PROSVIJEĆENI I NEPROSVIJEĆENI DIKTATORI KAO VLADARI KROZ STOLJEĆA HRVATIMA
Drina - granica civilizacija
Čovjek, sudjelujući u dijalogu, pretpostavlja Izvor Života. Dakle, u dijalogu - čovjek ili jedan narod potiču, iznalaze rješenja za opće i osobno dobro.
Neprosvijećeni diktator ne zna slušati pa nema što niti reći. Sve ukazuje da je neprosvijećeni diktator odraz nereda, radi osobnih koristi, bezdušan je i uzrok urušavanju jednog naroda. Isti narod zaslužuje patnje koliko je dopustio zlu da se nametne pravilima života. Neprosvijećeni diktator materijalist koristi psihologiju za mase, diplomatski, bezdušno pritiska –istiska čovjeku dušu, stvarajući i pretvarajući ga u beživotnu masu. Kao bezdušan materijalist bez Ideje – Života, u agoniji vergla u . . ., dvoličan je - podvojena spodoba i uvijek potencijalni ubojica.
Ukoliko vladar nije bezdušan materijalist, nakon obećanja narodu, zbog kojih je izabran za vladara, nije ispunio obećano, dužan je odstupiti s funkcije – odstupit će. Napomena, bezdušni materijalisti biračima, sve nude - ništa ne daju, jer su učenici vampira istočno od Drine, pa diplomatski komuniciraju s narodom kao okupatori, kao bezdušnoici uništavaju život radi materijalnih koristi. Bezdušne materijaliste nije briga što se pomoću laži i lukavština ne može postići dobro za narod, državu.
Dakle, pored takve sudbine kao sadržaja i uzroka, čovjek teško može vjerovati u obraćeništvo materijalista. Kao što se ne može vjerovati hrvatskim tajkunima, opasni su kao i okupatori, jer lažu dok grabe nezarađeno.
Smisao ovog teksta je da Hrvate potiče na dijalog, kako bi osnažili svoj duh . . ., potom da više vide, kako rutinirane varalice žele samo moć pomoću vlasti i materije. Dakle, materijalisti po Hrvatskoj kao „obraćenici“ i dalje lažu, a kao žrtve srpskog okupatora robovi su privida: i preko nekoliko srpskih tita dvojnika, ispred kojih nije postojao tito kao Hrvat. Utoliko i dalje koriste sjećanja na nepismena radnika Tita iz „ Zagorja“, dok urušavaju Hrvatsku.
Preko tita dvojnika radi cilja! Garašanin i Karadžić tendirali su širiti srpske granice i pomoću štokavskog govora pomičući ih do crte Virovitica - Karlobag. Što je Milošević konkretno, vojnom silom pokušao realizirati, a što nakon neuspjeha Srbi sa svojim mentorom SPC i bezdušnim hrvatskim janjičarima žele realizirati i danas, ne odustaju.
Na njihovu žalost rijeka Drina ponovo je granica i preko koje neće više gurnuti nevine i naivne u još koji svjetski rat. Oni kao materijalisti otklanjaju, odbijaju svaki grijeh, jer nakon negiranja duše, radi materije, bezdušni su. Dakle, laž podvaja čovjeka i stvara dvojnika, što je uzrok i diplomatskom stilu komuniciranja, zbog čega se gubi čovjek.
Podvojene spodobe se tvore pomoću psihologije za mase, tendenciozno se narod pretvara u masu, postvaruju ga kao što su i sami, da bi mogli istim manipulirati kao stvarima. . . , čovjeku uništavaju samoinicijativu.
Eto zašto Ivo Josipović ne razlikuje hrvatske ustanike branitelje Hrvatske i Srbe okupatore Hrvatske … 1918. godine. . ., u Drugom svjetskom ratu do1945. godine i nedavno u Obrambenom domovinskom ratu 1990. godine . . ., kao okupatori se čude zašto se Hrvati ustaše protiv njih. . .
Neka vlastodršci Hrvatske ispitaju koliko i danas potomci srpskog okupatora uzimaju novca iz hrvatskog proračuna, u koji uplaćuju potomci Hrvata iz Drugog svjetskog rata i Obrambenog domovinskog rata, a ne diplomatski zaobilaze prave teme i prodaju maglu, da se Hrvati ne bi dosjetili.
