srijeda, 31. listopada 2012.
utorak, 30. listopada 2012.
Gabi Novak - Nada-- Gabi Novak - Nada: "Ovo Prvenstvo u briškuli je čudesno edukativno! Kad čovjek pred sam kraj partije pomisli da je izgubio, u zadnji tren dođe do promjene situacije i očekivani poraz pretvori se u pobjedu. Upravo kao i u životu. Zato se uvijek treba nadati najboljem mogućem ishodu. Bilo mi je zanimljivo igrati. Sljedeći mjesec ne igram briškulu u natjecateljskom dijelu. Možda samo poneki prijateljski meč sa ♥ dragim ljudima. ;)"
Croacias Totales - Radiosat: Homilija sisačkog biskupa Vlade Košića na središn...
Croacias Totales - Radiosat: Homilija sisačkog biskupa Vlade Košića na središn...: 15. svibnja 2010. godine Dragi poštovatelji Bleiburške tragedije, predstavnici Hrvatskoga sabora i drugih visokih ustanova hrvatske ...
Croacias Totales - Radiosat: Govor Tomislava Frkovica na proslavi 10 travnja u ...
Croacias Totales - Radiosat: Govor Tomislava Frkovica na proslavi 10 travnja u ...: Hrvatice i Hrvati: “…….. prema proslosti stavovi mogu biti razliciti: Ima ljudi koji toliko cijene pro...
ponedjeljak, 29. listopada 2012.
nedjelja, 28. listopada 2012.
Oslobođenje Kupresa, 3.11.1994.-Godišnjica oslobođenja Kupresa. Operacija Cincar. Tijekom ove operacije oslobođen je Kupres i veći dio Kupreškog polja. Trajala je od 1. studenog do 3. studenog 1994. Nakon dvije godine okupacije oslobođeno je područje ukupne površine 400 četvornih kilometara, vojska bosanskih Srba je odbačena dalje od planine Cincar, otvorena je cesta Bugojno - Livno, oslobođen je veći dio strateški važnog Kupreškog polja te sam gradić Kupres i okolna sela. Od strane HVO-a poginula su samo tri vojnika, a ranjeno ih je nekoliko.
Croacias Totales - Radiosat: La pintura en 3D mas grande del mundo está en Slav...
Croacias Totales - Radiosat: La pintura en 3D mas grande del mundo está en Slav...: El pintor y artista Philip Mrvelj , uno de los pocos artistas 3D de Croacia, ha hecho, en un pequeño pueblo costero de Slavonski Brod , l...
subota, 27. listopada 2012.
„ZABRANJENI AKADEMIK . Prijevarom u HAZU?!“ akademika Josipa Pečarića
PREZENTACIJA KNJIGE „ZABRANJENI AKADEMIK . Prijevarom u HAZU?!“
akademika Josipa Pečarića
Knjiga koju prikazujemo autora akademika Josipa Pečarića nosi naslov „ZABRANJENI AKADEMIK, Prijevarom u HAZU ?!“ Ona je tiskana u Zagrebu u vlastitoj nakladi 2012. godine. Knjiga sadrži pisma autora upućena nekim medijima, HAZU, pojedinim osobama, zatim razgovore s autorom i zaključak pod rječitim naslovom „netolerantni revizionisti“. U prilozima knjige nalaze se doprinosi ovoj temi uglednih osoba znanosti i kulture u Hrvatskoj.
U ovom prikazu ne ću ulaziti u ocjenu znanstvene zasluge prof.dr. sc. Ive Goldsteina da bude primljen u HAZU jer je to izvan moje struke i profesionalnog bavljenja. No knjiga otvara neke teme koje su od šire važnosti za znanost uopće i za demokraciju, i na njih ću se večeras osvrnuti. Povijesna je istina trajni dijalog s prošlošću, jer je povijest trajni proces interpretacije. Sama selekcija jednih a ne drugih aspekata nekog povijesnog događaja ovisi o našoj prosudbi što je povijesno važno. U drugo vrijeme neki drugi aspekti jednog povijesnog događaja, do tada zanemareni, mogu biti važni.Stoga povijesnom događaju ne pripada samo njegova prošlost, nego i njegova sadašnjost i budućnost koja se ne očituje bez nas, nego s nama i kroz nas.Ali eventualno naglašavanje novih aspekata prošlih povijesnih događaja nikada ne smije uključivati iskrivljavanje njihovih već otkrivenih i poznatih aspekata, jer se tada povijest prekraja, krivotvori, i od znanosti pretvara u ideologiju. To ne bi bilo dijalogiziranje s prošlošću radi otkrivanja još neotkrivenih aspekata povijesne stvarnosti, nego silovanje povijesne stvarnosti.Uzmimo jedan primjer.Za vrijeme Drugoga svjetskog rata postojala su tri vojnopolitička pokreta na području Hrvatske: jugoslavenski četničko-rojalistički pokret za očuvanje kontinuiteta kraljevine Jugoslavije sa granicama od Vardara do Alpa, jugoslavenski integralistički pokret na čijem su se čelu nalazili komunisti sa strategijom socijalističke revolucije i za sovjetsku komunističku Jugoslaviju od Makedonije do Julijskih Alpa i Koruške, i separatistički ustaški pokret za samostalnu hrvatsku državu. Na području Hrvatske ova su tri pokreta vodila građanski rat u uvjetima fašističke okupacije, u kojemu je svaki od njih počinio zločine.Uveličavanje zločina isključivo jedne zaraćene strane ne daje autoru ovakvog ideološkog iskrivljavanja povijesti oznaku profesionalnog povjesničara, nego ideološkog propagandiste. Jer, kako kaže Vladimir Mrkoci u prilogu ove knjige, povijest je znanost, a ne sredstvo političke propagande. A tako Ivo Goldstein postupa. Zar on ne zna da su npr. u Srbiji za vrijeme njemačke okupacije i pronacističke Nedićeve vlasti bila na zlu glasu osobito dva logora, Banjica i Sajmište. Samo između ožujka i svibnja 1942. u beogradskom logoru Sajmište bilo je ugušeno u posebnim plinskim kombijima približno 7500 Židova, polovica od svih srpskih Židova. U Nedićevoj Srbiji je do kraja rata ukupno stradalo oko 15000 Židova, tj. 94% od čitavog židovskog stanovništva Srbije, tako da su njemačke vlasti izjavile da je Srbija prva zemlja u Europi koja je „judenfrei“, slobodna od Židova. Zašto se ovo prešućuje kad se govori o stradanju Židova na ovim prostorima? S druge strane zašto Ivo Goldstein ostavlja dojam, da je čitav hrvatski narod odgovoran za zločine koji su se tijekom Drugoga svjetskog rata u tom Hrvatskoj dogodili? Kao hrvatski Židov Goldstein bi morao biti svjestan nepravde ako bi se cijeli židovski narod proglasio odgovornim za mučenje i smrt bogočovjeka Isusa Krista. Za Ivu Goldsteina nije problematična ni optužba o genocidnosti Hrvata kada se ta genocidnost povezuje s „Olujom“. On svaki pokušaj faktografske korekcije ovih krivotvorina naziva „revizionizmom“, nazivom iz rječnika komunističke terminologije. Američki Židov Norman Filkenstein u svojoj knjizi, koja je pokrenula široke rasprave, pod naslovom „Industrija holokausta. Razmišljanje o eksploataciji židovske patnje“, kritizira, kako on kaže, „industrijalizaciju holokausta“ Imam dojam, da je ovoj industrijalizaciji podlegao i Ivo Goldstein. Stoga u knjizi koju prikazujemo istinito kaže Marko Curać, da povjesničari koji izvode zaključke iskrivljujući premise ne mogu biti znanstveno relevantni.Možemo zamisliti koja bi se halabuka s pravom digla da je neki židovski pisac napisao knjigu koja opisuje sve židovske zločine u izraelsko-arapskim ratovima prešućujući ili umanjujući zločine druge strane? Kako bi on bio dočekan u Izraelu? Ivo Goldstein zna, da jednostrano, tendenciozno i iskrivljeno prikazivanje povijesnih događaja na tlu Hrvatske na štetu Hrvatske ima za posljedicu razdor i sprječavanje pomirbe među Hrvatima koje su kroz povijest nastojale međusobno zavaditi njima strane ideologije. Takvo iskrivljeno prikazivanje događaja iz hrvatske povijesti je pokušaj da se razori i razmrvi hrvatsko narodno biće i da se kroz zajedničku krivnju svih naroda bivše Jugoslavije ponovno oživi krvava utopija o potrebi regionalne društveno-političke integracije slične onima, koje su zbog velikosrpskog etničkog ekspanzionizma katastrofalno završile za Hrvate.. Već je Ivo Pilar označio ishod ovakvog krivotvorenja povijesti kad je kazao:“Oni (Srbi) postaviše teoriju, da su Hrvati i Srbi dva imena jednog naroda koji su nastali povijesnim diferenciranjem, dok srpsko-hrvatski nacionalizam zahtijeva integraciju, vraćanje na jedinicu…Ta je integracija dakako ispala po ovom shemi: biće srpstva nosi žig njihove vjere, pravoslavlja, osobito u političkom pogledu, što u Hrvata nipošto nije slučaj. Srbi bijahu tako u političkom pogledu nepromjenljivi, a Hrvati promjenljivi, i čitava „integracija“ bi išla na štetu hrvatskoga bića, tj. Hrvati bi se imali postupno posrbljivati i od zapadnjaka postati istočnjaci“. (Südland -Pilar „Južnoslavensko pitanje“, Varaždin 1990.str.366.). Pilar je vrlo otvoren u slijedećem citatu:“ Srpsko-hrvatski narod nije nikad postojao niti će ikad postojati, on je umjetna tvorevina mašte, koja nema veće vrijednosti od hrvatskog ilirizma i jugoslavenstva, i kojoj je suđeno, da se nakon duljeg ili kraćeg opstanka