetati pojedince kako bi skrenuo pažnju sa svojih nedjela …
Jarci, janjičari u paklu vrište, jer se protive ideji – misli – Bogu – Stvoritelju … Zato nećemo polemizirati sa Željkom Lončarom, utoliko pokazat ćemo ga hrvatskom narodu kao opomenu. Njegovi hirovi, skupa s njegovim rođakom Davorom Lončarom, načelnikom Općine Poličnik, posljedica su njihova neuredna življenja što svaki vrabac u Poličniku i Zadarskoj županiji zna.
Svi okupatori Hrvatske su imali institucije u Hrvatskoj radi svojih ciljeva, a da bi ih ostvarili pomagali su im hrvatski tragičari – janjičari - komesarčići.
Poznato je da naročito takvim kipovima vlast pomrači um, pa više ne mogu lagati drugima, a ni sebi. Stvorili su sebi agoniju, zbog koje kao pojedinci neće istrajati, maske im više nisu u funkciji i sada su prozrijeti prezreni, pa se ljute i vrište. Svojom formom i sadržajem su tragični, ironično njima i njihovim mentorima dajemo na znanje da su prošla vremena kada se Hrvate moglo zastrašivati.
Samo zato što im je hrvatska policija na tragu oni policiji diktiraju kako će raditi jer ih ometaju. Željka Lončara dijagnoze su poznate, što je trebalo davno prije imati u vidu da se njemu i njegovim mentorima otrovne strijele vrate kao bumerang, jer nerazumno vrši pritisak na institucije u Hrvatskoj.
Željko Lončar s nezavršenom osnovnom školom, također bez argumenata mrmlja protiv dr. sc. Ilije Barjašića, ne zna da bi netko doktorirao treba prije završiti fakultet, potom magistrirati, a nakon svega i doktorirati. Dakle dr. sc. Ilija Barjašić je prvi fakultet upisao davne 1972. godine, drugi kada se vratio s robije 1979. godine, a doktorirao je 1996. godine, u uvjetima na „slobodi“ koji su mu bili teži nego na robiji, čemu su doprinijeli slični Željku.
Kada je riječ o križu koji će mu biti najveći teret, on i njegov rođak Davor načelnik Općine Poličnik, su nesvjesno poticali da se sruši raspelo, betonski zid kojim su suzili put za cc 20m Željku i Davoru ne smeta ( slike, katastarski izvadci, svjedoci, peticije mještana, odaslana pošta u Vatikan, kardinalu Bozaniću, nadbiskupiji zadarskoj i svećeniku župe u Poličniku).
Na prostoru gdje je bio križ Poličani planiraju sagraditi kapelicu. Pitamo zašto je smetalo raspelo, a sada ne smeta tri puta uži put s betonskim zidom, na kojem se ne mogu razmijeniti vozila?
Dakle, Željko je izrekao laž i teško uvrijedio Poličane i ostale katolike … on apelira da se nadležne službe konačno pozabave dr. sc. Ilijom Barjašić i mr.sc. Mljenkom Marićem jer se navodno, sukobio s Ilijom oko križa, Ilijom, koji je u Zadarskoj županiji živi politički uznik s najvećim brojem godina robije, koje je odrobijao u najzloglasnijem zatvoru u svijetu Stara gradiška, a također je dragovoljac u Domovinskom ratu.
Kako Stranka hrvatskog zajedništva, tako i Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT, samo javno obznanjuju, a svi su tekstovi na internetu, zapravo hrvatski narod potiču da svjedoči istinu i da se po spoznaji, nakon toliko stoljeća, više ne boji crvotočina.
Željko bi i njegovi mentori da mi zato odgovaramo, istina imamo nekoliko montiranih optužbi po šabloni prošlog okupatora ali ... Smatra da je sramotno da koristimo podatke do kojih smo došli radeći u tajnim hrvatskim službama … i da tome treba stati na kraj. Istina je da smo samokritični i kritični, a ne osvetoljubljivi težimo da bi svakog dana kao novi bili bolji.
U svim civiliziranim državama vlast potiče pojedinca na budnost i samoinicijativu, ali samo nosioci vlasti kao Željko, zaustavljao bi strahom osvjećivanje napaćenog hrvatskog naroda.
Znamo da je Željko kao pionir, s nezavršenom osnovnom školom, ipak bio u vatrogasnom društvu u Zadru u saveza komunista komesarčić, a Davor u Luci Zadar komesarćić također.
Dakle, oni funkcioniraju i danas po rutini i stilu mračne Jugoslavije, razlikom da se tada nisu smjele rušiti tvornice kako je Željko porušio Vinilplastiku u Zadru. Olako kleveću znanstvenike, jer se danas lako postane inženjer prometa ….?
Dr. sc. Ilija Barjašić nije uzurpirao državno zemljište već je po diobi djedovine dobio cc 5000m2 na kojoj su posađene voćke prije 60. godina, od svih susjeda ima najmanje zemlje, po istim kriterijima posjedovanja.
Dr. sc Ilija Barjašić predsjednik je Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj - Život, nadstranačkog pokreta koji je na usluzi svim strankama u Hrvatskoj, a nas članove SHZ potiče svojim žrtvovanjem za Hrvatsku. Preporučujemo Hrvatima tekstove, dr. sc Ilije Barjašića i da dođu na predavanja, Hrvata kozmopolite. Mogu se pročitati na portalima njegove misli koje citiraju ugledni ljudi u svijetu.
Dakle, dr. sc Ilija Barjašić na usluzi je čovjeku i cijeni zajedništvo, ali zato ga kleveću i napadaju bivši i potencijalni okupatori Hrvatske, jer je beskompromisan borac za opće dobro, jer zagovara red, rad i disciplinu, što Hrvatima manjka, a zlu smeta.
Smatra da se Hrvate navikava milom i silom na neuredan život u Hrvatskoj i zato je osnovan Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – Život, kako bi zaštitio u Hrvatskoj život i bio u službi Hrvata, a ne poput nekih kreatura koje bi po prividu obezglavljivali narod i život u Hrvatskoj, što oni ne mogu shvatiti, jer su se svojevoljno usmjerili u mrak.
Očajni, pokušavaju svoj slabijim argumentom suprotstaviti se životu, zapravo oni u kocku nemaju više što uložiti, jer su već svoju dušu prokockali, a sada bi se kockali dušama Hrvata, pa da na kraju pobijedi okupator za kojeg se priprema teren.
Zato, ubuduće, Željko Lončar i njemu slični u Hrvatskoj nemaju šanse, jer SHZ ujedinjena je snaga Hrvata. Škude po cijenu duše nas ne zanimaju kao Željka Lončara, jer mi dok radimo golu egzistenciju pretpostavljamo.
Željko Lončar i ortaci
KREDITNA BANKA MARIBOR DALA JE KREDIT ZADAR PROJEKTU, TVRTKI KOJU JE OSNOVALO ŠEST SLOVENSKIH TVRTKI MEĐU KOJIMA SU I TRI TVRTKE KĆERI KREDITNE BANKE MARIBOR. ZADAR PROJEKT JE OTKUPIO TEREN NEKADAŠNJE TVORNICE VINILPLASTIKA U MURVIČKOJ GDJE JE NAMJERAVAO IZGRADITI STAMBENO-POSLOVNI KOMPLEKS S 380 STANOVA I ZATO SU DOBILI KREDIT OD 19 MILIJUNA EURA KOJI NE VRAĆAJU. KRIMINALNE SKUPINE UNIŠTILE SU TVORNICU VINILPLASTIKA TE OČISTILIE TEREN, A SVE KAKO BI OPRALI NOVAC.
Članovi uprave koji su zaustavili proizvodnju tvornice Vinilplastika Zadar
Kada se ruši ekonomija, ruši se i država
Ustavne odredbe definirale su da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju, a to se odnosi i na tvornicu Vinilplastika Zadar. Tako su bivši radnici podigli niz prijava za gospodarski kriminal i traže da se ispitaju svi članovi uprave koji su skrivili propast te tvornice za proizvodnju plastičnih masa, a ista je s organizacijskim jedinicama zapošljavala 1285 radnika. Početkom 21. stoljeća odlazi u stečaj i likvidaciju. Tvornica je srušena i sada je u planu izgradnja stambeno poslovnih objekata. Svima nam je poznato jedno - kada se ruši ekonomija, ruši se i država.
Državni ured za reviziju utvrdio je da postupci pretvorbe i privatizacije bivšeg društvenog poduzeća Vinilplastika, Zadar, nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Većinski vlasnik je bio Željko Lončar i ortaci. Isti je bio i predsjednik nadzornog odbora Vinilplastike, od 15. prosinca 1995. do 5. srpnja 1996. i od 11. kolovoza 2000. do 22. travnja 2002. i predsjednik uprave Vinilplastike, od 5. srpnja 1996. do 11. kolovoza 2000.
Vlasnička struktura u vrijeme obavljanja revizije mali dioničari 20,6 %, Željko Lončar i ortaci 29,0% , Nin elektrokommerc d.o.o.Zadar 27,4 % , Fond 17,6 %, Marlera d.d. Zagreb 4,7 % , vlastite dionice 0,4 % i invalidi i obitelji poginulih branitelja 0,3 %.
Revizijom je utvrđeno:
- U prosincu 1996. Željko Lončar i ortaci su s Fondom zaključili ugovor o kupnji 14 287 dionica nominalne vrijednosti 1.428.700,- DEM ili 33,3% temeljnog kapitala. Do travnja 2000. Željko Lončar i ortaci otplatili su 5 172 dionice, a 9 115 dionica ili 21,2% ukupnog broja dionica je zbog neplaćanja pripalo Fondu. Društvo Nin Elektrokomerc d.o.o. je u svibnju 2000. kupnjom steklo 13 744 dionice nominalne vrijednosti 1.374.400,- DEM, što je 32,0% temeljnog kapitala Društva. Stjecanjem i otpuštanjem dionica razmjerni broj glasova stjecatelja je u skupštini Društva prešao prag od 10,0% i 20,0%, o čemu stjecatelji nisu obavijestili Komisiju za vrijednosne papire Republike Hrvatske. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 74. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, kojima je određeno kada fizička ili pravna osoba izravno ili putem posrednika, pribavljanjem ili otpuštanjem vrijednosnih papira
pribavi ili izgubi glasačka prava na sjednici skupštine društva, koje je registrirano u Republici Hrvatskoj kao dioničko društvo, i kada zbog toga pribavljanja ili otpuštanja, razmjerni broj glasova kojima raspolaže nadmaši, odnosno padne ispod jednog od sljedećih pragova:
10,0%, 20,0%, 1/3, 50,0%, 2/3 ili 70,0%, obvezna je obavijestiti izdavatelja i Komisiju u roku sedam dana.