Ipak zastupnici života pobjeđuju, jer ne lažu, ne kradu i ne ubijaju, i zato su život na beskonačnom putu u odnosu na suprotnu stranu koja laže, krade i ubija pa su zato konačni, zastupnici smrti.
Suprotno, prosvijećeni diktator svoj narod potiče na dijalog i diktatom prenosi spoznaju, poučava narod što su vrijednosti kao temelji životu na beskonačnom putu, da se radeći gola egzistencija pretpostavlja, dok, potičući na dijalog, i diktatom prosvješćeni vladar narod svoj i više osvješćava . . . riječ – dijalog – djela.
Učesnici u dijalogu prepoznatljivi su, jer se koncentriraju i slušaju: učenici učitelja a učitelj učenike, uspostavljaju vezu, poštuju osobnosti u zajednici, radi veselja i daljnjeg djelovanja u svojoj državi.
Dakle, život se unapređuje i živi dijalogom. Hrvatski narod, naročito zadnje stoljeće pod pritiskom je okupatora, neprosvijećenih vladara iz redova orijunaša, solunskih boraca. . . i „Strosmajera“, pomoću kojih se pomicala granica zapadno od Drine i zatirao hrvatski jezik, pa kao takvi serviraju Hrvatima vladare da im diktiraju da postanu bezdušni kao što su i sami, samo radi osobnih koristi, dok zajednici ruše temelje. Zatiranje vrijednosti pogubno se odražava po hrvatskim gradovima i selima.
Nema dovoljno odlučnosti kod Hrvata pa se trend nastavlja, iako su prozreni kao vladari negativci koji uvjeravaju i pomoću dvojnika tita s potencijalnim okupatorima, kao trabanti operativci iz UDB-e i dr. koje bi trebalo svrstati po njihovim maskama, dok se i danas uvlače u Hrvatsku Stranku prava, Seljačku stranku, Društvo političkih uznika. Uz napomenu: politički uznici kao uzorne moralne osobe trebaju se više aktivirati u Hrvatskoj, prokazati pojedince iz svojih redova koji su, kao produžene ruke po uputama vladara, rascjepkale kompaktnost Društva političkih uznika kakvo je bilo 1990. godine, kao što čine i s braniteljima Obrambenog domovinskog rata, kao i s ostalim strankama da ne budu sklone hrvatskom zajedništvu.
Sve to rastaču armijom – pionira po uputama i modificiranim šablonama iz bivšeg SKJ, i tajnom milicijom UDB-e. A naročito djelatnim nosiocima SDP, sljednice iz SKJ-u, što pokazuju da su djelatni izdanci iz trula panja, i danas djeluju dakako kao bezdušni, kao repovi skloni su varati nevine i naivne duše, srpskim diplomatskim stilom. Vlastodršci uglavnom i u drugim strankama HDZ-u, HNS-u, pioniri su SKJ koji također po zakonima o lustraciji ne bi smjeli djelovati u hrvatskim strankama.
Diplomatsko komuniciranje posljedica je laži naroda istočno od rijeke Drine, koji su davno odlučili služiti materiji,što im se kao bumerang vraća u negativnom smislu, s razlogom su ti narodi nazivani vampirima.
Hrvatski janjičari, nesvjesno diplomatski, komuniciraju s hrvatskim narodom. Dakle, sofiste ne zanimaju afirmativna djela i život, po cijenu . . . Slijepi kao Neron, Lenjin i slični, ovjekovječili bi sebe na taj perverzan način.
Kako zlo ima tendenciju širenja, spomenuti vandali širili su svoju izopačenost i zapadno od rijeke Drine, prema jugu i sjeveru. Zatečeni narodi na područjima i dalje od Austrije uvjerili su se u njihovu izopačenost: da njihova riječ ne znači ništa, da samo kradu i ubijaju. S njima se ni onda nije moglo komunicirati i uspostaviti dijalog kao bezdušnicima, samo su se usmjeravali protiv života, sijali beznađe i smrt. Zato u tom neredu koji se širio i zapadno od Drine komuniciralo se posebnim diplomatskim stilom, jer riječ je o posebno opasnom zlu, da bi se kako-tako osluhnulo njihove uvijek podle namjere.
