utorak, 10. srpnja 2012.

ANICA KNINSKA KRALJICA


ANICA KNINSKA KRALJICA


U tekstu Guardian veliča Thompsona dao sam svoj govor s prosvjednog skupa u Zagrebu, zato što je postupak Švicarskih vlasti prema našem Thompsonu nešto doista nevjerojatno. Koliko je samo daleko od bilo kojih civilizacijskih normi kada oni tvrde da kada Thompson u pjesmi 'Bojna Čavoglave“, dakle u pjesmi iz rata, kaže da će se Hrvati braniti tako što će na one koji ih napadaju bacati bombe ili pucati iz pušaka  onda im Thompson veliča ratne zločine i genocide. Naravno, nevjerojatne su sve peripetije koje je Thompson imao po svijetu. Kako sam u spomenutom tekstu već dao jedno reagiranje g. Mladena Kostića, ovdje ću dati i njegovo reagiranje na taj tekst jer doista zorno govoriri o takvim Thompsonovim problemima, odnosno o problemima Hrvata u tim zemljama samo zato što žele čuti pjesme koje veličaju hrvatske vrjednote.

Dragi Josipe,
kolike su samo prijetnje i laži bile ovdje napisane u Stuttgarter Zeitung uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona u Stuttgartu 2008 i godinu dana kasnije kada je pjevao u najvećoj dvorani u gradu. Bio je toliki pritisak da se prijetilo zabranjivanjem koncerta. To jednostavno nisam mogao povjerovati što se radi i bio sam svjedokom tih događaja. Onda sam rekao, ako tražite rat imati će te ga. Odmah sam tražio na poslu dva dana godišnjeg ili slobodno. Prvo sam posjetio Stuttgarter Zeitung i tražio hitan prijem kod glavnog urednika da bi dobio odgovor da je na sjednici. Iste sekunde lupam rukom na stol portira na što on ponovo bira broj i objašnjava situaciju, konačno sam primljen i hitno tražim da se skandalozni tekstovi odmah prestanu objavljivati inače podižem tužbe. Jedan od nalsova je glasio citiram "Faschist rockt Schleyerhalle". Nakon toga odlazim u općinu gdje traju sjednice i otvaram ne znam točno koliko sam vrata otvorio sigurno preko trideset da bi konačno me poslali na pravog gospodina gdje se sve informacije slijevaju od svih mogućih tajnih i vojnih službi. Tamo je stanje sve jasno, sve zanju i sve mi potvrđuju kako je sve ok, ali da politika ima zadnju riječ. To je bila još jedna kap na vatru i tražim hitno sastanak kog glavnog referenta za sigurnost i red koji radi u uredu gospodina gradonačelnika Wolfganga Schustera. Taj mi gospodin na pitanje zašto čak i grad vidi problem da će Thompson pjevati u Schleyerhalle upire prst u medije i kaže da im takvi naslovi štete ugled. Na to mu odgovaram da ni jedna pjesma Thompsona nije protivustavna i da su sve pjesme duhovne i domoljubne. Na kraju ga upozoravam da nisam Thompsonov odvjetnik, ali ako grad zabrani koncert da istog momenta moja odvjetnička kuća podiže tužbe radi kršenja ljudski i svekolikih prava i da će mo ići do Straßburga ako sve presude ovdje u Njemačkoj završe negativno za nas. Uz to sam rekao da nema nikakvih problema na koncertima Thompsona, dapače dolaze i Poljaci i ostale nacije na njegove koncerte i da uvijek sve završi bez ijednog incidenta što je službama Njemačke itekako znano. Razgovor prekidam ljutito i još jednom dajem do znanja da su mediji i politika u krivu u ovoj hajki na Thompsona i na nas Hrvate! Što sam još poduzeo mogao bih napisati cijelu knjigu! U slučaju Švicarske sam pisao glavnom direktoru njihove tajne policije i zamislite dobio sam odgovor kojega i dan danas čuvam, pokušat ću Vam ga poslati! Ja im pišem činjenice oni mi na to odgovaraju pismenim pamfletom i diplomatskim žargonom. Koncert u Stuttgartu je bio vatren i nabijen pun emocija kao i uvijek na svim koncertima, bila je takva situacija da nismo smjeli unijeti zastave koje su bile veće od 60 centimetara, moju od neki metar i pol oduzeli su mi je na ulazu u dvoranu na što sam poludio, samo su tražili neki incident da se koncert ne održi. Rekao sam ok Mladene sad moraš biti posebno priseban i ne dati im dodatno eksploziva. Bio sam se i u stanju potćci za hrvatsku zastavu, ali oni su to uporno i čekali da netko nešto napravi da bi nam koncert zabranili. Jedva čekamo novi album koji brzo izlazi, vlast ovdje u pokrajini Baden-Württemberg se izmjenila, dobili su crveno-zelenu vlast. Ali ne grad Stuttgart. Wolfgang Schuster još je gradonačelnik i pripada CDU-u(Christlich-Demokratische Union) prevedeno kršćansko demokratska unija. Jedva čekam da Thompsona pozovemo kad izađe novi album. Vidjet će mo što će biti, ali sad ovo potpisujem pismeno ako bude bilo kakvih problema onda idem sad do kraja!!! Ako žele rat imat će ga!!! Došlo je vrijeme da se obračunamo s Udbaško-cionističko-terorističko-komunsitičkim kadrom!!! Sad ili nikad! Već s nestrpljenjem očekujem novi  album našega Marka!! O ovakvim Thompsonovim “zgodama” vjerojatno bi se mogla napisati knjiga. Međutim, meni je posebno draga njemačka priča o pjesmi Anica, kninska kraljica. Suočeni s problemima o kojima piše i g. Kostić, za dobivanje odobrenje za nastupe u Njemačkoj moralo se prevesti sve Thompsonove pjesme. Naravno, sve su prošle tamošnju cenzuru osim Anice. Kada je menadjer dosao Thompsonu i rekao mu da su zabranili tu pjesmu, Thompson je bio šokiran. Upitao ga je:

