petak, 22. lipnja 2012.

OTVORENO PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA


RASIZAM SVJETSKIH MOĆNIKA





Jedan od citata iz Svetog pisma koji bi odgovarao našem večerašnjem skupu, posebno kad se radi o meni, napisao je veliki Pavao svom učeniku Timoteju:
            1. 'Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom…propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo tozgodno, bilo to nezgodno'. (2 Tim 4, 1-2). Ne želeći nikome dijeliti lekcije, ali u ovo vrijeme gdje se u živo ostvaruje rimska poslovica – panem et circenses – kruha i igara' doista nije vrijeme za ovakve skupove. Europsko nogometno prvenstvo.
            2. Nikada do sada nisam predstavljao knjigu, a da ju nisam vidio. Ipak nemojte brzo stvarati zaključak da je nisam pročitao, kako se to usuđuju raditi neki. Više se užive u knjigu, koju predstavljaju, a da je nisu ni vidjeli ni pročitali. Meni je preostalo skinuti s e-maila 438 str. I bi tako.
            3. Naći se u društvu trojice Josipa nije tako česta pojava, no pravi bi zgoditak bio kada bi nam se, zbog partije briškule ili trešete, pravio društvo još jedan Josip. U nedostatku boljega dobro bi nam došao i onaj s Dedinja, ako je njemu vjerovati da je tamo. Zbog svega iznesenog obećavam da ne ću biti opširan, jer knjige i članci akedemika Pečarića, premda pripadaju polju, koje mnogima, posebno studentima, služi kao groblje, tj. matematici, pisane su stilom čovjeka koji zna što piše, kome piše i kako piše. Rekla bi istočna braća: 'Piše bre uprošćeno k'o pasulj.' Piše tako da uvijek pogađa u srž problema u koji ulazi tehnikom kirurškog skalpela, a sve impregnirano obiljem važnih stručnih i povijesnih činjenica, posebno onih koje su povezane uz teške trenutke naše hrvatske sadašnjosti, često opterećene krvavim teretima prošlosti.
            Povod pisanju knjige pod naslovom 'Rasizma svjetskih moćnika' je naše pismo VS UN-a napisano povodom rasističkih prvostupanjskih presuda našim generalima i junacima Gotovini i Markaču.
          Ali, danas je i promocija novih akademika HAZU. Imaju li ta dva događaja ikakve veze? Vjerovali ili ne doista imaju. Naime, dva mlada sjajna hrvatska znanstvenika, potpisnika našeg pisma, danas promoviraju u akademike.prof. dr. sc. Andrej Dujella, (matematičar),prof.dr.sc. Dario Vretenar i prof.dr.sc.Davor MILIČIĆ rođen je 1962. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u dobi od 23 godine i stekao stupanj doktora medicinskih znanosti u dobi od 27 godina. Vodeći je kardiolog Hrvatske.
 „Obilježavanjem 20. obljetnice obrane Zadra i okolice vidimo da veličina naroda nije u njegovoj brojnosti ivojnoj nadmoći, nego u snazi duha i vjere. Kad je agresor počeo uništavati što nam je najmilije, ljude, crkve, spomenike, škole, poduzeća, razbuktao je što je živjelo duboko u našem srcu, a to su vjera, hrabrost, želja za slobodom. Jer čovjek je za slobodu stvoren", poručio je biskup Jezerinac,istaknuvši da se u prigodi te obljetnice „sjećamo svih hrabrih ljudi koji su se agresoru oduprli s krunicom u ruci i iznjedrili velikog generala koji nepravedno leži u zatvoru u Hagu.“ (Jezerinac)
Spomenuo je i hrvatske vrjednote: vjeru, hrabrost, želju za slobodom. Zašto hrvatske, možete me upitati. Pa, mi smo u Domovinskom ratu pokazali da smo skoro svi bili spremni dati svoje živote za slobodu svoga naroda. Tko se time može danas pohvaliti?Sve se vrijeme borimo da očuvamo vrjednote koje bi trebale biti univerzalne – ali više nisu. (32)

Kako lijepo zvuče riječi bivšega francuskog vojnogbiskupa Michela Dubosta na međunarodnom vojnom hodočašću u Lourdesu.Rekao je da se divi Hrvatima, jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti.
1( Hrvatsko slovo, 3. siječnja 2003).
