ZAKLJUČCI - KOORDINACIJSKO OPERATIVNI TIM RH
Dana 09.10.2013.g. u Zagrebu je održan sastanak KOORDINACIJSKO- OPERATIVNOG TIMA RH uz nazočnost predstavnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i najšire braniteljske populacije, na kojem su doneseni sljedeći zaključci:
1. Potvrđuje se i proširuje zajedništvo stradalničke, braniteljske, hraniteljske te moliteljske populacije, i kroz to zajedništvo odlučnost, da se u narednom vremenu odlučno suprostavimo nerazumnoj politici Vlade RH-e kako spram Vukovara tako i gotovovo svih segmenata društva u cijeloj Hrvatskoj.
2. Zahtijeva se od Vlade RH-e da u roku 14 dana naloži uklanjanje preostale dvojezične/dvopismene ploče sa zgrade PP Vukovar, koja kao simbol stradanja još uvijek frustrira i time nanosi štetu zdravlju direktnih stradalnika Domovinskog rata, sa osobnim iskustvom stradanja te članovima njihovih obitelji kao i velikom broju svih onih u RH koji shvaćaju problem. Ukoliko se to ne učini, branitelji iz cijele Hrvatske, zajedno sa hraniteljima, to će učiniti u cilju zaštite branitelja, stradalnika i građana Vukovara ,jer VUKOVAR JE HRVATSKA.
3. Zauzima se čvrst, jedinstven stav da će se povodom dana sjećanja na žrtvu Vukovara koji se kolonom sjećanja obilježava 18.11., isti održati u organizaciji branitelja, stradalnika i građana cijele Hrvatske , pod motom "Vukovar mjesto posebnog pijeteta-bolje časno umrijeti nego sramno živjeti" ,te da se odavanje posebnog pijeteta ove godine proširi i na Škabrnju.
Predstavnicima vlasti koja je uzrokovala ovakve traume, iskazat će se nepoželjnost njihove nazočnosti u Vukovaru u te dane.
4. Unatoč svim prijeporima i razilaženjima pozivamo i apeliramo na predsjednika Republike Hrvatske dr. Ivu josipovića da pokuša inicirati dijalog u društvu o svim spornim pitanjima a naročito da taj dijalog pokuša inicirati sa vladom RH-e.
5. Zahtjevamo da se svi suspendirani policajci i policajac protiv kojeg je podnesena kaznena prijava ODO, koji su vršili nadzor dvojezičnih/dvopismenih ploča u Vukovaru vrate na posao i da se protiv istih obustavi disciplinski postupak jer je notorna činjenica da se sa stajališta legalnog i legitimnog, nisu stekli svi uvjeti za postavljanje dvojezičnih/dvopismenih ploča. Posebno se pozivamo na praksu i primjer abolicije koja je podijeljena onima koji su izvršili i bili učesnici agresije na hrvatsku a danas zauzimaju naj odgovornija mjesta u javnom, političkom a posebno "policijskom" životu zemlje.
6. Zahtijevamo da se više ne zadire u stečena i egzistencijalna prava branitelja te da se njihova primanja više ne vode u kategoriji "povlaštenih" jer ona to nisu ni po kojem parametru.
7. Zbog mnogobrojnih branitelja i stradalnika koji su prošli Inkvizicijske postupke u srpskim konc.logorima, te montirane sudske postupke na kojima su puno puta osuđivani na smrt na srpskom jeziku i pismu, što na valjan način još uvijek nije stavljeno van snage, zahtijevamo obustavu svih postupaka pozivanja ili privođenja na obvajesne razgovore ili krim.obrade vezano za iskazivanje bunta i neposluha kada je u pitanju postavljanje i skidanje dvojezičnih/dvopismenih ploča u Vukovaru. Posebno apostrofiramo postojanje pravne nesigurnosti u kojoj branitelji i stradalnici žive od vremena inkvizicije u tim logorima i njihov posebno osjetljiv odnos prema svakoj represiji uperenoj protiv njih.
