Vukovar, Vukovar
And their meadows
Like our shadows
They will always
They will always live...
Vukovar, Vukovar
And they thought that they could hide it
In Slavonian fog
So wrong
Cause they will always live
In my song
Vukovar, Vukovar
And their fathers, and their sons
And their daughters,
lay down their sons
Lay down their,
lay down their ... sons
Vukovar, Vukovar
"... Nek' se osuši desnica moja, Vukovare, ako tebe zaboravim!
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Vukovar vrh svake radosti svoje! ..."
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Vukovar vrh svake radosti svoje! ..."
Poštovani prof. Pečarić,
u Bibliji postoji Psalam 137, koji se zove "Prognanikova pjesma". Tijekom svojih gostovanja u Vukovaru je g. Stjepan Bahert, kao dramski umjetnik i dopredsjednik Društva prijatelja glagoljice (DPG-a) iz Zagreba, te kao pratitelj mješovitog pjevačkog zbora Bašćina (DPG), recitirao dio stihova iz spomenutog psalma:
"... Nek' se osuši desnica moja, Vukovare, ako tebe zaboravim!
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Vukovar vrh svake radosti svoje! ..."
Cijeli psalam može se vidjeti ovdje: http://www.hbk.hr/biblija/sz/
(naravno g. Bahert je samo umjesto riječi Jeruzalem stavio Vukovar)
O Vukovaru je istaknuti hrvatski glazbenik Nenad Bach, koji živi u New Yorku, skladao krasnu pjesmu. Njegov "Nenad Bach Band" izveo ju je u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisnskog u Zagrebu koncem godine 2012., samo nekoliko dana nakon povratka Ante Gotovine i Mladena Markača u domovinu:
http://www.croatia.org/crown/
Evo te pjesme:
http://www.youtube.com/watch?
======================
http://www.youtube.com/watch?
======================
Mislim da bi ovom pismu prof. dr. sc. Darka Žubrinića trebali diodati i slijedeći tekst u kome je dano pismo majke poginulog hrvatskog branitelja. Ona nam, zapravo, na svoj način ponavlja:
"... Nek' se osuši desnica moja, Vukovare, ako tebe zaboravim!
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Vukovar vrh svake radosti svoje! ..."
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Vukovar vrh svake radosti svoje! ..."
Majka poginulog hrvatskog branitelja želi skinuti posljednju ćiriličnu ploču u Vukovaru
Premijer preko medija komunicira sa braniteljima. Iz "Stožera za obranu Hrvatskog Vukovara" doznajemo da branitelji čekaju premijera Zorana Milanovića i njegov dolazak na sastanak najavljen u petak u 12 sati. U Vukovar. Premijer se nije oglasio u svezi toga sastanka u Vukovaru. Uglavnom stanje je naelektrizirano emocijama. Vlada i dalje ne razumije suludost inzistiranja na ovom zakonu, jer se populacija koja je najviše činila za obranu i slobodu pobunila protiv ćirilice u Vukovaru. Javnosti je to jasno, ali nije jasno ministru branitelja. Premijer preko medija komunicira sa braniteljima na način, da im govori kako ne može mijenjati sporni zakon. Takav stav još više stvara naboj. Pregovara se otvoreno, kroz medije i cijela situacija nema ozbiljnost, koju bi zapravo morala imati. Iznosi se stav premijera prije pregovora i jasno je da Milanović komunicira sam sa sobom, a ne sa polulacijom koja ga poziva na razgovore. Zanimljiva je potpora braniteljima i od gospođe Jelke Trbare pismom, rezignirane besćutnošću vlasti, Jelka Trbara se sama ponudila maknuti dvojezičnu ploču sa policijske postaje u Vukovaru. Ona je majka poginulog branitelja i ne može više gledati ovu šaradu oko dvojezičnih ploča. Zoran Milanović je očito dirnuo u poginule, one najhrabrije i sada se javljaju njihovi najmiliji, koji su podnijeli najveću žrtvu za slobodu ove države, dajući im svoje sinove i kćeri na oltar domovine. Očito vlada nema dovoljno savjesti i odgovornosti u svom ponašanju, te čini poteze koji slamaju u boli sve one koji imaju nekoga poginulog ili branitelja u obitelji. Pismo majke poginulog branitelja, sa stranice Stožera za obranu Hrvatskog Vukovara, prenosimo u cijelosti:
Poštovani članovi stožera,
obraćam Vam se kao majka poginulog branitelja Željka Trbare koji je branio Vukovar u kolovozu 1991., a kasnije je poginuo u oslobađanju đakovačke vojarne od JNA kako prva žrtva 15.rujna 1991. Posebno sam uznemirena izjavama Milorada Pupovca, ministra Arsena Buka i njima sličnih... Imam veliki poriv da ja osobno dođem razbiti zadnju ploču na ćirilici koja je ostala u gradu Vukovaru. Nisam cijalu noć spavala koliko sam bila uznemirena i napisala sam u pismu ono što osjećam, a ne mogu sve ni iskazati riječima. Pismo dostavljam u privitku i očekujem Vašu potporu ili savjet u izvršenju moje nakane. Primite lijepi pozdrav uz moju fotografiju iz prošlogodišnje kolone sjećanja u Vukovaru u kojoj sam išla bosa u znak sjećanja na svoga sina Željka i sve poginule branitelje.