- Društvo Nin elektrokomerc d.o.o. je u svibnju 2000. steklo 13 744 dionice nominalne vrijednosti 1.374.400,- DEM ili 32,0% dionica Društva. Ponudu za preuzimanje nije objavilo, što nije u skladu s odredbama članka 3. Zakona o postupku preuzimanja dioničkih društava, prema kojima je pravna ili fizička osoba koja po bilo kojoj osnovi osim nasljeđivanjem stekne dionice jednog izdavatelja, a tim stjecanjem broj glasova u glavnoj skupštini izdavatelja koji joj pripada prijeđe 25,0% od ukupnog broja glasova u glavnoj skupštini izdavatelja, obvezna je u roku sedam dana od dana stjecanja objaviti ponudu za preuzimanje.
Razvojnim programom za razdoblje od 1992. do 1993. planirano je ulaganje 4.200.000,- DEM u opremu i trajna obrtna sredstva iz vlastitih i sredstava kredita. Početak proizvodnje i povećanje prihoda za oko 400,0% planirano je u 1993. Prema programu, planirano ulaganje trebalo je omogućiti devizni priljev koji će osigurati izvršavanje kreditnih obveza i omogućiti kontinuirano snabdjevanje proizvodnog ciklusa uvoznim komponentama, a u godinama nakon otplate kredita višak deviznih sredstava. Razvojni program ne sadrži sve elemente propisane odredbama Upute za provedbu članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća prema kojima razvojni program, između ostalog, sadrži analizu dosadašnjeg poslovanja, dinamiku realizacije razvojnog programa, cjelovito rješenje zaštite čovjekove okoline te financijske aspekte programa.
Ciljevi planirani razvojnim programom nisu ostvareni. Nova oprema za proizvodnju PVC stolarije nabavljena je u 1998., ali proizvodnja nije značajno povećana.
Zbog prezaduženosti, nelikvidnosti i nemogućnosti financiranja tekuće proizvodnje uprava je od srpnja 1999. do prosinca 2000. izradila više prijedloga sanacije i financijske konsolidacije Društva. Programom je predviđena dokapitalizacija ulaganjem strateškog partnera ili reprogramiranje dugovanja najvećeg vjerovnika i odobravanje sanacijskog kredita. Najveći vjerovnik nije prihvatio program, nego je u veljači 2002. pokrenuo ovrhu na dospjela potraživanja. U travnju 2002. nad Društvom je otvoren stečajni postupak koji je u tijeku. Društvo je u razdoblju od 1993. do 2002. poslovalo s gubitkom, osim u 1994. U vrijeme otvaranja stečajnog postupka gubitak iznad visine temeljnog kapitala iznosio je 10.995.652,00 kn. Broj zaposlenika je smanjen sa 146 u 1992. na 101 zaposlenika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka.
S obzirom da je Društvo poslovalo s gubitkom, da je zbog prezaduženosti i nesposobnosti podmirenja obveza, neprekidne blokade žiro računa od lipnja 1999., neprihvaćanja programa sanacije i financijske konsolidacije nad Društvom u travnju 2002. otvoren stečajni postupak, nisu ostvareni ciljevi propisani odredbama članka 1. Zakona o privatizaciji.
Županijska uprava za ceste Zadarske županije
Nisu evidentirana sredstva u iznosu 12.398.968,00 kuna?
Državni ured za reviziju utvrdio je da je Zadarska županija dala suglasnost za zaduženje Županijskoj upravi za ceste Zadarske županije za zaduženje u 2005. godini u iznosu 30.000.000,00 kuna u svrhu građenja i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta.
Prema izvješću o zaduženju / jamstvu/ suglasnosti iz siječnja 2010., koje je Županija sastavila na temelju izvješća korisnika kredita, stanje duga po kreditu dobivenom za građenje i rekonstrukciju županijskih i lokalnih cesta iznosi 12.398.968,00 kuna. U poslovnim knjigama nije evidentirana dana suglasnost za zaduženje u svrhu građenja i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta u iznosu 12.398.968,00 kuna.
Prema odredbi članka 4. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu, proračunsko računovodstvo se temelji na općeprihvaćenim računovodstvenim načelima točnosti, istinitosti, pouzdanosti i pojedinačnom iskazivanju poslovnih događaja, a prema odredbi članka 87. spomenutog Pravilnika, dana jamstva i kreditna pisma nisu uključena u bilančne kategorije, ali se evidentiraju na skupini računa izvanbilančnih zapisa.
Zašto u ovom slučaju nije reagiralo i Upravo vijeće Županijske uprave za ceste Zadarske županije čiji je predsjednik Željko Lončar.
Prema odluci o osnivanju Županijske uprave za ceste Zadarske županije, od 19. prosinca 2005. godine, Upravno vijeće donosi financijski plan i godišnji obračun, donosi program rada i razvoja Uprave za ceste i nadzire njihovo izvršenje, donosi godišnji plan građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta, uz prethodnu suglasnost nadležnog Ministarstva, a nakon pribavljenog mišljenja Županijskog poglavarstva. Donosi Statut Uprave za ceste, uz suglasnost Skupštine Zadarske županije, daje suglasnost ravnatelju za raspolaganje imovinom, predlaže Županijskoj skupštini imenovanje i
razrješenje ravnatelja, nadzire rad ravnatelja i stručnih službi, predlaže osnivaču promjenu djelatnost i daje ravnatelju i Osnivaču prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima, obavlja i druge poslove određene Zakonom, Statutom i drugim aktima Uprave za ceste.
VODOVOD d.o.o. Zadar
Rekord gubitka vode
U vodovodnom sustavu Zadarske županije gubitak vode je 68 posto što je iznad državnog prosjeka od 48 posto. Tako je naprimjer u Rijeci gubitak vode 20 posto, a u Međimurju 8 posto, dok je europskim zemljama Njemačkoj i Nizozemskoj tri i dva posto. Jedina zemlja iz Europske unije koja ima veći gubitak vode od Hrvatske je Bugarska s 50 posto gubitaka.
I gle čuda, predsjednik nadzornog odbora Vodovoda je Željko Lončar kojega radnici ovih dana optužuju za uništenje tvornice Viniplastike u Zadru i Regionalne veletržnice u Benkovcu u kojima je također obnašao funkciju predsjednika nadzornog odbora.
Isti je i predsjednik Upravog vijeća Županijske uprave za ceste Zadarske županije gdje je Državni ured za reviziju utvrdio da u poslovnim knjigama nije evidentirana suglasnost za zaduženje u svrhu građenja i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta u iznosu 12.398.968,00 kuna.
Žitelji Zadarske županije strahuju da i zadarski vodovod ne zadesi ista sudbina kao i tvornicu Vinilplastike i Regionalne veletržnice.
BIVŠI PREDSJEDNIK NADZORNOG ODBORA REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC UZIMAO NOVCE BEZ ODLUKE SKUPŠTINE
Ovih dana bivši predsjednik Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d. d. Željko Lončar daje pojedinim hrvatskim sredstvima priopćavanja izjave da su ga istraživale nadležne hrvatske institucije te ih preko tih istih medija omalovažava.
Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoji opravdati svoju odgovornost u vođenju nadzornog odbora. Također, isti prijeti prijavama onima koji su ih razotkrili, a sve s ciljem da ih se zastraši. Prema Zakonu o trgovačkim društvima isti ne može opravdati svoju odgovornost za propast veletržnice.
Kao predsjednik nadzornog odbora nezakonito je uzimao novce bez odluke skupštine i to oko 50.000,00 kuna kao nagradu za rad u nadzornom odboru Regionalne veletržnice Benkovac.
Lončar je s drugim članovima Nadzornog odbora bez znanja vlasnika veletržnice (HFP-a) na sjednici NO odlučili visinu i isplatu nagrade (mjesečno 2.700,00 kn) sebi podijeliti. Nakon predstavke radnika Hrvatski fond za privatizaciju je reagirao i tražio od istih da vrate sredstva. Do danas ih nisu vratili već su pripremali novu odluku o isplati navodno nekih zaostataka zanemarujući činjenicu da nemaju pravo retroaktivno uzimati nagrade za period prije donošenja odluke Skupšine Društva.
Protiv ove nezakonite isplate podignuta je kaznena prijava protiv Lončara, a da bi prikrio tu nezakonitu isplatu isti podiže tužbu pred benkovačkim sudom i traži ono što je već primio.
REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC – NEZAKONITOSTI KOJE SU DOVELE DO PROPASTI TVRTKE
RADNICI REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC OBRATILI SU SE STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, PODRUŽNICI BENKOVAC O NEZAKONITOSTIMA KOJE SU DOVELE DO PROPASTI TVRTKE.
DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI NJIHOV DOPIS KOJI SU UPUTILI PREDSJEDNICI VLADE RH JADRANKI KOSOR
REGIONALANA VELETRŽNICA BENKOVAC d.d.
Benkovačke bojne 17
23420 Benkovac
Benkovac, 12. svibnja 2010. g. i dopune u kolvozu 2011.g.
VLADA RH
n/r predsjednici Jadranki Kosor
PREDMET: Regionalna veletržnica Benkovac (dalje: -RVB-)
- informacija o nezakonitosti koje su dovele do propasti tvrtke
Ovim podneskom Vas želim upoznati o nezakonitosti u RVB-u koje su dovele do njezine prezaduženosti i prodaje većinskog paketa dionica HFP-a (93,24%) za 1 kunu, a koje nezakonitosti nažalost traju do danas i sprečavaju njezinu privatizaciju.