KOT RH
Zagreb, 19. rujan 2013.
Kolumna za Katolički tjednik
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac:
Hrvatskoj treba "Oluja 2"
Stanje u Hrvatskoj je tako teško da bez radikalnih promjena nema izlaza. Kao što je Oluja oslobodila vojnim putem Hrvatsku sada je potrebna nova politička demokratska Oluja koja će osloboditi Hrvatsku vanjske i unutrašnje agresije, pobijediti petu protuhrvatsku kolonu i na demokratski način smijeniti sadašnju nedemokratsku vlast jer se ona očito ne želi i ne može promijeniti. Tu novu političku i demokratsku Oluju admiral Davor Domazet Lošo nazvao je "Oluja 2". Ta Oluja je ustvari već počela prije šest mjeseci a uvjeren sam da će se rasplamsati u danima obilježavanja tragedije Vukovara kada će Vukovar ponovno postati ključan za novo jedinstvo hrvatskog naroda. U mjesecu svibnju prošle godine u svojoj najnovijoj knjizi Peta haaška kolona i njezine žrtveizmeđu ostalog objavio sam i tekst pod naslovom "Oluja 2 je počela velikim prosvjednim skupom 07. travnja u Zagrebu". U toj knjizi dokazao sam da peta hrvatska haaška kolona i dalje djeluje i nakon oslobađajućih presuda Gotovini, Markaču i Tuđmanu odnosno oslobađajućih presuda od lažnih optužbi da je Hrvatska nastala na zločinu i da je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu i etničko čišćenje Srba iz Hrvatske. Dokazao sam da postoji velikosrpski "Memorandum 2" i da nažalost hrvatsko državno vodstvo ne samo da se ne suprotstavlja novoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu formuliranoj tim Memorandumom nego svojom politikom pomaže njegovo ostvarivanje. Veliki prosvjedni skup koji su organizirali vukovarski branitelji 07. travnja prošle godine u Zagrebu bio je veličanstven prosvjed protiv takve politike sa vrlo jasnim zahtjevima. Opširno sam opisao kako se provode ciljevi "Memoranduma 2" odnosno kako je jedan od glavnih ciljeva "Memoranduma 2" borba za Vukovar kao navodno srpski grad. Veliki prosvjed 07. travnja u Zagrebu bio je masovna pobuna protiv takve politike državne vlasti. Već na tom velikom skupu bilo je jasno da će Vukovar ponovno postati ključno strateško mjesto obrane Hrvatske i hrvatskih nacionalnih interesa i mobiliziranja hrvatskog naroda u borbi protiv vanjske i unutrašnje agresije. Već tada je bilo jasno da velikosrpska politika ponovno vlada Srbijom i da su obnovili velikosrpske pretenzije i da su krenuli u razrađenu agresiju protiv Hrvatske. Bilo je vidljivo da je borba za ćirilicu nije pitanje ravnopravnosti srpske nacionalne manjine nego je simbol i za jednu i za drugu stranu. Hrvati, ne samo u Vukovaru nego i ogroman broj hrvatskog naroda,ćirilicu je doživio kao pokušaj obilježavanja Vukovara kao srpskog grada, kao povratak na velikosrpsku politiku ′90- tih godina, a Srbi su to doživljavali kao prvi korak u svojatanju Vukovara kao srpskog grada. Vukovarski branitelji ali i 70 tisuća građana koji ih je došlo podržati na prosvjednom skupu u Zagrebu istakli su konkretne političke zahtjeve i poslali jasne i konkretne poruke državnom vrhu što će se dogoditi ako Vlada nasilnim putem pokuša uvesti dvojezičnost i poniziti branitelje i vukovarske žrtve ćirilicom koja je u velikosrpskoj agresiji i zločinu bila i ostala simbol agresije, zločina i velikosrpske politike. Dakle, odgovornost Vlade za sve što se događa i što će se dogoditi je ogromna, čak se može postaviti i pitanje da li je Vlada to svjesno