Pupovac nam prijeti jezikom devedesetih
Zlokobna prijetnja Milorada Pupovca odaslana jednako predsjedniku države i šefu oporbe, prijetnja izrečena glede uvođenja ćirilice u Vukovar koja glasi „ne igrajte se vatrom“ tako zastrašujuće je podsjetila na sve one prijeratne prijetnje Hrvatskoj za slučaj da se odluči na nezavisnost da je ta podudarnost fantastična. Doduše Pupovac dodaje da „igra s vatrom“ za njega znači nepoštivanje ustavnog zakona, no rijetko se u jednoj rečenici posveti ista pažnja tekstu do zareza i nakon njega. Osim toga hrvatsko –srpski odnosi su do te mjere zatrovani teškom retorikom da kad se ta retorika ponavlja pa se još i maše starim simbolima „igranja sa vatrom“, to zna djelovati kao ucjena. “Ne igrajte s vatrom“- jer? Hrvatska će opet gorjeti? Dobiti će monitoring Evropske Unije? Ne znamo još što će nam se dogoditi ako se nastavimo „igrati sa vatrom“, ali je prijetnja tu i nema dvojbe da se priprema i neki scenarij. Činjenica pak da je u ovom upozorenju izrijekom pobrojan i predsjednik Republike govori da Pupovac koristi ovu situaciju za obnovu stare svađe sa Josipovićem upravo oko stare dileme: tko tu zapravo predstavlja Srbe? Josipovićev stav oko cijele drame predstavlja minimum minimuma: sjednite ljudi zajedno, poslušajte argumente jedne i druge strane i napravite neki kompromis! No, za taj stol ne želi sjesti Milanović! Premda bez zajedničkog dogovora nema mira i table će tamo stajati jedino uz jaku policijsku zaštitu! Josipović razumije da to nema smisla, Milanović baš inzistira na sili, sada vidimo da se u silu i nasilno uvođenje ćirilice uzdaje i Pupovac. Karamarko od svih ide korak dalje i tvrdi da je ovakvo postavljanje dvojezičnih ploča protuzakonito jer isti taj zakon traži i podršku i razumjevanje druge strane, traži da taj potez ne narušava dosegnuto međunacionalno pomirenje! Za posve praktičnu ilustraciju tog dijela zakonske norme ponajbolje se izrazio teolog dr. Dugalić koji tvrdi da zakoni moraju biti u službi čovjeka, a da slike koje dolaze iz Vukovara ne govore tome u prilog. Prije uvođenja čirilice treba pronaći sve nestale, te procesuirati zločince i uspostaviti pravdu i pravednost, zaključuje dr. Dugalić, dodajući da ćemo u tom kontekstu za uvođenje čirilice morati pričekati drugu generaciju. I ove riječi djeluju posve precizno! Obzirom da Zoran Milanović nije glup čovjek, postavlja se pitanje što hoće postići sa ovim nasiljem, jer to je zapravo jedina nepoznanica u ovoj priči. Jasan je stav predsjednika države koji želi mirni dogovor s tim da taj dogovor uključuje uvođenje čirilice, jasan je stav Pupovca koji želi iskoristiti ovu priliku tim prije što ima „papir“ u rukama, a posve je jasan stav šefa oporbe koji time ujedno i najavljuje što će napraviti kad sutra dođe na vlast. Milanovićeva upornost, ta averzija prema vukovarskoj drami, to jeftino pozivanje na pravnu državu u državi u kojoj ima svega osim pravde, ta ako hoćete iracionalnost, jednostavno se ne može objasniti. Osim kao strategija da se SDP nametne i kao stranka koja će od sutra biti novi ekskluzivni zastupnik srpskih političkih interesa! Upravo je to dio nasljeđa koje SDP baštini od SKH! U kontekstu te nove strategije koja znači povratak na staro, odlučili su se onako „zvjerski“ napasti i IDS u Istri, jer zaboga, Istra je oduvijek bila „crvena“ zar ne? Mi se ne bojimo i uistinu se ponosimo sa pripadnicima srpske nacionalnosti u Vladi, mi se ne bojimo uvesti čirilicu u Vukovar i prema tome, mi SDP, a ne SDSS smo od sutra draga srpska braćo, Vaši najbolji politički predstavnici! Ako je ovo nova himna SDP-a, onda se ova Milanovićeva iracionalnosti može donekle razabrati. Tu bi se dakle negdje mogla tražiti neka logika Milanovićevog nasilja, premda je ta matematika više negoli tanka: već je sada jasno da će na taj način SDP više izgubiti hrvatskih glasova negoli će dobiti srpskih! No, ljevičarska, napose Milanovićeva nekonzistentnost nije od jučer.