prizna srpstvom, ili pak hrvatstvom“. (Südland-Pilar, op.cit. str. 312.). Osim toga tako jednostrano prikazivanje događaja na hrvatskom povijesnom, etničkom i kulturnom prostoru, kako to radi Ivo Golstein, ima za posljedicu stvaranje osjećaja kolektivne krivnje u hrvatskom narodu, kao i podržavanje i produbljivanje mržnje i neprijateljstva ne samo među narodima koji žive na ovim prostorima, nego i unutar hrvatskog etničkog tijela. Nakana je ovakvih povijesnih krivotvorina da se jedan ponosan državotvoran narod duge i bogate tradicije pretvori u međusobno otuđenu gomilu nesvjesnu svoje prošlosti, u gomilu bez korijena koja je k tomu opterećena kompleksom krivnje i manje vrijednosti, s kojom se gomilom onda lakše može manipulirati. Kod ovog jednostranog i netočnog prikazivanja nedavne povijesti hrvatskoga naroda Ivo Goldstein se služi mantrom „antifašizma“, kako to veli profesor Vladimir Mrkoci u ovoj knjizi. No ne samo da se hrvatskome narodu ne može imputirati fašizam, nego kritika fašizma bez kritike komunizma je negacija demokracije. Jer, kako je rekla njemačka spisateljica Hanna Arendt, koju su u logoru nacisti mučili, nitko nema moralno pravo biti antifašist tko nije istodobno i antikomunist. U ovo ideološko iskrivljavanje i pristrano prikazivanje hrvatske povijesti od strane Ive Goldsteina spadaju i njegova borba protiv Bleiburga, njegove uskogrudne i nepovijesne ocjene o Stepincu i protukatolički naboj koji se očituje u njegovim uradcima , o čemu u prilozima ove knjige pišu Jure Krišto, Vladimir Geiger, Mario Jareb, Vladimir Mrkoci, Frano Glavina i drugi. Ivo Goldstein i njegov otac Slavko Goldstein napadaju zagrebačkoga nadbiskupa i hrvatskoga mučenika Alojzija Stepinca u tipičnoj tradiciji komunističke historiografije predbacujući mu simpatije za NDH. Pogledom na povijesni opus Ive Goldsteina nužno se nameće pitanje, otkud kod njega ovaj rušilački sindrom, ova pobuda za razaranje hrvatskog identiteta, koja namjerava sve hrvatsko raščovječiti ,izobličiti, koja se proteže i na Rimokatoličku crkvu kojoj pripada preko 80% hrvatskoga naroda? Otkuda ova vizija hrvatske povijesti kroz stereotipne naočale koje stalno pokazuju sukob između „ustaša“ i „antifašista“ i to više od pola stoljeća nakon što su zemlje koje su bile kolijevke fašizma i nacizma izvršile svoju nacionalnu pomirbu? Čovjek se ne može oteti zaključku, da Goldsteinu i njemu sličnima ne smeta toliko nepostojeće i izmišljeno slovo „U“ koje oni vide na hrvatskom čelu koliko im smeta hrvatsko čelo. Evo na završetku ovoga prikaza jedan nedavni primjer koji bi mogao potkrijepiti ovaj zaključak, a koji je objavljen u mjesečniku „Nacija“ za listopada 2012. godine. Primjer govori o kroatofobnom naboju obitelji Goldstein. Otac Ive Goldsteina, Slavko Goldstein , koji nije nikad studirao povijest, niti je ikad završio ijedan fakultet, no koji je danas za ljevicu u Hrvatskoj ugledni i uvaženi povjesničar, nedavno je objavio knjigu pod naslovom „Četrdeset prva – godina koja se vraća“. Ovih je dana ta knjiga svečano predstavljena u Beogradu u prepunoj velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine. Oni koji su došli na prezentaciju, a 1991. godine bacali cvijeće na tenkove koji su kretali na Vukovar i Hrvatsku, cvali su u dvorani od sreće. Goldsteinova im je knjiga napokon priznanje, da su 1991. pravilno nanjušili Hrvate i krenuli u sveti rat protiv ustaša. Autor ovoga teksta u „Naciji“. Zvonimir Hodak, nastavlja:“ Goldstein je Židov, pa zamislite da se neki židovski pisac domisli napisati knjigu koja opisuje sve židovske zločine u izraelsko-arapskim ratovima. Prezentaciju ovakve knjige zamislite da održi u nekoj dvorani koja se nalazi u pojasu Gaze, a u kojoj bi sjedili zajedno pripadnici Hamasa, Al Fataha i Hezbolaha! Nagradno pitanje glasi: kako bi on bio dočekan u Izraelu? Danas i apolitična mladež zna da je Srbija sa svojom JNA izvršila agresiju na Hrvatsku, okupirala trećinu hrvatskog teritorija, napravila teške zločine od Vukovara do Škabrnje tako da je čak i međunarodna zajednica bila prisiljena proglasiti Miloševića balkanskim krvnikom. Sve to ipak nije omelo nezavršenog studenta Goldsteina da odleprša u Srbiju i da svojom tobože povijesnom knjigom dade njima za pravo sve što su radili Hrvatima u Domovinskom ratu!“ Tako piše Zvonimir Hodak u mjesečniku „Nacija“. Tako otac, a evo kako sin. Da uzmem samo jedan od mnogih primjera. Knjiga Ive Goldsteina „ Hrvatska 1918-2008“ isto je jedan takav pamflet koji vrijeđa žive i mrtve Hrvate., kako to u prilogu knjige koju večeras prikazujemo piše profesor Slobodan Lang. Čitatelji ove knjige koju večeras predstavljamo mogu postaviti pitanje, zašto njezin autor akademik Pečarić nije mogao sve ovo pojasniti i prikazati u tiskanim medijima u Hrvatskoj, nego je bio prisiljen napisati to u posebnoj knjizi koju je privatno izdao? Poznavatelju medijskog prostora u Hrvatskoj to je sasvim jasno. Velika većina tiskanih medija u Hrvatskoj ne objavljuju ono što se protivi njihovom ideološkom obrascu, odnosno ideološkom obrascu njihovih inozemnih cenzora i pokrovitelja. Sloboda tiska u Hrvatskoj vrlo često znači podjelu društva u dvije skupine, u skupinu koja se smije publicistički iživljavati, i onu koja je izvrgnuta tom iživljavanju.Tako se ni „slučajni“ Predsjednik Vlade u Republici Hrvatskoj nije udostojao odgovoriti na preko deset pisama koja mu je uputio akademik Pečarić , a radilo se o najbitnijim i najhitnijim pitanjima nacionalne i državne opstojnosti . I u ovoj knjizi , kao i u svojim drugima, akademik Pečarić ukazuje na zablude koje su uhvatile korijen u hrvatskome društvu, na zatornike hrvatske državne samobitnosti Zato čestitam akademiku Pečariću da je velikim naporom, pored svoga profesionalnog znanstvenog rada za koji je dobio priznanja i pohvale po cijelome svijetu, smogao snage da razotkrije neistine pseudopovjesničara i da putuje po Hrvatskoj i po Bosni i Hercegovini pronoseći povijesnu istinu usprkos onom upozorenju koje je izrekao Oscar Wilde, da onaj tko stalno govori istinu prije ili kasnije biva u tome uhićen. No završimo stihom hrvatskog pjesnika Ivana Mažuranića koji u ovoj knjizi navodi profesor Vladimir Mrkoci
„ Mišad grize , ali po tlih gmiže,
Samsur oro pod nebo se diže“.
Prof.dr. sc. Branimir Lukšić
Split 23. listopada 2012.
petak, 26. listopada 2012.
ponedjeljak, 22. listopada 2012.
nedjelja, 21. listopada 2012.
petak, 19. listopada 2012.
četvrtak, 18. listopada 2012.
srijeda, 17. listopada 2012.
HRVATSKI AKADEMIK JOSIP PEČARIĆ: GENERAL ZBORA ANTE GOTOVINA IM JE SPASIO GLAVE ALI OBRAZ EVROPI NIJE MOGAO?!
GENERAL GOTOVINA IM JE SPASIO GLAVU ALI OBRAZ EUROPI NIJE MOGAO
(Jedanaesto pismo Predsjedniku Vlade)
Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade,
U Dubrovniku sam 7. studenog 2002. održao predavanje Sramotni sud u Haagu. Počeo sam ga ovako:
Ako hoćemo jednom rečenicom opisati sud u Haagu i što nam je činiti, onda je to najbolje učinio vojni ordinarij, Juraj Jezerinac koji je, u trenucima kada su iz Haaga stigle optužnice protiv generala Gotovine i Ademija, upozorio da bi Hrvatska "jasnim načelima, stavovima i porukom, pa i uz cijenu žrtve, mogla pomoći i tzv. velikima ovog svijeta da njihova sudišta ne budu sramota civiliziranog svijeta".
Nažalost, hrvatska vlast nije poslusala vojnog ordinarija. Zato sam na istom predavanju, ja a ne Vlast, upozorio kako u Statutu suda u Haagu nema "zločina protiv mira" nema „zločina agresije“. Dapače, u to vrijeme su u optužnicama protiv hrvatskih generala „dokazivali“ kako je Hrvatska agresor. Agresor im je bio onaj koji se brani, onaj koji oslobađa svoj okupirani teritorij. Podsjetit ću Vas kako je po rezoluciji UN-a bilo jasno da se radi o okupiranim područjima RH, a „Sud“ u Haagu to uopće nije poštivao. Hrvatima su osporili pravo na samoobranu, a naše vlasti su se sluganski ponašale. Nije se poštivalo međunarodno pravo koje razlikuje ratni zločin koji čine agresori i zločin u obrani. U ulozi sadašnjeg i prethodnog predsjednika RH već sam pisao nebrojeno puta, pa i Vama. Upozorio sam Vas i na odredbu članka 3. Stavak 1. Protokola II Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. koji zabranjuje optuživanje vlada država koje oslobađaju svoja okupirana područja.