Glavni akteri koji su odavno -stavili šapu- na ovu državnu tvrtku su
nedvojbeno lokalni političari koji su preko svojih članova NO-a i
Uprave namjerno doveli tvrtku u ovu fazu kako bi mogli ostvariti
stanovitu korist i svoje privatne interese.
Tko su oni, na koji način su upropastili ovu tvrtku i koji im je cilj
?- pokušat ću argumentirano odgovori na ta pitanja u predstojećem
tekstu.
Da bi ste shvatila važnost i vrijednost RVB-a pođimo redom od njezine kronologije osnivanja.
Na poticaj Vlade RH <<FAO - Investment Centar>> u Rimu tijekom 1996/97. god. izradio je Projekt izgradnje mreže veletržnica u RH.Temeljem toga projekta Vlada RH je u lipnju 1998. godine potaknula osnivanje Veletržnice Benkovac d.d.
Njena primarna funkcija je zamišljena kao logističko-sabirni
centar poljoprivrednih proizvoda sjeverno-dalmatinske regije (Zadarska i Šibensko-Kninska županija), što se može izraziti krilaticom <<od Knina do Nina>>. Okosnicu unutrašnjeg dijela regije predstavlja Benkovačko područje (Ravni Kotari), tradicionalno agrikulturno područje sa razvijenom proizvodnjom voća i povrća, poglavito vinogradarstvom i maslinarstvom.
Osnovicu projekta čine zemljište i objekti društva
Agroprodukt d.d. Benkovac koji je tad bio u 100% vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Isti se rješenjem Trgovačkog suda u Zadru 19. rujna 2003.g. pripaja Veletržnici d.d. koja istog datuma mijenja ime u Regionalnu veletržnicu Benkovac d.d.
Početak problema, bolje kazati nezakonitosti i pljačke ove tvrtke
počinje u samom startu njezinog stvaranja, odnosno 28.srpnja 1999.g.
kada direktor Veletržnice Ivica Prtenjača potpisuje sa direktorom
Nacionalne veletržnice d.d. Zagreb Zoranom Krsnikom Ugovor o pod
zajmu sredstava CEI za financiranje projektiranja i nadzor radova (
broj 02/99) , te 28. lipnja 2000.g. Ugovor o pod zajmu sredstava
EBRD-a (br. 3/00).
Ovdje treba naglasiti važnu činjenicu, a to je činjenica da ta
kreditna sredstva nikad nisu dana Veletržnici niti doznačavanjem
sredstava, niti izvođenjem radova. Ovu tvrdnju je lako dokazati jer za
sve izvedene radove na objektima RVB-a imamo dokumentaciju o tome tko ih je izvodio i od kojih sredstava.
Ovdje se postavlja pitanje: -Zašto gosp. Krsnik na sjednici NO-a
održanoj 24. 09. 2009.g. u svom očitovanju na postavljena dva pitanja
pravnika Gorana Nimca u točki 9. i 14. očitovanja, lažno tvrdi da su
Društva Agroprodukt i Veletržnica donijeli odluke o dokapitalizaciji
da bi podignuli temeljni kapital Veletržnice sa 110.000,00 kn na
5.010.000,00 kuna, i to na način da se u naravi radilo o ulaganju
dijela manipulativnog prostora u hladnjači s pripadajućim parking
prostorom i dr. pratećom infrastrukturom?
Dakle, čista laž, a to dokazujemo uvidom u poslovne knjige iz kojih je
vidljivo da su navedeni radovi rađeni isključivo iz sredstava HBOR-a
po posebnom kreditu, a ne po kreditu EBRD-a, kao i sa činjenicom da je 2.10.2001.g. na Glavnoj Skupštini Agroprodukta d.d. pod točkom 9.
donijeta Odluka o povećanju temeljnog kapitala ulogom u stvarima
(nekretninama) privatnim izdanjem dionica, odnosno prihvaćen je Ugovor o ustupanju nekretnina Agroprodukta društvu Veletržnici Benkovac, s kojim je povećan njezin temeljni kapital na iznos od 5.010.000,00 kn.
Oba ta sumnjiva kredita (EBRD i CEI) RVB vodi u svojim poslovnim
knjigama, kao obvezu društva. Isti su sad u fazi ovrhe koju je
22.03. 2007.g. pokrenuo Z. Krsnik.
Na prvo ovršno rješenje ovršenik RVB je morao, ali nije uložio žalbu.
Sumnjam da se to desilo na način da je Z. Krsnik kao član NO RVB-a
nagovorio tadašnjeg direktora Antu Marića da se ne žali i da sakrije
od pravnika ovršno rješenje.
Dokaz: Očitovanje NO-u Z.Krsnika od 24.09.2009.g., Zapisnik sa
konstituirajuće sjednice NO Veletržnice od 30.11.2001.g., Zapisnik
Glavne Skupštine Agroprodukta (OU-283/2001), žalba ovršenika - u
prilogu
Dakle, za izradu projektne dokumentacije i izvođenje
neophodnih radova, odobrena su sredstva od EBRD-a (Europska banka za obnovu i razvoj) i CEU (Srednjeeuropska inicijativa), u iznosu od 1.071.100,00 kuna. Kredit je trebao biti realiziran preko Nacionalne veletržnice Zagreb u ime RH. Pravni prednici, a jednako tako niti RVB nisu nikad dobili ta kreditna sredstva, niti su se plaćali radovi iz tih sredstava, osim što postoji neka projektna tender (natječajna) dokumentacija koja nije vrednija od cca 20.000,00 kn. Sada se sa kamatama za te kredite potražuje 2.331.195,00 kn.
Ne treba biti puno pametan i zaključiti da je Zoran Krsnik kao ovlašteni potpisnik u ime RH, nezakonito uskratio kreditna sredstava EBRD-a koja je trebala dobiti Veletržnica Benkovac. Isti je i dan danas na funkciji direktora Nacionalne veletržnice i nažalost član je NO-a RVB-a , za koju funkciju prima mjesečnu naknadu od 1500,00 kn(ranije 2700,00).
Istome je (kao i ostalima) tijekom 2009.g. nezakonito isplaćen veći
iznos (oko 50.000,00 kn) kao članu NO-a RVB-a iako nije bilo Odluke o visini nagrade za rad NO-a koju donosi Skupština. Naime, ti su "stručnjaci" na čelu sa predsjednikom NO-a Željkom Lončarom sami bez znanja vlasnika (HFP-a) na sjednici NO odlučili visinu i isplatu nagrade (mjesečno 2.700,00 kn) sa zaostacima na što je Fond reagirao nakon predstavke radnika i tražio da to vrate. Do danas nisu vratili već pripremaju novu Odluku o isplati navodno nekih zaostataka
zanemarujući činjenicu da nemaju pravo retroaktivno uzimati nagrade za period prije donošenja odluke Skupšine Društva. Protiv ove nezakonite isplate podignuta je anonimna kaznena prijava ali zahvaljujući političkom utjecaju Ž. Lončara ista je odbačena, a da bi prikrio tu nezakonitu isplatu Lončar podiže tužbu pred benkovačkim sudom i traži ono što je već primio.
U svrhu inicijalnih sredstava za izradu projektne dokumentacije RH se
preko Nacionalne veletržnice Zagreb zadužila kod EBRD-a u iznosu od 33.5000.000,00 DEM, i to za sufinanciranje Programa izgradnje mreža veletržnica u RH.
Po mom saznanju niti jedna nije do danas ostvarila svoj primarni cilj.
Što je sa tim sredstvima i kako su utrošena ?- sumnjam da Krsnika itko ozbiljno pita i da bilo kome polaže račune.
Vjerojatno Krsnik i dalje u ime RH potpisuje ovakve lažne kreditne
aranžmane. Kaznenu prijavu glede ove zlouporabe autor ovog teksta je proslijedio USKOK-u, ali vjerojatno ODO RH "neće da dira" u te
malverzacije radi mogućeg narušavanja ugleda RH kod ove europske
banke. Postoji vjerojatnost da je USKOK "spustio" prijavu ŽDO Zadar, za kojeg se zna da je još pod jakim političkim utjecajem, kao i PU Zadarska koja je puna kvazi inspektora i načelnika koji se aktivno
bave politikom i redovno se kandidiraju na lokalnim izborima.
Za sad se lokalna policija -vrti oko nekih sitnih propusta- tek
toliko da odrade pristigle anonimne kaznene prijave koje neriješene
kupe prašinu u ladicama, iako je dovoljno da jedan srednje obrazovani kriminalistički inspektor "baci oko" na sačuvanu dokumentaciju u RVB-u i u roku od par sati može da utvrdi da li se radi o nezakonitosti ili pak o nečijem podmetanju, tj.lažnoj prijavi.
Naravno da je Krsniku u interesu stečaj RVB-a , kojeg odavno
zagovara kako bi prikrio ove zlouporabe i nezakonitosti plasiranja
predmetnih kredita.
Sve direktore do sada je naravno postavljala (predlagala) lokalna
vlast na čelu sa gradonačelnikom Brankom Kutijom, koji su potvrđivani ( imenovani) na Nadzornom odboru.
Emil Stolić
Za direktora Veletržnice d.d. B. Kutija postavlja Emila Stolića koji
je tada bio ujedno i predsjednik N.O. Agroprodukta, dakle, daje mu
kompletnu vlast u ovoj tvrtki od samog starta osnivanja Veletržnice.
Zašto njemu i tko je Emil Stolić ?
Ukratko rečeno radi se o neobrazovanoj i neukoj osobi koja je jedva
završila srednju školu, a predstavlja se kao diplomirani pravnik. Zbog
sustavne pljačke ove tvrtke protiv tog "stručnjaka" vodi se kazneni
postupak pred Županijskim sudom u Zadru zbog zlouporabe položaja i
ovlasti i zbog prijevare u službi (IV K-65/06).