Zato ću vas vratiti u vrijeme kada nas  je fizički napustio Otac hrvatske države. Akademik Pečarić se je tada našao  u Australiji. Iako nije bio član HDZ-a na njihovoj komemoraciji., je rekao:5
'Jučer nas je sve zatekla tužna vijest: umro je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Umro je utemeljitelj i prvi predsjednik voljene nam Hrvatske. Umro je utemeljitelj samostalne i samobitne Republike Hrvatske, sanjane stoljećima, umro je ostvarivši sva svoja obećanja o suverenitetu hrvatskog naroda. Umro je predsjednik svih Hrvata. I onih u Hrvatskoj. I onih u Bosni i Hercegovini. I onih u Boki kotorskoj, Srijemu, Bačkoj, Banatu, Kosovu, Austriji, Mađarskoj. I onih diljem cijeloga svijeta pa i nas u Australiji. Umro je čovjek koji je obilježio ovu epohu. Umro je čovjek koji je stvarao najljepše stranice hrvatske povijesti. '(35) !
Danas je sve više i više očito kako svjetske velesile nisu željele neovisnost Hrvatske. Zato su dopustile agresiju na Hrvatsku. I ne samo dopustile, nego i aktivno pomagale. Embargo na uvoz oružja u situaciji kada je Hrvatsku napala armija za koju se smatralo da je među 3–4 najjače u Europi, kada su Hrvatsku napale mnogobrojne četničke horde, predstavljalo je oduzimanje Hrvatskoj i hrvatskom narodu prava na samoobranu. U takvim uvjetima doista je trebalo i hrabrosti hrvatskih ljudi, ali i iznimne pameti onih koji su ga predvodili, da bi se postigao cilj – neovisna hrvatska država. Predvođeni dr. Tuđmanom to smo i ostvarili. Ostvarili smo nešto što jest ravno čudu – hrvatsko čudo. (36). Tuđman je ukazao da postoji budućnost i malobrojnim narodima. Takvo djelovanje predsjednika Tuđmana izravno je u suprotnosti s današnjim pokušajima stvaranja novog svijeta u kojemu je bitan jedino pojedinac. Svijet u kojem nema mjesta ni za obitelj niti za malobrojne narode. Jer oni najmoćniji su sebi i svojim narodima već osigurali vladajuće pozicije u današnjem svijetu. Svi oni koji žele boljitak svojih naroda izravno ih ugrožavaju. Zato su predsjednik Tuđman iHrvatska stalno na udaru medija koji su u rukama najmoćnijih i preko kojih svjetski moćnici osiguravaju svoje interese. (38)
Duboko sam uvjeren da će povijest pokazati da je dr. Franjo Tuđman najveći sin kojega je ikada rodila hrvatska mati. Ali i ne samo to. Danas mnogi dr. Franju Tuđmanauspoređuju po mnogo čemu s tvorcem Njemačke – Bismarckom. To i ne iznenađuje, doista je dr. Tuđman vjerojatno najveći političar i državnik s kraja dvadesetog stoljeća. Napadi onih kojima je onemogućio ostvarenje njihove antihrvatske politike to najbolje pokazuju.
(...)
Kao da sam ovaj tekst pisan danas, a ne prije 12 godina, zar, ne? (38) General Praljak je sucima tog „suda“ to i rekao:
Domu i Svijetu (Večernji list – inozemno izdanje), 22. srpnja 1996.
Hrvatski list, 22. svibnja 2008.
„Vi se ponašate kao da vam je svejedno radi li se o ljudima, stoci, miševima, glupanima, ... majmunima.“ Nikomu od svjetskih moćnika ni tada niti u mnogobrojnim sličnim slučajevima nisu zasmetale laži koje su servirane u tom „sudu“. Nisu im smetale takve „vrjednote“. Nisu ni trebale, jer pripadaju njihovom svjetonazoru, zar ne?  Vidjeli smo kako su pokušali lažima dokazati da je bilo žrtava u tom „prekomjernom“ granatiranju. A istina je da nema dokaza o bilo kojoj civilnoj žrtvi ili ranjenoj osobi u tom granatiranju.
Ponavljam, predsjednik Tuđman im je zbog toga odmah bio ratni zločinac! (41) Pa već na početku najblistavije ratne operacije u hrvatskoj povijesti svjesno su obmanjivali svjetsku javnost oprekomjernom granatiranju kojega očito nije bilo. Dakle, svjesno su išli na uskraćivanje prava jednoj državi na oslobađanje okupiranih područja.
