Mogu li Hrvate zastupati srpski zetovi?

Milanović od Bauka traži hitno vraćanje ploče u Vukovaru, a od policije suzdržavanje od bilo kakve reakcije

Do sada se mislilo kako je Milanovićev najveći problem HNS, a ispada kako će SDP-ovci prije sami posvađati i to oko potpuno nebitnih stvari za većinu građana - oko izbora šefa zagrebačkog SDP-a i ćirilice u Vukovaru. U nedjeljno jutro, sneno i mutno, premijera Milanovića dočekala su dva velika problema: izbori u najvažnijem stranačkom ogranku - onom zagrebačkom koji su već dobrano posvađali najmoćnije ljude u stranci, ali i onaj vukovarski gdje je ponovno skinuta dvojezična ploča sa zgrade Ureda državne uprave.  Umjesto joginga i obiteljskog ručka, Milanović se morao sastati s najbližim suradnicima tražeći rješenje kako smiriti tenzije i u stranci, ali i u Vukovaru.  Prema povjerljivim izvorima, Milanović se odmah ujutro čuo s ministrima unutarnjih poslova i uprave Rankom Ostojićem i Arsenom Baukom. Navodno, policiji je dao naputak da se (za sada) suzdrže od bilo kakvih reakcija u Vukovaru, a od ministra Bauka je zatražio da se nova ploča, kako je bilo i dogovoreno na sastanku sa stožerom, ponovno postavi na zgradu jedne od državnih institucija. To bi se trebalo dogoditi možda već sutra. Premijer smatra kako je skidanje ploča nakon dogovora stvar savjesti onih s kojima je razgovarao, ali i svih građana Vukovara, rekao nam je jedan od najbližih Milanovićevih suradnika. Prema njegovim riječima, premijer će, kako je najavljeno, nastaviti razgovore s predstavnicima Stožera, a sve u cilju smirivanja tenzija. Naime, šef vlade i ljudi oko njega smatraju kako će na taj način vrlo uspješno otupiti oštricu najljućem političkom protivniku – HDZ-u. Aktualni trenutak u kojemu je uspostavljen dijalog oko dvojezičnosti u Vukovaru pruža Milanoviću određenu prednost da sada on, a ne Karamarko, diktiraju rješenja. Prema informacijama s kojima raspolažemo, nakon vrlo čvrstog stava kako neće biti promjene stava o dvojezičnosti, Milanović se nešto "smekšao", posebno kada je iz prve ruke čuo ono što su mu kazali Vukovarci. Je li to doista tako, uvjerit ćemo se vrlo brzo, no svakako zbog svog popuštanja Milanović sada ima problem u samoj stranci.  Upravo su ministri Ostojić i Bauk bili razočarani što su do jučer uz Milanovićevu podršku govorili jedno, a danas već moraju smišljati izgovore zašto odustaju od obrane dvojezičnosti u Vukovaru pod svaku cijenu, odnosno kako je to sam Milanović kazao, zbog vlastite vjerodostojnosti. S tim kompromisom nećemo pridobiti nijednog novog birača, posebice ne one kojima se popušta u Vukovaru, a izgubit ćemo kredibilitet i kod vlastitih simpatizera i članova. Radimo dvostruku štetu sami sebi, kaže naš izvor iz vrha SDP-a kojeg trese i velika unutarstranačka borba. Naime, nakon današnjih izbora za šefa zagrebačkog ogranka, bez obzira kako završi, ništa neće biti kao prije i doći će do velikog raskola. Zagrebački izbori stvorili su tri klana koja u budućnosti teško mogu naći zajednički jezik. Mrsić ima podršku najvećeg lobija – onog riječkog, dakle drugog najmoćnijeg čovjeka u stranci - Linića, Bernardić ima veliku potporu među članstvom u zagrebačkim ograncima, a Maras je zaratio sa svima njima, ali se još uvijek uzda u podršku samog premijera. Do sada se mislilo kako je Milanovićev najveći problem koalicijski parter HNS. Međutim, ispada kako će se prije oni sami posvađati oko potpuno nevažnih pitanja za većinu građana.  Smisao svog postojanja Milanović bi tako mogao preseliti upravo u Vukovar jer nakon neuspjeha oko promjene Ustava važne političke poene za vlastitu opstojnost mogao bi pronaći u "brizi" za Grad heroj. Naime, približava se 18. studeni i nema bolje prilike za političke elite na vlasti da se dodvore vlastitim građanima. 

 

Stožer dematira
 

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara NIJE s Vladom i njezinim predsjednikom postigao dogovor da se dvojezične ploče više neće otklanjati.To je izmišljotina.  Stožer niti može niti hoće čuvati protuustavno i protuzakonito postavljene predmete. Lažna je to informacija koja je izgovorena u informativnom programu HRT-a.  Glavne, a ujedno i jedine u masovnim medijima prešućene poruke Stožera hrvatskoj Vladi, njezinom predsjedniku i cijeloj hrvatskoj javnosti posljednih 9 mjeseci, a posebice posljednja dva dana, glase: Vlada krši Ustavni zakon u članku 8 i 16, popis stanovništva grada Vukovara falsificiran je i kao takav ne može uopće biti podloga za primjenu zakona o manjinama, što je konačno uvidio i premijer na sastanku, a Vukovar je mjesto posebnog pijeteta i to će biti ozvaničeno, ovako ili onako. Imajući u vidu da svi masovni mediji (HRT, NOVA TV, RTL, EPH) prešućuju naše devetomjesečno ponavljanje o kršenju Ustavnog zakona članak 8 i Ustava članak 16 od strane Vlade RH, posebno perfidno i zlonamjerno djeluje forsiranje i neprekidno ponavljanje mantre hrvatskog premijera u tim istim medijima da Vlada ploče postavlja U SKLADU S Ustavom.

Dnevno.hr/Autor: B. D.