učinila da bi izazvala sukobe i ponizila vukovarske žrtve i branitelje. Koliko je državno vodstvo daleko od svog naroda, koliko se birokratiziralo i koliko ne razumije žrtvu Vukovara, koliko ustvari radi na ostvarivanju velikosrpske politike pokazao je jedan detalj koji se dogodio pred Hrvatskim saborom uoči prvog jesenskog zasjedanja Hrvatskog sabora. Hrvatski branitelji iz Vukovara došli su pred Sabor i na sjednicu Sabora sa željom da još jednom zatraže od državne vlasti da zaštite Vukovar od velikosrpske agresije i da donesu zakon koji će proglasiti Vukovar gradom pijeteta u kojem se neće nasilno provoditi neke mjere koje Vukovarci s pravom doživljavaju kao povratak na ′90- te godine kada je za njih ćirilica bila simbol terora i zločina a ne jedno obično pismo. Hrvati nemaju ništa protiv dvojezičnosti i ćirilice što su pokazali širom Hrvatske gdje je ona uvedena ali ne mogu mirno gledati kako se pod navodnom borbom za nacionalnu ravnopravnost provodi velikosrpska politika u Vukovaru koja duboko vrijeđa vukovarske žrtve. Svoju birokratiziranost i odnarođenost pokazali su članovi Vlade i jedan broj zastupnika vladajućih stranaka koji nisu htjeli ni na moment stati i pozdraviti se sa vukovarskim braniteljima nego su ih odgurivali i prolazili kraj njih kao da su gubavci. Da ne govorim o predsjedniku Vlade koji je ponovno iskoristio revolt branitelja i nasilno skidanje dvojezičnih ploča da bi ih optužio da su šovinisti. Predsjednik Vlade optužujući branitelje da su šovinisti i da sramote Hrvatsku ustvari govori vrlo slično velikosrbima koji pokušavaju velikosrpsku agresiju pretvoriti u navodni građanski rat a Hrvate od žrtve agresije u agresore i šoviniste a Srbe od agresora u navodne žrtve hrvatske šovinističke politike. I dalje hrvatska državna vlast nije promijenila svoju politiku u odnosu na Srbiju, čak štoviše sklapajući strateško partnerstvo s Velikom Britanijom upala je u ralje ne samo antihrvatske britanske politike nego i velikosrpske politike. Iako je Hrvatska ušla u Europsku uniju ona je i dalje okrenuta regiji ili kako kažu regionu. Predsjednik Josipović putuje po "balkanskim gudurama" i vrši pripremu za novo udruživanje balkanskih država. Za takvo udruživanje potrebno je prihvatiti britansku strategiju kojom se rehabilitira Srbija a optužuje državno i vojno vodstvo Hrvatske na čelu s Tuđmanom kao krivci za rat i zločine i strahote u Bosni i Hercegovini. Za novo zajedništvo, po britanskom scenariju, potrebno je izjednačiti krivnju Srbije i Hrvatskei velikosrpsku agresiju pretvoriti u građanski rat s podijeljenom krivnjom i izjednačiti krivnju Tuđmana i Miloševića. Državno vodstvo Hrvatske bilo je spremno prihvatiti osuđujuće presude Gotovini, Markaču i Tuđmanu odnosno Domovinskom ratu i Hrvatskoj kao što je i sada još uvijek spremno prihvatiti osuđujuće presude Praljku, Prljićui drugima i podržati prvostupanjsku presudu da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatsko državno vodstvo je spremno legalizirati Republiku Srpsku i prihvatiti tezu o građanskom ratu te odustati od tužbe za genocid koji je izvršila Srbija u ratu protiv Hrvatske. Prihvatilo se da se radilo o ratu u Hrvatskoj a ne o ratu i agresiji protiv Hrvatske. Hrvatsko državno vodstvo provodi britansku politiku u regiji, koja je uvijek bila protuhrvatska u posljednjih 150 godina ali i protunjemačka, a "zaratilo" je sa Njemačkom koja je uz Sjedinjene