Što se tiče tog kaznenog postupka isti je beznačajan u odnosu koliko
je štete i lopovluka bilo za vrijeme njegovog mandata (smijenjen
2004.g.). Međutim, svim članovima nadzornih odbora je podmetao lažna izviješća i prikazivao stanje kao da je sve u redu, što je naravno
dovelo do blokade računa koja traje do danas, a dovelo je i do toga da
se nisu više plaćale obveze kako prema bankama tako i prema državnim vjerovnicima (porezna, hrvatske vode i dr.).
Stolić nije smijenjen zbog lopovluka niti zbog loših poslovnih poteza
već ga je politika (čitaj:Kutija) smijenila zbog zemljišta zvano
Sajmište (27 000 m2) koje RVB ima upisano u svom temeljnom kapitalu i u katastru, a isto je još 1998 uzurpirao Grad Benkovac.
Inače to zemljište predstavlja veliku investiciju za Grad jer se
svakog desetog u mjesecu održavaju tradicionalni sajmeni dani kada
iz nekoliko regija (Lika, Dalmatinska zagora, Dalmacija) oko deset
tisuća ljudi dođe u Benkovac. Samo na iznajmljivanje prodajnih mjesta Grad na taj dan prihoduje cca 100.000,00 kn.
Točno je da Gradu Benkovcu i gradonačelniku Kutiji Sajmište znači
puno, međutim, zar ne bi bilo poštenije da Grad i RVB sklope nagodbu o zamjeni nekretnina za tu turističko.poslovnu atrakciju.
No, gradonačelnik je isposlovao smjenu direktora Stolića za čijeg je
mandata podignuta tužba za Sajmište, a odmah nakon njegove smjene na 2. sjednici NO-a RVB-a traži i naravno donosi se odluka o povlačenju tužbe.
Sada Kutija zagovara stečaj kako bi definitivno dobio Sajmište i
osigurao kupovinu (90%) vrijednosti tvrtke u dražbenom sudskom
postupku osobi N.B.
Taj eventualni i budući dražbeni kupac u sudskom postupku bi na taj
način izbjegao sve ostale državne vjerovnike i oslobodio se
zaposlenih. Ova osoba sa inicijalima je direktor jedne tvrtke iza koje
se kriju talijanski poduzetnici, možda i mafija, a koje osobe nije
primjereno ovdje navoditi jer još nemam konkretne dokaze koji bi
potvrdili ovu moju sumnju.
Ante Marić
Nakon smjene Stolića, gradonačelnik Kutija postavlja za direktora još
jednog svog "stručnjaka" Antu Marića koji također ima srednju stručnu spremu sa završenim tečajem za menadžera, a koji se također lažno predstavlja, odnosno bilježi se i tvrdi da ima VSS.
Isti je nastavio raditi po modelu Stolića, a to je:
- ne plaćati obveze državnim vjerovnicima i bankama,
- nekontrolirano trošiti sredstva na razne donacije, reprezentacije,
bonove za mobitel,
- uzimati iz blagajne sredstva temeljem fiktivnih računa i lažnih
putnih naloge itd,itd.
U svezi loših poslovnih poteza najvažnije je spomenuti da su svi
krediti otkazani i da su banke (HBOR , HPB i Croatia osiguranje)
upisale fiducijalno vlasništvo na svim nekretninama, osim jednog
objekta (Strojarnica) i 12.000 m2 zemljišta.
Nadalje, naknadu za zaštitu voda (otpadne vode) koju je morala platiti
tvrtka Ostrea u iznosu od 327.000,00 kuna, preuzela je naša tvrtka
blokadom na računu, iako je iste Ostrea proizvela i po zakonu i
ugovoru morala platiti.
Što više, isti su kao zakupoprimci dviju poslovnih zgrada ugovorom
preuzeli plaćanje te obveze.
Mjesečna zarada od najma rashladnih devet komora (kapacitet rashladnog prostora 500 vagona) za mandata Stolića (2001 do 2004) i Marića (2004 do 2010) bila je 500.000,00 do 700.000,00 kn, a punih pet godina plaćala se samo neto plača radnicima i to oko 170.000,00 kn. Struja se mjesečno plaćala 60.000,00 kn. Putni troškovi radnicima, telefon, voda, plin, gorivo,uredski materijal i druge nazovimo nužne sitne obveze su bile cca 70.000,00 kn.
Iz gornjeg se može zaključiti da je minimalno mjesečno moralo ostati
cca 200.000,00 kn.
Godišnje je tvrtka zarađivala od najma komora i prodaje pršuta i
pancete, te usluge sušenja, od 5 do 6 milijuna kuna. Ta sredstva bi
bila dovoljna za normalno funkcioniranje i vraćanje svih kredita, a
ako i ne bi bila dovoljna, kredit HBOR-a se mogao bez problema
prolongirati.
Međutim, tvrtku je trebalo dovesti na vrijednost 1. kune i prodati je
nekom poduzetniku koji će vjerojatno dobro nagraditi sve one koji su
mu to omogućili.
Ovakvih štetnih i loših poslovnih poteza u tvrtki u nepunih zadnjih
deset godina je bilo previše, poglavito u poslovanju sa tvrtkom Ostrea
s kojom je RVB imala desetogodišnji nepovoljni ugovor o zakupu, a
direktor te tvrtke i sam se danas hvali kako je kupio sve direktore
RVB-a, te tvrdi da je u svoj notes pisao bilješke koliko je kome
davao za mito.
Kad je kriminalistička policija protiv dir. Ante Marića počela vršiti
istragu za njegove lažne putne naloge i fiktivne račune od večera
koje uglavnom nisu ni bile već su služile samo kao pokriće da iz
blagajne može podignuti novac, isti obolijeva od depresije (?) i
krajem 2009.g. donosi doznaku s kojom traži sporazumni raskid
menadžerskog ugovora iako mu je tek počeo drugi petogodišnji mandat.
Za njegovog mandata tvrtka je otišla u minus za 15 milijuna kuna,
najviše zbog neplaćenih kamata, dok je istovremeno na tuđim računima držao nenaplaćene milijunske iznose od naših komitenata, bez obračuna kamata. To je trajalo sve do 2009.g. kad sam nazvao šefa iz Porezne uprave Zadar i kazao mu da mora spriječiti gomilanje novca na računima RVB-ovi komitenata jer će netko s tim novcem kupiti tvrtku. Ovaj se opravdano ustrašio i poslao drugi dan svoje djelatnike koji su zaplijenili sve ugovore te su počeli donositi rješenja za preusmjeravanje duga. Na taj način porezna je skinula poreznom
obvezniku RVB-u nekoliko milijuna kuna, a i danas tako plijeni
sredstva našim dužnicima. Da to nisam napravio danas bi Jadran riba
iz Karlobaga (čitaj Lacić- Adria) kupili tvrtku sa njezinim novcem.
Neposredno pred lokalne izbore iz "provaljene" kase RVB-a nestaje
120.000,00 kuna, a lokalno stanovništvo sumnjiči B.Kutiju i A.Marića
da su lažirali tu provalu radi toga što im je žurno trebao taj novac
za kampanju, odnosno za grupu Prljavo kazalište koji za svoj večernji
nastup traže točno 120.000,00 kn. U maloj kasi koja je ostala
netaknuta bilo je 20.000,00 kn, koji iznos je "provalnik" ostavio.
Vjerujem da je namjerno taj iznos ostavljen za podjelu putnih
troškova radnicima.
Istraga je u tijeku, a interesantna je činjenica da je odmah drugi
dan nakon očevida zazidan prozor kroz koji je navodno lopov ušao, iako policija zbog rekonstrukcije događaja, nije to odobrila, niti smije to odobriti. U noći kad je navodno bila pljačka, bila su dva stražara
(jedan od tvrtke Ostrea i drugi od RVB-a), te jedan strojar. Odmah
sam zaključio da je provala inscenirana. Kad sam pročitao u novinama
da za svoj nastup -Prljavci- traže 120.000,00 kn
(slučaj Osijek), zaključio sam -to je to !.
Dokaz: zahtjev za sporazumni raskid, uvid u poslovne knjige, ostalo u
fazi istrage
Dražen Lokin
Nakon odlaska sa funkcije A.Marića dana 14.12. 2009. g. na 5 sjednici NO imenuje se novi direktor Dražen Lokin. Ovo je prvi direktor u ovoj tvrtki kojeg nije postavio B. Kutija već je to učinio predsjednik NO Željko Lončar na <<nagovor>> privatnog poduzetnika Branka Buingura zv. Som iz Pakoštana.Bungur je izrazio želju za kupnju tvrtke u paketu pa se pismom
namjere obratio NO-u i HFP-u, a koji su temeljem toga i raspisali javni natječaj. Međutim, na taj natječaj se javio samo Bungur ali bez nužne bankovne garancije. Naravno da njegova ponuda zbog toga nije ni razmatrana.
Nakon toga isti doslovno naređuje direktoru Lokinu (oba su imali
zajednički obrt i kasnije osnovali tvrtku Slad) da u ovršnom postupku
maksimalno smanji vrijednost tvrtke kako bi istu kupio u drugom
dražbenom krugu za male pare.
U tome mu se suprotstavlja pravnik Goran Nimac koji u firmi vodi
antikorupcijski program, odnosno nezakonitosti i taj njihov plan
prijavljuje Uredu predsjednice Vlade RH.
Taj Ured pokreće provjeru pravnikovih navoda i nakon što se uvjerio u istinitost tih navoda pokreče inicijativu za smjenu direktora Lokina.
Međutim, par dana prije nego što je direktor smijenjen isti daje
izvanredni otkaz pravniku Nimcu kojeg sad neće v.d. direktorica Lidija Perić vrati nazad iako je inspektor rada utvrdio da se nedvojbeno radi o nezakonitom otkazu.