Nadnevka 18. studenog u Vukovaru konačno počinje dugo traženi građanski rat

Kukuriku Vlada RH pokušala je kroz slučajeve Perković i Ćirilica prikriti svoju nesposobnost, a zapravo je razotkrila da otuđena elita godinama priprema građanski rat protiv domoljubne Hrvatske. Konačno postaje jasno zašto je dio četničke paramilicije primljen u hrvatsku policiju i neke zaštitarske tvrtke. Usprkos činjenici da protuhrvatska opcija pokriva skoro sve važnije pozicije u RH, policija je udaljena od ćiriličnih ploča u Vukovaru, zato da se omogući njihovo skidanje, jer bi na obljetnicu pada Vukovara mogla krenuti nepredvidiva pobuna branitelja. Kukurikavci kontroliraju RH, ali se 18. studenog može dogoditi da tu kontrolu izgube. Zoran Milanović je toliko uporno tjerao svoje da je previdio kako za obljetnicu pada Vukovara nesvjesno priprema krvoproliće, bez da može biti siguran kuda ono vodi. Naravno, kada 18. studenog prođe bez ćirilice, kada se branitelji ispušu, Vlada će ponovno tjerati svoje. Agonija branitelja Vukovara nikada nije prestala. Nakon pada Vukovara, neprijatelj je na Ovčari smaknuo ranjene i bolesne branitelje. Zarobljeni branitelji mučeni su u srbijanskim logorima, da bi "hrvatska" vlast sve preživjele dočekala s nepovjerenjem i istragama, pa se mučenje branitelja Vukovara odužilo 22 godine. Bilo je svega: uhićenja, fizičkog zlostavljanja, ignoriranja Vukovaraca i simbolike Vukovara, kao i oprosta neprijatelju za najgore zločine. Na kraju je partijska nomenklatura u svoja dva povratka na vlast u RH nametnula svim Vukovarcima jezik i pismo agresora kao obvezno drugo pismo u Vukovaru. Partija se ne može stalno pozivati na nekakav argument da se u svemu tome nije snašla niti Jadranka Kosor. Zašto bi ona bila nekakav arbitar? Zar je ranjena na Mitnici? Branitelji Vukovara ovih se dana nalaze u okruženju hrvatske policije, što je velika sramota za zemlju. Za mjesec dana, na obljetnicu tragičnog pada Vukovara, može se dogoditi nova Ovčara, ovaj put u samostalnoj režiji Zagreba. Pa neka! Ljuto se varaju oni koji misle da će biti žrtava samo na jednoj strani. Vrijeme je da bezobrazni kreteni dobiju što ih ide. Zoran Milanović gubi se glede svoje dužnosti premijera RH, ali se u partijskoj močvari ne snalazi najbolje niti Stožer za Vukovar.*** Na sastanku s predstavnicima državnih i gradskih struktura, branitelji Vukovara postavili su se previše pomirljivo, pa je nepovratno propuštena šansa da se kroz uzmak Vlade sačuva dostojanstvo Vukovara. Ovih je dana nesalomljivi Stevo Culej instinktivno reagirao oštrije, jer je osjećao da se sprema neprihvatljiv kompromis. Vidite, odmah nakon sastanka u Vukovaru pokrenut je slučaj HGK i s njim povezani novi slučaj HAC, da bi se konačno podigla i optužnica protiv Željka Sabe, kao kazna što ne kontrolira Vukovar u dovoljnoj mjeri, gledano kroz vizuru Partije. Možete li zamisliti koliko nas košta HGK ako je vrhuška te institucije prebacila u svoje privatne džepove silnih 32 milijuna kuna, u svega nekoliko godina. Uz direktnu korupciju u HGK, DORH treba ispitati i koliko su nas koštali promašeni projekti HGK i njegove promašen i skupe misije, i tko je sve za sve to odgovoran. Da su se tolika sredstva izdvojila za obnovu i razvoj Vukovara, kao i cijele Slavonije, danas bi Lijepa Naša bila potpun raj na zemlji, za sve nas a ne samo za turiste. Jasno je da je DORH krenuo pravim putem, ali i to da time Vlada kupuje vrijeme do obljetnice pada Vukovara 18. studenog, kada će ponovno aktualizirati slučaj Perković i zabavljati nas sa ostalim osobama sa popisa za izručenje. U pričuvi je domaća optužnica protiv Josipa Perkovića, za ubojstvo Mire Barešića. Zašto je Stožer pregovarao na terenu Vlade (ured gradonačelnika)? Na braniteljskoj strani pojavilo se čak 16 predstavnika, kako bi se pregovori razvodnili. Gdje je nestao Josip Klemm, jedan od značajnijih članova Stožera (pregovori i logistika). Propao je u Zemlju i pojavio se sa druge strane, u Japanu! U ključnom trenutku početka pregovora s Vladom RH! Znate, imao sam nekakvu ljudsku potrebu pretući tog branitelja, u znak konkretne podrške premijeru RH, ali su me prijatelji upozorili da je Klemm snažniji od mene i da ima pod kontrolom 800 zaštitara. I da nitko od njih nije bivši pobunjenik iz Krajine, niti "borac iz BiH"! Takav Klemm podsjećao je Vladu RH da su branitelji na neki način vojna sila, sa oružjem i bez njega, i da nije pametno zanemariti njihove zahtjeve. Ekipu "države" pojačao je i Bojan Glavašević, moje veliko razočarenje. Možete li zamisliti tu sramotu u Vukovaru, taj strah premijera RH od branitelja RH. Ministri Predrag Matić i Ante Kotromanović bojažljivo su ušetali na glavni ulaz, a Premijer se pojavio kroz katakombe, negdje od garaža, kao neki nezadrživi novinar, koji uvijek pronalazi dobar izvor informacija. Naravno da bi bilo prirodno da se predsjednik RH osjeća najsigurnije u prisutnosti branitelja RH, ali to nije tako. Zašto? Milanović se zaista uživio u svoju ulogu novinara, pa se cijelo vrijeme iščuđavao svim informacijama koje su iznijeli branitelji. Nestali nisu popisani! Ma jeli to, ljudi, moguće? Što rade Milanovićevi ministri? Što rade Crveni na plavom Dunavu? Sovjetska imperija davno se raspala. Znamo da su i mnogi Srbi branili Vukovar, ali moram naglasiti da se ipak događa jedna nevjerojatna pogreška u odgovarajućem dizajnu svih tih međunacionalnih odnosa u Vukovaru i u RH. Situacija je takva da se ispred države može pojaviti samo Nikola Štedul, a prva rezerva može biti Ivo Josipović, koji RH prezentira formalno. Pri tome je problem što imamo predsjednika koji je izjavio kako je lijepa partizanska kapa, ali znakovito šuti o hrvatskom grbu, kojega formalno prezentira, koji mu trenutno daje političku moć i utjecaj arbitra. Naime, srpski zetovi Predrag Matić i Željko Sabo mogu zastupati samo kukuriku MORH i trenutno crveni Vukovar - možemo reći da nisu dostigli niti taj nivo. Ali, nije normalno da se pojavljuju u međunacionalnim pregovorima. Bit ćemo sretni ako se ti ljudi međunacionalno pomire unutar sebe i da imaju kvalitetne međunacionalne odnose i suživot unutar svoje obitelji. Iako se to njima tako ne čini, ovdje nije riječ o odnosu RH i srpske manjine u RH, jer takav odnos po Ustavu i ustavnim zakonima mora biti konzistentan s pozicijom hrvatskog naroda u RH, kao nacionalnog temelja RH. Konzistentan i sa sveukupnim naslijeđem Domovinskog rata i njegove narušene nacionalne simbolike. Dakle, sve se u konačnici svodi na odnos Hrvata i Srba, pa srpski zetovi ne mogu predstavljati Hrvate, kao što hrvatski zetovi ne predstavljaju Srbe. Vjerujem da ste čuli vic kako je u Vladi RH toliko Srba i toliko Hrvata oženjenih Srpkinjama da bi u Banskim dvorima trebalo uvesti ćirilicu kao prvo pismo. Sve su to čudne špijunske igre u obavještajno provaljenoj RH. Pola nacije i svi bezvjernici uključeni su u famoznu beogradsku Kontraobavještajnu grupu u RH, koja je načeta u aferi Labrador, ali zapravo nikad nije eliminirana. Nekako sam se prisjetio genijalnog srbijanskog filma "Balkanski špijun". Nezaboravni Danilo Stojković i podnošljivi Zvonko Lepetić u podrumu odgrću ugalj i pronalaze svoj skriveni dragulj, sliku druga Staljina. Mnogi Hrvati slično obožavaju Antu Pavelića. Naravno da imam njegovu sliku u svojoj obiteljskoj kući, sklonjenu iznad bračnog kreveta, ispod opakog akta Merylin Monroe. Supruga tolerira Merlinku, jer kada ju makne, nacrta se Doktor, ozbiljan poput tragičnog vremena u kojemu je živio. Kada nešto ne mogu proniknuti, odem u svoju spavaću sobu i konzultiram se sa vječitim počasnim predsjednikom RH. Kada mi je teško, opet je tu Doktor, da zaliječi dušu. Pustimo na stranu sve priče, ipak je Ante Pavelić naš, najpoznatija žrtva jugoslavenske Udbe. Ako nije bio veliki Hrvat, zašto ga je Udba ubila? Kako to da najedanput spominjem našeg najpoznatijeg Doktora? Što me muči na marginama sukoba branitelja Vukovara i novog okupatora? Negdje iz prikrajka znao sam s velikom nadom gledati za sinom Siniše Glavaševića, nadajući se da će nastaviti karizmu svoga oca. I zaista, uslijedio je poklon kojemu se nisam nadao. Bojanova majka bila je muslimanka, pa Bojan nakon Vukovara nije pobrao batine u Zagrebu, nego je zajedno s rodbinom po maminoj strani preživio četničku agresiju na Prijedor. Kada sam to doznao, veselo sam otrčao do Doktora i priopćio mu da nade ima i da se pojavio novi pomiritelj muslimana i katolika na ovome prostoru. Kao što to Beograd inače tvrdi, naravno da je na području NDH sve uvijek referentno sa NDH. Priželjkivao sam da se u toj generiranoj pometnji između muslimana i katolika u BiH pokrene zaboravljena pravaška opcija Hrvata kao nacije s dvije vjere, što bi spriječilo nacionalno osipanje i ovakve sukobe između Hrvata i bosanskih muslimana u zajedničkom entitetu u BiH, kao i pretvaranje paradržavne Republike Srpske u novu srpsku državu. Otišao sam u spavaću sobu i skinuo Merlinku. Imao sam nekakav osjećaj da Doktor zna što se događa i da dijeli sa mnom moju nadu glede Bojana. Tužno je da današnji bosanski muslimani nazivaju Hrvate ustašama, a nekada su se masovno svrstali uz Doktora. Hrvati i muslimani Prijedora bili su za NDH poklani od strane partizana i četnika. Pa opet, ponovno, za vrijeme agresije Srbije i posrbljene JNA na BiH. Bista Jovana Raškovića ispred prijedorske "opštine" postala je simbol "srpskog Prijedora". Jadna nam naša majka i naša politika. Bojan Glavašević konačno se sklonio u Zagreb. I što je slijedilo? Kao ustaša starog kova, uronjen u zamisli našeg pokojnog Doktora, očekivao sam da će Bojan pozvati na nacionalno objedinjavanje Hrvata obje vjere. Kad tamo, Bojan Glavašević zapravo ne pripada niti jednoj vjeri. I još je postao asistent Milorada Pupovca! Zemljo, otvori se! Znate, nešto mi tu ne štima, ali o tome nekom drugom prilikom. Nego, koga je zastupao Bojan Glavašević na sastanku u Vukovaru? Koga zastupala Vlada RH?

 

*** Zahtjevi Stožera za žurno postupanje i donošenje odluka:

1. Maknuti sve postavljene dvojezične ploče

2. Hitno obustaviti istražne radnje i postupke protiv članova Stožera, branitelja i civila osumnjičenih za skidanje ploča te djelatnika MUP-a

3. Moratorij na primjenu Zakona o nacionalnim manjinama do provedbe sljedećeg popisa stanovništva u kojem će sudjelovati i članovi braniteljsko-stradalničke populacije, članovi udruga koji su sastavni dio Stožera te članovi određene komisije EU

4. Proglašenje Vukovara mjestom posebnog pijeteta po svim točkama projekta

5. Usklađivanje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina sa europskim standardima, a koji iznosi zastupljenost veću od 50 posto jedne nacionalne manjine na određenom prostoru.

6. Izvješće DORH-a o procesuiranju ratnih zločinaca za zločine koje su počinili nad građanima grada Vukovara 1991. godine te podnošenje optužnice protiv agresorske vojske JNA za prekomjerno granatiranje Vukovara

7. Hitno pokretanje postupaka i radnji vezanih za pronalaženje nestalih osoba kako na širem području grada Vukovara i RH tako i u Republici Srbiji.


Autor: Tvrtko Dolić
Dnevno.hr, 19. listopada 2013.

POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE: "USTAŠE SE I USTAŠE!!!