Zato i danas s njima treba samo diplomatski komunicirati i ne dozvoliti im . . .
Ali kao osvajači, materijalisti znaju da je jezik rad duha jednog naroda i po jeziku je narod specifičan, pa vrše pritisak na duh, gdje laž caruje nema duha, eto zašto robovi privida postanu bezdušni.
Za istaći je da se „ hrvatski „ vlastodršci u Hrvatskoj služe diplomatskim stilom kao da su okupatori, pa lažu. . . što se diktiranjem i preko kvazi intelektualaca hrvatskih - vladara u Hrvatskoj negativno odrazilo i očituje se na hrvatskim prostorima.
Ističući danas Srbe kao manjinu u Hrvatskoj, po šabloni iz prošlosti do 1990. godine, s kojom se podgrijava kako će djelovati današnji vlastodršci u Hrvatskoj. Preko hrvatskih vlastodržaca služe se psihologijom za mase, radi svojih koristiti kao materijalisti . Sreća je što su spletom okolnosti, prozrijeti pa danas nisu u povoljnoj situaciji, u raskoraku su s vremenom, ispunio se dovoljan razlog pa su Hrvati uvidjeli da je diplomacija zamijenila normalan jezik duše - čovjeka.
FAŠIZAM (fascio) ASOCIRA NA SLOŽNO DJELOVANJE JEDNOG NARODA
Anarhizam pretpostavlja da se čovjek može slobodno ponašati, sve dok ne ugrožava svojim radnjama drugog pojedinca ili jedan narod. Pierre Joseph Proudhon zaključuje: „Pravda je snaga duše“.
Snaga duše je odraz reda što je pravedno. Redom, radom i disciplinom čovjek snagu skuplja i živi (I. B. ).
Redom, radom i disciplinom snaga se skuplja i održava. . . , znači živjeti po pravilima ŽIVOTA, a pravda proporcionalno pokazuje snagu . . . u odnosu - po djelima, žrtvovanju.
Suprotno Proudhonu, Lenjin i svojim djelom Materijalizam i empiriokriticizam ustrojava robove materije protiv života, poticao je zlo koje je doista uništavalo i desetkovalo brojne narode, kao i kulture naroda, s kojima se tendenciozno eksperimentiralo i silom ih se guralo u Lenjinove - ruske okvire, što je izazvalo tragedije i rijeke prolivene krvi, a sve da bi se podvrglo „male i slabije“ Rusiji. Tu šablonu doslovce je koristila i sestra Srbija, tako se ponašala prema svojim susjedima koje je podjarmila i prema željama SPC-e.
Lenjin smatra da je materijalizam pozitivna osnova ateizma i poricanje religije . . ., nema potrebe govoriti koliko je materijalna supstancija bila veliki prijatelj ateista svih vremena. . . ističe Lenjin.
Eto poticaja i uporišta zlu, kada nema duše-duha, nema ni prepreke: zašto u ime koristi ne opljačkati i ubiti milijune ljudi, kao što su to učinili Lenjin i Tito. Utoliko, država i stranka kao sredstvo poslužile su im da realiziraju svoje želje na planeti Zemlji.
Hrvati svoju zajednicu, zajedništvo moraju štititi pomoću države kao institucije, a ne da u ime nekih Lenjina, Tita. . . „država“ zakonima i ustavima ruši zajedništvo. Sudbina nije puka predodređenost, već činjenje i dočinjavanje . . . što se voluntarizmom demonstrira na terenu... Hrvatsku ne ruše oni koji su je stvarali, već oni kojima nije i po volji. Znači, ustrajnim činjenjem živjeti po pravilima života – jednako je čuvati hrvatsku zajednicu. . . , a opomena i Lenjin, i Tito, i Srbi i. . . da budu Hrvatima, kao nevještim trgovcima u odnosu na okupatore, koji su prodefilirali Hrvatskom kao materijalisti.
Ako je oslobodilački rat za Hrvate bio 1990. godine, kakvi su bili 1918., 1945., 1971. godine. Evo razloga za samokritiku i novu sintezu kako se Hrvati moraju, a ne znaju lustrirati i biti bolji na beskonačnom putu Života.