Američke Države države uvijek u ključnim sudbinskim danima bila na strani Hrvatske i hrvatskog naroda. Nakon oslobađajućih presuda ne samo Gotovini i Markaču nego i Domovinskom ratu i Oluji i Tuđmanu i Šušku i državnom i vojnom vodstvu Hrvatske stvorene su povoljne prilike da Hrvatska formulira novu nacionalnu politiku i da jasno označi krivce za propalu politiku, da onemogući djelovanje pete haaške kolone i nositelje protuhrvatske politike. Međutim, to se nije dogodilo, jer hrvatsko državno vodstvo i dalje vodi politiku kao da oslobađajuće presude Haaškog suda Domovinskom ratu i državnom i vojnom vodstvu Hrvatske nije bilo. I dalje se stigmatizira Franjo Tuđman, i dalje se napadaju i sotoniziraju hrvatski branitelji čak ih se pokušava proglasiti i neprijateljima hrvatske koji ugrožavaju pravnu državu i hrvatsku demokraciju koji navodno sramote Hrvatsku. Ni jedno ključno pitanje nije do kraja raščišćeno i stavljeno na dnevni red s ciljem da se utvrdi istina. I dalje bivši predsjednik Mesić vodi na račun poreznih obveznika iz svog luksuznog kabineta antihrvatsku politiku. Išao je tako daleko da je javno kritizirao predsjednika Josipovića što je nakon oslobađajući presuda Gotovini i Markaču primio na razgovor umirovljene generale i admirale, ključne ljude Domovinskog rata, koje je Mesić ponizio, eliminirao i lažno optužio kao neprijatelje i rušitelje demokracije i pravne države.Čak ih je optužio da pripremaju državni udar. Da podsjetim čitatelje, u vrijeme kada je hrvatska peta kolona i moćne snage, ne samo u inozemstvu nego i u Hrvatskoj, sotoniziralo i lažno optuživalo Domovinski rat, ključni ljudi Domovinskog rata napisali su otvoreno pismo predsjedniku Mesiću i hrvatskoj javnosti i zatražili da se brani istina o Domovinskom ratu. Pismo je bilo vrlo argumentirano i istinito i s dobrim namjerama. Danas kada se čita to pismo čini se da ga je pisao sudac Meron koji je u oslobađajućoj presudi hrvatskim generalima Gotovini i Markaču naveo iste argumente. Dakle, pismo je istinito. Međutim, tada je pismo od predsjednika Mesića i pete haaške kolone proglašeno pokušajem državnog udara, tako da su vodeći ljudi Domovinskog rata prisilno umirovljeni i proglašeni opasnim državnim neprijateljima a čin predsjednika Mesića proglašen je za jedan od najvažnijih poteza u obrani demokracije u Hrvatskoj. Zašto spominjem ovo pismo. Zato da na ovom primjeru pokažem kako u Hrvatskoj nema snage da se utvrdi istina ni o čemu a pogotovo nema snage da se isprave pogreške i nepravde i da se kaže tko je u pravu a tko je u krivu. Predsjednik Josipović je napravio dobar potez što je primio umirovljene i lažno optužene vođe Oluje među kojima su bili i Gotovina i general Krstičević, ali je napravio veliku pogrešku što je rekao da je Mesić tada bio u pravu. Tu za mene počinje hrvatska tragedija. Niti lažno optuženi niti drugi nisu se suprotstavili takvoj ocjeni Josipovića niti su tražili reviziju procesa i utvrđivanje istine. Prihvaćena je djelomična rehabilitacija činjenicom da je general Krstičević dobio priliku da u ime branitelja bude govornik na obilježavanju godišnjice Oluje u Kninu. Međutim, na obilježavanju godišnjice u Kninu kao i prilikom proslave ulaska Hrvatske u Europsku uniju govorilo se o zaslugama mnogih ali prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije ni spomenut. Dakle, napravljen je jedan truli kompromis. Umirovljeni generali