Pokret aktivnih veterana branitelja Hrvatske poziva sve udruge hrvatskih branitelja da su dužne bez odlaganja ujediniti se

Svaki uzoran branitelj, kao čovjek, budno i brižno svakog dana čuva svoj narod. Očinski je zaštita i na raspolaganju svakom članu zajednice koji voli Hrvatsku, što je uvjet dostojanstvenu čovjeku. Dijete osjeti zaštitu Oca, Stvoritelja, pa žive radosno i veselo zajedno. Otac i djeca se razumiju i bez komuniciranja pomoću riječi, neformalna konverzija zajedno ih povezuje u jednu cjelinu i osvjetljava zajedničku bit. Uglavnom, čovjek sam izaziva patnje, po želji i inverziji, kada zamjeni uloge Otac – sin, kada je zaveden od maskiranog lucifera. Uvijek, nakon zahvalnosti za očinsku ljubav čovjek osjeti toplinu i garanciju za život. Otac upozorava i čuva od zamki, naročito pomoću riječi pojedinac može biti medij kako dobra tako i zla. Dakle, uz Oca lako je čovjeku prepoznati i po volji odlučiti čiji će medij biti, a lucifer bez ljubavi samo je varka i konačan. Otac i djeca skupa su snaga – ljubav, što čovjek osjeti i doživljava konkretno, a zlo je beživotno, samo preko svojih medija servira otrovnu maglu. Otac je izvor, a sin iz ljubavi život na Zemlji, koji teče beskonačno. Uzorni branitelji su također očinski raspoloženi i snaga kada su zajedno, jer znaju da zlo ne spava, samo razdvaja i urušava. Eto zašto ova spoznaja pretpostavlja zajedničku budnost. U očinstvu su ukupna pravila za život, koja potiču da se pomoću rada i reda život živi. Dakle, svakog dana rad i uredno ponašanje čuva život, a ne postavljena zamka da je rad i rađanje posljedica grješna čovjeka, što izaziva reformaciju pravila „zemaljskih autoriteta“. Čovjeku je dovoljno ovo uvidjeti da bi pobijedio zlo i živio sretno u zajedništvu s Ocem. Branitelji, kao čuvari samopouzdanja svoga naroda, poticaj su i uzor svojoj djeci da se ne bi ognjišta gasila. Neobrađena polja nezaobilazan su uvjet životu, ali i izazov neradniku – okupatoru, zato Hrvat radnik dodatno mora naučiti braniti svoje, jer kroz povijest Hrvata hrvatski narod toliko je desetkovan. Usporedbe radi u desetom stoljeću Hrvata je bilo dva miliona i četiri sto tisuća, a Engleza milijun i osamsto tisuća, danas Hrvata ima četiri milijuna i petsto tisuća, a Engleza pedeset i dva milijuna. To znači da Hrvati puno puta nisu bili uspješni branitelji. Cilj ovog Pokreta hrvatskih branitelja je da Hrvati ubuduće skupa rade i zarađeno čuvaju – brane. Uzorni branitelji su akcija i preventiva, a ne samo veterani, jer za život se treba dnevno brinuti, što priliči uzornu ocu, a zasluge za život pokazati. Uspješni branitelji su uvijek zbir hrabrosti i viteštva, žrtvovanja. Pascal, također, ističe kako je zbog okupatora – neradnika na Zemlji puno puta sila – pravda, dakle, sloboda je spoznata nužnost i zaslužuje se. Branitelji su odgovorni kada neprijatelj i pokuša napasti, jer mogu kada djeluju skupa spriječiti preventivnim djelovanjem. Za obranu braniteljima je tehnika tek pripomoć, dakle oružje bez organiziranih branitelja neće pomoći. Ukupna logistika se zarađuje u poljima, šumama, moru i tvornicama, a ne mirovinama na koje se oslanjaju neki veterani, pa više ne lože vatru niti zalijevaju cvijeće, što je pogubno. Koga danas hrvatski branitelji veterani mogu obraniti i kao vojnici kada su pozatvarani i poniženi, kako mogu biti uzor svojoj djeci kada su dozvolili da ih se podjeli na devetsto udruga. Hrvatski veterani domovinskog rata su bili dobri onda …, a tko će danas i sutra ložiti vatru da se ne ugasi …, zamka koju nisu prozreli još ni danas mogli su se uvjeriti da je to posljedica nejedinstva – rascjepkanosti hrvatskog bića. Zato danas Pokret aktivnih veterana branitelja Hrvatske poziva sve udruge hrvatskih branitelja da su dužne bez odlaganja ujediniti se. One koje to ne učine svjesno ili nesvjesno diverzija su na hrvatsko biće. Dakle, gledano i ljudski, branitelji su zbir snage – zajedništva kada su dnevno aktivni i svakog dana čuvari. Danas u Hrvatskoj neki relativiziraju, izjednačavaju po krivnji okupatorske vojske i hrvatsku vojsku, koja je braneći svoja ognjišta, u Hrvatskoj ratovala, za razliku od okupatora koji su kao pošasti dolazili u Hrvatsku ništiti hrvatsku slogu i narod eksploatirati. Naročito danas, i nakon toliko opomena, toliko je u Hrvatskoj rascjepkano jedinstvo hrvatskih branitelja da ne mogu služiti svrsi. Netko je podijelio pa vlada. Zajedništvo je cilj i garancija da ćemo raditi – živjeti da bi smo imali što čuvati. Svako slovo ovog teksta uvod je i poticaj u pravcu osvješćivanja Hrvata, da shvate zašto su još u 12. stoljeću Mađari zbog svojih pretenzija izjavili da se ustaše Hrvati pod vodstvom Ivana Paližne u Hrvatskoj, i to protiv njih kao eksploatatora Hrvata. Mlečani su također izjavili kada su Hrvate najviše uništavali da se ustaše Hrvati, ustanak – ustanik – ustaša, samo zato da se obrane od zla. Naročito su Srbi često koristili riječ ustaša i to s razlogom. Svaki put nakon okupacija – eksploatacije i fizičkih uništavanja, Hrvati su se na svojim ognjištima u Hrvatskoj ustajali zbog obrane od vandala, a Srbi primijetivši da se Hrvati ustaše protiv njih kao osvajača Hrvatske, upozoravali su sami sebe da se dodatno vojno angažiraju pod nazivom operacija SPALJENA ZEMLJA. Izjavljivali i istim poklicima i planom postupali su i za vrijeme zadnjeg domovinskog rata da se ustaše Hrvati, jednako kao i za vrijeme drugog svjetskog rata. Dakle, zapravo Hrvatima je to ozbiljna opomena i upozorenje i danas, srpska lozinka kada vrište da se ustaše protiv njih ustaju, istina je da su u Hrvatskoj i danas prisutni po ideji pravoslavne crkve tendencijom da budu okupatori Hrvatske, jer po pravilima pravoslavnih crkava Srpska pravoslavna crkva može biti samo u Srbiji, a Hrvatska pravoslavna crkva samo u Hrvatskoj. Dakle, okupatorima kroz povijest nije po volji što se Hrvati usude ustati protiv njih kao neprijatelja, koji bi okupirali Hrvatsku i eksploatirali Hrvate, pa zato Hrvate ne vole, nazivaju i hrvatsku djecu ustašama. Dakle Srbi su i danas u Hrvatskoj tendenciozno orijentirani, jer im se pljačkanje u Hrvatskoj osladilo, što svaki hrvatski vrabac dobro zna zašto se Hrvati ne bi smjeli ustajati protiv njih, dok ih Srbi i biološki uništavaju. Oni su umislili da Hrvati moraju biti pokorni, zato su i ratovali u Hrvatskoj pod nazivom ništa manje nego spaljena Hrvatska - ukoliko se Hrvati ustanu, vrište USTAŠE SE USTAŠE!

U Zadru, listopad  2012. godine

 Pokret aktivnih veterana branitelja Republike Hrvatske

POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE

PROSVIJEĆENI I NEPROSVIJEĆENI DIKTATORI  KAO VLADARI  KROZ STOLJEĆA HRVATIMA 

Drina - granica civilizacija

Čovjek, sudjelujući u dijalogu, pretpostavlja Izvor Života. Dakle, u dijalogu - čovjek ili jedan narod potiču, iznalaze rješenja za opće i osobno dobro.

Neprosvijećeni diktator ne zna slušati pa nema što niti reći. Sve ukazuje da je neprosvijećeni diktator odraz nereda, radi osobnih koristi, bezdušan je i uzrok urušavanju jednog naroda. Isti narod zaslužuje patnje koliko je dopustio zlu da se nametne pravilima života. Neprosvijećeni diktator materijalist koristi psihologiju za mase, diplomatski, bezdušno pritiska –istiska čovjeku dušu, stvarajući i pretvarajući ga u beživotnu masu. Kao bezdušan materijalist bez Ideje – Života, u agoniji vergla u . . ., dvoličan je - podvojena spodoba i uvijek potencijalni ubojica.

Ukoliko vladar nije bezdušan materijalist, nakon obećanja narodu, zbog kojih je izabran za vladara, nije ispunio obećano, dužan je odstupiti s funkcije – odstupit će. Napomena, bezdušni materijalisti biračima, sve nude - ništa ne daju, jer su učenici vampira istočno od Drine, pa diplomatski komuniciraju s narodom kao okupatori, kao bezdušnoici uništavaju život radi materijalnih koristi. Bezdušne materijaliste nije briga što se pomoću laži i lukavština ne može postići dobro za narod, državu.

Dakle, pored takve sudbine kao sadržaja i uzroka, čovjek teško može vjerovati u obraćeništvo materijalista. Kao što se ne može vjerovati  hrvatskim tajkunima, opasni su kao i okupatori, jer lažu dok grabe nezarađeno.

Smisao ovog teksta je da Hrvate potiče na dijalog, kako bi  osnažili svoj duh . . ., potom da više vide, kako rutinirane varalice žele samo moć pomoću vlasti i materije. Dakle, materijalisti po Hrvatskoj kao „obraćenici“ i dalje lažu, a kao žrtve srpskog okupatora robovi su privida: i preko nekoliko srpskih tita dvojnika, ispred kojih nije postojao tito kao Hrvat. Utoliko i dalje koriste sjećanja na nepismena radnika Tita iz „ Zagorja“,  dok urušavaju Hrvatsku.

Preko tita dvojnika radi cilja! Garašanin i Karadžić tendirali su širiti srpske granice i pomoću štokavskog govora pomičući ih do crte Virovitica - Karlobag. Što je Milošević konkretno, vojnom silom pokušao realizirati, a što nakon neuspjeha Srbi sa svojim mentorom SPC i bezdušnim hrvatskim janjičarima žele realizirati i danas, ne odustaju.