Tu nevjerojatnu sramotu svjetskih mocnika, i njihovih domačih slugu, najbolje je opisao naš veliki književnik akademik Slobodan Novak (Sabrana djela, sv. 6. Izd. Matica hrvatska, Protimbe, str. 423-424):
Na bojištima nema ni popova, ni sudova, ni lažnih post-festum moralizatora, ni pacifista, ni helsinških programiranih paljetkovatelja i njihovih denuncijanata, koji bi u ime rigidnih načela zaustavili osvetničku ruku, a nema ni objektivnih svjedoka. Jedini sudac i egzekutor je bojovnik, i ako on ne „prekorači nužnu obranu“ odmah i sada, ako ne „uzme zakon u svoje ruke“, zločin će se okrenuti na njegova suborca i na njegovu zemlju. Nitko nema veće pravo na izvršenje kazne nad zločincem od same žrtve, i tu nema prekoračenja. Prekoračio je prag onaj tko nam je upao u kuću s ubilačkim namjerama. Smije li se uskratiti ljudsko pravo žrtvi, a priznati ga zločincu? Premudri nam Demokrit poručuje iz dubine prošlosti: „Znak je mudrosti zaštititi se od nepravde koja nailazi. Znak je tupe neosjetljivosti ne osvetiti nanesenu nepravdu“ . I zatim: „Sve što nepravedno nanosi štetu treba ubijati po svaku cijenu.“. I još: „Tko ubije bilo kojeg razbojnika ili gusara, bilo svojom rukom, bilo da drugom naredi, bilo da glasuje za to, neka ne bude kažnjen.“ Te riječi nam dolaze iz jednog dalekog svijeta, drugog vremena i etike, ali, molim, danas nam i kardinali izjavljuju da nije grijeh ubiti terorista. Sve ostalo je brbljarija dokonih, koji se ogrću crnim togama i nabijaju na tjeme perike sudačkog autoriteta, koji nisu iskusili šfijuk olova oko svojih glava i koje nije zazeblo ponovljeno oskvrnuće kućnih svetinja. Onaj tko svjesno stupa u zločin, lišava sebe svih ljudskih prava. Da nije tako, ne bi bilo odsijecanja glave u ime pravde, ni vješala, strjeljačkih strojeva, električnih stolica, plinskih komora, smrtonosnih injekcija...koji ukidaju najveće ljudsko pravo, pravo na život. Koja je razlika između društvene i individualne egzekucije? Ona prva je, zar, pravednija, odmjerenija... prema kome?! Ima li veće pravo sankcije i egzekucije neki bezlični činovnik i anonimni egzekutor, koji to čine za mjesečnu plaću, nego onaj nad kojim je zločin izvršen? Eh, da, ali kad se tako heretički rezonira, onda se brže-bolje razgovor svede na lažnu dvojbu: može li svatko u svakome trenutku ocijeniti...može li pristranik pravedno odmjeriti... može li ostrašćen, zaslijepljen, razjaren pravednik suditi. I to bez perike i toge. U ime te licemjerne dileme uskraćuje se pojedincu pravo djelovanja. Ja, naprotiv, držim, da on to može bolje od bilo koga drugog tko sudi na osnovi apstraktnih paragrafa i uopćenih načela, a ne prema stanju na licu mjesta, prema bioinstinktu samoodržanja i milenijskoga iskustva. Jer čim tko pokaže nedvosmislenu želju i namjeru da nam naškodi, nema se više o čemu ni o njemu što suditi, nema se više što ocjenjivati, nema više pristranosti i nepristranosti – treba stupiti u totalnu samoobranu, Nema neodmjerenosti, jer se neodmjereno može postupiti prema nečijoj pogrješci, a ne prema naumljenu zločinu, i tu ne može biti ograničavajućih kriterija“....................
Ali svjetskim moćnicima nije bilo dovoljno samo osporiti nam pravo na samoobranu. Oni nas preko „Suda“ u Haagu i kažnjavaju zato što smo se obranili, unatoč njihovoj zabrani. Tako je priča o izuzetnoj preciznosti HV u gađanju vojnih ciljeva proglašena „prekomjernim granatiranjem“ kojim se željelo i ostvarilo „protjerivanje“ Srba. Ta suluda konstrukcija je, kao što Vam je poznato, našla osudu i u svijetu. Ovdje ću Vas upozoriti na članak Briana Gallaghera (Hrvatski vjesnik, 10. listopada 2012.; Portal HKV-a, 15. listopada 2012.) koji u clanku Može li se presuda u slučaju Gotovina iskoristiti protiv britanske vojske? piše:
General Chapman je topnički časnik koji je 41 godinu služio u Britanskoj vojsci, bio je vrhovni zapovjednik uporabe Britanske vojske u Iraku i priprema za Afganistan. On je sada Master Gunner St. James Park (ceremonijalni zapovjednik Kraljevske topničke regimente ustanovljene 1678., najveće britansko priznanje za topnika, prim. prev.).
Njegove primjedbe, dane ranije ove godine u sklopu pomoći obrani (defence motion) posebno su zanimljive buduću da se odnose i na sadašnji sukob u Afganistanu. U svezi Operacije Oluja kaže da dokazni materijal sugerira da su hrvatski topnici "naročito pazili", što slijedi iz visokog udjela granata koje su pale unutar 200 metara. Uzevši u obzir stanje opreme, on čak ide tako daleko da kaže: "Po mnogo čemu je takva točnost izvanredna..."
On naglašava da su sudci došli do svog zaključka u svezi «200 metara» nekih 15 godina nakon Operacije Oluja. U međuvremenu je bilo napredaka u topništvu koje je doseglo novu razinu sofisticiranosti. Kaže "Usprkos tim napredcima, topništvo ostaje oružje područja, a u slučaju Britanaca, oruđe u Afganistanu tipično pošalje 90% svojih granata unutar područja od 250 metara unutar svog dometa." Uzevši u obzir da se smatra da su Hrvati postigli točnost od nekih 95% unutar 200 metara, tada je činjenično jasno da Britanske snage mogu doživjeti progon, bez obzira na njihovu savjest.
Ako pretpostavimo da u Haagu ne sjede idioti, onda logično slijedi kako je prvostupanjska haaška presuda zapravo njihovo priznanje osporavanja prava hrvatskom narodu na samoobranu - osporavanje prava hrvatskom narodu da za njih vrijede međunarodni zakoni, koji vrijede za sve druge narode i drzave na svijetu. Već po tome te presude jesu rasističke, kao sto su konstatirali u svom pismu VS UN-a tridesetak biskupa i akademika, a supotpisalo više od 2300 Hrvata.
Gallagher, u istom tekstu, kaže kako je Oluja spriječila pokolj u Bihaću nalik onom iz Srebrenice.
Zanimljivu pricu mi je u Tomislavgradu ispričao jedan zastupnik BH parlamenta iz vremena kada je uhapšen general Gotovina. U Parlamentu je sjedio pored jednog zastupnika iz Bihaća, koji mu je rekao:
-Meni je general Gotovina glavu spasio.
- Pa javi se za riječ i to kaži svima.
- Kada bih ja to rekao, onda bi mene moji za glavu skratili!
Nedavno sam Vas upozorio na pismo Adnana Alagića, Načelnik općine Bihać predsjedniku Tuđmanu od 21. 07. 1995. u kojem ga moli, da sa svoje strane učini sve, što je u njegovoj moći, da se spasi ovaj herojski grad i njegovo napaćeno stanovništvo. Tuđman je to učinio. Hrvatska, HV i general Gotovina, kao što konstatira i Gallagher, spasili su Bihać!
Da nisu, kako li bi tek danas izgledala tuzba protiv UN-a iz slijedece vijesti (Večernji list, 09. 10. 2012.):
Majke Srebrenice tuže UN: Suodgovoran je za genocide
UN treba odgovarati za pogrešku i zbog vlastitog autoriteta – poručila je Hatidža Mehmedović iz Udruge
Članice udruge Majke enklava Srebrenice i Žepe, zajedno s predstavnicima drugih nevladinih organizacija, krenule su danas iz Bosne i Hercegovine u Strasbourg kako bi 11. listopada predale tužbu Europskom sudu protiv Ujedinjenih naroda.
Smatraju da je UN suodgovoran za genocid nad Bošnjacima što su ga u srpnju 1995. godine u Srebrenici počinile snage bosanskih Srba ubivši pritom najmanje osam tisuća muškaraca i dječaka. Podsjećaju da je Vrhovni sud u Nizozemskoj odbacio tužbu zbog imuniteta UN-a.
– UN treba odgovarati za pogrešku i zbog vlastitog autoriteta – poručila je Hatidža Mehmedović iz Udruge. Ona očekuje pravdu i pravednost jer je UN, kako je naglasila, stavio potpis i garantirao život ljudima u zaštićenoj srebreničkoj enklavi.
Da, UN je stavio potpis i garantirao život ljudima i u zaštićenoj bihaćkoj enklavi, ali je 160-180 tisuća muslimana u toj “zastićenoj” enklavi spasio Tuđman, HV i Gotovina. Upravo zbog toga Gotovinu je UN-ov “sud” u Haagu osudio na 24 godine robije. A oni, čije je glave spasio, gromoglasno šute. Da ih njihovi ne bi za glavu skratili!