Najstrašnija je činjenica da je glavni rezultat te operacije bilo spašavanje 100 000 muslimana u navodno od UN-a zaštićenoj zoni Bihać. To se sve odvijalo poslije genocida u drugoj od UN-a zaštićenoj zoni – onoj u Srebrenici. (43) A poznato je da je cilj svjetskim (bolje reći europskim) moćnicima bio:Poslije takvog genocida moći će se proglasiti Srbe pobjednicima u ratu.
To je onemogućila Hrvatska, oslobodila je svoja okupirana područja, što joj je bilo zabranjeno, spriječila je genocid proporcionalan onom u Drugom svjetskom ratu u Bihaću. Zato je Hrvatska kažnjena.
Da, to je Europa kojoj navodno težimo. To je Europa u kojoj, kako je rekao francuski vojni biskup, nema onih vrijednosti koje mi Hrvati imamo. To je Europa koja je uspjela i svakim danom uspijeva sve više i više u Hrvatskoj zatrti naše vrijednosti. Na rukovodeće položaje u vlasti i u oporbi dovedeni su uglavnom oni ljudi koji njeguju njihove, a ne hrvatske vrijednosti.
Razumljivo je da mnogi katolički biskupi, pa i Sveti Otac, žele Europsku Uniju u kojoj su dominantne hrvatske vrjednote, jer se doista radi i o – nekad – općepriznatim vrjednotama.
Ali, tu se zaboravlja na činjenicu da ovo nije Tuđmanova Hrvatska, kada smo doista mogli biti „narod nade“. Danas, kada svuda imamo raspoređene one, kako ih je nazvao kineski filozof, najniže i najodvratnije ljude, teško je da Hrvatska može išta promijeniti u takvoj Europi.
Zato autor ponavlja ono što je zahtijevao još 2002. godine na predavanju „Sramotni sud u Haagu“ u Dubrovniku: 44
                Kada već Pravilo našega kardinala ne provode oni koji bi to trebali – hrvatski političari – i oni na vlasti i oni u oporbi, ostaje da to rade naši ljudi. Mislim da je izvrstan primjer naše nedavno Pismo VS-u UN-a. Slobodno se može reći da je poteklo iz naroda. Potpisalo ga je 17 akademika, 2 biskupa i 1 nadbiskup u miru, a supotpisalo ga je skoro 2300 naših ljudi, među njima i oko 250 sveučilišnih nastavnika i znanstvenika. Vjerujem i mnogi među nama. To govori da doista ima mnogo ljudi kojima su svete hrvatske vrjednote i kojima je itekako važno da naš narod očuva svoj ponos i dostojanstvo.
Slično je bilo i s Prosvjedom Hrvatskom saboru. U samo dva dana imali smo skoro 1000 potpisnika!  .
            PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA
Ne tražimo od vas da pokapate naše mrtve.
Ne tražimo od vas da nas branite od agresije i od terorizma.
Ne tražimo od vas da zaštitite naše gradove od prekomjernoga granatiranja.
Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje glavnoga grada Hrvatske – Zagreba.
Ne tražimo od vas da spriječite barbarsko uništavanje grada Dubrovnika, spomenika svjetske baštine.
Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje grada Šibenika i uništavanje katedrale sv. Jakova, spomenika svjetske baštine.
Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje gradova Zadra, Slavonskog Broda, Osijeka…
Ne tražimo od vas da spriječite snajperiste da gađaju naše građane dok se vraćaju s posla.
Ne tražimo od vas da spriječite strojnice i topove iz vojarne „Maršal Tito“ da pucaju po stanovnicima zagrebačkih naselja Utrina, Travno i Dugave.
Ne tražimo od vas da spasite hrvatsko selo Ćelije, spaljeno i zajedno s crkvom sravnjeno sa zemljom.
Ne tražimo od vas da spriječite pokolj dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu.
Ne tražimo od vas da spriječite prekomjerno barbarsko granatiranje grada Vukovara, Vukovarske bolnice i ranjenika.
Ne tražimo od vas da nama golorukima dozvolite da se naoružamo i branimo.
Ne tražimo od vas da spriječite masovni pokolj tri stotine ranjenika na Ovčari.
Ne tražimo od vas da spriječite organizirani transport više tisuća Hrvata u koncentracijske logore u Srbiji, ni ubijanja, psihološka maltretiranja i silovanja.