Na njihovu žalost rijeka Drina ponovo je granica i preko koje neće više gurnuti nevine i naivne u još koji svjetski rat. Oni kao materijalisti otklanjaju, odbijaju svaki grijeh, jer nakon negiranja duše, radi materije, bezdušni su. Dakle, laž podvaja čovjeka i stvara dvojnika, što je uzrok i diplomatskom stilu komuniciranja, zbog čega se gubi čovjek. 

Podvojene spodobe se tvore pomoću psihologije za mase, tendenciozno se narod pretvara u masu, postvaruju ga kao što su i sami, da bi mogli istim manipulirati kao stvarima. . . , čovjeku uništavaju samoinicijativu.

Eto zašto Ivo Josipović ne razlikuje hrvatske ustanike branitelje Hrvatske i Srbe okupatore Hrvatske … 1918. godine. . ., u Drugom svjetskom ratu do1945. godine i nedavno u Obrambenom domovinskom ratu 1990. godine . . ., kao okupatori se čude zašto se Hrvati ustaše protiv njih. . .

Neka vlastodršci Hrvatske ispitaju koliko i danas potomci srpskog okupatora uzimaju novca iz hrvatskog proračuna, u koji uplaćuju potomci Hrvata iz Drugog svjetskog rata i Obrambenog domovinskog rata, a ne diplomatski zaobilaze prave teme i prodaju maglu, da se Hrvati ne bi dosjetili.    

Ipak zastupnici života pobjeđuju, jer ne lažu, ne kradu i ne ubijaju, i zato su život na beskonačnom putu u odnosu na suprotnu stranu koja laže, krade i ubija pa su zato konačni, zastupnici smrti.  

Suprotno, prosvijećeni diktator svoj narod potiče na dijalog  i diktatom prenosi spoznaju, poučava narod što su vrijednosti kao temelji životu na beskonačnom putu, da se radeći gola egzistencija pretpostavlja,  dok,  potičući na dijalog, i diktatom prosvješćeni vladar narod svoj i više osvješćava . . . riječ – dijalog – djela. 

 Učesnici u dijalogu prepoznatljivi su, jer se koncentriraju i slušaju: učenici učitelja a učitelj učenike, uspostavljaju vezu, poštuju osobnosti u zajednici, radi veselja i daljnjeg djelovanja u svojoj državi.

Dakle, život se unapređuje i živi dijalogom. Hrvatski narod, naročito zadnje stoljeće pod pritiskom  je okupatora,  neprosvijećenih vladara iz redova orijunaša,  solunskih boraca. . . i „Strosmajera“, pomoću kojih se  pomicala granica zapadno od Drine i zatirao hrvatski jezik, pa kao takvi serviraju Hrvatima vladare da im diktiraju da postanu bezdušni kao što su i sami, samo radi osobnih koristi, dok zajednici ruše temelje. Zatiranje vrijednosti pogubno se odražava po hrvatskim gradovima i selima.

Nema dovoljno odlučnosti kod Hrvata pa se trend nastavlja, iako su prozreni kao vladari negativci koji uvjeravaju i pomoću dvojnika tita s potencijalnim okupatorima, kao trabanti operativci iz UDB-e i dr. koje bi trebalo svrstati po njihovim maskama, dok se i danas uvlače u Hrvatsku  Stranku prava,  Seljačku stranku, Društvo političkih uznika. Uz napomenu: politički uznici kao uzorne moralne osobe trebaju se više aktivirati u Hrvatskoj, prokazati pojedince iz svojih redova koji su, kao produžene ruke po uputama vladara, rascjepkale kompaktnost Društva političkih uznika kakvo je bilo 1990. godine, kao što čine i s braniteljima Obrambenog domovinskog rata, kao i s ostalim strankama da ne budu sklone hrvatskom zajedništvu.

Sve to  rastaču armijom – pionira po uputama i modificiranim šablonama iz bivšeg SKJ, i tajnom milicijom UDB-e. A naročito djelatnim nosiocima SDP, sljednice iz SKJ-u, što pokazuju da su djelatni izdanci iz trula panja, i danas djeluju dakako kao bezdušni, kao repovi skloni su varati nevine i naivne duše, srpskim diplomatskim stilom. Vlastodršci uglavnom i u drugim strankama HDZ-u, HNS-u, pioniri su SKJ koji također po zakonima o lustraciji ne bi smjeli djelovati u hrvatskim strankama. 

Diplomatsko komuniciranje posljedica je laži naroda istočno od rijeke Drine, koji su davno odlučili služiti materiji,što im se kao bumerang vraća u negativnom smislu, s razlogom su ti narodi nazivani vampirima.

Hrvatski janjičari, nesvjesno diplomatski, komuniciraju s hrvatskim narodom. Dakle, sofiste ne zanimaju afirmativna djela i život, po cijenu . . . Slijepi kao Neron, Lenjin i slični, ovjekovječili bi sebe na taj perverzan način.   

Kako zlo ima tendenciju širenja, spomenuti vandali širili su svoju izopačenost i zapadno od rijeke Drine, prema jugu i sjeveru. Zatečeni narodi na područjima i dalje od Austrije uvjerili su se u njihovu izopačenost: da njihova riječ ne znači ništa, da samo kradu i ubijaju. S njima se ni onda nije moglo komunicirati i uspostaviti dijalog kao bezdušnicima, samo su se usmjeravali protiv života, sijali beznađe i smrt. Zato  u tom neredu koji se širio i zapadno od Drine komuniciralo se posebnim diplomatskim stilom, jer riječ je o posebno opasnom zlu, da bi se kako-tako osluhnulo njihove uvijek podle namjere.

Zato i danas s njima treba samo diplomatski komunicirati i ne dozvoliti im . . .

Ali kao osvajači, materijalisti znaju da je jezik rad duha jednog naroda i po jeziku je narod specifičan, pa vrše pritisak na duh, gdje laž caruje nema duha, eto zašto robovi privida postanu  bezdušni.

Za istaći je da se „ hrvatski „ vlastodršci u Hrvatskoj služe diplomatskim stilom kao da su okupatori, pa lažu. . . što se diktiranjem i preko kvazi intelektualaca hrvatskih - vladara u Hrvatskoj negativno odrazilo i očituje se na hrvatskim prostorima.

Ističući danas Srbe kao manjinu u Hrvatskoj, po šabloni iz prošlosti do 1990. godine, s kojom se podgrijava kako će djelovati današnji vlastodršci u Hrvatskoj. Preko hrvatskih vlastodržaca služe se psihologijom za mase, radi svojih koristiti kao materijalisti . Sreća je što su spletom okolnosti, prozrijeti pa danas nisu u povoljnoj situaciji, u raskoraku su s vremenom, ispunio se dovoljan razlog pa su Hrvati uvidjeli da je diplomacija zamijenila normalan jezik duše - čovjeka. 

FAŠIZAM (fascio) ASOCIRA NA SLOŽNO DJELOVANJE JEDNOG NARODA

Anarhizam pretpostavlja da se čovjek može slobodno ponašati, sve dok ne ugrožava svojim radnjama drugog pojedinca ili jedan narod. Pierre Joseph Proudhon zaključuje: „Pravda je snaga duše“.

Snaga duše je odraz reda što je pravedno. Redom, radom i disciplinom čovjek snagu skuplja i živi (I. B. ).  

Redom, radom i disciplinom snaga se skuplja i održava. . . , znači živjeti po pravilima ŽIVOTA, a pravda proporcionalno pokazuje snagu . . . u odnosu - po djelima, žrtvovanju. 

Suprotno Proudhonu, Lenjin i svojim djelom Materijalizam i empiriokriticizam ustrojava robove materije protiv života, poticao je zlo koje je   doista uništavalo i desetkovalo brojne narode, kao i kulture naroda, s kojima se tendenciozno eksperimentiralo i silom ih se guralo u Lenjinove - ruske okvire, što je izazvalo tragedije i rijeke prolivene krvi, a sve da bi se podvrglo „male i slabije“ Rusiji. Tu šablonu doslovce je koristila i sestra Srbija, tako se ponašala prema svojim susjedima koje je podjarmila i prema željama SPC-e.

Lenjin smatra da je materijalizam pozitivna osnova ateizma i poricanje religije . . .,  nema potrebe govoriti koliko je materijalna supstancija bila veliki prijatelj ateista svih vremena. . . ističe Lenjin.

Eto poticaja i uporišta zlu, kada nema duše-duha, nema ni prepreke: zašto u ime koristi ne opljačkati i ubiti milijune ljudi, kao što su to učinili Lenjin i Tito. Utoliko, država i stranka kao sredstvo poslužile su im da realiziraju svoje želje na planeti Zemlji.

Hrvati svoju zajednicu, zajedništvo moraju štititi pomoću države kao institucije, a ne da u ime nekih Lenjina, Tita. . . „država“ zakonima i ustavima ruši zajedništvo. Sudbina nije puka predodređenost, već činjenje i  dočinjavanje . . . što se voluntarizmom demonstrira na terenu... Hrvatsku ne ruše oni koji su je stvarali, već oni kojima nije i po volji. Znači, ustrajnim činjenjem živjeti po pravilima života – jednako je čuvati hrvatsku zajednicu. . . , a opomena i Lenjin, i Tito, i Srbi i. . . da budu Hrvatima, kao nevještim trgovcima u odnosu na okupatore, koji su prodefilirali Hrvatskom kao materijalisti.

Ako je oslobodilački rat za Hrvate bio 1990. godine, kakvi su bili 1918., 1945., 1971. godine. Evo razloga za samokritiku i novu sintezu kako se Hrvati moraju, a ne znaju lustrirati i biti bolji na beskonačnom putu Života.