Koliko bi snažnija bila tužba srebreničkih majki da njihovi političari pokazu zahvalnost generalu Gotovini koji je spasivši Bihać, kako kaže i tadašnji američki vojni ataše u Hrvatskoj, spriječio genocid razmjera onim u Drugom svjetskom ratu. Zapravo, oni svojim ponašanjem podržavaju nevjerojatni rasizam koji svjetski moćnici preko “Suda” u Haagu pokazuju prema njima samima. Po presudi Gotovina i HV su krivi jer nisu zaštitili nekoliko desetaka Srba. A zašto nisu? Znamo, kao sto svjedoči i spomenuti americki vojni ataše, da su štitili 160 do 180 tisuća muslimana u Bihaću. Doista, nevjerojatne li diskriminacije! Koliko je strašan rasizam onih kojima je nekoliko desetaka jednih važnije od 160 do 180 tisuća drugih ljudi?
Ipak ni svjetskim moćnicima nije i ne može biti bas prijatno zbog svega toga. Tesko je učiniti “nevidljivom” tako stravičan rasizam. Očito su shvatili da ih “Sud” u Haagu nije zaštitio od odgovornosti zbog sudjelovanja u nacističkoj velikosrpskoj agresiji. Oni najodgovorniji za pokušaj genocida u Bihaću našli su originalnu metodu zaštite (Večernji list, 12. 10. 2012.):
Europska unija dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za mir. Europska unija više od šest desetljeća doprinosila je miru i pomirenju, demokraciji i zalagala se za ljudska prava u Europi, objasnili su tijekom objave.
Nagradu su dobili zbog ujedinjenja Europe i zajedničke borbe protiv dužničke krize. Objašnjavajući dodjelu nagrade, spomenuli su i ulazak Hrvatske u Europsku uniju, odnosno ulaganje napora Europske unije kako bi se Hrvatska priključila ostalim članicama iduće godine.
– Europska unija trenutačno se suočava s velikim ekonomskim problemima i socijalnim nemirima. Norveški odbor za Nobela fokusirao se na najvažnije rezultate EU: uspješnost u borbi za mir i pomirenje, demokraciju i ljudska prava. Europska unija stabilizirala je cijelu Europu i pomogla joj da izađe iz rata i uđe u mir – kaže se u objašnjenju nagrade.
General Gotovina je spasio Bihać od genocida koji su oni planirali i željeli, a oni sami sebi osiguraše Nobelovu nagradu. I onda su oni, a ne general Gotovina,stabilizirali cijelu Europu i pomogli joj da izađe iz rata i uđe u mir. Znamo da je pokolj u Bihacu željeli moćnici iz EU (prvenstveno iz Velike Britanije i Nizozemske) da bi proglasili svoje saveznike Srbe pobjednicima u ratu. Valjda misle da su genocidom u Srebrenici i planiranim još većim genocidom u Bihaću trebali stabilizirati cijelu Europu i pomogli da se zaustavi rat.
Nazalost, domaće sluge nisu slijedile poruku biskupa Jezerinca već su im od 2000-e godine zdušno pomagale u tome. Na Vama je da to ispravite. Zato PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR i time pokažite najmoćnijima kako takvo priznanje treba dodijeliti onima koji spriječe genocide. A ne onima koji ih omoguče i/ili planiraju!
S postovanjem,
akademik Josip Pečarić
P.S. Vjerojatno ne znate, ali Vaše neodgovaranje na moja pisma, komentirao je jedan od največih svjetskih znanstvenika hrvatski matematičar Zvonimir Janko, profesor emeritus Sveučilišta Karla Ruprechta u Heidelbergu i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ne bi me iznenadilo da za njega ne znate jer se radi o hrvatskom domoljubu. A koliko je to veliki znanstvenik najbolje se vidi iz rijeci poznatog njemačkog matematičara Bertrama Hupperta u prigodi proslave 65. obljetnice života profesora Janka u Mainzu. Profesor Huppert je rekao da ga je malo toga iznenadilo u životu. Međutim, kako je dodao, doista su me iznenadila samo dva događaja – otkriće prve Jankove grupe i pad Berlinskoga zida. Evo što kaze prof. Janko u intervjuu u Hrvatskom listu, 11. listopada 2012:
Akademik Pečarić deset pisama poslao je hrvatskome premijeru da predloži generala Gotovinu za Nobelovu nagradu. Međutim nije dobio odgovor ni na jedno pismo. Je li takva ignorancija hrvatski specifikum? Činjenica da akademik Josip Pečarić nije dobio nikakav odgovor čak na deset pisama hrvatskom premijeru u kojima predlaže generala Gotovinu za Nobelovu nagradu očito je specifikum naslijeđen iz vremena socijalizma. Ovdje na zapadu tako je nešto ipak nezamislivo!
utorak, 16. listopada 2012.
nedjelja, 14. listopada 2012.
subota, 13. listopada 2012.
petak, 12. listopada 2012.
četvrtak, 11. listopada 2012.
srijeda, 10. listopada 2012.
utorak, 9. listopada 2012.
ponedjeljak, 8. listopada 2012.
nedjelja, 7. listopada 2012.
Croacias Totales - Radiosat: Poesia de Dragutin Domjanic (croata y español)
Croacias Totales - Radiosat: Poesia de Dragutin Domjanic (croata y español): Dragutin Domjanic nació en Zelina en 1873. Se convirtió en el primer escritor de la literatura croata en lograr melodía y ritmo en la poesí...
subota, 6. listopada 2012.
petak, 5. listopada 2012.
ESA - Observing the Earth - ESA satellites looking deeper into sea ice
ESA - Observing the Earth - ESA satellites looking deeper into sea ice
05-10-2012 11:03 AM CEST
Loading...
This year, satellites saw the extent of Arctic sea ice hit a record low since measurements began in the 1970s. ESA’s SMOS and CryoSat satellites are now taking a deeper look by measuring the volume of the sea-ice cover.četvrtak, 4. listopada 2012.
Popis Vukovarskih srba osumnjičenih za agresiju i ratni zločin ! Posted on 03 October 2012. VU 0007 REPUBLIKA HRVATSKA VOJNI SUD U OSIJEKU K10-106/93-8 R J E Š E N J E i N A R E D B A
VU 0007
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U OSIJEKU
K10-106/93-8
R J E Š E N J E
i
N A R E D B A
Vojni sud u Osijeku, po istražnom sucu Dragi Grubeši, u kriv. predmetu protiv okr. LJUBINKA STOJANOV1ĆA i dr. radi kriv. djela’ iz čl. 244 st. 1, a u svezi sa čl. 235 st. 1 KZPH ,odlučuj¬ući o prijedlogu Vojnog državnog odvjetništva Osijek za određivanja pritvora,
r i j e š i o j e
i
n a r e d i o j e
I. ODREĐUJE SE PRITVOR
Protiv:
1. LJUBINKA STOJANOVIĆA, sina Zdravka, rođ. 17. lipnja, 1953. u Vukovaru, gdje i prebiva, ul. S.Supanca, kbr. 65, Srbin, drž. RH privatni poduzetnik, ostali podaci nepoznati, nalazi se u bijegu,
2. MIRKO VOJNOVIĆ, sin Đure, rođ. 2. siječnja, 1939. godine u Vrginmostu, Republika Hrvatska, s prebivalištem u Vukovaru, ul. S. Markovića, kbr. 90, po zanimanju djelatnika, po narodnosti Srbin, drž. Republike Hrvatske,
3. SLAVKO RADUSINOVIĆ sin Lazara r. 28. lipnja 1951.g. u Vukovaru, općina Vukovar, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. I. G. Kovačića bb, po na¬rodnosti Srbin, po zanimanju djelatnik, državljanin RH.
4. BOGDAN KUZMIĆ sin Bože, r. 13.svibnja 1961. g. u Porječju , općina Doboj, R B i H, s prebivalištem u Vukovaru, Borovo Naselje, Ul. Trpinjska cesta br. 62, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
5. DRAGAN LAPČEVIĆ sin Pere r. 08. kolovoza 1958.g u Vukovaru, s prebivalištem u
Borovu Naselju,UK. Marksa br. 66, po zanimanju djelatnik, po na rodnosti Srbin, državljanin RH.
6. ŽELJKO LAPČEVIĆ sin Pere, r. 01. rujna 1954.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Borovu, Trg palih boraca br. 10, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
7. PERO GRUJIĆ sin Slobodana r. 21. ožujka 1955.g. u Negoslavcima, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. Omladinska. 5 /42 ,.po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
8. VLADO PUPOVAC sin Jove r. 04. siječnja 1959.r. u Vrani, općina Biograd na Moru, s
prebivalištem u Paretinu, Ul. Pandurevićeva br. 47, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
9. BRANISLAV STAMENKOVIĆ sin Miodraga, r. 07. prosinca 1954.g. u Borovu, općina
Vukovar, s prebivalištemu Borovu Naselju, Ul. J. Brandajza br. 9, po zanimanju referent, po narodnosti Srb državljanin RH.
10. STEVAN STOJAKOVIĆ sin Đorđa r. 18. siječnja 1954. godine u Borovu, općina Vukovar, s prebivalištem u Borovu Selu, Ul. Školska br. 16, f zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
”
11. MOMČILO BALABAN sin Steve r. 14. studenog 1952.g. u Banja Luci R B iH, s
prebivalištem u Borovu Naselju Ul. Kraiška br. 2, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin,
državljanin RH.