Hrvatima nedostaje odlučnost i odgovornost u ime sudbine koja pravda ime…, Hrvati žive i u selima ravnica, planina i otoka, a polovica Hrvata u emigraciji, koje su protjerali gosti – uljezi, kada su doselili u hrvatske gradove. Ako se ističu samo uljezi u hrvatskim gradovima pod nazivom građani, što je sa Hrvatima sa sela . . ., što je s onih 5 milijuna u emigraciji, kako bi ih krstili ili odkrstili . . . materijalisti, ateisti agnostici, . . .
Vratimo se ovom tekstu kao poruci, Hrvati koji misle da nisu odraz materijalizma, a djelima pokazuju da jesu, ipak dovoljno ne prihvaćaju križ, koji svijetli nakon žrtvovanja u ime Života. . .
Ivo Josipović i Zoran Milanović kao formalni zastupnici hrvatske zajednice, prema očigledno – konkretnom su i odgovorni, skupa sa crkvenom vlasti.
Hrvati su i danas u agoniji, pod pritiskom, nemaju pravo na rad u Hrvatskoj, što je pogubnije nego samo iseljavanje iz Hrvatske, jer natalitet je garancija opstanka.
Hrvatski vladari u Hrvatskoj koriste šablone okupatora… pa se ZAJEDNICA, koja je uvjet svakom pojedincu, tretira kao podređena pojedincu, a što je diverzija. Dakle, hrvatski zastupnici, po očiglednom – konkretnom, prepoznatljivi su kao loši vladari iz svjetovne i iz crkvene vlasti, i odgovorni - jer su uzrok i biološkom nestajanju hrvatskog naroda.
Materijalisti, pojedinci ateisti i agnostici, su hedonisti, ne mogu odoljeti egu svome (egoizam je odraz materijalizma), pa nesvjesno, samodopadno, kao kipovi prezentiraju svoju zakržljalost i preko sredstava za javno informiranje, točno kao da ih Lenjin i Tito i dalje svojim šablonama (smećem) hrane . . .
Čovjek se teško odriče starih navika i kada je na vidiku novo, bolje,ali. . . mana i vrlina čovjeka jest što se može naviknuti ili odviknuti, a što materijalisti znaju i koriste na osjetilnoj razini – zbog sebe.
Tako naviknuti funkcioniraju i operativci UDB-e, policajci Velike Srbije, u agoniji . . . i dalje se klanjaju mrtvoj materiji.
Eto, kako i zašto je nastao materijalizam, crv koji rastače i hrvatsko biće, naročito od 1918. godine, koji pomoću države i stranaka kao sredstava … milom i silom sugeriraju laži, krađe i ubojstva … po uputama mračnih.
Naivne hrvatske idealiste zato i tako, u osnovi, su okupatori materijalisti proganjali i desetkovali, a zajednica je ostala bez vođa iz naroda svoga; samo po milosti opstao je i spoznaje.
Tko laže, taj krade i ubija, svojstveno vampirima, bezdušnim spodobama . . . , koje to rade blefirajući. A što su Hrvati spoznali: da se čovjek nema razloga bojati bezličnih spodoba, koje zapravo i nemaju snage već samo obmanjuju i navikavaju prema svojim potrebama.
Tako su . . . okupatori šablonama materijalizma i uputama Srpske pravoslavne crkve, kao mentora, narušavali hrvatsko opće dobro od 1918. do 1941. godine, pa od 1945. do 1971. godine, potom od 1971. do 1991. godine, stalno su na hrvatskim teritorijima vodili agresivne ratove – „spaljena zemlja“, a preko ostataka svojih manjina modificiranim stilovima narušavali hrvatska ognjišta, kao okorjeli robovi materijalizma.
Slično sličnom teži. . . ili navikom prilagodi. . ., a samokritički, zarađeno uvijek je adekvatno uloženom. Hrvatima dođu u goste nepozvane lutalice, probisvijeti… pa smišljeno potiču trgovinu, drogu i kocku, a ne rad i proizvodnju.