Hrvatima nedostaje odlučnost i odgovornost u ime sudbine koja pravda ime…, Hrvati žive i u selima ravnica, planina i otoka, a polovica Hrvata u emigraciji, koje su protjerali gosti – uljezi, kada su doselili u hrvatske gradove. Ako se ističu samo uljezi u hrvatskim gradovima pod nazivom građani, što je sa Hrvatima sa sela . . ., što je s onih  5 milijuna u emigraciji, kako bi ih krstili ili odkrstili . . . materijalisti, ateisti agnostici, . . . 

Vratimo se ovom tekstu kao poruci, Hrvati koji misle da nisu odraz materijalizma, a djelima pokazuju da jesu, ipak dovoljno ne prihvaćaju križ, koji svijetli nakon žrtvovanja u ime Života. . .       

Ivo Josipović i Zoran Milanović kao formalni zastupnici hrvatske zajednice, prema očigledno – konkretnom su i odgovorni, skupa sa crkvenom vlasti.

Hrvati su i danas u agoniji, pod pritiskom, nemaju pravo na rad u Hrvatskoj, što je pogubnije nego samo iseljavanje iz Hrvatske, jer natalitet je garancija opstanka. 

 Hrvatski vladari u Hrvatskoj koriste šablone okupatora… pa se ZAJEDNICA, koja je uvjet svakom pojedincu, tretira kao podređena pojedincu, a što je diverzija. Dakle, hrvatski zastupnici, po očiglednom – konkretnom,  prepoznatljivi su kao loši vladari iz svjetovne i iz crkvene vlasti, i odgovorni - jer su uzrok i biološkom nestajanju hrvatskog naroda.

Materijalisti, pojedinci ateisti i agnostici, su hedonisti, ne mogu odoljeti egu svome (egoizam je odraz materijalizma), pa  nesvjesno, samodopadno, kao kipovi prezentiraju svoju zakržljalost i preko sredstava za javno informiranje, točno kao da ih Lenjin i Tito i dalje svojim šablonama (smećem) hrane . . . 

 Čovjek se teško odriče starih navika i kada je na vidiku novo, bolje,ali. . .  mana i vrlina čovjeka jest što se može naviknuti ili odviknuti, a što materijalisti znaju i koriste na osjetilnoj razini – zbog sebe.  

Tako naviknuti funkcioniraju i operativci UDB-e, policajci Velike Srbije, u agoniji . . .  i dalje se klanjaju mrtvoj materiji. 

Eto, kako i zašto je nastao materijalizam, crv koji rastače i hrvatsko biće, naročito od 1918. godine, koji pomoću države i stranaka kao sredstava … milom i silom sugeriraju laži, krađe i ubojstva … po uputama mračnih. 

Naivne hrvatske idealiste zato i tako, u osnovi,  su okupatori materijalisti proganjali i desetkovali, a zajednica je ostala bez vođa iz naroda svoga; samo po milosti opstao je i spoznaje.

Tko laže, taj krade i ubija, svojstveno vampirima,  bezdušnim spodobama . . . , koje to rade blefirajući. A što su Hrvati spoznali: da se čovjek nema razloga bojati bezličnih spodoba, koje zapravo i nemaju snage već samo obmanjuju i navikavaju prema svojim potrebama.

Tako su . . . okupatori šablonama materijalizma i uputama Srpske pravoslavne crkve, kao mentora, narušavali hrvatsko opće dobro od 1918. do 1941. godine, pa od 1945. do 1971. godine, potom od 1971. do 1991. godine, stalno su na hrvatskim teritorijima vodili agresivne ratove – „spaljena zemlja“, a preko ostataka svojih manjina modificiranim stilovima narušavali hrvatska ognjišta, kao okorjeli robovi materijalizma.

Slično sličnom teži. . .  ili navikom prilagodi. . ., a samokritički, zarađeno uvijek je  adekvatno uloženom. Hrvatima dođu u goste nepozvane lutalice, probisvijeti… pa smišljeno potiču trgovinu, drogu i kocku, a ne rad i proizvodnju.

Trgovine kakve su u Hrvatskoj sigurno vode u beznađe, jer se temelje na laži, krađi i ubojstvima, što kontroliraju bezdušni materijalisti koji su za najgnusnija zla djela nagrađivani, kao Lenjin, Tito i dr., . . .  i slavljeni od „masa“, što su više ubijali slijedili su viši činovi. Kriterijima materijalizma unaprijed su otklonili počinjeni grijeh . . . A poklonici materijalizma. . .  fašizmom i antifašizmom zamutili su . . . da bi  prikrili materijalizam i njegove nosioce, koji su nagrađivani za laži, više za lopovluk, a najviše za ubojstva. . . ; ali isti prevareni za dušu lajali su i lajat će u mukama na tamnu stranu Mjeseca. Evo kako materija ne pomaže, naprotiv urušava temelje, a što se iščitava na dlanu svakog pojedinca koliko je žrtvujući bio na strani života. Dovoljno je biti samokritičan, i odgovor slijedi, čovjek čineći: sebe svrstava i sam sebi sudi, uvijek sam sebi . . ., bez samokritičnosti čovjek samo životari od laži . . .  do pakla.

Što je potrebno i srpskoj manjini u Hrvatskoj i SPC-i koja ih usmjerava po pravilima materijalizma. Pored ostalih manjina koje žive u harmoniji s Hrvatima u Hrvatskoj, srpska manjina po navici radi koristi htjela bi biti i iznad hrvatskog naroda, pa  zbog takvoga ponašanja nije zaslužila niti da se spomene. I danas je samo  solidarna s bivšim srpskim trabantima Hrvatima, operativcima velikosrpske UDB-e, ateistima i agnosticima,  kao tendencioznim trovačima.

Vidi „čuda“, kada je riječ o materijalnim bogatstvima Hrvatske, opet materijalisti - antifašisti . . . trgujući zadnjih 20 godina, najviše su ugrabili. Naočito u ovom  segmentu su rutinirani i demonstriraju fašizam, koji nije ni onda ni sada dobro došao u Hrvatsku, jer skupno kao takav potkopava temelje, i narušava slogu Hrvata. . . , složni okupatori – fašisti. Koja ironija, skupa s nepozvanim gostima, ustrojeni fašistički silno su se okoristili, dok im Hrvati služe kao predmet za ismijavanje. Za to su Hrvati, kojima se narušava jedinstvo kroz povijest, sami krivi. Spoznali su da se trebaju vratiti redu, radu i disciplini radi Života na beskonačnom putu.

Rekapitulacijom u ime budućnosti: hrvatski janjičari su tu, još nisu lustrirani ni obraćenici, jer za njih počinjeni grijeh i dalje ne postoji, zato ubuduće biografija i djela trebaju biti kriteriji – za Hrvata. 

Materijalisti ne pretpostavljaju golu egzistenciju, pa se lako pretvaraju u trgovce, kockare  što proturiječi pravilima života, kao robovi privida služe se. . . i ratovima radi koristi, ako je 1991. godine bio oslobodilački rat u Hrvatskoj, kakav se rat vodio na hrvatskim teritorijima 1918., 1941., 1971. godine i zašto… Npr. u hrvatskom Borićevcu, Zrinu i drugim mjestima, u vampirskom balu sudjelovali su Đoko Jovanić i Jovanka Budisavljević, koju su podmetnuli janjičaru Josipu Brozu, nepismenom probisvijetu, Lenjinovom šegrtu operativcu, zastupniku materijalizma. Antifašizam se u Hrvatskoj veliča onda kada uljezi stvore neslogu u Hrvatskoj, baš zato i danas dobro profitiraju. Materijalistima, ateistima, agnosticima i. . . stranke služe kao sredstvo da dobro trguju i rastaču Hrvatima dom i domovinu, podmećući im nazive fašizam – antifašizam, kao zamke, baklje, bezdušni nosioci materijalizma. . . 

 U prilog zajedništvu Hrvati dijaspore nisu dovoljno skupa s Hrvatima u Hrvatskoj. Tko i zašto ih se razdvaja preko fašizama – antifašizma da se i dalje raseljavaju? A gdje je hrvatska emigracija koja je o povratku sanjala jedno stoljeće… ?

Dakle, Lenjin-Tito i njihovi sljedbenici su mrak, uzroci silnih žrtava, carevi su smrti, opomena u agoniji . . .  urlaju i laju na mjesec, završavaju konačno.  

Gradovi za lažove i lopove naročito bez tvornica, utočišta su . . . isti ne žele lustraciju, i odgovara im trgovina i mrak . . .,                    

 http://slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/224253/Default.aspx

Zagreb - Zadar, listopad 2013. godine

POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE

U DOMOVINI SMO , I 14 PUKOVNIJA HOS-a SE JAVLJA NA PRIJAVAK

ZAKLJUČCI  - KOORDINACIJSKO OPERATIVNI TIM RH

Dana 09.10.2013.g. u Zagrebu je održan sastanak KOORDINACIJSKO- OPERATIVNOG TIMA RH uz nazočnost predstavnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i najšire braniteljske populacije, na kojem su doneseni sljedeći zaključci:

1. Potvrđuje se i proširuje zajedništvo stradalničke, braniteljske, hraniteljske te moliteljske populacije, i kroz to zajedništvo odlučnost, da se u narednom vremenu odlučno suprostavimo nerazumnoj politici Vlade RH-e  kako spram Vukovara tako i gotovovo svih segmenata društva u cijeloj Hrvatskoj.  

2. Zahtijeva se od Vlade RH-e da u roku 14 dana naloži uklanjanje preostale dvojezične/dvopismene ploče sa zgrade PP Vukovar, koja kao simbol stradanja  još uvijek frustrira i time nanosi štetu zdravlju direktnih stradalnika Domovinskog rata, sa osobnim iskustvom stradanja te članovima njihovih obitelji kao i velikom broju svih onih u RH koji shvaćaju problem. Ukoliko se to ne učini, branitelji iz cijele Hrvatske, zajedno sa hraniteljima, to će učiniti u cilju zaštite branitelja, stradalnika i građana Vukovara ,jer VUKOVAR JE HRVATSKA.