12. ZORAN VITAS sin Nikole, r. 03. srpnja 1951.g. u Vukovaru, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. V. Pelagića br. 7, po zanimanju djelatnik, po narodnosti narodnosti Srbin, državljanin RH.
18. GORAN IVANKOVIĆ sin Mladena r. 05. svibnja 1965.g. , u Virovitici, općina Virovitica, s prebivalištem u Vukovaru, M. Gupca br. 3.,po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
19. BRANISLAVA JANJETOVIĆ kći Mladena r. 11. svibnja 1955.g. u Bosanskom
Novom, R B i H, s prrbiva1ištem u Vukovaru, Ul. ” 12. aprila 1945.” br. 86,po zanimanju djelatnica, po narodnosti Srpkinja, državljanka RH.
20. STANIMIR AVRAMOVIĆ zvo ”Micko’, sin Milana,r. 24. listopada 1948.g. u
Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Trg M. Oreškovića br. 3, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin. državljanin RH.
21. SLAVKO ADAMOVIĆ sin Trifuna, r. 27. studenog 1936.g. u Silbašu, općina Bačka
Palanka, R Srbija, s prebivalištem u Bršadinu, Ul. Željeznička br. 4, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
22. UROŠ ARSENIĆ sin Luke, r. 26. svibnja 1935.g. u Krepšiću, općina Brčko, R B i H, s
prebivalištem u Vukovaru,; Ul. T. Gorete br. 30, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin,
narodnosti Srbin, državljanin RH.
18. GORAN IVANKOVIĆ sin Mladena r. 05. svibnja 1965.g. , u Virovitici, općina Virovitica, s prebivalištem u Vukovaru, M. Gupca br. 3.,po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
19. BRANISLAVA JANJETOVIĆ kći Mladena r. 11. svibnja 1955.g. u Bosanskom
Novom, R B i H, s prrbiva1ištem u Vukovaru, Ul. ” 12. aprila 1945.” br. 86,po zanimanju djelatnica, po narodnosti Srpkinja, državljanka RH.
20. STANIMIR AVRAMOVIĆ zvo ”Micko’, sin Milana,r. 24. listopada 1948.g. u
Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Trg M. Oreškovića br. 3, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin. državljanin RH.
21. SLAVKO ADAMOVIĆ sin Trifuna, r. 27. studenog 1936.g. u Silbašu, općina Bačka
Palanka, R Srbija, s prebivalištem u Bršadinu, Ul. Željeznička br. 4, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
22. UROŠ ARSENIĆ sin Luke, r. 26. svibnja 1935.g. u Krepšiću, općina Brčko, R B i H, s
prebivalištem u Vukovaru,; Ul. T. Gorete br. 30, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
23. ILINKA ARSENIĆ kći Luke r. 21. studenog 1954.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, Ul. Proleterska br. 159, po zanimanju djelatnica, po narodnosti Srpkinja, državljanka RH.
24. ZDRAVKO ARSENIĆ sin Uroša, r. 04. ožujka 1956.g.u Brčkom, R B i H, s prebivalištem u Vukovaru,Ul. Tr Gorete br. 30, po zanimanju elektroinstalater, po narodnosti
Srbin, državljanin RH.
25. STOJAN BOŽIČKOVIĆ sin Petka r. 16. svibnja 1956. u Priluku , općina Zavidovići R B i H, s prebivalištem u Negoslavcima, Ul. Petrovačka br. 46, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
26. JOVICA BABIĆ sin Đorđa, r. 31. kolovoza 1967.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, Ul. M. Tita br. 22, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
27. MILOŠ BULIĆ zv.” Bulidžu”, sin Harka r. 10.ožujka 1938rg. u Bjelajcima, općina Bosanska Dubica, R B i H, s prebivalištem u Borovu Naselju, Kozaračka br. 36, po zanimanju referent za administrativno-tehničke poslove, po narodnosti Srbin,državljanin RH.
28. JOSIP BERLEKOVIĆ sin Stjepana r. 07. prosinca 1950.g. u Čonoplji, općina Sombor, R Srbija, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. B. Kidriča br. 60/56, po zanimanju djelatnik,po narodnosti Hrvat, državljanin RH.
29. PETAR ISAJLOVIĆ sin Stevana r. 08. veljače 1936.g. u Borovu, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. S. S. Kranjčevića br. 4, po zanimanju elektroničar, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
30. MILE BIJELIĆ sin Damjana r. 31. ožujka 1946.g. u Vrginmostu, s prebivalištem u
Vukovaru, Ul. I. L. Ribara br. 53 /4, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
31. DRAGICA BIJELIC kći Lung Ivana, r.- 28. travnja 1948.g. u Vukovaru, po zanimanju djelatnica, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. I. L.Ribara br. 53/4, po narodnosti Hrvatica, državljanka RH.
32. ŽIVKO BALABAN sin Steve r. 03. ožujka 1946.g. u Drugovićima, općina Laktaši , R
B i H, s prebivalištem u Borovu Naselju, Vj. V. Vlahovića br. 43, po zanimanju gumarski djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH. Ž
33. STANIMIR BUGARSKI sin Živka r. 20. svibnja 1964.g. u Vukovaru, s prebivalištem
u Vukovaru, Ul. B. Jovanovića br. 13, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH. ¬
34. MILOŠ BIBIĆ sin Jove ,r. 18. rujna 1944.g. u Negoslavcima, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, Negoslavcima, Ul. M. Šerbića br. 32, po zanimanju komercijalista, po
narodnosti Srbin, državljanin RH.
35. SAŠA BAKIĆ sin Mihajla r. b4. srpnja 1956.g. u Apatinu, AP Vojvodina, R
Srbija, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. I. L. Ribara br. 62, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
37. MIHAJLO ČIČA sin Dušana r. 01. siječnja 1960.g. u Vrginmostu s prebivalištem
u Vukovaru, Ul. Nova br. 10, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
38. IVAN ČEREVIĆ sin Franje r. 09. kolovoza 1946. g.u Bršadinu, općina Vukovar, s prebivalištem u Bršadinu, Ul. Željeznička br. 9, po zanimanju gumarski djelatnik, po narodnosti Hrvat, državljanin RH.
39. MILAN ĆUJO, sin Mirka, rod. 20; rujna, 1945. godine,u Erveniku, opć. Knin, s prebivalištem u Vukovaru,ul. S. Markovića kbr. 67, po zanimanju vozač cestovnog vozila, po narodnosti Srbin, državljanin Republike Hrvatske, .
40. JOVAN ČAVIĆ, sin Simeona, rođ. 27. lipnja, 1966. godine li Vukovaru, s prebivalištem
u Vukovaru, ul. V. Nazora kbr. 1/14, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin Republike Hrvatske,
41. MIRKO DRAČA, sin Petra, r. 4. lipnja 1944. god. u Kašiću, općina Benkovac, s
prebivalištem u Vukovaru, ul. Veljka Vlahovića bb, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin Republike Hrvatske,
42. MIROLJUB DRAČA, sin Mirka, rođ. 3. lipnja, 1968. godine u Vukovaru, s
prebivalištem u Vukovaru, ul.Veljka Vlahovića kbr. 1, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin Republike Hrvatske,
45. SAVAN DAKIĆ, sin Danila, rod. 10.kolovoza, 1954. godine u Vukovaru s
Prebivalištem u Vukovaru, ul. Stjepana Radića, kbr. 36, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin Republike Hrvatske,
46. SAVO DAVIDOVIĆ, godine u Donjoj Gati, opć. Bihać, R EiH, s prebivalištem u
Bršadinu. ul. Đure Mitrovića bb. po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, drž. Republike Hrvatske,
47. DRAGAN ĐUKIĆ, sin Milivoja, rođ. 17. rujna, 1959.godine u Vinkovcima, s
prebivalištem u Borovu Naselju. Trg. Republike 1/5, po zanimanju operativni djelatnik,
po narodnosti Srbin, državljanin Republike Hrvatske,
48. MILAN ĐANKOVIĆ sin Dušana r. 07. studenog 1946.g. u Blatuši, općina Vrginmost, s prebivalištem u Vukovaru, S. Markovića br. 191, po zanimanju djelatnik., po narodnosti Srbin, državljanin RH.
49. ĐEKIĆ MILAN, zv.” Džekson”,sin Steve r.04. prosinca 1960.g. u Vukovaru, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. I. L. Ribara br. 15, po zanimanju djelatnik na primarnoj obradi
drva, državljanin RH, po narodnosti Srbin.
50. LJUBOMIR GAJIĆ sin Božidara, r.21. srpnja 1961.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. ”1. maja” br. 72, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
51. MILE GLAMOČAK sin Đurađa r. 17. siječnja 1945.g. u Mjadanu, općina
Mrkonjić grad,R B i H, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. M. Stojanovića br. 101, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
52. ZLATKO GRBIĆ sin Vlade r. 20. listopada 1959.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Borovu Naselju, Ul. Bratstva i jedinstva br. 12, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH
53: VESELIN GRBIĆ sin Vlade r. 27. prosinca 1954.u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Olajnica 10/22, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
54. MILAN GOJKOVIĆ sin Radovana’, r. 18. kolovoza 1946.g. u Bočinji Donjoj,
općina Maglaj, R BiH, s prebivalištem u Borovu Naselju, Nova Banijska br. 14, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
55. TOMISLAV GORETA sin Radomira r. 27. rujna 1963. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, Ul. B. Adžije br. 8/30, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH .
56. VINKO GAŽO sin Đure r. 09. ožujka 1949. g. u Vukovaru, s prebivalištem u Borovu Naselju, Ul. ”12. slavonske brigade”br. 3, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Hrvat, državljanin RH.
57. RUŽA HASANI kći Melinkov Marije r. 25. srpnja 1948.g. u Ćupriji, općina
Svetozarevo, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. I. L. Ribara br. 32, po narodnosti Srpkinja, državljanka RH.
