Još uvijek se ne stišava nesnosna galama nakon splitske provokacije, a dok ovo budete slušali, već će i zagrebačka homoseksualna sramota biti iza nas. Režim je ponosan da je „položio popravni ispit iz demokracije i tolerancije“. Kako ga ne bi položio, kada je preventivno uhitio narod, te ga izvrgnuo teroru jednosmjerne snošljivosti! Vesna Pusić ne dolazi k sebi od ponosa da se splitskim pervertitima i njihovim pokroviteljima pridružilo čak pet ministara. A to je za nas tek skandalozno. Čega se pametan srami, time se bleso ponosi. Netko je primijetio: O skupu tristo homoseksualaca mjesec dana izvješćivalo je 90 % hrvatskih općila. Dočim je nedavni skup od 30 tisuća mladih katolika u Sisku isto toliko općila – prešutjelo. Neki ministri odhrlili su gejovima u Split, a neki nogometašima u Poljsku. Sada se na sve strane priča i piše o europskom nogometnom prvenstvu. I to je jednomjesečna tema. Gladnom, zavedenom i zaluđenom puku serviraju, po starom receptu, panem et circenses, kruha i igara. Samo ovoga puta bez kruha. Pa i bez odveć cirkusa, budući da hrvatski nogometaši do sada baš ne pokazuju čudo od spremnosti, premda su pojačani i jednim... smijem li reći: „crncem“?! Bolje – Afro-Hrvatom. A i ovaj nogometni festival nam se prikazuje dobrim dijelom u porno-varijanti, pa su danima glavna vijest dvije hadezeovske cure koje su, uz pomoć nešto navijačke pive, priredile zahvalnim gledateljima mali striptease performance. Uz dobre želje hrvatskoj vrsti, osobito na sutrašnjoj utakmici protiv Španjolske, i uz razumijevanje za šalu (kada nije glupa i neukusna ili nepristojna), valja ipak ozbiljno pripomenuti i ovo: nogomet je simbol države i politike. Pobijedi li nacionalna reprezentacija, to je kao da je pobijedila Hrvatska. Slično se i slavi, jer inače te bi priredbe zanimale samo fanatične, sektaške zaljubljenike u smiješnu okruglu loptu. U komunizmu nogomet je mnoštvenošću alternativnih momčadi nadomještao izostanak višestranačja, a u našoj aktualnoj bijedi može nam donijeti nešto ponosa i samosvijesti koje nam tekuće politikantstvo sustavno ništi. Komu je međutim jedina nada preostala u nogometu, ne će ni na stadionu imati uspjeha. Tko hoće samo kruha i cirkusa, ne će dobiti ni njih. A da je ovo ozbiljna zemlja, ozbiljne bi stvari bile u prvom planu. Jedna od smrtno ozbiljnih upravo se zbiva. Već preko mjesec dana hrvatski branitelj, ratnik Davor Trbuha, čami u pritvoru prijateljske nam zemljice Austrije. To je vijest koju nije donio ni jedan tiskani list, niti jedan televizijski program. Davor je uhićen još 12. svibnja, kao sudionik velikog hodočašća i komemoracije u koruškom Bleiburgu. Austrijsko redarstvo pripisalo mu je ulogu vođe skupine nazvane Deutsch-Kroatische Waffenbruderschaft (Njemačko-hrvatsko bratstvo po oružju). To bi valjda trebalo sugerirati neku iznimno opasnu spregu starih „nacista“ i hrvatskih Ustaša. Davor je zapravo tek pripadnik Zdruga hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski, kojoj je na čelu Srećko Cvitanović. No valjda je i ta udruga za vladajuće austrijske antifašiste – „neonaci“! I da bi sve bilo u stilu, našemu ratniku redarstvo je pripisalo i kapitalni zločin: dizanje desnice na takozvani Hitlergruß, Hitlerov pozdrav (to je rimski pozdrav, bio je i ustaški pa ga mi zovemo hrvatskim), i da je još pritom uzviknuo „Sieg heil!“. Prema svjedočbi njegove žene Lidije, Davor je zapravo uzviknuo hrvatski poklič „Za Dom Spremni!“. A austrijski su ga murjaci valjda krivo preveli držeći se moje brzoglasne tajnice, gdje se uz ZDS! izgovara, kao neidentična inačica, i „Sieg heil!