3. Zauzima se čvrst, jedinstven stav da će se povodom dana sjećanja na žrtvu Vukovara koji se kolonom sjećanja obilježava 18.11., isti održati u organizaciji branitelja, stradalnika i građana cijele Hrvatske , pod motom "Vukovar mjesto posebnog pijeteta-bolje časno umrijeti nego sramno živjeti" ,te da se odavanje posebnog pijeteta ove godine proširi i na Škabrnju.

 Predstavnicima vlasti koja je uzrokovala ovakve traume, iskazat će se nepoželjnost njihove nazočnosti u Vukovaru u te dane.

4. Unatoč svim prijeporima i razilaženjima pozivamo i apeliramo na predsjednika Republike Hrvatske dr. Ivu josipovića da pokuša inicirati dijalog u društvu o svim spornim pitanjima a naročito da taj dijalog pokuša inicirati sa vladom RH-e.

5. Zahtjevamo da se svi suspendirani policajci i policajac protiv kojeg je podnesena kaznena prijava ODO, koji su vršili nadzor dvojezičnih/dvopismenih ploča u Vukovaru vrate na posao i da se protiv istih obustavi disciplinski postupak jer je notorna činjenica da se sa stajališta  legalnog i legitimnog, nisu stekli svi uvjeti za postavljanje dvojezičnih/dvopismenih ploča. Posebno se pozivamo na praksu i primjer abolicije koja je podijeljena onima koji su izvršili i bili učesnici agresije na hrvatsku a danas zauzimaju naj odgovornija mjesta u javnom, političkom a posebno "policijskom" životu zemlje.

6. Zahtijevamo da se više ne zadire u stečena i egzistencijalna prava branitelja te  da se njihova primanja više ne vode u kategoriji "povlaštenih" jer ona to nisu ni po kojem parametru.

7. Zbog mnogobrojnih branitelja i stradalnika koji su prošli Inkvizicijske postupke u srpskim konc.logorima, te montirane sudske postupke na kojima su puno puta osuđivani na smrt na srpskom jeziku i pismu, što na valjan način još uvijek nije stavljeno van snage, zahtijevamo obustavu svih postupaka pozivanja ili privođenja na obvajesne razgovore ili krim.obrade vezano za iskazivanje bunta i neposluha kada je  u pitanju postavljanje i skidanje dvojezičnih/dvopismenih ploča u Vukovaru. Posebno apostrofiramo postojanje pravne nesigurnosti u kojoj branitelji i stradalnici žive od vremena inkvizicije u tim logorima i njihov posebno osjetljiv odnos prema svakoj represiji uperenoj protiv njih. 

KOT RH

Zagreb, 19. rujan 2013.

Kolumna za Katolički tjednik

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac:

Hrvatskoj treba "Oluja 2"

Stanje u Hrvatskoj je tako teško da bez radikalnih promjena nema izlaza. Kao što je Oluja  oslobodila vojnim putem Hrvatsku sada je potrebna nova politička demokratska Oluja koja će osloboditi Hrvatsku vanjske i unutrašnje agresije, pobijediti petu protuhrvatsku kolonu i na demokratski način smijeniti sadašnju nedemokratsku vlast jer se ona očito ne želi i ne može promijeniti. Tu novu političku i demokratsku Oluju admiral Davor Domazet Lošo nazvao je "Oluja 2". Ta Oluja je ustvari već počela prije šest mjeseci a uvjeren sam da će se rasplamsati u danima obilježavanja tragedije Vukovara kada će Vukovar ponovno postati ključan za novo jedinstvo hrvatskog naroda. U mjesecu svibnju prošle godine u svojoj najnovijoj knjizi Peta haaška kolona i njezine žrtveizmeđu ostalog objavio sam i tekst pod naslovom "Oluja 2 je počela velikim prosvjednim skupom 07. travnja u Zagrebu". U toj knjizi dokazao sam da peta hrvatska haaška kolona i  dalje djeluje i nakon oslobađajućih presuda Gotovini, Markaču i Tuđmanu odnosno oslobađajućih presuda od lažnih optužbi da je Hrvatska nastala na zločinu i da je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu i etničko čišćenje Srba iz Hrvatske.  Dokazao sam da postoji velikosrpski "Memorandum 2" i da nažalost hrvatsko državno vodstvo ne samo da se ne suprotstavlja novoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu formuliranoj tim Memorandumom nego svojom politikom pomaže njegovo ostvarivanje. Veliki prosvjedni skup koji su organizirali vukovarski branitelji 07. travnja prošle godine u Zagrebu bio je veličanstven prosvjed protiv takve politike sa vrlo jasnim zahtjevima. Opširno sam opisao kako se provode ciljevi "Memoranduma 2" odnosno kako je jedan od glavnih ciljeva "Memoranduma 2" borba za Vukovar kao navodno srpski grad. Veliki prosvjed 07. travnja u Zagrebu bio je masovna pobuna protiv takve politike državne vlasti. Već na tom velikom skupu bilo je jasno da će Vukovar ponovno postati ključno strateško mjesto obrane Hrvatske i hrvatskih nacionalnih interesa i mobiliziranja hrvatskog naroda u borbi protiv vanjske i unutrašnje agresije. Već tada je bilo jasno da velikosrpska politika ponovno vlada Srbijom i da su obnovili velikosrpske pretenzije i da su krenuli u razrađenu agresiju protiv Hrvatske. Bilo je vidljivo da je borba za ćirilicu nije pitanje ravnopravnosti srpske nacionalne manjine nego je simbol i za jednu i za drugu stranu. Hrvati, ne samo u Vukovaru nego i ogroman broj hrvatskog naroda,ćirilicu je doživio kao pokušaj obilježavanja Vukovara kao srpskog grada, kao povratak na velikosrpsku politiku ′90- tih godina, a Srbi su to doživljavali kao prvi korak u svojatanju Vukovara kao srpskog grada. Vukovarski branitelji ali i 70 tisuća građana koji ih je došlo podržati na prosvjednom skupu u Zagrebu istakli su konkretne političke zahtjeve i poslali jasne i konkretne poruke državnom vrhu što će se dogoditi ako Vlada nasilnim putem pokuša uvesti dvojezičnost i poniziti branitelje i vukovarske žrtve ćirilicom koja je u velikosrpskoj agresiji i zločinu bila i ostala simbol agresije, zločina i velikosrpske politike. Dakle, odgovornost Vlade za sve što se događa i što će se dogoditi je ogromna, čak se može postaviti i pitanje da li je Vlada to svjesno učinila da bi izazvala sukobe i ponizila vukovarske žrtve i branitelje. Koliko je državno vodstvo daleko od svog naroda, koliko se birokratiziralo i koliko ne razumije žrtvu Vukovara, koliko ustvari radi na ostvarivanju velikosrpske politike pokazao je jedan detalj koji se dogodio pred Hrvatskim saborom uoči prvog jesenskog zasjedanja Hrvatskog sabora. Hrvatski branitelji iz Vukovara došli su pred Sabor i na sjednicu Sabora sa željom da još jednom zatraže od državne vlasti da zaštite Vukovar od velikosrpske agresije i da donesu zakon koji će proglasiti Vukovar gradom pijeteta u kojem se neće nasilno provoditi neke mjere koje Vukovarci s pravom doživljavaju kao povratak na ′90- te godine kada je za njih ćirilica bila simbol terora i zločina a ne jedno obično pismo. Hrvati nemaju ništa protiv dvojezičnosti i ćirilice što su pokazali širom Hrvatske gdje je ona uvedena ali ne mogu mirno gledati kako se pod navodnom borbom za nacionalnu ravnopravnost provodi velikosrpska politika u Vukovaru koja duboko vrijeđa vukovarske žrtve. Svoju birokratiziranost i odnarođenost pokazali su članovi Vlade i jedan broj zastupnika vladajućih stranaka koji nisu htjeli ni na moment stati i pozdraviti se sa vukovarskim braniteljima nego su ih odgurivali i prolazili kraj njih kao da su gubavci. Da ne govorim o predsjedniku Vlade koji je ponovno iskoristio revolt branitelja i nasilno skidanje dvojezičnih ploča da bi ih optužio da su šovinisti. Predsjednik