Ne tražimo od vas da spriječite pokolj osamdeset i četiri civila i branitelja u Škabrnji. Ne tražimo od vas da spriječite miniranje brane hidroelektrane 'Peruča' s trideset tona eksploziva.
Ne tražimo od vas da spriječite rušenje hrvatskih mostova, paljenje i rušenje hrvatskih kuća i da vratite stotine tisuća prognanih Hrvata.
Ne tražimo od vas da spriječite rušenje više od tisuću naših katoličkih crkava.
Ne tražimo od vas da čistite minska polja.
Ne tražimo od vas da spriječite genocid, kulturocid i urbocid.
Ne tražimo od vas da spriječite odvoz stoke i žita u Srbiju.
Ne tražimo od vas da spriječite pljačku hrvatskih umjetnina i uništavanje hrvatske kulturne baštine, ni uništavanje naših netaknutih nacionalnih parkova i parkova prirode.
Ne tražimo od vas da vratite u život naše 402 poginule djece u ratu.
Ne tražimo od vas da vratite dijelove ruku, nogu i tijela naša ranjena1044 djeteta.
Ne tražimo od vas da oživite roditelje za naše 5497 djece, koja su bez njih ostala u ratu.
Mi sve to ne tražimo od vas, jer je za to i onako već odavno kasno, ali i zato jer su sve to već ionako obranili naši Branitelji, koji su umjesto vas konačno donijeli mir, a koje ste vi zatočili u vašemu Den Haagu! Zatočili ste ih i zato što su umjesto vas spasili sto tisuća muslimana u vašoj navodno zaštićenoj zoni Bihać, a poslije pokolja u također vašoj zaštićenoj zoni Srebrenica.
Mi sve to ne tražimo od vas jer znamo da je za vas braniti svoj Dom, svoj Narod i svoju Državu samoPLANIRANI UROTNIČKI ZLOČIN!
Mi ne tražimo od vas da oživite naše mrtve stradale u genocidu jer vi niste bogovi.
Mi čak ne tražimo od vas ni da pronađete naše nestale, jer kod vas se umire lijepo, civilizirano i prirodno.
Mi tražimo od vas: Vratite nam naše žive, naše branitelje, koje ste vi zatočili i osudili bez dokazane krivnje! Tako ćete spasiti svoju čast, zajedničku čast svih vas i svakoga pojedinačno. A po njoj će vas suditi povijest.
Mi Hrvati samo to od vas tražimo … 50
(U POVODU RASISTIČKIH PRESUDA U HAAGU OD 15.4.2011. – Tekst je objavio tjednik Nacija, 9. 11. 2012.)
Prof. Miličić je i najmlađi dekan u povijesti Medicinskog fakulteta, koji – čini mi se – danas postaje akademikom, eEvo što je on napisao:

'Suđenje u Haagu osobama poput Gotovine svjetski je presedan. Sudi se generalu osloboditeljske vojske kojemu nije dokazano sudjelovanje niti u jednom ratnom zločinu (svi eventualni zločini s hrvatske strane bili su pojedinačni). Da je kojim slučajem Bobetko živ, i on bi trunuo u Haagu, zato što je oslobodio južnohrvatsko primorje. Haaške sudce i ostale mudrijaše bilo bi dovoljno odvesti u Vukovar, muzej Domovinskog rata na Srđu ponad Dubrovnika ili ih pustiti da malo porazgovaraju sa stanovnicima Cavtata, Škabrnje itd., itd. Zločin međunarodne zajednice Haaškim presudama i njezinim odnosom prema hrvatskom Domovinskom ratu time se potvrđuje i nastavlja provoditi, još od početka agresije na Hrvatsku pa sve do danas. Ta je ista međunarodna zajednica očiglednoj žrtvi – brutalno napadnutoj Hrvatskoj, pa i nakon što je bila međunarodno priznata, zabranila legalnu nabavu oružja za vlastitu obranu. Dakle, mirno se promatralo kako se masakrira Vukovar, Dubrovnik i ostali hrvatski krajevi, nitko nam nije vojno pomogao, a mi smo se valjda trebali predati ili pustiti da nas se pregazi i poubija bez ispaljenog metka. Istodobno, npr. Šljivančanin se oslobađa daljnjeg izdržavanja kazne, Kadijević, Rašeta i ostali su slobodni građani, navodno je Kadijevića SAD koristila ili još uvijek koristi i kao vojnoga konzultanta. Ta ista međunarodna zajednica nagradila je agresorsku zločinačku srpsku vojsku tako da im je oformila novu državu u državi – Republiku Srpsku i time potpuno paralizirala bilo kakav suvisao razvoj BiH. Dakle, ako je međunarodna zajednica na najnepravedniji mogući način podijelila BiH to nije zločin nego je diplomatski uspjeh i veliki mirovni pothvat, a ako je Tuđman na početku rata hipotetski razmatrao podjelu Bosne to je a priori zločin. Te iste Bosne kojoj je Hrvatska udomila i spasila od sigurne smrti o svom trošku 700.000 izbjeglica (to je npr. kao da SAD udomi 20 milijuna izbjeglica) i to izbjeglica koje su većinom bili Bošnjaci muslimanske vjeroispovijesti. Osim toga, Hrvatska je bila prva koja je BiH priznala državnost i to upravo u vrijeme dok je Tuđmanova vlast i autoritet bila na vrhuncu.' 149
Poslušajmo velikog velikosrpskog proroka, čiju pjesmu pjevahu 'osloboditelji' Vukovara:
„Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate.' Razočaran zbog srpske nepobjedivosti, šest dana nakon Oluje izjavljuje:
'Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?(…) Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!'