58. RADMILA HINIĆ kći Vuković Tome, r. 12.lipnja 1946.g. u Borovu, općina Vukovar, s prebivališteM u Borovu Naselju, Ul. Kraiška br. 6., po zanimanju djelatnica, po narodnosti Hrvatica,državljanka RH.
59. MILE IKAČ zv. “Turukalo”, sin Savke, r. 03. ožujka 1953.g. u Svinjarevcima, općina
Vukovar, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. Lj. Gaja br. 37, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
60. MLADEN IVANKOVIĆ sin Gligora, r. 02. siječnja 1940.g. u Brani Do-Ljubomir,
općina Trebinje, po zanimanju liječnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
61. DANE ILIĆ sin Milana r. 22. svibnja 1932. god. u Mazinu, općina Gračac, s
prebivalištem u Vukovaru, Radni6ka br. 59, po zanimanju umirovljenik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
62. VLADIMIR ILIĆ sin Dorđa, r. 24. travnja 1966.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Borovu Naselju ,Ul.I. Milutinovića br. 11, po zanimanju djelatnik,po narodnosti Srbin, državljanin RH.
63. SLOBODAN IVKOVIĆ sin Đure r. 25. travnja 1953.g. u Opatovcu, općina Vukovar, s
prebivalištem u Borovu Naselju, Ul. Ustanička br. 22, po zanimanju operativni djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
64. ZORAN JANKOVIĆ sin Mom6ila r. 02. siječnja 1964. u Krupnju, R B i H, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. Neznanog junaka br. 6, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
65. SLOBODAN JOKA sin Dušana r. 16. ožujka 1958.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Borovu Naselju,Ul. ” 12. slavonske brigade” br. 8, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
66. MLADEN JOVIĆ sin Stojana r. 02. siječnja 1959.g. u Brijesnici Donjoj, općina
Lukavac, R B i H, s prebivalištem u Borovu Naselju, Školska br. 48,po zanimanju liječnik opće medicine, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
67. SAVA JAŠIĆ sin Žarka r. 10. listopada 1955.g. u Dalju, općina Osijek, s prebivalištem
u Borovu Ul. Trg palih. boraca br. 13, po zanimanju fotolaborant, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
68. VELIBOR JOVANOVIĆ sin Jovana r. 12. veljače 1953. u Ilincima, općina Šid, R
Srbija, s prebivalištem u Vukovaru, Olajnica br. 11/37 , po zanimanju .djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH, državljanin RH.
69. GOJKO JANJANIN sin Save, r. 25. prosinca 1943.g. u”Malički , općina Vrginmost, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. solidarnosti br. 3, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
70. ŽELJKO JELENIĆ sin Dragoljuba, r. 01. lipnja 1950.g. u Boboti, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, Stanka Opsenice br. 47, po zanimanju inženjer, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
71. SLAĐANA KORDA kći Petra, r. 28. listopada 1973. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, B. Kidriča br. Il, po zanimanju učenica, po narodnosti Srpkinja, državljanka RH.
72. MIHAJLO KATALINA, zv. ” Pahulj” sin Mićana, r. 28. srpnja 1947.g. u Nožičku, općina Srbac,R B i H, s prebivalištem u Vukovaru, Sajmište br.12, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
73. JOVICA KRESOJEVIĆ sin Radoslava r. 28. ožujka 1952.g. u Boboti, općina Vukovar,
s prebivalištem u Vukovaru, Olajnica br. 1/33, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
74. -NEBOJŠA KRSTANOVIĆ sin Đure r. 03. svibnja 1950.g. u Silašu, općina Osijek, s
prebivalištem u Borovu Naselju, Ul. Ustanička br. 38 , po zanimanju društveni pravobranitelj samoupravljanja, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
75. MILAN KOJIN sin Đorđa, r. 07. svibnja 1957.g. u Borovu, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. JNA br. 23, po zanimanju rukovoditelj grupe, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
76. NIKOLA KRAŠIĆ sin Luke r. 20. travnja 1949.g. u Sotinu, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, V. I. Lenjina br. 36, po zanimanju električar, po narodnosti Hrvat, državljanin RH.
77. MARKO KRAGULJAC sin Mile, r. 12. svibnja 1946.g. u Donjoj Čemernici,
općina Vrginmost, s prebivalištem u Borovu Naselju,Bi logorska br. 25, po zanimanju šef kuhinje, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
78. BOŽO LATINOVIĆ sin Rajka, r. 27. siječnja 1957.g. u Cazinu, R B iH, s
Prebivalištem u Vukovaru, Sajmište br. 91, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
79. VELJKO LUKIĆ sin Blagoja, r. 03. ožujka1948.g. u Vajskoj, općina Bač, R Srbija, s prebivalištem u Vukovaru, Sajmište br. 122, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
80. SINIŠA LAKIĆ sin Želimira, r. 28. siječnja 1966.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, Ul. A. Cesarca br. 46, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RHr
81. ŽARKO LESKOVAC sin Miloja, r. 07. listopada 1931.g. u Veri, općina Vukovar,
s prebivalištem u Vukovaru, Trg M. Gupca br. 22, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
82. KAMENKO LANČUŽANIN sin Milana r. ll.travnja 1935.g. u Marincima, općina Vinkovci, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. ” 1 . maja ” br. 56, po zanimanju drvodjelac, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
83. GORAN LANČUŽANIN sin Kamenka, r. 22.studenog 1971.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. ” 1. maja ” br. 56, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
84. SLOBODAN LOVRIĆ sin Dane, r. 13. travnja 1946.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, Ul. D. Tucovića br. 6, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
85. IVICA MIŠKIĆ sin Đure r. 06. siječnja 1937.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, Ul. Zrinska br. 50, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
86. DANILO MILETIĆ sin Lazara r. 27. svibnja 1925.g. u Veri, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, S. Marinković br. 19, po zanimanju umirovljenik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
87. MILORAD MARTIĆ sin Ljubomira r. 21. kolovoza 1956.g. u Vukovaru, s
prebivalištem u Vukova. ru, Ul. B. Kidriča br. 7,: po zanimanju stručni suradnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
88; MILAN MARČETIC sin Stevana r. 24. listopada 1956. Odžacima, R Srbija, s prebivalištem u Vukovaru,Ul. I. L. Ribara br. 60, po zanimanju konobar, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
89. STEVAN MAZINJANIN , sin Save, r. 23. lipnja 1962. godine u Crnom Potoku, općina
Vrginmost, s prebivalištem u Vukovaru, Proleterska bb, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
90. GOJKO MRKOBRADA sin Stanka, r. 07. kolovoza 1933.g. u Vrginmostu , s
prebivalištem u Vukovaru, Dobra Voda br. 11, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
91. DUŠAN MILIČEVIĆ sin Mile r. 01. svibnja 1949.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, S. Supanca br. 34, po zanimanju policajac, po narodnosti Srbin: državljanin RH.
92. DRAGICA MILIČEVIC kći Jovana r. 03. siječnja 1952. g. u Berku, s prebivalištem u Vukovaru, S. Supanca br. 34, po zanimanju djelatnica,po narodnosti Srpkinja, državljanka RH.
93. JOVAN MITIĆ sin Milana, r. 24. listopada 1970.g. u Parizu, R Francuska, s
prebivalištem u Vukovaru, Olajnica br. 6, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
94. TIHOMIR MAKSIMOVIĆ sin Đorđa r. 21. rujna 1970.g. u Geelonae, Australija, s
prebivalištem u Vuko varu, Ul. ” 12. udarne proleterske brigade ” br.2, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
95. ĐORĐE MIŠIĆ sin Petra, r. 29. lipnja 1962.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Negoslavcima,Ul. Petrovačka br. 8, po zanimanju strojobravar, po narodnosti Srbin.
96. SAVO MIRKOVIĆ sin Rade r. 28. siječnja 1955.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Bršadinu, općina Vukovar, Ul. V. Durdevića 134, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
97. MILENKO MILJANOVIĆ sin Nemanje, r. 11. travnja 1958.g. u Banovićima,R B i H, s
Prebivalištem u Bršadinu, općina Vukovar, Ul. V. Durdevića 167, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
98. DRAGAN MACVAN sin Veselina, r. 28. svibnja 1967. u Vukovaru, s prebivalištem u Borovu Naselju,Ul. N. Demonje br. 107, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
99. SAŠA MAKSIMOVIĆ sin Milana r.14. rujna 1965.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, Ul. I. G. Kovačića br. 81, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
100. VELJKO MAKSIMOVIĆ sin Spasoja r. 21. veljače 1938.g. u Dubrovniku, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. I. L. Ribara br. 29, po zanimanju električar, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
101. MILE MAĆEŠIĆ sin Ratka r. 19 . travnja 1968. g. u – Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Naselje “.6. proleterske divizije” br. 9, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
102. ZVEZDAN MARIĆ sin Milana r. 30. svibnja 1962.g. u Vukovaru, s prebivalištem – u Vukovaru, Ul. Bratstva jedinstva br. 39, po zanimanju djelatnik,po narodnosti Srbin.
103. JANKO NIKIĆ sin Ratka r. 08. ožujka 1968.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Negoslavcima, Ul. Petrovačka br. 28, po zanimanju djelatnik, po na rodnosti Srbin.
104.VLADIMIR ORLOVIĆ sin Ivana r. 21. kolovoza 1947.g. u Sremskoj Mitrovici, R
Srbija, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. “25. maja” bb, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
105. LJUBAN OREŠČANIN sin Nikole r. 01. srpnja 1950.g. u Peckoj, općina Vrginmost,
s prebivalištem u Vukovaru, Desna Supoderica br. 13, po zanimanju djelatnik , po narodnosti
Srbin.