Vlade optužujući branitelje da su šovinisti i da sramote Hrvatsku ustvari govori vrlo slično velikosrbima koji pokušavaju velikosrpsku agresiju pretvoriti u navodni građanski rat a Hrvate od žrtve agresije u agresore i šoviniste a Srbe od agresora u navodne žrtve hrvatske šovinističke politike. I dalje hrvatska državna vlast nije promijenila svoju politiku u odnosu na Srbiju, čak štoviše sklapajući strateško partnerstvo s Velikom Britanijom upala je u ralje ne samo antihrvatske britanske politike nego i velikosrpske politike. Iako je Hrvatska ušla u Europsku uniju ona je i dalje okrenuta regiji ili kako kažu regionu. Predsjednik Josipović putuje po "balkanskim gudurama" i vrši pripremu za novo udruživanje balkanskih država. Za takvo udruživanje potrebno je prihvatiti britansku strategiju kojom se rehabilitira Srbija a optužuje državno i vojno vodstvo Hrvatske na čelu s Tuđmanom kao krivci za rat i zločine i strahote u Bosni i Hercegovini. Za novo zajedništvo, po britanskom scenariju, potrebno je izjednačiti krivnju Srbije i Hrvatskei velikosrpsku agresiju pretvoriti u građanski rat s podijeljenom krivnjom i izjednačiti krivnju Tuđmana i Miloševića. Državno vodstvo Hrvatske bilo je spremno prihvatiti osuđujuće presude Gotovini, Markaču i Tuđmanu odnosno Domovinskom ratu i Hrvatskoj kao što je i sada još uvijek spremno prihvatiti osuđujuće presude Praljku, Prljićui drugima i podržati prvostupanjsku presudu da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatsko državno vodstvo je spremno legalizirati Republiku Srpsku i prihvatiti tezu o građanskom ratu te odustati od tužbe za genocid koji je izvršila Srbija u ratu protiv Hrvatske. Prihvatilo se da se radilo o ratu u Hrvatskoj a ne o ratu i agresiji protiv Hrvatske. Hrvatsko državno vodstvo provodi britansku politiku u regiji, koja je uvijek bila protuhrvatska u posljednjih 150 godina ali i protunjemačka, a "zaratilo" je sa Njemačkom koja je uz Sjedinjene Američke Države države uvijek u ključnim sudbinskim danima bila na strani Hrvatske i hrvatskog naroda. Nakon oslobađajućih presuda ne samo Gotovini i Markaču nego i Domovinskom ratu i Oluji i Tuđmanu i Šušku i državnom i vojnom vodstvu Hrvatske stvorene su povoljne prilike da Hrvatska formulira novu nacionalnu politiku i da jasno označi krivce za propalu politiku, da onemogući djelovanje pete haaške kolone i nositelje protuhrvatske politike. Međutim, to se nije dogodilo, jer hrvatsko državno vodstvo i dalje vodi politiku kao da oslobađajuće presude Haaškog suda Domovinskom ratu i državnom i vojnom vodstvu Hrvatske nije bilo. I dalje se stigmatizira Franjo Tuđman, i dalje se napadaju i sotoniziraju hrvatski branitelji čak ih se pokušava proglasiti i neprijateljima hrvatske koji ugrožavaju pravnu državu i hrvatsku demokraciju koji navodno sramote Hrvatsku. Ni jedno ključno pitanje nije do kraja raščišćeno i stavljeno na dnevni red s ciljem da se utvrdi istina. I dalje bivši predsjednik Mesić vodi na račun poreznih obveznika iz svog luksuznog kabineta antihrvatsku politiku. Išao je tako daleko da je javno kritizirao predsjednika Josipovića što je nakon oslobađajući presuda Gotovini i Markaču primio na razgovor umirovljene generale i admirale, ključne ljude Domovinskog rata, koje je Mesić ponizio, eliminirao i lažno optužio kao neprijatelje i rušitelje demokracije i pravne države.Čak ih je optužio da pripremaju državni udar. Da podsjetim čitatelje, u vrijeme kada je hrvatska peta kolona i moćne snage, ne samo u inozemstvu nego i u Hrvatskoj, sotoniziralo i lažno optuživalo Domovinski rat, ključni ljudi Domovinskog rata napisali su otvoreno pismo predsjedniku Mesiću i hrvatskoj javnosti i zatražili da se brani istina o Domovinskom ratu. Pismo je bilo vrlo argumentirano i istinito i s dobrim namjerama. Danas kada se čita to pismo čini se da ga je pisao sudac Meron koji je u oslobađajućoj presudi hrvatskim generalima Gotovini i Markaču naveo iste argumente. Dakle, pismo je istinito. Međutim, tada je pismo od predsjednika Mesića i pete haaške kolone proglašeno pokušajem državnog udara, tako da su vodeći ljudi Domovinskog rata prisilno umirovljeni i proglašeni opasnim državnim neprijateljima a čin predsjednika Mesića proglašen je za jedan od najvažnijih poteza u obrani demokracije u Hrvatskoj. Zašto spominjem ovo pismo. Zato da na ovom primjeru pokažem kako u Hrvatskoj nema snage da se utvrdi istina ni o čemu a pogotovo nema snage da se isprave pogreške i nepravde i da se kaže tko je u pravu a tko je u krivu. Predsjednik Josipović je napravio dobar potez što je primio umirovljene i lažno optužene vođe Oluje među kojima su bili i Gotovina i general Krstičević, ali je napravio veliku pogrešku što je rekao da je Mesić tada bio u pravu. Tu za mene počinje hrvatska tragedija. Niti lažno optuženi niti drugi nisu se suprotstavili takvoj ocjeni Josipovića niti su tražili reviziju procesa i utvrđivanje istine. Prihvaćena je djelomična rehabilitacija činjenicom da je general Krstičević dobio priliku da u ime branitelja bude govornik na obilježavanju godišnjice Oluje u Kninu. Međutim, na obilježavanju godišnjice u Kninu kao i prilikom proslave ulaska Hrvatske u Europsku uniju govorilo se o zaslugama mnogih ali prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije ni spomenut. Dakle, napravljen je jedan truli kompromis. Umirovljeni generali i lažno optuženi kao državni neprijatelji zadovoljili su se djelomičnom rehabilitacijom a sadašnje državno vodstvo bilo je zadovoljno što ne traže da se raščisti tko je bio u pravu, da li Mesić ili ključni ljudi Oluje koji su lažno optuženi. Mnogo je takvih primjera koji potvrđuju da u Hrvatskoj nema spremnosti da se raščisti situacija i da se promijeni hrvatska politika, da se utvrdi istina i suprotstavi velikosrpskoj politici. Prihvaćanje srbijanskih teza o građanskom ratu i amnestije velikosrpske politike kao jedinog krivca i agresora direktno pomaže provođenju strateškog cilja velikosrpske politike da se optuži Hrvatska a amnestira Srbija. Ne samo da se izjednačava krivnja nego se pravi kopernikanski obrat, klevetama i lažima Hrvatska se od žrtve pretvara u agresora a agresorska Srbija u navodnu žrtvu. Hrvatska politika rehabilitira Republiku Srpsku. A Josipović se sprema u posjet Nikoliću kao točku na i svoje regionalne politike u kojoj postaje ključni britanski čovjek u provođenju britanske politike koja je uvijek u posljednjih 150 godina bila oslonac velikosrpske politike a protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Hrvatska  ne samo što stvara strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom nego ulazi u sukob sa Njemačkom, prirodnim saveznikom Hrvatske idržavom koja je uz Ameriku bila ključna saveznica u stvaranju i obrani hrvatske države i našem putu u NATO i Europsku uniju. Vukovar će ponovno postati spasitelj Hrvatske i ujedinitelj hrvatskog naroda. Iz Vukovara će se rasplamsati "Oluja 2" koja će ponovno obraniti Hrvatsku ne samo od velikosrpske agresije nego i od unutaranje agresije i pete protuhrvatske kolone ali i dovesti do smjene na demokratski način ne narodne vlasti.