i lažno optuženi kao državni neprijatelji zadovoljili su se djelomičnom rehabilitacijom a sadašnje državno vodstvo bilo je zadovoljno što ne traže da se raščisti tko je bio u pravu, da li Mesić ili ključni ljudi Oluje koji su lažno optuženi. Mnogo je takvih primjera koji potvrđuju da u Hrvatskoj nema spremnosti da se raščisti situacija i da se promijeni hrvatska politika, da se utvrdi istina i suprotstavi velikosrpskoj politici. Prihvaćanje srbijanskih teza o građanskom ratu i amnestije velikosrpske politike kao jedinog krivca i agresora direktno pomaže provođenju strateškog cilja velikosrpske politike da se optuži Hrvatska a amnestira Srbija. Ne samo da se izjednačava krivnja nego se pravi kopernikanski obrat, klevetama i lažima Hrvatska se od žrtve pretvara u agresora a agresorska Srbija u navodnu žrtvu. Hrvatska politika rehabilitira Republiku Srpsku. A Josipović se sprema u posjet Nikoliću kao točku na i svoje regionalne politike u kojoj postaje ključni britanski čovjek u provođenju britanske politike koja je uvijek u posljednjih 150 godina bila oslonac velikosrpske politike a protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Hrvatska ne samo što stvara strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom nego ulazi u sukob sa Njemačkom, prirodnim saveznikom Hrvatske idržavom koja je uz Ameriku bila ključna saveznica u stvaranju i obrani hrvatske države i našem putu u NATO i Europsku uniju. Vukovar će ponovno postati spasitelj Hrvatske i ujedinitelj hrvatskog naroda. Iz Vukovara će se rasplamsati "Oluja 2" koja će ponovno obraniti Hrvatsku ne samo od velikosrpske agresije nego i od unutaranje agresije i pete protuhrvatske kolone ali i dovesti do smjene na demokratski način ne narodne vlasti.
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac:
Prvih sto dana u Europskoj uniji
Prvih sto dana Hrvatske u Europskoj uniji nije građanima Hrvatske ni hrvatskom narodu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini donijelo ništa dobro. Razočaranje je veliko jer smo se suočili s istinom. Vidjelo se vrlo brzo da su političke elite i mediji i lijevi intelektualci koji kontroliraju javno mnijenje obmanjivali hrvatski narod lažnim obećanjima o raju u koji ulazimo i u kojem će vrlo brzo nestati svi naši problemi. Pričali su bajke o europskim fondovima i o silnom novcu koji će doći u Hrvatsku a sada smo saznali da Hrvatska mora platiti preko 640 milijona eura u proračun Europske unije i to odmah i neopozivo što je puno više novca od onoga kojeg eventualno možemo dobiti za razne projekte. Uskoro dolaze nova razočaranja i novi problemi jer nema nikakve dvojbe da će nas Europska unija i Međunarodni monetarni fond vrlo brzo staviti pod prinudnu upravu jer sadašnja hrvatska vlast nije sposobna donijeti proračun u skladu s pravilima i načelima Europske unije odnosno nije u stanju smanjiti troškove i napraviti održivi proračun. Vidjelo se da je Hrvatska u dužničkom ropstvu i da dalje srlja bezglavo u još veće dužničko ropstvo jer ne vidi izlaz nego dizati nove kredite da bi platila kamate koje dospijevaju a koje iznose preko 3 milijarde eura. Deficit proračuna je sve veći i on se pokušava pokrpati barem djelomično daljnjom rasprodajom onoga što još ranije nije prodano. Proizvodnja i dalje pada a nezaposlenost i dalje raste. Štrajk u zdravstvu pokazao je koliko je bila promašena politika vlasti kada su smanjili nužna