“ (pozdrav pobjedi). I sve to što hrvatski, inače od PTSP-a teško oboljeli dragovoljac i vojnik, ratnik i osloboditelj Davor Trbuha predstavlja i znači, neprijatelj je sažeo u par izgovorenih ili neizgovorenih riječi, svakako ponosnih, borbenih i bojovnih, i u neko izmišljeno vodstvo nad izmišljenom organizacijom, i sve to skupa neprijatelju je postalo dostatnim razlogom da hrvatskog ratnika drži već preko mjesec dana u kazamatu. A zna se da u austrijskim zatvorima Hrvati ne prolaze najbolje, ne dobiju baš odmah ni čašu vode! Austrija je čudna zemlja. Davora se za ovo što mu se suludo pripisuje može, prema zakonu protiv obnove nacional-socijalizma, osuditi na zatvorsku kaznu u trajanju od jedne do deset godina. To se opetovano i događalo našim austrijsko-njemačkim prijateljima. S druge strane, radikalna desnica, ekstremna desnica, ultradesnica, ne jednom održavale su svoje europske skupove usred glavnoga grada te iste Austrije, Beča. Ako je sve ovo sablažnjivo, skandalozno, ali ima ipak i nešto još gorje. To je ponašanje nekakvog konzula Republike Hrvatske u Beču, nekog Branimira Lončara. Umjesto da po svojoj dužnosti pruži zaštitu hrvatskom državljanu, pa čak i da je ovaj počinio najveći zločin, konzul Davorovoj ženi poručuje kako je naš ratnik dobio što je tražio i zavrijedio i kako si je sam kriv, da se opirao uhitbi, što čak i Austrijanci poriču. Konzul Lončar drži se kao da nije hrvatski, nego da je jugoslavenski konzul. A što nam se čuditi, ako znamo da i nemamo Hrvatsku, nego podgrijanu malu jugu! Čak su i dojučerašnji poslušnici "na kopanji" vlasti počeli vikati "U pomoć": Uništenje Hrvatske sa EU ili bez EU progutat će i njih. Pa, evo im sada:"...Kukuriku koalicija je dugo skrivala program, da bi se ispostavilo da je njihov Plan 21 ustvari utemeljen na Agendi 21, dakle na mjerama kojima je cilj smanjiti broj stanovnika zemalja poput Hrvatske. Tome i služe mjere štednje koje nam nameću – istaknula je mr. Gordana Maras, savjetnica guvernera HNB-a.- U svega dvadeset godina neovisnosti, Hrvatska je uspjela legalizirati privatizacijsku pljačku stoljeća, posve uništiti vlastito gospodarstvo, demografski se urušiti, gotovo izjednačiti broj zaposlenih i umirovljenika, te zapasti u dužničko ropstvo. Novac je u Hrvatskoj danas iznad društva, jer ni jedna Vlada nije uspjela izaći s financijskom oligarhijom na kraj. Epilog svega toga je da smo postali beskoncepcijsko društvo kojim se upravlja izvana, društvo čistih kolonijalnih odnosa u kojem je moguć tehnokratski udar koji bi mogao ukinuti demokraciju. Ako ovako nastavimo, Hrvatska će nestati, jer je u ovakvim okolnostima nemoguće održati život pojedinca, obitelji, društva i države - istaknuo je politolog dr. Anđelko Milardović, na početku okruglog stola 'Upravljanje razvojem u globalnom okruženju: Modeli razvoja Hrvatske kao članice Europske unije', u organizaciji Centra za politološka istraživanja i Znanstvenog foruma održanog u utorak u zagrebačkom Kulturno informacijskom centru..." I konačno, kakvi bili da bili Austrijanci, čitav slučaj neodoljivo upućuje na znanog nam antifašističkog komandanta Bleiburga i Bleiburških tužnih svečanosti, osuđivanog provalnika i udboidnog prvoborca Božu Vukušića, koji i na svetom Bleiburškom polju nameće jugo-zakone i jugo-pravila igre. Davorovo ročište zakazano je za 29. lipnja ove godine, pa ćemo se još baviti njegovim slučajem. Na kraju, neka se začuje njegov pozdrav: Za Dom Spremni! (A ako je kazao Sieg heil!, onda i ja za njim ponavljam na jeziku bliskog nam njemačkog naroda: Sieg heil!)
http://www.dnevno.hr/vijesti/
Mladen Schwartz
Nema komentara:
Objavi komentar