O ponašanju pojedinih nametnutih vođa hrvatskog naroda nema smisla trošiti riječi. Autor se je obraćao svim važnijim karikama hrvatske političke sudbine. Veoma uljudno mu je odgovorila tadašnja premijerka gđa Jadranka Kosor, kojoj on odgovara: Poštovana predsjednice Vlade RH,
zahvaljujem Vam na Vašem pismu od 4. listopada 2011.
Moram priznati da ste me ugodno iznenadili, bez obzira što će mnogi od potpisnika Pisma VS-u UN-a povjerovati da je razlog za Vaš ovakav odgovor skori izbori.
Međutim, činjenica je da ste nas pozvali na razgovor i daljnju suradnju iako sam u pismu Vama napisao:
Oni su dužni boriti se protiv rasizma svugdje u svijetu, pa samim tim i u svojim redovima. Naše je pismo i napisano povodom rasističkih presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču u Haagu, dakle u sudu koji je UN i osnovao.
Upozorit ću Vas da je nedavno u „Hrvatskom listu” američki vojni ataše potvrdio isto ono što tvrdimo i mi: General Gotovina i Hrvatska vojska operacijom „Oluja” i spašavanjem Bihaća spriječili su genocid razmjeran onome iz Drugog svjetskog rata. Činjenica da je spašavanje stotinjak tisuća ljudi nevažno onima koji vode UN optužujuća je za njih.
Za razliku od Vas, „hrvatske” televizije su se potrudile potvrditi ove moje tvrdnje, pa nijednoj od njih nije bila neka vijest pismo koje je VS-u UN-a uputilo 20 biskupa, nadbiskupa i akademika i supotpisalo još više od 2200 Hrvata diljem svijeta (recimo samo da je tu bilo više od 200 sveučilišnih nastavnika i znanstvenika). Nesposobnost ili antihrvatstvo? Prosudite sami. (169)Da su oni toga svjesni ponajbolje govori činjenica da se u Hrvatskoj od 2000. godine praktično i ne smije spomenuti taj veličanstveni pothvat Hrvatske vojske. Ne spominju ga političari ni vi na vlasti ni iz oporbe. Ne spominje se u glavnim medijima. Ne treba biti previše inteligentan i zaključiti da se radi o diktatu svjetskih moćnika, jer koja bi zemlja uz takav „gromoglasan muk” dopustila da budu držani u zatvorima i suđeni na drakonske kazne njihovi najčasniji ljudi samo zato što su spasili toliko veliki broj ljudi.
            kardinala Franje Kuharića:
„Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima."
(u Predsjedničkim dvorima 29. rujna 1997.)
