Tko traži Boga nalazi mir, u Bogu se sve odmara i raduje! Zlo ne miruje, nema mira, ne poznaje odmor, ne zna za radost, plodovi zla su patnje, ubojstva, bolovi, neprilike, nesreća, svađe, tuče, prevare i krize, dakle sve što je suprotno od plodova dobrote! Pa tako tko stalno radi 7 dana u tjednu samo zbog sebe, osuđuje se, a tko želi biti slobodan mora poštivati i svetkovati Dan Gospodnji, u taj dan je dopušteno samo raditi dobrotu, od toga nitko da ne bježi, jer ono što činiš taj dan sebi to ćeš i činiti drugome! Počni činiti dobrotu od sebe tako što taj dan miruješ, i slaviš Dan Gospodnji, ako vidiš da je netko u potrebi i nesreći pomozi, ali ne radi kao svaki dan, jer rođen si da budeš slobodan a ne rob! Tko traži Boga nalazi mir! U travanjskom izdanju mjesečnika „Svjetlo riječi“ u 349. broju kojeg izdaje, da stvar bude čudnija i nevjerojatnija, Franjevačka provincija Bosna Srebrena iz Sarajeva, objavljen je članak zaogrnut u nekakvo literarno ruho iz pera autora Ive Lučića, u kojem on na jednostran, tendenciozan i neistinit način naziva tisućljetnu granicu na rijeci Drini „mitom o granici na Drini“.Mit je po Lučiću započeo koristiti jedan od najistaknutijih povjesničara iz redova hrvatskog naroda Milan Šufflay, a prije njega je Ante Starčević želio državu koja bi obuhvatila Slavene s obje strane, zatim tvrdi da se je taj mit nastavio upotrebljavati u NDH u hrvatskoj himni i kasnijoj hrvatskoj emigraciji odakle da se je i vratio, pa su generala HOS-a Blaža Kraljevića smaknuli zbog Drine predstavnici politike koja je u rat ušla s idejom o Drini kao granici. Zatim se u članku tvrdi da je politika granice na Drini više odgovarala velikosrpskoj politici, da o uspješnosti te politike govori činjenica da je Drina potpuno uokvirena srpskom vlašću i da mit o granici na Drini pothranjuje lažnu svijest o veličini hrvatskog naroda, sugerira da nema cijene koju ne treba dati za njegovo ostvarenje, od svojih sljedbenika čini krvoloke, umjesto u Mačeka ugledali su se u Pavelića, umjesto u Andrića u Francetića, umjesto u dubrovačku mudrost suradnje, poklanjaju vjeru u NDH. Pravaški program Hrvatske stranke prava pod vodstvom Dobroslava Parage od 1990. do listopada 1993g. pod nazivom “Hrvatska do Drine i BIH do Jadrana“ temeljio se na ideji o anti-velikosrpskoj koaliciji, i o konfederalnom savezu RH i RBiH na osnovi referenduma po uzoru na američku uniju ili na stvaranju jedne zajedničke savezne države. U svojstvu predsjednika Hrvatske stranke prava Paraga je bio pozvan na Sabor Hrvata BIH u Sarajevu u veljači 1994. na kojem je u svojem govoru pozvao tada prisutnog američkog veleposlanika u BIH Viktora Jakovicha da smjesta pozove Clintonovu vladu da pošalje lovce F 16 radi raketiranja položaja bosanskih Srba i deblokade Sarajeva, što se je malo kasnije uistinu i dogodilo a moglo se je na isti način deblokirati i Srebrenicu i Banja Luku, cijelu Istočnu Bosnu i Bosansku posavinu, što se nažalost nije dogodilo. Granicu na Drini mitom su uvijek proglašavali oni koji su BIH je dijelili i opet bi je dijelili ako bi se ukazala prilika kao i povijesne neznalice i ignoranti. Tvrdnje da je granica na Drini mit koji pothranjuje lažnu svijest o veličini hrvatskog naroda, da ta granica sugerira da nema cijene koju ne treba dati za njegovo ostvarenje, da od svojih sljedbenika čini krvoloke, podudaraju se sa stavovima sljedbenika Tuđmanove politike podjele BIH sa Miloševićem i nakon Tuđmana, sa Dodikovom RS. Ne radi se o nikakvom mitu o granici na Drini pravaša i povjesničara Šufflaya, niti o željama velikog prijatelja muslimana BIH Ante Starčevića, niti o razlozima za smaknuće generala HOS-a B. Kraljevića radi obrane granice na Drini kako se tendenciozno i zločesto pokušava sugerirati u članku, jer granicu Dalmacije na Drini povukao je još 297. rimski car Dioklecijan, utvrdio u svojoj oporuci car Konstantin 335.g. da bi prema toku rijeke Drine 395.g. car Teodozije Veliki konačno razdijelio istočno i zapadno rimsko carstvo. Tursko carstvo koje je vladalo više od 400 godina cijelim Balkanom zadržalo je administrativnu granicu na Drini tako da su Bosna i Srbija bile sve vrijeme razdijeljene kao posebne jedinice. Granica na Drini geopolitička je i povijesna, kulturna, etnička i vjerska granica od prvorazrednog značenja koja dijeli zapadni od srednjeg Balkana nasuprot Mačekove i Tuđmanove politike podjele BIH na srpski i hrvatski dio, no ta politika je velikim djelom poražena voljom većine Hrvata i Bošnjaka u BIH i Hrvatskoj bez obzira na naknadno skrojeni i nametnuti daytonski sporazum i pariški mir. Nije kriva granica na Drini niti navodni mit o Drini a pogotovo ne oni koji su je hrabro i požrtvovno branili kao graničari Drine, već su krivi pred svojim narodom i poviješću oni koji su je sa zapadne strane izdali i prodali za Neretvu. Neće nestati niti će biti izbrisana granica na Drini, ali će sigurno nestati umjetne tvorbe nastale na živom tkivu BIH kao rezultat zločinačke velikosrpske politike osvajanja, hegemonije i okupacije i u tome Lučiću neće pomoći njegove pogrešne premise pa čak ni ugledanje na ćupriju Ive Andrića, koji je izdao i svoj narod i svoju vjeru i svoj jezik i svoju domovinu. Bosna i Hercegovina, nasuprot ovim mračnim porukama iz inače probosanskog glasila franjevaca Bosne Srebrene, nije i ne može biti predmet trgovine niti pogađanja za izravnavanje bilo čijih računa.
Nema komentara:
Objavi komentar