Jeste li im objasnili da je to ljubavna pjesma?

THOMPSON: Anica - kninska kraljica

Zbog Anice i bokala vina,
zapalit ću Krajinu do Knina
Zapalit ću dva, tri srpska štaba,
da ja nisam dolazio džaba.

Ej, Anice kninska kraljice,
Ej, Anice kninska kraljice,
Ej, Anice kninska kraljice.

Zbog Anice i bokala vina,
Zapalit ću Krajinu do Knina
Ej, Hrvati sjetimo se Knina,
Hrvatskoga kralja Zvonimira.

Ej, Anice kninska kraljice,
Ej, Anice kninska kraljice,
Ej, Anice kninska kraljice.

Naravno, doista se radi o sjajnoj ljubavnoj pjesmi koja govori o Anici koja je bila u Kninu koji je bio “glavni grad” tzv. “države RSK”, a zapravo glavni grad okupiranih hrvatskog teritorija. Ne vjerujem da u takvoj situaciji ni neki njemački mladić ne bi povjerovao, uz bokal vina, da želi i može učinti to o čemu pjeva Thompson. To što on i tom pjesmom podsjeća i zapravo pokazuje svoju želju da Zvonimirov grad dio hrvatskih okupiranih područja ne bi trebao biti razlog bilo kakve zabrane. Pa po međunarodnom pravu oslobađanje okupiranih područja (a Knin to jeste bio i po rezoluciji UN-a) je pravo i obaveza hrvatskih vlasti. Zato mi je ova zabrana toliko draga. Ona naime pokazuje “naknadnu pamet” njemačkih cenzora. Zar priča da jedan Hrvat, ohrabren bokalom vina, želi i može zapaliti dva, tri srpska štaba, da nije dolazio džaba ne podsjeća na ono što se stvarno dogodilo? Kao da Thompson u ovoj pjesmi predvđja što je govorio Slobodan Milošević 14. kolovoza 1995. neposredno nakon operacije Oluja: Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili - bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. (...) - Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. Da smo istog tog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve putove u bežaniji zajedno sa stanovništvom. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?! 
Zapravo treba i razumjeti njemačkog cenzora, jer Thompson doista  pogađa u bit Miloševićeve tvrdnje: lako je jednom Hrvatu onako usput zapaliti dva tri srpska štaba kada su tamo zečevi a ne ratnici, zar ne?

Josip Pečarić





Nema komentara:

Objavi komentar