 (170) Izjednačavanje agresora i žrtve
Dok normalno pravo, bazirajući se na rimskom pravu ne , ne zastupa načelo da je netko kriv dok ne dokaže nevinost, nego je netko nevin dok mu se ne dokaže krivnja, vrhovi ove naše zgažene države, uglavnom pravnici ili doktori prava šalju svoje najzaslužnije ljude  'belosvetskim protuvama' da pred  njima dokažu da nisu učinili to što im se predbacuje da su  učinili. To pak nije važno, jer prije suda si osuđen. Vuk je uvijek u pravu, posebno kada pije vodu iznad  janjeta. Nije se čuditi tiskovina 'Svijet', 22.6. 2011. Donijeti vijest kako je na  Zagreb Gay Prideu sudjelovalo 73 profesora  pravnog fakulteta! Na zdravlje! Valjda zog toga tako visoko kotira fakultet jurisprudentiae u Zagrebu. I
z knjige Margaret Thatcher „Ratovi na Balkanu"
„Dole piše: U prvom pasusu gospođa Thatcher je posjetila Vukovar 1998. godine i kaže „da bi se svatko barem jednom u životu trebao suočiti s materijalnom stvarnošću zla.” Jer, kad je vidjela Vukovar, „vidjela je kako zlo poprima stvaran lik, da ga čovjek nikad ne može zaboraviti.
„U tom pasusu (drugi op. a.) gospođa Thatcher kaže da su zapadne vođe suočeni s tom prijetnjom, misli se na Jugoslaviju, počinili tri ključne pogreške. „Prvo: Pokušali su zadržati Jugoslaviju i time su Jugoslavenskoj Armiji dale do znanja da se inozemstvo, da se dakle neće usprotiviti njezinim nadstojanjima da silom spriječi ocjepljenje. Drugo: Međunarodna zajednica je nametnula embargo, a time je Slovencima, Hrvatima i Bošnjacima uskraćena obrana. I treće: Citiram kao treće: „U pokušaju da se „nepristano” podjeli krivnja zbog tih događaja, dok je zapravo RASIZAM SVJETSKIH MOĆNIKA
jedna strana bila agresor, a druga pak žrtva, Zapad je postao svojevrstan sukrivac za počinjene zločine.”
„Nije to bio nikakav“, citiram, gospođa Thatcher citira, „veliki trenutak za Europu” kako je utvrdio tadašnji luksemburški ministar vanjskih poslova Jacques Poos, bio je to trenutakeuropske sramote.”
Jeste li ikada čuli da Josipović govori slično gđi Thatcher?
Očito je da gđa Thatcher mnogo bolje zna što se doista dogodilo na ovim prostorima.
Za razliku od predsjednika Josipovića, gđa Thatcher zna da je tu postojao agresor i žrtva. I zna koje konzenkvencije iz toga slijede. (215)
            Možemo li ovdje mirno sjediti pred blagdan sveca čitavog svijeta, a da nam misli ne odlete onamo bez kojega bismo još uvijek uživali u Jajčevoj Jugoslaviji. Ante, dobri naš Ante, Bog nam te vratio u domovinu kojoj jedinoj pripadaš. Oj Hrvatska mati…
            Naš susret  večeras je poticaj da iskoristimo svoju pismenost, svoju ljubav prema domovini, prema majci Crkvi i zahvalimo Bogu što nam je dao ljude koji bi se najlakše mogli izvući da ništa ne rade, jer posao akademika je nešto što traži dva života. Ja sam ponosan da nikada nisam izostavio svoj potpis na lucidni i dobro izvagani tekst mog imenjaka. Znam da se to ne sviđa ni ocu ni sinu Goldsteinu, kao ni onima, koji govore o besparici, ali se ne ustručavaju stati u tzv. prve redove one populacije, koja po dru filozofije, na temelju bez ikakvih istraživanja ustvrdi i ostade čitav. 'U Splitu ima najmanje 20 000 gay populacije.' Osim onih ne znam koliki je broj, ali svakako 50% manji od broja predobro naoružanih policajaca – i koje skaču od veselja govoreći svojim materinjim, odnosno ćalinim jezikom: srpskim i slovenskim, kad bi došli imaginarni zaljubljenici u sve što je istospolno, onda bi ih trebalo osiguravati najmanje 30 000 policajaca. Toliko ih, čini mi se, nema ni EU. Moralo bi ih se uvesti iz USA ili iz Kine. Živile internacionalne brigade slobode mišljenja.   I hvala dragi prijatelji. Molimo za pobjedu protiv azzura.
Split, 12.6.2012. u Velikoj sjemenišnoj dvorani u Splitu – u 20 s.

Dobio sam ovo, pa si pogledajte ako vas zanima: Zakoni EU su iznad hrvatskih zakona. Hrvatska više nije država već kolonija:
http://www.slideshare.net/emilcic/pristupni-ugovor-hrvatske-u-eu




Marko Perković Thomson:Gubi se smeće!



Nema komentara:

Objavi komentar