Protiv firme i direktora se vodi prekršajni postupak zbog
nezakonitosti u dodjeli otkaza a stručnjakinja L. Perić umjesto da
vrati pravnika dok sud po njegovoj tužbi ne riješi predmet, ista
angažira privatnog odvjetnika izvjesnog Vrkića iz Benkovca koji
preuzima sve njegove pravne predmete i masno se naplaćuje. Štoviše ne da mu niti pola plaće koja mu pripada jer prije dodjele otkaza
direktor se nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom što je
zakonska obveza. Istine radi treba pojasniti da je pravnik SDP-ovac i
da je to ključni razlog što ga L.Perić kao HDZ-ovka ne smije vratiti,
a kad je netko pita razlog ista odgovara: To je kadrovska politika
firme>>. Naravno da direktivu dobiva od Kutije kod kojeg redovno ide po mišljenje, ali po svemu sudeći -neće se dugo ritati-. Ovdje svakako valja iznijeti činjenicu da je samo u jednoj godini dotična gospođa L.Perić kao voditelj komercijale oštetila firmu za milijun kuna jer je davala osušene pršute na temelju lažnih bankovnih garancija prevarantima koji su nakon prijevare ugasili obrte i firme. Pravnik je pored tužbi pokretao i kaznene prijave protiv tih prevaranata, a tijekom postupka i suđenja saznaje da Peričinka nije baš naivno prevarena već se tu radi i o nečem drugom.
Kutija, dakle, po mojim predviđanjima ima namjeru osigurati nekom
lokalnom tajkunu prodaju tvrtke putem sudske dražbe koja je već počela od strane HBOR-a za kredit od 11,2 milijuna (glavnica 7 milijuna) i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji također dražbom naplaćuje svoj kredit od cca 4 milijuna kuna (glavnica 1,7 milijuna). To će kupiti u drugom ili trećem dražbenom krugu za nekih par milijuna kuna jer po odredbi članka 97. Ovršnog zakonu u trećem krugu nekretnina može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost.
Dakle, ove dvije banke kao ovrhovoditelji prodaju svoje fiducije ,
odnosno sve nekretnine osim Strojarnice, koja jedina sa jednim dijelom zemljišta ulazi u stečajnu masu (vrijednost cca 1,5 milijuna kuna), a iz koje imovine se neće nitko od radnika i od državnih vjerovnika naplatiti, već će stečajni upravitelj u tom postupku, kao što to u praksi biva - platiti neke nužne obveze i ostalo ostaviti sebi za
dugogodišnju plaću.
Trenutačno tvrtka čeka odluku HFP-a o pristigloj ponudi jedinog
ponuđača na nedavno završenom 5. natječaju.
Vas u svoje ime i u ime svih zaposlenih posebno molim da:
- spriječite stečaj, iz kojeg se, rekli smo, neće nitko naplatiti,
- spriječite prodaju nekretnina sudskom dražbom (preko HBOR-a i kredit
HZZ-a servisiran preko HPB).
Što se tiče ponuđača tvrtke Slad neka se odluči temeljem zakona i
procjene osoba koji su mjerodavni odlučivati u tom postupku. Prema
mojim saznanjima radi se o ozbiljnom ponuđaču koji uspješno posluje i mogao bi u kratkom roku izvući tvrtku iz krize.
Naša tvrtka je potrebna ovoj regiji i rentabilna je samo ako se
spriječi pljačka. Zašto se pljačka nije spriječila ? -to treba upitati
Fond koji snosi najveću odgovornost jer je bio marioneta lokalne
politike i koji je direktorima i Nadzornom odboru tvrtke redovno davao razrješnice za daljnji neuspješan rad , što je sramotno, pogotovo kad se zna da su redovno bili mojim podnescima upozoravani o svim malverzacijama u tvrtki. Ovo mogu dokazati jer o tome imam svu dokumentaciju u svojoj arhivi.
Benkovačke bojne 17
23420 Benkovac
Benkovac, 12. svibnja 2010. g. i dopune u kolvozu 2011.g.
VLADA RH
n/r predsjednici Jadranki Kosor
PREDMET: Regionalna veletržnica Benkovac (dalje: -RVB-)
- informacija o nezakonitosti koje su dovele do propasti tvrtke
Ovim podneskom Vas želim upoznati o nezakonitosti u RVB-u koje su dovele do njezine prezaduženosti i prodaje većinskog paketa dionica HFP-a (93,24%) za 1 kunu, a koje nezakonitosti nažalost traju do danas i sprečavaju njezinu privatizaciju.
Glavni akteri koji su odavno -stavili šapu- na ovu državnu tvrtku su
nedvojbeno lokalni političari koji su preko svojih članova NO-a i
Uprave namjerno doveli tvrtku u ovu fazu kako bi mogli ostvariti
stanovitu korist i svoje privatne interese.
Tko su oni, na koji način su upropastili ovu tvrtku i koji im je cilj
?- pokušat ću argumentirano odgovori na ta pitanja u predstojećem
tekstu.
Da bi ste shvatila važnost i vrijednost RVB-a pođimo redom od njezine kronologije osnivanja.
Na poticaj Vlade RH <<FAO - Investment Centar>> u Rimu tijekom 1996/97. god. izradio je Projekt izgradnje mreže veletržnica u RH.Temeljem toga projekta Vlada RH je u lipnju 1998. godine potaknula osnivanje Veletržnice Benkovac d.d.
Njena primarna funkcija je zamišljena kao logističko-sabirni
centar poljoprivrednih proizvoda sjeverno-dalmatinske regije (Zadarska i Šibensko-Kninska županija), što se može izraziti krilaticom <<od Knina do Nina>>. Okosnicu unutrašnjeg dijela regije predstavlja Benkovačko područje (Ravni Kotari), tradicionalno agrikulturno područje sa razvijenom proizvodnjom voća i povrća, poglavito vinogradarstvom i maslinarstvom.
Osnovicu projekta čine zemljište i objekti društva
Agroprodukt d.d. Benkovac koji je tad bio u 100% vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Isti se rješenjem Trgovačkog suda u Zadru 19. rujna 2003.g. pripaja Veletržnici d.d. koja istog datuma mijenja ime u Regionalnu veletržnicu Benkovac d.d.
Početak problema, bolje kazati nezakonitosti i pljačke ove tvrtke
počinje u samom startu njezinog stvaranja, odnosno 28.srpnja 1999.g.
kada direktor Veletržnice Ivica Prtenjača potpisuje sa direktorom
Nacionalne veletržnice d.d. Zagreb Zoranom Krsnikom Ugovor o pod
zajmu sredstava CEI za financiranje projektiranja i nadzor radova (
broj 02/99) , te 28. lipnja 2000.g. Ugovor o pod zajmu sredstava
EBRD-a (br. 3/00).
Ovdje treba naglasiti važnu činjenicu, a to je činjenica da ta
kreditna sredstva nikad nisu dana Veletržnici niti doznačavanjem
sredstava, niti izvođenjem radova. Ovu tvrdnju je lako dokazati jer za
sve izvedene radove na objektima RVB-a imamo dokumentaciju o tome tko ih je izvodio i od kojih sredstava.
Ovdje se postavlja pitanje: -Zašto gosp. Krsnik na sjednici NO-a
održanoj 24. 09. 2009.g. u svom očitovanju na postavljena dva pitanja
pravnika Gorana Nimca u točki 9. i 14. očitovanja, lažno tvrdi da su
Društva Agroprodukt i Veletržnica donijeli odluke o dokapitalizaciji
da bi podignuli temeljni kapital Veletržnice sa 110.000,00 kn na
5.010.000,00 kuna, i to na način da se u naravi radilo o ulaganju
dijela manipulativnog prostora u hladnjači s pripadajućim parking
prostorom i dr. pratećom infrastrukturom?
Dakle, čista laž, a to dokazujemo uvidom u poslovne knjige iz kojih je
vidljivo da su navedeni radovi rađeni isključivo iz sredstava HBOR-a
po posebnom kreditu, a ne po kreditu EBRD-a, kao i sa činjenicom da je 2.10.2001.g. na Glavnoj Skupštini Agroprodukta d.d. pod točkom 9.
donijeta Odluka o povećanju temeljnog kapitala ulogom u stvarima
(nekretninama) privatnim izdanjem dionica, odnosno prihvaćen je Ugovor o ustupanju nekretnina Agroprodukta društvu Veletržnici Benkovac, s kojim je povećan njezin temeljni kapital na iznos od 5.010.000,00 kn.
Oba ta sumnjiva kredita (EBRD i CEI) RVB vodi u svojim poslovnim
knjigama, kao obvezu društva. Isti su sad u fazi ovrhe koju je
22.03. 2007.g. pokrenuo Z. Krsnik.
Na prvo ovršno rješenje ovršenik RVB je morao, ali nije uložio žalbu.
Sumnjam da se to desilo na način da je Z. Krsnik kao član NO RVB-a
nagovorio tadašnjeg direktora Antu Marića da se ne žali i da sakrije
od pravnika ovršno rješenje.
Dokaz: Očitovanje NO-u Z.Krsnika od 24.09.2009.g., Zapisnik sa
konstituirajuće sjednice NO Veletržnice od 30.11.2001.g., Zapisnik
Glavne Skupštine Agroprodukta (OU-283/2001), žalba ovršenika - u
prilogu
Dakle, za izradu projektne dokumentacije i izvođenje
neophodnih radova, odobrena su sredstva od EBRD-a (Europska banka za obnovu i razvoj) i CEU (Srednjeeuropska inicijativa), u iznosu od 1.071.100,00 kuna. Kredit je trebao biti realiziran preko Nacionalne veletržnice Zagreb u ime RH. Pravni prednici, a jednako tako niti RVB nisu nikad dobili ta kreditna sredstva, niti su se plaćali radovi iz tih sredstava, osim što postoji neka projektna tender (natječajna) dokumentacija koja nije vrednija od cca 20.000,00 kn. Sada se sa kamatama za te kredite potražuje 2.331.195,00 kn.
Ne treba biti puno pametan i zaključiti da je Zoran Krsnik kao ovlašteni potpisnik u ime RH, nezakonito uskratio kreditna sredstava EBRD-a koja je trebala dobiti Veletržnica Benkovac. Isti je i dan danas na funkciji direktora Nacionalne veletržnice i nažalost član je NO-a RVB-a , za koju funkciju prima mjesečnu naknadu od 1500,00 kn(ranije 2700,00).