106. MARKO PAJIĆ sin Marka, r. 15. kolovoza 1937.g. u Brnjavcu, općina Vrginmost, s
prebivalištem u Vukovaru, Pionirska br. 19, po zanimanju rukovoditelj smjene, po narodnosti
Srbin.
107. BORIVOJ PANIĆ -sin Milana, r. 20. rujna 1950.g.u Sotinu, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, Sajmište 122, po zanimanju direktor za plan i razvitak, po narodnosti
Srbin.
108. TOMISLAV PAPIĆ sin Špire, r. 21. kolovoza 1933. u Klisi, općina Vukovar, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. B. Buhe br. 35, po zanimanju arhitekta, po narodnosti;Hrvat.
109. SMILJKA PAVLICA kći Malbašić Vlajka, r. 19. travnja 1949.g. u Nožičku, općina
Srbac,s prebivalištem u Vukovaru, Ul. B. Kidriča br. 6,po zanimanju djelatnica, po narodnosti Srpkinja.
110. PREDRAG PETRINJAC sin Dušana, r. 06. listopada 1967.g. u Sisku, s prebivalištem u Vukovaru,Ul. S. Markovića br. 45, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
111. VLADO PENČARSKI sin Štefana ,r. 20. siječnja 1967. g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ovčara bb, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Rusin
112. MILAN ,PONJEVIĆ sin Kaste, r. 15. veljače 1937.g. ‘u Natpolju, općina Šipovo,
R B iH, s prebivalištem u Bršadinu, Vase Đurdevića bb, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
113. TODOR PONJEVIĆ sin Koste, r. 05. rujna 1932.g. u Natpolju, općina Šipovo,
R B iH, s prebivalištem u Bršadinu, V. Đurđevića 131, po zanimanju djelatnik u industriji proizvodnje obuće, po narodnosti Srbin, državljanin RH.
114. DRAGOSLAV PUŠKAR sin Stevana r. 19. studenog 1965.g. u Vukovaru, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. Partizanska br. 26, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin,
115. JOVANKA POPIN kći Nikole, r. 18. siječnja 1963. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Dunavska br. 5/51, po zanimanju djelatnica, po narodnosti Srpkinja.
116. RAJKO PETROVIĆ sin Miloša r. 05. kolovoza ,r 1970.g. u Slunju, s prebivalištem u Vukovaru, u Ul. S. Markovića 230, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
117. SLOBODAN PETROVIĆ ,sin Milana r. 19. ožujka 1972.g. u Dugoj Resi, s
prebivalištem u Vukovaru, Ul. S. Markovića 230, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
118. ĐURO PILIPOVIĆ sin Petra, r. 17. travnja 1949.g. u Jankovcu , općina Bihać,
R B i H, s prebivalištem u Vukovaru, ‘ Sajmište 200, po ” ,o’ zanimanju vozač autobusa, po narodnosti Srbin.
119. JOVAN RAKETIĆ sin Petra r. 16. kolovoza 1953.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vuko varu, Ul. I. L. Ribara bb, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
120.RADENKO RUŠNOV sin Ljubomira, r. 11. ožujka, 1954.g. u Marincima, općina Vinkovci, s prebivalištem u Vukovaru, A. Cesarc
120.RADENKO RUŠNOV sin Ljubomira, r. 11. ožujka, 1954.g. u Marincima, općina Vinkovci, s prebivalištem u Vukovaru, A. Cesarca br. 36, po zanimanju djelatnik na preradi tekstila, po narodnosti Srbin,
121.VASO RABAT sin Mihajla, r. 18. ožujka 1949.g.u Pobrđanima, općina Bosanski Novi, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. S. Markovića br. 152, p
o zanimanju djelatnik, po narodnosti Rusin.
122. IVAN RAVANĆIĆ sin Joze r. 18. lipnja 1932.g.u Orašcu, općina Prozor, R B iH, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. S. Markovića br. 202,po zanimanju umirovljenik, a po narodnosti Hrvat
123. SNJEŽANA ROKNIĆ kći Sime r. 07. kolovoza 1966.g. u Vukovaru, s prebivalištem
u Vukovaru, Ul. S. Markovića br. 105, po zanimanju djelatnica, po narodnosti Srpkinja.
124. SINIŠA ROKNIĆ sin Sime r. 04. lipnja 1962.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, S. Markovića br. 105, po zanimanju djelatnik, po na¬rodnosti Srbin.
125. MILAN ROKNIĆ sin Dušana r. 29. siječnja 1930.g. u Kirinu, općina Vrginmost, s
prebivalištem u Vukovaru, S. markovića br. 138, po zanimanju automehaničar, po narodnosti Srbin.
126. DRAGAN RADIĆ. sin Milana , r. 30. ožujka 1950.g.u Rujnici, općina Cazin,
R B i H, s prebivali¬štem u Vukovaru, Ul. “12. aprila 1945.g.” br. 118, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Hrvat,
127. VELJKO RAŠIĆ sin Dušana, r. 18. studenog 1965.g. u Vukovaru, s prebivalištem
u Vukovaru, Ul. B. Kidriča br. 96, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
128. ZORAN RAVANČIĆ sin Ivana r. 27. lipnja 1971.g. u Vukovaru, s prebivalištem u
Vukovaru, Ul. S. Markovića 202, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Hrvat.
129. VESELINKA STANKOVIĆ r. 26. srpnja 1955.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. S. Radića br. 58, po zanimanju djelatnica, po narordnosti Srpkinja.
130. ŽARKO AMIDŽIĆ sin Miloša, r.11. rujna 1931.g.u Negoslavcima, općina Vukovar, s prebivalištem u Vukovaru, Velika Skela br. 5 , po zanimanju umirovljenik, po narodnosti Srbin.
131. NIKOLA SOKOLOVIĆ sin Ljubana , r. 06. ožujka1957.g. u Pernoj , općina Vrginmost, s prebiva¬lištem u Vukovaru, S. Markovića br. 100, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
132. DAMIR STEVIĆ sin Milana , r. 10. ožujka 1963.g.u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. Zrinska br. 42, po zanimanju djelatnik, po narodno¬sti Srbin.
133. VASILIJE STEVANOVIĆ sin Živana , r. 01. kolovoza 1948.g. u Srednjem
Dragaljevcu , općina Bjeljina, R 3 i H, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. I. L. zanimanju djelatnik,
zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
134. NEBOJŠA SIKIRICA sin Momčila , r. 02. siječnja 1956.g. u Kljajićevu, općina
Sombor, R Srbija, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. “12. udarne prole¬terske brigade” br. 34, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
135. MILOVAN STOJKOVIĆ, sin Dobrivoja, r. 18. siječnja 1950.g. u Odracima,
R.Srbija, s prebivalištem u Vukovaru,Ul.Preradovića br. 48, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
136. DRAGAN SUZIĆ sin Mirka r. 29. srpnja 1957.g.u Gornjem Žirovcu, općina Dvor, R Hrvarska, s prebivalištem u Borovu Naselju, Ul. I. Milutinovića .309, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
137. ĐORĐE ŠARIĆ sin Đure r. 24. srpnja 1952.g. u Vukovaru, .s prebivalištem u Vukovaru, Ul. Sajmište 93, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
138. NIKOLA ŠIJUK sin Mile r. 15. lipnja 1952.g. u Berku, općina Vukovar, s prebivalištem li Vukovaru, Ul. Proleterska 224, po zanimanju zidar, po narodnosti Srbin.
139. STANIMIR ŠERBIĆ, sin Svetislava r. 18. ožujka 1960.g. u Negoslavcima, općina Vukovar, s prebivalištem u Negoslavcima, Ul. Petrovarka br. 21 , po zanimanju mehaničar, po narodnosti Srbin.
140. KRSTO ŠAULA sin Mile, r. 02. siječnja 1959.g. u Gornjoj Rašenici , općina Grubišno Polje, s prebivalištem u Borovu Naselju, Ul. Srijemska br. 30, po zanimanju djelatnik po narodnosti Srbin
141. RADE ŠEKULJICA . sin Strahinje, r. 06. lipnja 1957.g. u Vukovaru ,s prebivalištem u ‘Vukovaru, Ul. S. Markovića. br. 228, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
142. PERO ŠKORIĆ sin Nikole, r.. 29. svibnja 1946.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. A. Cesarca br. 16, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
143. NEMANJA ŠEVIĆ sin Milana, r. 25. ožujka 1941.g. u Bršadinu, općina Vukovar, s prebivalištem u Vukovaru, A.Cesarca br. 24, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
144. DUŠAN TEOFILOVIĆ sin Marka, r. 29. rujna 1956. godine u Bršadinu, općina Vukovar, s prebivalištem u Bršadinu, Ul. V. Durdevića br. 37, po zanimanju djelatnik, po
narodnosti Srbin.
145. ZLATKO TEOFILOVIĆ sin Radovana, r. 20. prosinca 1969.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Borovu Naselju, Ul. Mirna br. 11, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
..
146. MILORAD TROŠIĆ sin Dragoljuba r. 08. siječnja 1955.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Trpinji, općina Vukovar , Ul. Velika br. 22, po zanimanju pravnik, , po
Narodnosti Srbin.