sredstva za zdravstvo. Vlada jednostavno ne vlada situacijom i nemoćna je u rješavanju nagomilanih problema te se zbog toga okrenula poticanju starih ideoloških sukoba, krenula je u svjetonazorski rat s hrvatskim narodom i zastrašivanjem naroda pravim terorom. Narod se plaši kako nastupa katastrofa, kako bi mu se nametnuli novi porezi, nova ograničenja kako bi prihvatio sve što mu Vlada iz dana u dan uzima uskraćujući brojna stečena prava. Ustvari, Hrvatska je ušla u Europsku uniju potpuno nepripremljena bez strategije i bez jasne europske politike. Pred ulazak u Europsku uniju napravljene su dvije strateške katastrofalne pogreške koje ugrožavaju hrvatske nacionalne interese i dovode Hrvatsku u vrlo opasan položaj. Hrvatska politika bez ikakvih potreba sukobila se sa Njemačkom, vodećom zemljom Europske unije, zemljom koja je najzaslužnija uz Sjedinjene Američke Države što je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu, što je stvorila svoju državu i što je ušla u NATO i Europsku uniju. U Njemačkoj živi nekoliko stotina tisuća Hrvata čije doznake nas drže iznad vode u sveopćoj krizi. Njemačka je provjereni prijatelj Hrvatske a posebno Bavarska, koja je zajedno s Austrijom najveći gospodarski partner Hrvatske. Hrvatska, prirodno kao regija, pripada srednjoj Europi u kojoj je Njemačka vodeća država. Zbog toga sukob sa Njemačkom zbog slučaja Perković ima dalekosežne negativne posljedice za budućnost Hrvatske. Sadašnja vlast nastoji manevrima i promjenom Ustava i prije stupanja na snagu europskog uhidbenog naloga početi suđenje Perkoviću u Hrvatskoj kako bi izigrala Njemačku jer postoji silni strah od suđenja u Njemačkoj jer bi otvorilo mnoga pitanja i na kraju dovelo do "King Konga", ključnog krivca za ubojstva emigranata. S pravom je Dražen Budiša rekao da bi suđenje Perkovića u Njemačkoj dovelo do toga daje na čelu zločinačke organizacije bio Josip Broz Tito i najviši partijski dužnosnici od kojih su neki u vrijeme obrane i stvaranja Hrvatske odigrali pozitivnu ulogu i stekli status demokrata i zaslužnih ljudi. Suđenje pred Njemačkim sudom razotkrilo bi cijeli zločinački komunistički sustav i dovelo bi do sloma vladajućih struktura u Hrvatskoj koje i dalje veličaju titoizam, jugoslavenstvo i koje i dalje nastoje obnoviti zajedništvo sa Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom, Kosovom i Bosnom i Hercegovinom kao najvažniji interes Hrvatske. Zato se hrvatsko vodstvo okrenulo Balkanu kao najvažnijem partneru a okrenula leđa srednjoj Europi. Pored sukoba s Njemačkom došlo je i do sukoba i sa Mađarskom koja nam je u ratu, također, bila glavni saveznik. Da bi se obnovilo to zajedništvo koje nazivaju regija ili region ili "ovi prostori", Hrvatska je prihvatila britansku politiku i britansku strategiju i preuzela ulogu provoditelja britanske politike na Balkanu koja je protunjemačka i protuhrvatska a prosrpska. Zato je najava strateškog partnerstva sa Velikom Britanijom i politika koja je proizašla iz toga strateškog partnerstva pogubna za interese hrvatskog naroda jer nema nikakve dvojbe da je glavni sukob u Europskoj uniji između Njemačke i Velike Britanije i da napuštanje partnerstva sa Njemačkom i ulijetanju u zagrljaj britanske politike znači najveću moguću stratešku pogrešku koju će hrvatski narod skupo platiti. U skladu sa takvom strateškom pogreškom postojeća vlast i prateće službe, medijske, intelektualne