Trgovine kakve su u Hrvatskoj sigurno vode u beznađe, jer se temelje na laži, krađi i ubojstvima, što kontroliraju bezdušni materijalisti koji su za najgnusnija zla djela nagrađivani, kao Lenjin, Tito i dr., . . . i slavljeni od „masa“, što su više ubijali slijedili su viši činovi. Kriterijima materijalizma unaprijed su otklonili počinjeni grijeh . . . A poklonici materijalizma. . . fašizmom i antifašizmom zamutili su . . . da bi prikrili materijalizam i njegove nosioce, koji su nagrađivani za laži, više za lopovluk, a najviše za ubojstva. . . ; ali isti prevareni za dušu lajali su i lajat će u mukama na tamnu stranu Mjeseca. Evo kako materija ne pomaže, naprotiv urušava temelje, a što se iščitava na dlanu svakog pojedinca koliko je žrtvujući bio na strani života. Dovoljno je biti samokritičan, i odgovor slijedi, čovjek čineći: sebe svrstava i sam sebi sudi, uvijek sam sebi . . ., bez samokritičnosti čovjek samo životari od laži . . . do pakla.
Što je potrebno i srpskoj manjini u Hrvatskoj i SPC-i koja ih usmjerava po pravilima materijalizma. Pored ostalih manjina koje žive u harmoniji s Hrvatima u Hrvatskoj, srpska manjina po navici radi koristi htjela bi biti i iznad hrvatskog naroda, pa zbog takvoga ponašanja nije zaslužila niti da se spomene. I danas je samo solidarna s bivšim srpskim trabantima Hrvatima, operativcima velikosrpske UDB-e, ateistima i agnosticima, kao tendencioznim trovačima.
Vidi „čuda“, kada je riječ o materijalnim bogatstvima Hrvatske, opet materijalisti - antifašisti . . . trgujući zadnjih 20 godina, najviše su ugrabili. Naočito u ovom segmentu su rutinirani i demonstriraju fašizam, koji nije ni onda ni sada dobro došao u Hrvatsku, jer skupno kao takav potkopava temelje, i narušava slogu Hrvata. . . , složni okupatori – fašisti. Koja ironija, skupa s nepozvanim gostima, ustrojeni fašistički silno su se okoristili, dok im Hrvati služe kao predmet za ismijavanje. Za to su Hrvati, kojima se narušava jedinstvo kroz povijest, sami krivi. Spoznali su da se trebaju vratiti redu, radu i disciplini radi Života na beskonačnom putu.
Rekapitulacijom u ime budućnosti: hrvatski janjičari su tu, još nisu lustrirani ni obraćenici, jer za njih počinjeni grijeh i dalje ne postoji, zato ubuduće biografija i djela trebaju biti kriteriji – za Hrvata.
Materijalisti ne pretpostavljaju golu egzistenciju, pa se lako pretvaraju u trgovce, kockare što proturiječi pravilima života, kao robovi privida služe se. . . i ratovima radi koristi, ako je 1991. godine bio oslobodilački rat u Hrvatskoj, kakav se rat vodio na hrvatskim teritorijima 1918., 1941., 1971. godine i zašto… Npr. u hrvatskom Borićevcu, Zrinu i drugim mjestima, u vampirskom balu sudjelovali su Đoko Jovanić i Jovanka Budisavljević, koju su podmetnuli janjičaru Josipu Brozu, nepismenom probisvijetu, Lenjinovom šegrtu operativcu, zastupniku materijalizma. Antifašizam se u Hrvatskoj veliča onda kada uljezi stvore neslogu u Hrvatskoj, baš zato i danas dobro profitiraju. Materijalistima, ateistima, agnosticima i. . . stranke služe kao sredstvo da dobro trguju i rastaču Hrvatima dom i domovinu, podmećući im nazive fašizam – antifašizam, kao zamke, baklje, bezdušni nosioci materijalizma. . .
U prilog zajedništvu Hrvati dijaspore nisu dovoljno skupa s Hrvatima u Hrvatskoj. Tko i zašto ih se razdvaja preko fašizama – antifašizma da se i dalje raseljavaju? A gdje je hrvatska emigracija koja je o povratku sanjala jedno stoljeće… ?
Dakle, Lenjin-Tito i njihovi sljedbenici su mrak, uzroci silnih žrtava, carevi su smrti, opomena u agoniji . . . urlaju i laju na mjesec, završavaju konačno.
Gradovi za lažove i lopove naročito bez tvornica, utočišta su . . . isti ne žele lustraciju, i odgovara im trgovina i mrak . . .,
Zagreb - Zadar, listopad 2013. godine
POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE
Nema komentara:
Objavi komentar