 Prof. dr. sc. Zdravko Tomac:

Prvih sto dana u Europskoj uniji

Prvih sto dana Hrvatske u Europskoj uniji nije građanima Hrvatske ni hrvatskom narodu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini donijelo ništa dobro. Razočaranje je veliko jer smo se suočili s istinom. Vidjelo se vrlo brzo da su političke elite i mediji i lijevi intelektualci koji kontroliraju javno mnijenje obmanjivali hrvatski narod lažnim obećanjima o raju u koji ulazimo i u kojem će vrlo brzo nestati svi naši problemi. Pričali su bajke o europskim fondovima i o silnom novcu koji će doći u Hrvatsku a sada smo saznali da Hrvatska mora platiti preko 640 milijona eura u proračun Europske unije i to odmah i neopozivo što je puno više novca od onoga kojeg eventualno možemo dobiti za razne projekte. Uskoro dolaze nova razočaranja i novi problemi jer nema nikakve dvojbe da će nas Europska unija i Međunarodni monetarni fond vrlo brzo staviti pod prinudnu upravu jer sadašnja hrvatska vlast nije sposobna donijeti proračun u skladu s pravilima i načelima Europske unije odnosno nije u stanju smanjiti troškove i napraviti održivi proračun. Vidjelo se da je Hrvatska u dužničkom ropstvu i da dalje srlja bezglavo u još veće dužničko ropstvo jer ne vidi izlaz nego dizati nove kredite da bi platila kamate koje dospijevaju a koje iznose preko 3 milijarde eura. Deficit proračuna je sve veći i on se pokušava pokrpati barem djelomično daljnjom rasprodajom onoga što još ranije nije prodano. Proizvodnja i dalje pada a nezaposlenost i dalje raste. Štrajk u zdravstvu pokazao je koliko je bila promašena politika vlasti kada su smanjili nužna sredstva za zdravstvo. Vlada jednostavno ne vlada situacijom i nemoćna je u rješavanju nagomilanih problema te se zbog toga okrenula poticanju starih ideoloških sukoba, krenula je u svjetonazorski rat s hrvatskim narodom i zastrašivanjem naroda pravim terorom. Narod se plaši kako nastupa katastrofa, kako bi mu se nametnuli novi porezi, nova ograničenja kako bi prihvatio sve što mu Vlada iz dana u dan uzima uskraćujući brojna stečena prava. Ustvari, Hrvatska je ušla u Europsku uniju potpuno nepripremljena bez strategije i bez jasne europske politike. Pred ulazak u Europsku uniju napravljene su dvije strateške katastrofalne pogreške koje ugrožavaju hrvatske nacionalne interese i dovode Hrvatsku u vrlo opasan položaj. Hrvatska politika bez ikakvih potreba sukobila se sa Njemačkom, vodećom zemljom Europske unije, zemljom koja je najzaslužnija uz Sjedinjene Američke Države što je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu, što je stvorila svoju državu i što je ušla u NATO i Europsku uniju. U Njemačkoj živi nekoliko stotina tisuća Hrvata čije doznake nas drže iznad vode u sveopćoj krizi. Njemačka je provjereni prijatelj Hrvatske a posebno Bavarska, koja je zajedno s Austrijom najveći gospodarski partner Hrvatske. Hrvatska, prirodno kao regija, pripada srednjoj Europi u kojoj je Njemačka vodeća država. Zbog toga sukob sa Njemačkom zbog slučaja Perković ima dalekosežne negativne posljedice za budućnost Hrvatske. Sadašnja vlast nastoji manevrima i promjenom Ustava i prije stupanja na snagu europskog uhidbenog naloga početi suđenje Perkoviću u Hrvatskoj kako bi izigrala Njemačku jer postoji silni strah od suđenja u Njemačkoj jer bi otvorilo mnoga pitanja i na kraju dovelo do "King Konga", ključnog krivca za ubojstva emigranata. S pravom je Dražen Budiša rekao da bi suđenje Perkovića u Njemačkoj dovelo do toga daje na čelu zločinačke organizacije bio Josip Broz Tito i najviši partijski dužnosnici od kojih su neki u vrijeme obrane i stvaranja Hrvatske odigrali pozitivnu ulogu i stekli status demokrata i zaslužnih ljudi. Suđenje pred Njemačkim sudom razotkrilo bi cijeli zločinački komunistički sustav i dovelo bi do sloma vladajućih struktura u Hrvatskoj koje i dalje veličaju titoizam, jugoslavenstvo i koje i dalje nastoje obnoviti zajedništvo sa Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom, Kosovom i Bosnom i Hercegovinom kao najvažniji interes Hrvatske. Zato se hrvatsko vodstvo okrenulo Balkanu kao najvažnijem partneru a okrenula leđa srednjoj Europi. Pored sukoba s Njemačkom došlo je i do sukoba i sa Mađarskom koja nam je u ratu, također, bila glavni saveznik. Da bi se obnovilo to zajedništvo koje nazivaju regija ili region ili "ovi prostori", Hrvatska je prihvatila britansku politiku i britansku strategiju i preuzela ulogu provoditelja britanske politike na Balkanu koja je protunjemačka i protuhrvatska a prosrpska. Zato je najava strateškog partnerstva sa Velikom Britanijom i politika koja je proizašla iz toga strateškog partnerstva pogubna za interese hrvatskog naroda jer nema nikakve dvojbe da je glavni sukob u Europskoj uniji između Njemačke i Velike Britanije i da napuštanje partnerstva sa Njemačkom i ulijetanju u zagrljaj britanske politike znači najveću moguću stratešku pogrešku koju će hrvatski narod skupo platiti. U skladu sa takvom strateškom pogreškom postojeća vlast i prateće službe, medijske, intelektualne i političke, logično su svoju privrženost britanskoj politici a protunjemačkoj politici, a i protuhrvatskoj politici, pokazali nasilnim uvođenjem ćirilice u Vukovar i prihvaćanjem velikosrpske koncepcije koja je i britanska i ruska po kojoj se velikosrpska agresija pretvara u građanske ratove, nacionalne sukobe s podijeljenom krivnjom. Kako bi zaustavili sve veći pritisak iz Europske unije a da je konačno potrebno u Hrvatskoj osuditi komunističke zločine, reći punu istinu i izvršiti barem djelomičnu lustraciju onih koji su bili dio represivnog sustava nastoji se promjenom Ustava razvodniti komunističke zločine formulacijom teška ubojstva te prebaciti u hrvatskoj težište na suđenje pojedinačnih zločina učinjenih s hrvatske strane u obrambenom Domovinskom ratu. Znakovita je rečenica premijera Milanovića da će istjerati na kraju "King Konga" i da će se suditi HDZ-u i Crkvi koji su skrivali počinjene zločine. To znači da je primijenjena strategija tužiteljstva Haaškog suda da se sudi svim stranama u vrijeme II. Svjetskog rata i poslije njega ali i u vrijeme Domovinskog rata s tim da bi se medijsko i političko težište dalo na suđenje od 90- tih do danas gdje komunistička opcija želi vrlo smišljenom i lukavom strategijom na kraju suditi Gojku Šušku i Franji Tuđmanu jer za njih su Gojko Šušak i Franjo Tuđman zločinci, za njih su oni King Kong. Suprotno tome ogromna većina hrvatskog naroda traži da se konačno sudi za komunističke zločine. S obzirom na odnos snaga u Hrvatskoj i na stanje u pravosuđu koje je još uvijek u rukama sudaca komunističkog mentaliteta, u Hrvatskoj nije moguće pravedno suđenje. Zato je narod vjerovao da će ulazak Hrvatske u Europsku uniju biti ta točka preokreta kada će Hrvatska morati izručiti Perkovića i ostale Njemačkoj i kada će se kroz suđenje u Njemačkoj saznati istina i pokrenuti konačno proces detitoizacije i dekomunizacije Hrvatske. Zato su slučaj Perković i nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar najkrupniji politički događaji koji određuju sudbinu Hrvatske i hrvatskog naroda jer ako sadašnja vlast uspije poniziti do kraja i obezvrijediti žrtvu Vukovara, ako uspije onemogućiti izručenje Perkovića i pravedno suđenje u Njemačkoj onda će Hrvatska bez obzira što je ušla u Europsku uniju ostat će i dalje Balkanska komunistička država koja će prije ili kasnije biti isključena iz Europske unije ili će se reorganizacijom Europske unije stvoriti neka regija između Hrvatske, Srbije, Bosnei Hercegovine, Makedonije, Kosova, koja će biti neki pridruženi član Europske unije. To je britanska koncepcija koju na kraju mogu prihvatiti i Nijemci jer će im biti dosta izdajničke i prijetvorne hrvatske politike. Izgubili smo u privih sto dana najvažnijeg strateškog partnera, odlutali smo u ralje britanske politike i počeli provoditi njene strateške ciljeve koji su u korist velikosrpske politike a na štetu hrvatske politike. Hrvati u Bosni i Hercegovini došli su u još nepovoljniji položaj ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. U Bosni i Hercegovini iz dana u dan njihov položaj je sve teži, oduzeta su im temelja nacionalna i ljudska prava jer ih predstavljaju ljudi koji su formalno Hrvati ali koje je izabrao drugi narod a ne hrvatski narod. Veliki dio Hrvata u Bosni i Hercegovini su državljani Hrvatske i sigurno je da će u takvoj situaciji u Bosni i Hercegovini sve veći broj Hrvata seliti ne samo u Hrvatsku nego i u Europsku uniju što bi moglo dovesti do nestanka Hrvata u Bosni i Hercegovini i gubitka teritorija na kojima Hrvati  danas žive a što bi onda ugrozilo i budućnost hrvatske države jer ako Hrvati prestanu biti većina u zaleđu jadranske hrvatske onda će kroz nekoliko desetljeća doći u pitanje i dijelovi južne Hrvatskekao dijela hrvatskog teritorija. Zato je izgradnja pelješkog mosta prvorazredno nacionalni zadatak. I tu je sadašnja vlast lagala i Europska unija ne pokazuje namjeru da pomogne Hrvatskoj, dapače, sve se radi kako bi se usporilo ili onemogućila izgradnja toga mosta. Što je izlaz? Gdje je točka preokreta? Nema izlaza i nema točke preokreta bez promjene sadašnje vlasti. Također, nema preokreta i izlaza bez formuliranja nove nacionalne strategije. Umjesto strateškog partnerstva s Velikom Britanijom Hrvatska mora napraviti dugoročno strateško partnerstvo sa SAD, Njemačkom i Izraelom. Umjesto okretanja Balkanu Hrvatska se mora povezati s mediteranskim i srednje europskim državama i tražiti zajedničke nastupe i obranuzajedničkih interesa u Europskoj uniji. Postoji u Europskoj uniji tzv. katolička Europa koja ide od baltičkih republika preko Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske do Hrvatske i Slovenije. Prema predviđanjima CIA, ali i Rusije, u narednim desetljećima Europa će se sve više dijeliti na staru Europu, na katoličku Europu i pravoslavnu Europu. Pravoslavnu Europu čine Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Rumunjska, Bugarska, Srbija, Makedonija, Crna Gora i Grčka. Hrvati se ponovno ponašaju kao guske u magli. Hrvatska politika luta, nema jasnu strategiju niti nacionalne ciljeve. I što se tiče Bosne i Hercegovine nema nacionalnog konsenzusa, bez njega Hrvati će nestati u Bosni i Hercegovini a ne samo ostati neravnopravni. Treba očekivati da će u sveobuhvatnoj krizi u Hrvatskoj koja se produbljuje iz dana u dan ako ne dođe do preokreta tisuće i tisuće Hrvata odseliti iz Hrvatske, da će otići i liječnici, medicinske sestre, stručnjaci. Velika većina studenta već sada izjavljuje da im je cilj otići u Europskuuniju ili prekooceanske države. Taj proces će biti još brži u Bosni i Hercegovini. I Europska unija je u velikim problemima i tu se vode velike borbe u kom pravcu će se razvijati. Hoće li postajati sve više Sjedinjene Europske Države, dakle hoće li Europska unija biti naddržava ili će biti zajednica suverenih država. Sada proces ide prema naddržavi i gubljenje suvereniteta nacionalnih država, posebno malih nacionalnih država. Treba očekivati da će Hrvatska sve više gubiti svoju samostalnost i suverenost jer je izgubila moćne saveznike a dobila lažne saveznike, jer je izgubila vjerodostojnost, jer ne može plaćati kamate i dugove, jer ne može pokriti deficit. Europa je pomogla Grčkoj ali ne vjerujem da bi Njemačka sadašnjoj hrvatskoj vlasti pomogla na sličan način nakon što je sadašnja hrvatska vlast izigrala Njemačku, uvrijedila Njemačku i vezala se za Veliku Britaniju koja je uvijek bila i bit će strateški protivnik Njemačke. Neće nam Velika Britanija pomoći da sredimo financije i platimo dugove. Zato je strašno kada Milanović i sadašnja vlast kaže kako prevarom Njemačke nismo ništa izgubili. Šteta je ogromna. Ona se može sanirati samo ako hrvatski narod smijeni ovu vlast, promijeni politiku i veže se uz Njemačku a ne Veliku Britaniju.