Istome je (kao i ostalima) tijekom 2009.g. nezakonito isplaćen veći
iznos (oko 50.000,00 kn) kao članu NO-a RVB-a iako nije bilo Odluke o visini nagrade za rad NO-a koju donosi Skupština. Naime, ti su "stručnjaci" na čelu sa predsjednikom NO-a Željkom Lončarom sami bez znanja vlasnika (HFP-a) na sjednici NO odlučili visinu i isplatu nagrade (mjesečno 2.700,00 kn) sa zaostacima na što je Fond reagirao nakon predstavke radnika i tražio da to vrate. Do danas nisu vratili već pripremaju novu Odluku o isplati navodno nekih zaostataka
zanemarujući činjenicu da nemaju pravo retroaktivno uzimati nagrade za period prije donošenja odluke Skupšine Društva. Protiv ove nezakonite isplate podignuta je anonimna kaznena prijava ali zahvaljujući političkom utjecaju Ž. Lončara ista je odbačena, a da bi prikrio tu nezakonitu isplatu Lončar podiže tužbu pred benkovačkim sudom i traži ono što je već primio.
U svrhu inicijalnih sredstava za izradu projektne dokumentacije RH se
preko Nacionalne veletržnice Zagreb zadužila kod EBRD-a u iznosu od 33.5000.000,00 DEM, i to za sufinanciranje Programa izgradnje mreža veletržnica u RH.
Po mom saznanju niti jedna nije do danas ostvarila svoj primarni cilj.
Što je sa tim sredstvima i kako su utrošena ?- sumnjam da Krsnika itko ozbiljno pita i da bilo kome polaže račune.
Vjerojatno Krsnik i dalje u ime RH potpisuje ovakve lažne kreditne
aranžmane. Kaznenu prijavu glede ove zlouporabe autor ovog teksta je proslijedio USKOK-u, ali vjerojatno ODO RH "neće da dira" u te
malverzacije radi mogućeg narušavanja ugleda RH kod ove europske
banke. Postoji vjerojatnost da je USKOK "spustio" prijavu ŽDO Zadar, za kojeg se zna da je još pod jakim političkim utjecajem, kao i PU Zadarska koja je puna kvazi inspektora i načelnika koji se aktivno
bave politikom i redovno se kandidiraju na lokalnim izborima.
Za sad se lokalna policija -vrti oko nekih sitnih propusta- tek
toliko da odrade pristigle anonimne kaznene prijave koje neriješene
kupe prašinu u ladicama, iako je dovoljno da jedan srednje obrazovani kriminalistički inspektor "baci oko" na sačuvanu dokumentaciju u RVB-u i u roku od par sati može da utvrdi da li se radi o nezakonitosti ili pak o nečijem podmetanju, tj.lažnoj prijavi.
Naravno da je Krsniku u interesu stečaj RVB-a , kojeg odavno
zagovara kako bi prikrio ove zlouporabe i nezakonitosti plasiranja
predmetnih kredita.
Sve direktore do sada je naravno postavljala (predlagala) lokalna
vlast na čelu sa gradonačelnikom Brankom Kutijom, koji su potvrđivani ( imenovani) na Nadzornom odboru.
Emil Stolić
Za direktora Veletržnice d.d. B. Kutija postavlja Emila Stolića koji
je tada bio ujedno i predsjednik N.O. Agroprodukta, dakle, daje mu
kompletnu vlast u ovoj tvrtki od samog starta osnivanja Veletržnice.
Zašto njemu i tko je Emil Stolić ?
Ukratko rečeno radi se o neobrazovanoj i neukoj osobi koja je jedva
završila srednju školu, a predstavlja se kao diplomirani pravnik. Zbog
sustavne pljačke ove tvrtke protiv tog "stručnjaka" vodi se kazneni
postupak pred Županijskim sudom u Zadru zbog zlouporabe položaja i
ovlasti i zbog prijevare u službi (IV K-65/06).
Što se tiče tog kaznenog postupka isti je beznačajan u odnosu koliko
je štete i lopovluka bilo za vrijeme njegovog mandata (smijenjen
2004.g.). Međutim, svim članovima nadzornih odbora je podmetao lažna izviješća i prikazivao stanje kao da je sve u redu, što je naravno
dovelo do blokade računa koja traje do danas, a dovelo je i do toga da
se nisu više plaćale obveze kako prema bankama tako i prema državnim vjerovnicima (porezna, hrvatske vode i dr.).
Stolić nije smijenjen zbog lopovluka niti zbog loših poslovnih poteza
već ga je politika (čitaj:Kutija) smijenila zbog zemljišta zvano
Sajmište (27 000 m2) koje RVB ima upisano u svom temeljnom kapitalu i u katastru, a isto je još 1998 uzurpirao Grad Benkovac.
Inače to zemljište predstavlja veliku investiciju za Grad jer se
svakog desetog u mjesecu održavaju tradicionalni sajmeni dani kada
iz nekoliko regija (Lika, Dalmatinska zagora, Dalmacija) oko deset
tisuća ljudi dođe u Benkovac. Samo na iznajmljivanje prodajnih mjesta Grad na taj dan prihoduje cca 100.000,00 kn.
Točno je da Gradu Benkovcu i gradonačelniku Kutiji Sajmište znači
puno, međutim, zar ne bi bilo poštenije da Grad i RVB sklope nagodbu o zamjeni nekretnina za tu turističko.poslovnu atrakciju.
No, gradonačelnik je isposlovao smjenu direktora Stolića za čijeg je
mandata podignuta tužba za Sajmište, a odmah nakon njegove smjene na 2. sjednici NO-a RVB-a traži i naravno donosi se odluka o povlačenju tužbe.
Sada Kutija zagovara stečaj kako bi definitivno dobio Sajmište i
osigurao kupovinu (90%) vrijednosti tvrtke u dražbenom sudskom
postupku osobi N.B.
Taj eventualni i budući dražbeni kupac u sudskom postupku bi na taj
način izbjegao sve ostale državne vjerovnike i oslobodio se
zaposlenih. Ova osoba sa inicijalima je direktor jedne tvrtke iza koje
se kriju talijanski poduzetnici, možda i mafija, a koje osobe nije
primjereno ovdje navoditi jer još nemam konkretne dokaze koji bi
potvrdili ovu moju sumnju.
Ante Marić
Nakon smjene Stolića, gradonačelnik Kutija postavlja za direktora još
jednog svog "stručnjaka" Antu Marića koji također ima srednju stručnu spremu sa završenim tečajem za menadžera, a koji se također lažno predstavlja, odnosno bilježi se i tvrdi da ima VSS.
Isti je nastavio raditi po modelu Stolića, a to je:
- ne plaćati obveze državnim vjerovnicima i bankama,
- nekontrolirano trošiti sredstva na razne donacije, reprezentacije,
bonove za mobitel,
- uzimati iz blagajne sredstva temeljem fiktivnih računa i lažnih
putnih naloge itd,itd.
U svezi loših poslovnih poteza najvažnije je spomenuti da su svi
krediti otkazani i da su banke (HBOR , HPB i Croatia osiguranje)
upisale fiducijalno vlasništvo na svim nekretninama, osim jednog
objekta (Strojarnica) i 12.000 m2 zemljišta.
Nadalje, naknadu za zaštitu voda (otpadne vode) koju je morala platiti
tvrtka Ostrea u iznosu od 327.000,00 kuna, preuzela je naša tvrtka
blokadom na računu, iako je iste Ostrea proizvela i po zakonu i
ugovoru morala platiti.
Što više, isti su kao zakupoprimci dviju poslovnih zgrada ugovorom
preuzeli plaćanje te obveze.
Mjesečna zarada od najma rashladnih devet komora (kapacitet rashladnog prostora 500 vagona) za mandata Stolića (2001 do 2004) i Marića (2004 do 2010) bila je 500.000,00 do 700.000,00 kn, a punih pet godina plaćala se samo neto plača radnicima i to oko 170.000,00 kn. Struja se mjesečno plaćala 60.000,00 kn. Putni troškovi radnicima, telefon, voda, plin, gorivo,uredski materijal i druge nazovimo nužne sitne obveze su bile cca 70.000,00 kn.
Iz gornjeg se može zaključiti da je minimalno mjesečno moralo ostati
cca 200.000,00 kn.
Godišnje je tvrtka zarađivala od najma komora i prodaje pršuta i
pancete, te usluge sušenja, od 5 do 6 milijuna kuna. Ta sredstva bi
bila dovoljna za normalno funkcioniranje i vraćanje svih kredita, a
ako i ne bi bila dovoljna, kredit HBOR-a se mogao bez problema
prolongirati.
Međutim, tvrtku je trebalo dovesti na vrijednost 1. kune i prodati je
nekom poduzetniku koji će vjerojatno dobro nagraditi sve one koji su
mu to omogućili.
Ovakvih štetnih i loših poslovnih poteza u tvrtki u nepunih zadnjih
deset godina je bilo previše, poglavito u poslovanju sa tvrtkom Ostrea
s kojom je RVB imala desetogodišnji nepovoljni ugovor o zakupu, a
direktor te tvrtke i sam se danas hvali kako je kupio sve direktore
RVB-a, te tvrdi da je u svoj notes pisao bilješke koliko je kome
davao za mito.
Kad je kriminalistička policija protiv dir. Ante Marića počela vršiti
istragu za njegove lažne putne naloge i fiktivne račune od večera
koje uglavnom nisu ni bile već su služile samo kao pokriće da iz
blagajne može podignuti novac, isti obolijeva od depresije (?) i
krajem 2009.g. donosi doznaku s kojom traži sporazumni raskid
menadžerskog ugovora iako mu je tek počeo drugi petogodišnji mandat.
