GENERAL GOTOVINA IM JE SPASIO GLAVU ALI OBRAZ EUROPI NIJE MOGAO
(Jedanaesto pismo Predsjedniku Vlade)
Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade,
U Dubrovniku sam 7. studenog 2002. održao predavanje Sramotni sud u Haagu. Počeo sam ga ovako:
Ako hoćemo jednom rečenicom opisati sud u Haagu i što nam je činiti, onda je to najbolje učinio vojni ordinarij, Juraj Jezerinac koji je, u trenucima kada su iz Haaga stigle optužnice protiv generala Gotovine i Ademija, upozorio da bi Hrvatska "jasnim načelima, stavovima i porukom, pa i uz cijenu žrtve, mogla pomoći i tzv. velikima ovog svijeta da njihova sudišta ne budu sramota civiliziranog svijeta".
Nažalost, hrvatska vlast nije poslusala vojnog ordinarija. Zato sam na istom predavanju, ja a ne Vlast, upozorio kako u Statutu suda u Haagu nema "zločina protiv mira" nema „zločina agresije“. Dapače, u to vrijeme su u optužnicama protiv hrvatskih generala „dokazivali“ kako je Hrvatska agresor. Agresor im je bio onaj koji se brani, onaj koji oslobađa svoj okupirani teritorij. Podsjetit ću Vas kako je po rezoluciji UN-a bilo jasno da se radi o okupiranim područjima RH, a „Sud“ u Haagu to uopće nije poštivao. Hrvatima su osporili pravo na samoobranu, a naše vlasti su se sluganski ponašale. Nije se poštivalo međunarodno pravo koje razlikuje ratni zločin koji čine agresori i zločin u obrani. U ulozi sadašnjeg i prethodnog predsjednika RH već sam pisao nebrojeno puta, pa i Vama. Upozorio sam Vas i na odredbu članka 3. Stavak 1. Protokola II Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. koji zabranjuje optuživanje vlada država koje oslobađaju svoja okupirana područja.
Tu nevjerojatnu sramotu svjetskih mocnika, i njihovih domačih slugu, najbolje je opisao naš veliki književnik akademik Slobodan Novak (Sabrana djela, sv. 6. Izd. Matica hrvatska, Protimbe, str. 423-424):
Na bojištima nema ni popova, ni sudova, ni lažnih post-festum moralizatora, ni pacifista, ni helsinških programiranih paljetkovatelja i njihovih denuncijanata, koji bi u ime rigidnih načela zaustavili osvetničku ruku, a nema ni objektivnih svjedoka. Jedini sudac i egzekutor je bojovnik, i ako on ne „prekorači nužnu obranu“ odmah i sada, ako ne „uzme zakon u svoje ruke“, zločin će se okrenuti na njegova suborca i na njegovu zemlju. Nitko nema veće pravo na izvršenje kazne nad zločincem od same žrtve, i tu nema prekoračenja. Prekoračio je prag onaj tko nam je upao u kuću s ubilačkim namjerama. Smije li se uskratiti ljudsko pravo žrtvi, a priznati ga zločincu? Premudri nam Demokrit poručuje iz dubine prošlosti: „Znak je mudrosti zaštititi se od nepravde koja nailazi. Znak je tupe neosjetljivosti ne osvetiti nanesenu nepravdu“ . I zatim: „Sve što nepravedno nanosi štetu treba ubijati po svaku cijenu.“. I još: „Tko ubije bilo kojeg razbojnika ili gusara, bilo svojom rukom, bilo da drugom naredi, bilo da glasuje za to, neka ne bude kažnjen.