i političke, logično su svoju privrženost britanskoj politici a protunjemačkoj politici, a i protuhrvatskoj politici, pokazali nasilnim uvođenjem ćirilice u Vukovar i prihvaćanjem velikosrpske koncepcije koja je i britanska i ruska po kojoj se velikosrpska agresija pretvara u građanske ratove, nacionalne sukobe s podijeljenom krivnjom. Kako bi zaustavili sve veći pritisak iz Europske unije a da je konačno potrebno u Hrvatskoj osuditi komunističke zločine, reći punu istinu i izvršiti barem djelomičnu lustraciju onih koji su bili dio represivnog sustava nastoji se promjenom Ustava razvodniti komunističke zločine formulacijom teška ubojstva te prebaciti u hrvatskoj težište na suđenje pojedinačnih zločina učinjenih s hrvatske strane u obrambenom Domovinskom ratu. Znakovita je rečenica premijera Milanovića da će istjerati na kraju "King Konga" i da će se suditi HDZ-u i Crkvi koji su skrivali počinjene zločine. To znači da je primijenjena strategija tužiteljstva Haaškog suda da se sudi svim stranama u vrijeme II. Svjetskog rata i poslije njega ali i u vrijeme Domovinskog rata s tim da bi se medijsko i političko težište dalo na suđenje od 90- tih do danas gdje komunistička opcija želi vrlo smišljenom i lukavom strategijom na kraju suditi Gojku Šušku i Franji Tuđmanu jer za njih su Gojko Šušak i Franjo Tuđman zločinci, za njih su oni King Kong. Suprotno tome ogromna većina hrvatskog naroda traži da se konačno sudi za komunističke zločine. S obzirom na odnos snaga u Hrvatskoj i na stanje u pravosuđu koje je još uvijek u rukama sudaca komunističkog mentaliteta, u Hrvatskoj nije moguće pravedno suđenje. Zato je narod vjerovao da će ulazak Hrvatske u Europsku uniju biti ta točka preokreta kada će Hrvatska morati izručiti Perkovića i ostale Njemačkoj i kada će se kroz suđenje u Njemačkoj saznati istina i pokrenuti konačno proces detitoizacije i dekomunizacije Hrvatske. Zato su slučaj Perković i nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar najkrupniji politički događaji koji određuju sudbinu Hrvatske i hrvatskog naroda jer ako sadašnja vlast uspije poniziti do kraja i obezvrijediti žrtvu Vukovara, ako uspije onemogućiti izručenje Perkovića i pravedno suđenje u Njemačkoj onda će Hrvatska bez obzira što je ušla u Europsku uniju ostat će i dalje Balkanska komunistička država koja će prije ili kasnije biti isključena iz Europske unije ili će se reorganizacijom Europske unije stvoriti neka regija između Hrvatske, Srbije, Bosnei Hercegovine, Makedonije, Kosova, koja će biti neki pridruženi član Europske unije. To je britanska koncepcija koju na kraju mogu prihvatiti i Nijemci jer će im biti dosta izdajničke i prijetvorne hrvatske politike. Izgubili smo u privih sto dana najvažnijeg strateškog partnera, odlutali smo u ralje britanske politike i počeli provoditi njene strateške ciljeve koji su u korist velikosrpske politike a na štetu hrvatske politike. Hrvati u Bosni i Hercegovini došli su u još nepovoljniji položaj ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. U Bosni i Hercegovini iz dana u dan njihov položaj je sve teži, oduzeta su im temelja nacionalna i ljudska prava jer ih predstavljaju ljudi koji su formalno Hrvati ali koje je izabrao drugi narod a ne hrvatski narod. Veliki dio Hrvata u Bosni i Hercegovini su državljani Hrvatske i sigurno je da će u takvoj situaciji u Bosni i Hercegovini sve veći broj Hrvata seliti ne samo