Novi Milanovićev gaf
Najprije mu se, sjećate se, omaklo da je ovdje bio građanski rat, a ne jednoznačna srpska agresija! Nešto ranije, potpornje stupove toj tezi dao je predsjednik Josipović u sad već povijesnoj sarajevskoj izjavi o „različitim politikama“ koje su dovele BIH u ovo stanje. A, onda je još Josipović, faktički istodobno sa srpskim predsjednikom Tadićem položio vijenac i na Ovčari i u Paulinom dvoru. Na svu tu šumu antihrvatskih relacija stiže zadnja Milanovićeva izjava u kojoj ističe da se u BiH bori za prava hrvatske manjine kao što se u RH bori za prava srpske manjine, dakle on je uvijek tobože načelan. Ali, ne bi se smjelo biti neprecizan u ovim osjetljivim relacijama. Kapitalno je važno uvijek isticati da su Hrvati u BIH konstitutivni narod,a da su Srbi u Hrvatskoj manjina!Ali, to je naša ljevica, njima je to sve drugorazredno! Nacionalno je nevažno, opterećujuće, krivo, anakrono, goli muzej! Nije li Goran Radman odavno rekao da mu je nacionalno kulturološka, a ne politička kategorija? No, je li Srbima nacionalno samo kulturološka kategorija? Je li to Njemcima? Talijanima? Francuzima? Razumijete li do koje je razine pogubno imati vlast koja nacionalno ne percipira adekvatno? I samo zato se može dogoditi ovaj neregistrirani skandal Milanovićeve izjave o tome da manjinu uvijek podupire! Pogledajte Srbe i Beograd kako sve relacije u BIH razumije i kako ne brkaju političko od kulturnog. Pogledajte do koje razine Bošnjaci čak i sad ne dopuštaju Hrvatima elementarna izborna prava pa i danas traže da model Komšić u izboru člana predsjedništva i dalje opstaje! Ni oni ne brkaju kulturno i političko! Ali, što svi ovi prigovori vrijede kad imate vlast koja te nacionalne emocije doslovno ne razumije. Meni se čini da onaj tko emocionalno ne doživljava hrvatsku državu, da taj sve i da hoće hrvatsku državu neće znati i doista ne zna voditi. Taj model emocionalne neangažiranosti dakako vrijedi i za druge nacije i države. Naš je problem što emocija prema državi kod nas osim u Tuđmanovo doba nikad nije bila ugrađena kao temelj.I jer je tome tako mi smo desetak godina nakon Tuđmana došli do Milanovića koji i ne zna i ne razumije i emocionalno ne doživljava, a pri tom vodi ni manje ni više negoli – hrvatsku državu. Iz te činjenice izviru naši brojni ideološki problemi, iz te činjenice emocionalne neagažiranosti izvire i današnji problem tretmana ćirilice u Vukovaru. Jer, pravna država je nažalost kod nas dosta rastezljiv pojam. Danas se tvrdi da policajac koji dopušta pa i pomaže da se skinu dvojezične ploče ne zaslužuje po slovu pravne države ništa drugo nego otkaz i suspenziju. Prekršen je zakon i pravna država je tu jasna. Ali, kad je Ankica Lepej prekršila zakon i otkrila bankarsku tajnu ovo pravilo nije vrijedilo. Nije tada vrijedlo pravilo svete pravne države, nego se od nje radila heroina! I to su od nje heroinu radili isti oni koji sad zazivaju pravnu državu u slučaju ćirilice!
- Autor: Tihomir Dujmović
- Dnevno.hr, 11 Listopad 2013
Nema komentara:
Objavi komentar