“ Te riječi nam dolaze iz jednog dalekog svijeta, drugog vremena i etike, ali, molim, danas nam i kardinali izjavljuju da nije grijeh ubiti terorista. Sve ostalo je brbljarija dokonih, koji se ogrću crnim togama i nabijaju na tjeme perike sudačkog autoriteta, koji nisu iskusili šfijuk olova oko svojih glava i koje nije zazeblo ponovljeno oskvrnuće kućnih svetinja. Onaj tko svjesno stupa u zločin, lišava sebe svih ljudskih prava. Da nije tako, ne bi bilo odsijecanja glave u ime pravde, ni vješala, strjeljačkih strojeva, električnih stolica, plinskih komora, smrtonosnih injekcija...koji ukidaju najveće ljudsko pravo, pravo na život. Koja je razlika između društvene i individualne egzekucije? Ona prva je, zar, pravednija, odmjerenija... prema kome?! Ima li veće pravo sankcije i egzekucije neki bezlični činovnik i anonimni egzekutor, koji to čine za mjesečnu plaću, nego onaj nad kojim je zločin izvršen? Eh, da, ali kad se tako heretički rezonira, onda se brže-bolje razgovor svede na lažnu dvojbu: može li svatko u svakome trenutku ocijeniti...može li pristranik pravedno odmjeriti... može li ostrašćen, zaslijepljen, razjaren pravednik suditi. I to bez perike i toge. U ime te licemjerne dileme uskraćuje se pojedincu pravo djelovanja. Ja, naprotiv, držim, da on to može bolje od bilo koga drugog tko sudi na osnovi apstraktnih paragrafa i uopćenih načela, a ne prema stanju na licu mjesta, prema bioinstinktu samoodržanja i milenijskoga iskustva. Jer čim tko pokaže nedvosmislenu želju i namjeru da nam naškodi, nema se više o čemu ni o njemu što suditi, nema se više što ocjenjivati, nema više pristranosti i nepristranosti – treba stupiti u totalnu samoobranu, Nema neodmjerenosti, jer se neodmjereno može postupiti prema nečijoj pogrješci, a ne prema naumljenu zločinu, i tu ne može biti ograničavajućih kriterija“....................
Ali svjetskim moćnicima nije bilo dovoljno samo osporiti nam pravo na samoobranu. Oni nas preko „Suda“ u Haagu i kažnjavaju zato što smo se obranili, unatoč njihovoj zabrani. Tako je priča o izuzetnoj preciznosti HV u gađanju vojnih ciljeva proglašena „prekomjernim granatiranjem“ kojim se željelo i ostvarilo „protjerivanje“ Srba. Ta suluda konstrukcija je, kao što Vam je poznato, našla osudu i u svijetu. Ovdje ću Vas upozoriti na članak Briana Gallaghera (Hrvatski vjesnik, 10. listopada 2012.; Portal HKV-a, 15. listopada 2012.) koji u clanku Može li se presuda u slučaju Gotovina iskoristiti protiv britanske vojske? piše:
General Chapman je topnički časnik koji je 41 godinu služio u Britanskoj vojsci, bio je vrhovni zapovjednik uporabe Britanske vojske u Iraku i priprema za Afganistan. On je sada Master Gunner St. James Park (ceremonijalni zapovjednik Kraljevske topničke regimente ustanovljene 1678., najveće britansko priznanje za topnika, prim. prev.).
Njegove primjedbe, dane ranije ove godine u sklopu pomoći obrani (defence motion) posebno su zanimljive buduću da se odnose i na sadašnji sukob u Afganistanu. U svezi Operacije Oluja kaže da dokazni materijal sugerira da su hrvatski topnici "naročito pazili", što slijedi iz visokog udjela granata koje su pale unutar 200 metara. Uzevši u obzir stanje opreme, on čak ide tako daleko da kaže: "Po mnogo čemu je takva točnost izvanredna..."
On naglašava da su sudci došli do svog zaključka u svezi «200 metara» nekih 15 godina nakon Operacije Oluja. U međuvremenu je bilo napredaka u topništvu koje je doseglo novu razinu sofisticiranosti. Kaže "Usprkos tim napredcima, topništvo ostaje oružje područja, a u slučaju Britanaca, oruđe u Afganistanu tipično pošalje 90% svojih granata unutar područja od 250 metara unutar svog dometa." Uzevši u obzir da se smatra da su Hrvati postigli točnost od nekih 95% unutar 200 metara, tada je činjenično jasno da Britanske snage mogu doživjeti progon, bez obzira na njihovu savjest.