u Hrvatsku nego i u Europsku uniju što bi moglo dovesti do nestanka Hrvata u Bosni i Hercegovini i gubitka teritorija na kojima Hrvati danas žive a što bi onda ugrozilo i budućnost hrvatske države jer ako Hrvati prestanu biti većina u zaleđu jadranske hrvatske onda će kroz nekoliko desetljeća doći u pitanje i dijelovi južne Hrvatskekao dijela hrvatskog teritorija. Zato je izgradnja pelješkog mosta prvorazredno nacionalni zadatak. I tu je sadašnja vlast lagala i Europska unija ne pokazuje namjeru da pomogne Hrvatskoj, dapače, sve se radi kako bi se usporilo ili onemogućila izgradnja toga mosta. Što je izlaz? Gdje je točka preokreta? Nema izlaza i nema točke preokreta bez promjene sadašnje vlasti. Također, nema preokreta i izlaza bez formuliranja nove nacionalne strategije. Umjesto strateškog partnerstva s Velikom Britanijom Hrvatska mora napraviti dugoročno strateško partnerstvo sa SAD, Njemačkom i Izraelom. Umjesto okretanja Balkanu Hrvatska se mora povezati s mediteranskim i srednje europskim državama i tražiti zajedničke nastupe i obranuzajedničkih interesa u Europskoj uniji. Postoji u Europskoj uniji tzv. katolička Europa koja ide od baltičkih republika preko Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske do Hrvatske i Slovenije. Prema predviđanjima CIA, ali i Rusije, u narednim desetljećima Europa će se sve više dijeliti na staru Europu, na katoličku Europu i pravoslavnu Europu. Pravoslavnu Europu čine Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Rumunjska, Bugarska, Srbija, Makedonija, Crna Gora i Grčka. Hrvati se ponovno ponašaju kao guske u magli. Hrvatska politika luta, nema jasnu strategiju niti nacionalne ciljeve. I što se tiče Bosne i Hercegovine nema nacionalnog konsenzusa, bez njega Hrvati će nestati u Bosni i Hercegovini a ne samo ostati neravnopravni. Treba očekivati da će u sveobuhvatnoj krizi u Hrvatskoj koja se produbljuje iz dana u dan ako ne dođe do preokreta tisuće i tisuće Hrvata odseliti iz Hrvatske, da će otići i liječnici, medicinske sestre, stručnjaci. Velika većina studenta već sada izjavljuje da im je cilj otići u Europskuuniju ili prekooceanske države. Taj proces će biti još brži u Bosni i Hercegovini. I Europska unija je u velikim problemima i tu se vode velike borbe u kom pravcu će se razvijati. Hoće li postajati sve više Sjedinjene Europske Države, dakle hoće li Europska unija biti naddržava ili će biti zajednica suverenih država. Sada proces ide prema naddržavi i gubljenje suvereniteta nacionalnih država, posebno malih nacionalnih država. Treba očekivati da će Hrvatska sve više gubiti svoju samostalnost i suverenost jer je izgubila moćne saveznike a dobila lažne saveznike, jer je izgubila vjerodostojnost, jer ne može plaćati kamate i dugove, jer ne može pokriti deficit. Europa je pomogla Grčkoj ali ne vjerujem da bi Njemačka sadašnjoj hrvatskoj vlasti pomogla na sličan način nakon što je sadašnja hrvatska vlast izigrala Njemačku, uvrijedila Njemačku i vezala se za Veliku Britaniju koja je uvijek bila i bit će strateški protivnik Njemačke. Neće nam Velika Britanija pomoći da sredimo financije i platimo dugove. Zato je strašno kada Milanović i sadašnja vlast kaže kako prevarom Njemačke nismo ništa izgubili. Šteta je ogromna. Ona se može sanirati samo ako hrvatski narod smijeni ovu vlast, promijeni politiku i veže se uz Njemačku a ne Veliku Britaniju.
Nema komentara:
Objavi komentar