Za njegovog mandata tvrtka je otišla u minus za 15 milijuna kuna,
najviše zbog neplaćenih kamata, dok je istovremeno na tuđim računima držao nenaplaćene milijunske iznose od naših komitenata, bez obračuna kamata. To je trajalo sve do 2009.g. kad sam nazvao šefa iz Porezne uprave Zadar i kazao mu da mora spriječiti gomilanje novca na računima RVB-ovi komitenata jer će netko s tim novcem kupiti tvrtku. Ovaj se opravdano ustrašio i poslao drugi dan svoje djelatnike koji su zaplijenili sve ugovore te su počeli donositi rješenja za preusmjeravanje duga. Na taj način porezna je skinula poreznom
obvezniku RVB-u nekoliko milijuna kuna, a i danas tako plijeni
sredstva našim dužnicima. Da to nisam napravio danas bi Jadran riba
iz Karlobaga (čitaj Lacić- Adria) kupili tvrtku sa njezinim novcem.
Neposredno pred lokalne izbore iz "provaljene" kase RVB-a nestaje
120.000,00 kuna, a lokalno stanovništvo sumnjiči B.Kutiju i A.Marića
da su lažirali tu provalu radi toga što im je žurno trebao taj novac
za kampanju, odnosno za grupu Prljavo kazalište koji za svoj večernji
nastup traže točno 120.000,00 kn. U maloj kasi koja je ostala
netaknuta bilo je 20.000,00 kn, koji iznos je "provalnik" ostavio.
Vjerujem da je namjerno taj iznos ostavljen za podjelu putnih
troškova radnicima.
Istraga je u tijeku, a interesantna je činjenica da je odmah drugi
dan nakon očevida zazidan prozor kroz koji je navodno lopov ušao, iako policija zbog rekonstrukcije događaja, nije to odobrila, niti smije to odobriti. U noći kad je navodno bila pljačka, bila su dva stražara
(jedan od tvrtke Ostrea i drugi od RVB-a), te jedan strojar. Odmah
sam zaključio da je provala inscenirana. Kad sam pročitao u novinama
da za svoj nastup -Prljavci- traže 120.000,00 kn
(slučaj Osijek), zaključio sam -to je to !.
Dokaz: zahtjev za sporazumni raskid, uvid u poslovne knjige, ostalo u
fazi istrage
Dražen Lokin
Nakon odlaska sa funkcije A.Marića dana 14.12. 2009. g. na 5 sjednici NO imenuje se novi direktor Dražen Lokin. Ovo je prvi direktor u ovoj tvrtki kojeg nije postavio B. Kutija već je to učinio predsjednik NO Željko Lončar na <<nagovor>> privatnog poduzetnika Branka Buingura zv. Som iz Pakoštana.Bungur je izrazio želju za kupnju tvrtke u paketu pa se pismom
namjere obratio NO-u i HFP-u, a koji su temeljem toga i raspisali javni natječaj. Međutim, na taj natječaj se javio samo Bungur ali bez nužne bankovne garancije. Naravno da njegova ponuda zbog toga nije ni razmatrana.
Nakon toga isti doslovno naređuje direktoru Lokinu (oba su imali
zajednički obrt i kasnije osnovali tvrtku Slad) da u ovršnom postupku
maksimalno smanji vrijednost tvrtke kako bi istu kupio u drugom
dražbenom krugu za male pare.
U tome mu se suprotstavlja pravnik Goran Nimac koji u firmi vodi
antikorupcijski program, odnosno nezakonitosti i taj njihov plan
prijavljuje Uredu predsjednice Vlade RH.
Taj Ured pokreće provjeru pravnikovih navoda i nakon što se uvjerio u istinitost tih navoda pokreče inicijativu za smjenu direktora Lokina.
Međutim, par dana prije nego što je direktor smijenjen isti daje
izvanredni otkaz pravniku Nimcu kojeg sad neće v.d. direktorica Lidija Perić vrati nazad iako je inspektor rada utvrdio da se nedvojbeno radi o nezakonitom otkazu.
Protiv firme i direktora se vodi prekršajni postupak zbog
nezakonitosti u dodjeli otkaza a stručnjakinja L. Perić umjesto da
vrati pravnika dok sud po njegovoj tužbi ne riješi predmet, ista
angažira privatnog odvjetnika izvjesnog Vrkića iz Benkovca koji
preuzima sve njegove pravne predmete i masno se naplaćuje. Štoviše ne da mu niti pola plaće koja mu pripada jer prije dodjele otkaza
direktor se nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom što je
zakonska obveza. Istine radi treba pojasniti da je pravnik SDP-ovac i
da je to ključni razlog što ga L.Perić kao HDZ-ovka ne smije vratiti,
a kad je netko pita razlog ista odgovara: To je kadrovska politika
firme>>. Naravno da direktivu dobiva od Kutije kod kojeg redovno ide po mišljenje, ali po svemu sudeći -neće se dugo ritati-. Ovdje svakako valja iznijeti činjenicu da je samo u jednoj godini dotična gospođa L.Perić kao voditelj komercijale oštetila firmu za milijun kuna jer je davala osušene pršute na temelju lažnih bankovnih garancija prevarantima koji su nakon prijevare ugasili obrte i firme. Pravnik je pored tužbi pokretao i kaznene prijave protiv tih prevaranata, a tijekom postupka i suđenja saznaje da Peričinka nije baš naivno prevarena već se tu radi i o nečem drugom.
Kutija, dakle, po mojim predviđanjima ima namjeru osigurati nekom
lokalnom tajkunu prodaju tvrtke putem sudske dražbe koja je već počela od strane HBOR-a za kredit od 11,2 milijuna (glavnica 7 milijuna) i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji također dražbom naplaćuje svoj kredit od cca 4 milijuna kuna (glavnica 1,7 milijuna). To će kupiti u drugom ili trećem dražbenom krugu za nekih par milijuna kuna jer po odredbi članka 97. Ovršnog zakonu u trećem krugu nekretnina može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost.
Dakle, ove dvije banke kao ovrhovoditelji prodaju svoje fiducije ,
odnosno sve nekretnine osim Strojarnice, koja jedina sa jednim dijelom zemljišta ulazi u stečajnu masu (vrijednost cca 1,5 milijuna kuna), a iz koje imovine se neće nitko od radnika i od državnih vjerovnika naplatiti, već će stečajni upravitelj u tom postupku, kao što to u praksi biva - platiti neke nužne obveze i ostalo ostaviti sebi za
dugogodišnju plaću.
Trenutačno tvrtka čeka odluku HFP-a o pristigloj ponudi jedinog
ponuđača na nedavno završenom 5. natječaju.
Vas u svoje ime i u ime svih zaposlenih posebno molim da:
- spriječite stečaj, iz kojeg se, rekli smo, neće nitko naplatiti,
- spriječite prodaju nekretnina sudskom dražbom (preko HBOR-a i kredit
HZZ-a servisiran preko HPB).
Što se tiče ponuđača tvrtke Slad neka se odluči temeljem zakona i
procjene osoba koji su mjerodavni odlučivati u tom postupku. Prema
mojim saznanjima radi se o ozbiljnom ponuđaču koji uspješno posluje i mogao bi u kratkom roku izvući tvrtku iz krize.
Naša tvrtka je potrebna ovoj regiji i rentabilna je samo ako se
spriječi pljačka. Zašto se pljačka nije spriječila ? -to treba upitati
Fond koji snosi najveću odgovornost jer je bio marioneta lokalne
politike i koji je direktorima i Nadzornom odboru tvrtke redovno davao razrješnice za daljnji neuspješan rad , što je sramotno, pogotovo kad se zna da su redovno bili mojim podnescima upozoravani o svim malverzacijama u tvrtki. Ovo mogu dokazati jer o tome imam svu dokumentaciju u svojoj arhivi.
Skupština Regionalne veletržnice Benkovac neda razrješnicu nadzornom odboru na čelu s Željkom Lončarom kako isti ne bi izbjegao odgovornost?
Skupština Regionalne veletržnice Benkovac neda razrješnicu nadzornom odboru na čelu s Željkom Lončarom za 2010. godinu koji je odgovoran za propast veletržnice, a sve kako isti ne bi izbjegao odgovornost.
BIVŠI PREDSJEDNIK NADZORNOG ODBORA REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC UZIMAO NOVCE BEZ ODLUKE SKUPŠTINE
Ovih dana bivši predsjednik Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d. d. Željko Lončar daje pojedinim hrvatskim sredstvima priopćavanja izjave da su ga istraživale nadležne hrvatske institucije te ih preko tih istih medija omalovažava.
Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoji opravdati svoju odgovornost u vođenju nadzornog odbora. Također, isti prijeti prijavama onima koji su ih razotkrili, a sve s ciljem da ih se zastraši. Prema Zakonu o trgovačkim društvima isti ne može opravdati svoju odgovornost za propast veletržnice.
Kao predsjednik nadzornog odbora nezakonito je uzimao novce bez odluke skupštine i to oko 50.000,00 kuna kao nagradu za rad u nadzornom odboru Regionalne veletržnice Benkovac.
Lončar je s drugim članovima Nadzornog odbora bez znanja vlasnika veletržnice (HFP-a) na sjednici NO odlučili visinu i isplatu nagrade (mjesečno 2.700,00 kn) sebi podijeliti. Nakon predstavke radnika Hrvatski fond za privatizaciju je reagirao i tražio od istih da vrate sredstva. Do danas ih nisu vratili već su pripremali novu odluku o isplati navodno nekih zaostataka zanemarujući činjenicu da nemaju pravo retroaktivno uzimati nagrade za period prije donošenja odluke Skupšine Društva.
Protiv ove nezakonite isplate podignuta je kaznena prijava protiv Lončara, a da bi prikrio tu nezakonitu isplatu isti podiže tužbu pred benkovačkim sudom i traži ono što je već primio.
REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC
Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja Regionalne veletržnice Benkovac d. d. koja je trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Ravnim kotarima.
U Zadarskoj županiji mogla bi se povući paralela, kako jedan narkoman uništava ili uništi vlastitu obitelj, tako ovih zadnjih 15. godina hrvatski „političari“ uništavaju Hrvatsku. Pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno.
Regionalna veletržnica Benkovac d. d. jedna je od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Europska banka osigurala je i djelomičnu financijsku potporu Projektu.