Ako pretpostavimo da u Haagu ne sjede idioti, onda logično slijedi kako je prvostupanjska haaška presuda zapravo njihovo priznanje osporavanja prava hrvatskom narodu na samoobranu - osporavanje prava hrvatskom narodu da za njih vrijede međunarodni zakoni, koji vrijede za sve druge narode i drzave na svijetu. Već po tome te presude jesu rasističke, kao sto su konstatirali u svom pismu VS UN-a tridesetak biskupa i akademika, a supotpisalo više od 2300 Hrvata.
Gallagher, u istom tekstu, kaže kako je Oluja spriječila pokolj u Bihaću nalik onom iz Srebrenice.
Zanimljivu pricu mi je u Tomislavgradu ispričao jedan zastupnik BH parlamenta iz vremena kada je uhapšen general Gotovina. U Parlamentu je sjedio pored jednog zastupnika iz Bihaća, koji mu je rekao:
-Meni je general Gotovina glavu spasio.
- Pa javi se za riječ i to kaži svima.
- Kada bih ja to rekao, onda bi mene moji za glavu skratili!
Nedavno sam Vas upozorio na pismo Adnana Alagića, Načelnik općine Bihać predsjedniku Tuđmanu od 21. 07. 1995. u kojem ga moli, da sa svoje strane učini sve, što je u njegovoj moći, da se spasi ovaj herojski grad i njegovo napaćeno stanovništvo. Tuđman je to učinio. Hrvatska, HV i general Gotovina, kao što konstatira i Gallagher, spasili su Bihać!
Da nisu, kako li bi tek danas izgledala tuzba protiv UN-a iz slijedece vijesti (Večernji list, 09. 10. 2012.):
Majke Srebrenice tuže UN: Suodgovoran je za genocide
UN treba odgovarati za pogrešku i zbog vlastitog autoriteta – poručila je Hatidža Mehmedović iz Udruge
Članice udruge Majke enklava Srebrenice i Žepe, zajedno s predstavnicima drugih nevladinih organizacija, krenule su danas iz Bosne i Hercegovine u Strasbourg kako bi 11. listopada predale tužbu Europskom sudu protiv Ujedinjenih naroda.
Smatraju da je UN suodgovoran za genocid nad Bošnjacima što su ga u srpnju 1995. godine u Srebrenici počinile snage bosanskih Srba ubivši pritom najmanje osam tisuća muškaraca i dječaka. Podsjećaju da je Vrhovni sud u Nizozemskoj odbacio tužbu zbog imuniteta UN-a.
– UN treba odgovarati za pogrešku i zbog vlastitog autoriteta – poručila je Hatidža Mehmedović iz Udruge. Ona očekuje pravdu i pravednost jer je UN, kako je naglasila, stavio potpis i garantirao život ljudima u zaštićenoj srebreničkoj enklavi.
Da, UN je stavio potpis i garantirao život ljudima i u zaštićenoj bihaćkoj enklavi, ali je 160-180 tisuća muslimana u toj “zastićenoj” enklavi spasio Tuđman, HV i Gotovina. Upravo zbog toga Gotovinu je UN-ov “sud” u Haagu osudio na 24 godine robije. A oni, čije je glave spasio, gromoglasno šute. Da ih njihovi ne bi za glavu skratili!
Koliko bi snažnija bila tužba srebreničkih majki da njihovi političari pokazu zahvalnost generalu Gotovini koji je spasivši Bihać, kako kaže i tadašnji američki vojni ataše u Hrvatskoj, spriječio genocid razmjera onim u Drugom svjetskom ratu. Zapravo, oni svojim ponašanjem podržavaju nevjerojatni rasizam koji svjetski moćnici preko “Suda” u Haagu pokazuju prema njima samima. Po presudi Gotovina i HV su krivi jer nisu zaštitili nekoliko desetaka Srba. A zašto nisu? Znamo, kao sto svjedoči i spomenuti americki vojni ataše, da su štitili 160 do 180 tisuća muslimana u Bihaću. Doista, nevjerojatne li diskriminacije! Koliko je strašan rasizam onih kojima je nekoliko desetaka jednih važnije od 160 do 180 tisuća drugih ljudi?