147. RADIVOJ VERČEVIC sin Borislava r. 22. travnja 1958.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Negoslavcima, Ul.Željeznička br. 21, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
148. SLOBODAN VELEBIT, sin Petra, r.11. srpnja 1959.g.u Karlovcu, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. Kumrovačka bb, i po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
149. MILENKO NJIRJAK sin Mihajla, r. 20. veljače 196l.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. Nova 26, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
150. ŽELJKO.VRAČARIC sin Vladimira, r. 29. svibnja 1958.g. u Osijeku, s prebivalištem u Vukovaru, Kumrovačka bb, po zanimanju djelatnik, po narodnosti ‘Srbin
151. ĐORĐE VLAŠKALIĆ sin Borislava, r. 20. kolovoza . 1975.g. s prebivalištem u Negoslavcima, Ul. oslobođenja bb, po zanimanju učenik, po narodnosti Srbin.
152. ĐORĐE VIŠIĆ sin Nikole, r. 26. veljače 1957.g.u Vukovaru, s prebivalištem u Trpinji, Ul. Manojiova br. 8, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
153. DRAŽEN VORKAPIĆ sin Nikole, r.04. veljače u:1970.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. S. Markovića br. 201, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
154. KOSTA VRAČARIĆ, sin Njege, r. 23. siječnja 1948.g. u Vinkovcima, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. Pionirska br. 57, po zanimanju rukovoditelj grupe, po narodnosti Srbin .
155. STEVAN VUKAŠIN, sin Marka r. 28. ožujka 1951.g. Vukovaru, s prebivalištem u Borovu Naselju, Trpinjska cesta bb; po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
156. BRANKO VUKAŠIN sin Marka r. 22. veljače 1949. g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Cvjetno naselje br. 5, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
157. SLOBODANKA VUJANOVIĆ kći Maslić Branka r.01. siječnja 1951.g. u Berku, općina Vukovar, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. I. Andrića br. 22, po zanimanju djelatnica, po narodnosti Srpkinja.
158. STEVO VUKOBRATOVIĆ sin Andrije r. 10. svibnja 1948.g. u Gloždu , općina D. Miholjac, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. V. Nazora br. 13/2, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
159. MAKSIM VOJNOVIC sin Gaje, r. 16. lipnja 1949.g. u Crnom Potoku, općina Vrginmost, s prebivalištem u Vukovaru , Ul. I. L. Ribara br. 88, po zanimanju dje latnik, po narodnosti Srbin.
160. RADE VORKAPIĆ sin Dure r. 28. lipnja 1947.g. u Lovasu, općina Vukovar, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. S. Kovačevića br. 30; po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin
161. ZDRAVKO VUKIČEVIĆ sin Milana, r. 06. travnja 1959.g. u Đakovačkim Hrkanovcima, općina Đakovo, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. TI 4. juli TI br. 7, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
162. SLOBODAN VOJNOVIĆ sin Rade r. 03. srpnja 1949. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. S. Mar br. 115, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
163. STEVAN ZORIĆ sin Petra, r. 13. ožujka 1951.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru , Ul. Dalmatinska br. 47, po zanimanju vozač kamiona, po narodnosti Srbin.
164. NEBOJŠA ZORIĆ sin Stevana, r. 11. Ožujka 1975.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. Dalmatinska br.47 , po zanimanju učenik, po narodnosti Srbin.
165. SINIŠA ZEKANOVIĆsin Dušana, r.11. rujna 1968. godine u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Adica br. 4, po – zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
166. SIMO ZLATAR, sin Stanka, r. 29. veljače 1948.g. u Perni općina Vrginmost, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. Budućnosti br. 26, po’ zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
167. BRANISLAV ŽARIĆ, sin Milenka r. 13. siječnja 1966.g., u Požegi, s prebivalištem
u Osijeku, Dalmatinska br. 54, po zanimanju čuvar, po narodnosti Srbin.
168. SMILJKA ŽIVANOVIĆ kći Kovačević Gojka r. 02. lipnja 1951.g. u Petrovcima , općina Vukovar, s prebivalištem u Vukovaru, S. Radića br. 2, po zanimanju djelatnica, a po narodnosti Srpkinja.
169. JOVAN ŽIVANOVIĆ sin Radoja , r. 15. siječnja 1949.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, S. Radića br. 2, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
170. DEJAN ŽIVANOVIĆ sin Veljka, r. 02. lipnja 1970.g. u Vukovaru, s prebivalištem u Vukovaru, Ul. Sr Supanca br. 67, po zanimanju djelatnik, po narodnosti Srbin.
171. MILAN ŽEŽELJ, sin Dušana, rod. 1. siječnja, 1928. godine u Erveniku, opć. Knin, s
prebivalištem li Vukovaru, S. Radića kbr. 50, po zanimanju umirovljenik, po narodnosti Srbin, nalazi se u bijegu,
172. ZDENKO ŽDINJAK, sin Vladimira, rod.’ 18.. srpnja, 1952. u Vukovaru, s
prebivalištem u Vukovaru, ul. S. Markovi¬ća, kor. 172. po zanimanju elektromonter, po narodnosti Rusin, nalazi se u bijegu,
173. PAVLE ŠTEKOVIĆ, sin Vasilija, rod. 24. kolovoza, 1954. godine u Ožegovcima,
opć. Pakrac, s prebivalištem u Vukovaru, Pionirska kbr. 84, po zanimanju referent po narodnosti Srbin, nalazi se u bijegu,
Pritvor se temelji na zakonskom osnovu iz čl. 132 st. 2. t. 1,2, 3, 4 ZKP-a. Pritvor po ovome rješenju može trajati mjesec dana, a isti počinje teći od dana uhićenja okr.
II. Temeljem čl. 538 ZKP-a, prema okr. iz t. 1 izreke naređuje se izdavanje tjeralice, jer je u odnosu na sve okr. doneseno rješenje o određivanja pritvora.
Izvršenje naredbe o tjeralici povjerava se djelatnicima PU Vukovarsko-Srijemske.
Po uhićenju okr. isti će se odmah lišiti slobode i privesti u pritvor Okružnog zatvora Osijek.
O b r a z l o ž e n j e
Vojne državno odvjetništvo Osijek stavile je zahtjev za prevođenje istrage protiv okr. Stojanović Ljubinka i dr. radi kriv. djela najtežeg oblika oružane pobune iz čl. 244 st. 1, u svezi sa čl. 235. st. 1 KZRH.
U zahtjevu za provođenje istrage Vojne državno odvjetništvo Osijek predložilo je da se spram akr. iz t. 1 odredi pritvor iz zakonskog osnova iz čl. 182 st. 2, t. 1 do r ZKP-a. ,
Prijedlog je osnovan.
Iz stanja spisa proizlazi da se okr. pod t. 1 nalaze na dijelovima teritorija Republike Hrvatske te okolnost vrste kaznenog djela koja se okr. stavlja na teret, a. naročito njegove teške posljedice ukazuju na zaključak da se okr. kriju s namjerom izbjegavanja. krivične odgovornosti za kriv. djelo koje im se stavlja na teret (čl. 182 st. 2 tr 1 ZKP-a).
U tijeku istrage: bit će neophodno saslušati više svj. na okolnost inkriminirane djelatnosti okr. pa radi toga postoji osnovana bojazan da bi okr. puštanjem na slobodu (u slučaju njihova uhićenja) mogli ometati istragu utjecanjem na svj. i suučesnike
(čl.. 182 st. 2 t. 2 ZKP-a)
Vrsta kriv. djela koja se okr. stavlja na-teret, a naročito njegove posljedice, te okolnost da su dijelovi teritorija RH, gdje su okr. počinili kriv. djelo još uvijek privremeno okupirani predstavlja u svom zbiru osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da, bi ekr. puštanjem na slobodu (nakon uhićenja)mogli pobjeći u Srbiju ili inozemstvo
Težina kriv.d jela koja se okr. stavlja na teret, te njegove posljedice ( zapriječena kazna zatvora do 40 godina ) te način izvršenja kriv.djela, dovele su do ZLOČINA NAJGORE VRSTE ali i uznemirenja građana, da je radi nesmetanog vođenja kriv. postupka prijeko potrebno određivanje pritvora
( čl. 182. st. 2 t. 3 ZKP-a )
U Osijeku, 3.10.2012.
ISTRAŽNI VOJNI SUDAC:
DRAGO GRUBEŠA v.r
Jozo Crnjac
srijeda, 3. listopada 2012.
utorak, 2. listopada 2012.
ponedjeljak, 1. listopada 2012.
TKO MOŽE VELEIZDAJNIKA/E POŠTOVATI? - Ja nemam poštovanja za Stjepana Mesića. On ne zaslužuju da budu poštovani kao bivšeg predsjednika kao što je on ništa više od političkih niska život laže gad koji prezirem. Predsjednik dr. Franjo Tuđman uvijek će biti zapamćen kao netko tko nam je dao naše slobode. To je nešto što su mnogi pokušavaju odbaciti sa svojim distorzija, ali oni neće uspjeti u pokušaju da to učini. Kao što sam rekao u drugim mišljenjima o bivši veleposlanik Peter Galbraith je, znamo da je lagao kako bi zaštitio one u američkoj vladi, koji bi mogao i trebao biti odgajan na optužbe uz naše generale kao dio tzv lažne udruženog zločinačkog poduhvata. Razlog nisu jer je ovo lažna optužba nije postoji i bio je proizveden u zatvor Gotovine, jer svatko zna da bi bio predsjednik naše voljene domovine, a ne bi igrao loptu s EU i SAD-a i djelovati kao lutke poput struje Vlada. Opet kažem da postoje mnogi u našoj bivših i sadašnjih vlasti koji su izdali svoju zemlju i njezine ljude. Opet kažem da bi svi trebali biti optužen za veleizdaju. Trebam li ikada vidjeli Mesić u javnost ću pljunuti u lice i nazivaju ga izdajicom da je on. Kad generali su oslobođeni onda ćemo dobiti cijelu istinu i naučiti jako puno više od onih koji su nas izdali.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)