Dioničko društvo osnovano je 1998. godine kao Veletržnica Benkovac d. d., da bi se Društvu u rujnu 2003. godine pripojilo Društvo Agroprodukt d. d. te je tako formirana Regionalna veletržnica Benkovac d. d.
Ova tvrtka u većinskom vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju ima blokiran račun od ljeta 2004. godine i već šest neuspješno provedenih natječaja za prodaju. Sada je zaposleno 36 radnika, situacija je u kritičnom stanju, poduzeće najvjerojatnije odlazi u stečaj.
Organizirane skupine su prale i zgrtale novac preko Veletržnice Benkovac, blefirajući promovirali su vladajuću stranku na lokalnom i državnom nivou. Vodila ih je računica, kao i na drugim „projektima“, tko ima političku moć u svojim rukama tvori i metode kako skriti kriminalna djela i ostati nekažnjen, sve pod „zaštitnim kišobranom“ stranačkih dužnosnika.
Do sada se nesmetano provode nezakonite radnje.
Predsjednik nadzornog odbora Veletržnice Benkovac je Željko Lončar, zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a. Nadzorni odbor ove tvrtke najodgovorniji je za poslovanje iste, koja je sada u milijunskim dugovima. Posao je obavljen, a mešetari traže način kako se maknuti i živjeti da nitko ne pita i ne zna gdje je oprani novac navedenog poduzeća, posrnule i opljačkane Veletržnice Benkovac.
Državno odvjetništvo kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je ovlašteno i dužno reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nije opravdalo svoju ustavnu funkciju, zbog nezakonitih radnji u Veletržnici Benkovac.
PRŠUTANA
Zbog planskog uništenja poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca, građani se sve više javljaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog pranja novca kroz Regionalnu veletržnicu Benkovac.
Pršutana u Šopotu kod Benkovca bila je u sastavu poduzeća Regionalne veletržnice Benkovac, čiji je projekt pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD).
Ista je imala kapacitet za sušenje 20 000 komada dalmatinskog pršuta i panceta. Prodana je 2003. godine za samo 700 tisuća kuna iako je vrijedila više milijuna kuna.
Predsjednik nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac je Željko Lončar, zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a, koji je nedavno i sam izjavio da se radi o nezakonitoj prodaji pršutane koju je prodao prethodni nadzorni odbor na čijem je čelu bila Omerka Šarić, SDP-ova vijećnica u Gradskom vijeću Zadra.
Međutim institucije RH koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani na prijave žitelja Benkovca zbog kriminalnih radnji uprava i nadzornih odbora Regionalne veletržnice Benkovac.
ZAŠTO SE NE VJERUJE U OPORAVAK REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC
Ovih dana pojedini hrvatski mediji stvaraju klimu i izvješćuju da nije moguć oporavak Regionalne veletržnice Benkovac. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoje opravdati sadašnju blokadu veletržnice Benkovac.
Nakon što su prema Zakonu o trgovačkim društvima bivši nadzorni odbori najodgovorniji za blokadu veletržnice Benkovac, Vlada RH je nedavno predložila novi nadzorni odbor. Sam sastav novog nadzornog odbora je zanimljiv iz razloga što predloženi članovi nemaju nikakvog stručnog dodira s poljoprivrednom problematikom na području Zadarske županije. Osim navedenog problema s nadzornim odborima postavlja se pitanje zbog čega većinski vlasnik veletržnice dopušta da neznatni - ostali dioničari kontroliraju veletržnicu preko kriminalnih skupina i tako onemogućavaju stručnim osobama da revitaliziraju poljoprivrednu proizvodnju na području Benkovca. Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva te uvjeravaju da je nemoguće da se jave na sljedeći natječaj za prodaju veletržnice zbog utjecaja navedenih kriminalnih skupina od kojih su neki i financirali pojedine stranke čiji su pojedinci bili u nadzornim odborima. Također postavljaju pitanje zašto nije proglašen stečaj i tko je odgovoran za to iako veletržnica već godinama posluje s gubitkom i državi duguje znatna sredstva. Zašto se ne raspisuje novi natječaj za prodaju, zbog čega se i dalje odugovlači, za koga se čuva i dr. Danas, udružene „elite“ u Hrvatskoj koje vladaju same su sebi svrha. Pojedinci bez srama samo zbog osobnih koristi, pomoću „kumova“ u Zadarskoj županiji najprije su uništili veletržnicu, a sada čekaju da je kupe u bescjenje i zatim preprodaju za desetke puta skuplje. Posljedice se tek vide - Hrvati su izgubili radna mjesta. Nažalost, uglavnom politika „političari pojedinci“ nezavisne Hrvatske su stimulirali i odgovorni za stanje u Zadarskoj županiji kakvo je danas. Tendenciozno, ali i bez ideja na ovim prostorima, ne žele ništa promijeniti kako bi se organizirano otvarala radna mjesta u poljoprivredi. Danas samo domoljubne – stručne snage mogu revitalizirati poljoprivrednu djelatnost u Zadarskoj županiji.
NADZORNI ODBOR SAM SEBI PODIJELIO NOVCE
Zbog planskog uništenja poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca, građani se sve više javljaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog pranja novca kroz Regionalnu veletržnicu Benkovac. Nedavno smijenjeni predsjednik nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac Željko Lončar, sada zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a, dana 7. travnja 2010. godine dao je izjavu Zadarskom listu o nezakonitoj prodaji pršutane koja je bila u sastavu poduzeća Regionalne veletržnice Benkovac d.d. koju je po njemu prodao prethodni nadzorni odbor 2003. godine za samo 700 tisuća kuna iako je vrijedila više milijuna kuna na čijem je čelu bila Omerka Šarić, SDP-ova vijećnica u Gradskom vijeću Zadra. Na nedavnom suđenju bivšem direktoru Regionalne veletržnice Benkovac vještakinja financijske struke Majda Korljan utvrdila je da je uvidom u poslovne knjige računovodstvo benkovačke veletržnice isplaćivalo novčane iznose u gotovini za članove Nadzornog odbora, a ne preko žiro računa članova Nadzornog odbora. Na konferenciji za novinare 10. kolovoza 2007. godine bivši predsjednik Županijske organizacije stranke DC-a Joško Morić izjavio je da je Nadzorni odbor na čelu s Željkom Lončarom, bivšim predsjednikom Regionalne veletržnice Benkovac koji je postao predsjednikom 2005. godine, sam sebi odredio naknade i podijelio novce u iznosu 450.000 tisuća kuna (četiri sto pedeset tisuća kuna). Nikome u Hrvatskoj nije jasno što je nadzorni odbor nadzirao. Prema Zakonu o trgovačkim društvima nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti svoje pojedine članove ili stručnjake. Podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu i dr. Sadašnje brojne afere kao što je slučaj s Regionalnom veletržnicom Benkovac potvrđuju da samo direktori odgovaraju za kaznena djela, a Nadzorni odbori koji su politički postavljeni ostaju nekažnjeni. Više nije tajna da su nekad uspješna poduzeća kao Regionalna veletržnica Benkovac djelovala pod zaštitom kriminalnih skupina i zarađivala monopolističku rentu koja ih je zbog toga činila stalnim pristašama organiziranog kriminala. Te kriminalne aktivnosti umjesto da su na vrijeme uklonjene, postale su isprepletene s politikom i zbog toga ih je teško razlikovati. Sada kada je uništeno hrvatsko gospodarstvo, protiv korupcije treba se boriti reformom poreznog sustava, kao što je bio slučaj 30-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u koje su zatvorile okorjelog kriminalca Al Caponea zbog utaje poreza jer mu nisu prethodno mogli dokazati razna kaznena djela prohibicije i ubojstava.
ODGOVORNOST BIVŠEG NADZORNOG ODBORA ZA UNIŠTENJE REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC
Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja Regionalne veletržnice Benkovac d. d. koja je trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Ravnim kotarima Regionalna veletržnica Benkovac d. d. jedna je od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Europska banka osigurala je i djelomičnu financijsku potporu Projektu. Ovih dana bivši predsjednici Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d. d. daju pojedinim hrvatskim sredstvima priopćavanja izjave da ih istražuju nadležne hrvatske institucije zbog uništenja veletržnice. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoje opravdati svoju odgovornost u vođenju nadzornog odbora. Također isti prijete prijavama onima koji su ih razotkrili, a sve s ciljem da ih se zastraši. Prema Zakonu o trgovačkim društvima isti ne mogu opravdati odgovornost za propast veletržnice. Tako po istom zakonu direktore veletržnice imenuje nadzorni odbor koji je mogao opozvati svoju odluku o imenovanju kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva i dr. Uprava, odnosno direktor po navedenom zakonu mora izvješćivati nadzorni odbor o: poslovnoj politici i o drugim načelnim pitanjima budućeg vođenja poslova; rentabilnosti poslovanja društva, a napose rentabilnosti upotreba vlastitoga kapitala; tijeku poslova, napose prihoda i stanja društva; poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva. Uprava podnosi izvješće o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje (ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu da se o tome izvjesti bez odgađanja), izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova i o stanju društva najmanje tromjesečno, a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima zauzeti stav. Izvješća se moraju sastavljati savjesno i istinito. Također prema zakonu nadzorni odbor može zahtijevati od uprave da ga izvješćuje i o drugim pitanjima koja su od značaja za poslovanje i stanje društva. Nadzorni odbor može u svako doba tražiti od uprave da ga izvijesti o pitanjima koja su povezana s poslovanjem društva i koja značajnije utječu na položaj društva ili se razumno može očekivati da bi na to mogla utjecati. Dalje, prema zakonu nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti svoje pojedine članove ili stručnjake. Podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu i dr. Osim prema Zakonu o trgovačkim društvima, bivši nadzorni odbor ne može opravdati odgovornost i prema Kaznenom zakonu RH (članak 300.) za neprijavljivanje počinjenja kaznenog djela. Kaznom će se kazniti odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga. Odgovorna osoba u smislu navedenog zakona je osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe.
Nema komentara:
Objavi komentar