Ipak ni svjetskim moćnicima nije i ne može biti bas prijatno zbog svega toga. Tesko je učiniti “nevidljivom” tako stravičan rasizam. Očito su shvatili da ih “Sud” u Haagu nije zaštitio od odgovornosti zbog sudjelovanja u nacističkoj velikosrpskoj agresiji. Oni najodgovorniji za pokušaj genocida u Bihaću našli su originalnu metodu zaštite (Večernji list, 12. 10. 2012.):
Europska unija dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za mir. Europska unija više od šest desetljeća doprinosila je miru i pomirenju, demokraciji i zalagala se za ljudska prava u Europi, objasnili su tijekom objave.
Nagradu su dobili zbog ujedinjenja Europe i zajedničke borbe protiv dužničke krize. Objašnjavajući dodjelu nagrade, spomenuli su i ulazak Hrvatske u Europsku uniju, odnosno ulaganje napora Europske unije kako bi se Hrvatska priključila ostalim članicama iduće godine.
– Europska unija trenutačno se suočava s velikim ekonomskim problemima i socijalnim nemirima. Norveški odbor za Nobela fokusirao se na najvažnije rezultate EU: uspješnost u borbi za mir i pomirenje, demokraciju i ljudska prava. Europska unija stabilizirala je cijelu Europu i pomogla joj da izađe iz rata i uđe u mir – kaže se u objašnjenju nagrade.
General Gotovina je spasio Bihać od genocida koji su oni planirali i željeli, a oni sami sebi osiguraše Nobelovu nagradu. I onda su oni, a ne general Gotovina,stabilizirali cijelu Europu i pomogli joj da izađe iz rata i uđe u mir. Znamo da je pokolj u Bihacu željeli moćnici iz EU (prvenstveno iz Velike Britanije i Nizozemske) da bi proglasili svoje saveznike Srbe pobjednicima u ratu. Valjda misle da su genocidom u Srebrenici i planiranim još većim genocidom u Bihaću trebali stabilizirati cijelu Europu i pomogli da se zaustavi rat.
Nazalost, domaće sluge nisu slijedile poruku biskupa Jezerinca već su im od 2000-e godine zdušno pomagale u tome. Na Vama je da to ispravite. Zato PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR i time pokažite najmoćnijima kako takvo priznanje treba dodijeliti onima koji spriječe genocide. A ne onima koji ih omoguče i/ili planiraju!
S postovanjem,
akademik Josip Pečarić
P.S. Vjerojatno ne znate, ali Vaše neodgovaranje na moja pisma, komentirao je jedan od največih svjetskih znanstvenika hrvatski matematičar Zvonimir Janko, profesor emeritus Sveučilišta Karla Ruprechta u Heidelbergu i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ne bi me iznenadilo da za njega ne znate jer se radi o hrvatskom domoljubu. A koliko je to veliki znanstvenik najbolje se vidi iz rijeci poznatog njemačkog matematičara Bertrama Hupperta u prigodi proslave 65. obljetnice života profesora Janka u Mainzu. Profesor Huppert je rekao da ga je malo toga iznenadilo u životu. Međutim, kako je dodao, doista su me iznenadila samo dva događaja – otkriće prve Jankove grupe i pad Berlinskoga zida. Evo što kaze prof. Janko u intervjuu u Hrvatskom listu, 11. listopada 2012:
Akademik Pečarić deset pisama poslao je hrvatskome premijeru da predloži generala Gotovinu za Nobelovu nagradu. Međutim nije dobio odgovor ni na jedno pismo. Je li takva ignorancija hrvatski specifikum? Činjenica da akademik Josip Pečarić nije dobio nikakav odgovor čak na deset pisama hrvatskom premijeru u kojima predlaže generala Gotovinu za Nobelovu nagradu očito je specifikum naslijeđen iz vremena socijalizma. Ovdje na zapadu tako je nešto ipak nezamislivo!
Nema komentara:
Objavi komentar