BRUTALNOST tkz DOKTORA PSIHIJATARA( GIZDIĆ, KRALJ, JAKELIĆ) METODOM "LIJEČENJA" NAPRAVE BOLESNIKA OD ZDRAVA MALOLJETNIKA SPORTAŠA?!
Kada vam dijete pliva u depresiji a doktori ga urone u more psihotičnih događanja i uz toga ga na silu drže vezanog i fiksaju psihoticima iako nemaju uopće nalaza da je ta osoba bolesna i za taj brutalni čin nisu dobili od nikoga odobrenje( mladi pacijent i roditelji). Kada za određenu bolest ne naprave potrebite nalaze i kada vam dijete tri i pol godine drže pod psihoticima, kada nisu napravili elektromagnetnu rezonancu, kada nisu napravili testiranje štitnjače, onda se s razlogom pitamo tko to odlučuje o našem i vašem zdravlju? Nema za liječnika većeg ohrabrenja, potvrde i ispunjenja nego ozdravljen i oporavljen bolesnik koji se veseli životu. Kaže se da je pomaganje dobra osobina koja je sama sebi nagrada. Svi koji radite u takozvanim „pomagačkim“ profesijama vrlo dobro znamo koliko je ova tvrdnja točna te kako pomaganje oplemenjuje svakog koji pomoć nesebično daje.Nedavno sam pročitao knjigu Karla Poppera "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji". Genijalna knjiga, prava renesansa u odnosu na suhoparna štiva jednog Husserla, Hegela ili Heideggera. Ne želim duljiti, prelazim odmah na stvar. Kada sam čitao Platonovu "Državu" pomislio sam za Platona: kakav um, kakav humanist koji daleko nadmašuje okvire svojeg doba. Te raščljanjuje ideju pravednosti, te govori o vladavini najmudrijiih, te opisuje mudrost i ideju dobra, te govori o prvenstvu "prave" umske spoznaje nad onom osjetilnom koju čovjek dijeli s životinjskim carstvom. Popper mi je otvorio oči, evo što on, ukratko, kaže o tome. Platon u središte svojeg zbivanja postavlja svijet ideja kao vječnih i nepromjenjivih supstanci. Sve empirijske stvari tek udjelom u nekoj ideji zadobivaju svoje postojanje, ali kako je ideja savršena i kako služi kao uzor, to su sve empirijske stvari samo blijede kopije, upravo replike koje su to podložnije propadanju što se više udaljuju od ideje. Sve stvari svoje počelo imaju u suspstancijalnim idejama te nastaju kretanjem od savršene ideje ka pojedinačnoj nesavršenoj stvari. Dakle, promjena vodi do empirijskog multipliciranja, a kako je preslika uvijek lošija od izvornika, to je promjena nešto loše, dakle promjena je uzrok propadanja jer stvaranjem sve više pojedinačnmih stvari nastaju sve lošije kopije, dakle promjenu treba zaustaviti. Platon je, vidimo, objašnjava Popper ekstremni konzervativac. I ne samo to, on je totalitarist u pravom smislu te riječi. Naime, ljudi "po prirodi" imaju um, hrabrost ili egoističnu želju za materijalnim, te sukladno tome, zauzimaju mjesto u društevnoj hijerarhiji. Stoga, oni koji su "po prirodi" umni trebaju vladati. Platon očituje zatvoreni kastinski sustav u kojemu po prirodi stvari svatko zauzima mjesto koje mu pripada. Po njemu "mudrost" označava pristajanje na svoj "prirodni položaj", a pravednost ne znači ono što pod tim pod tim mi razumijemo, iako sam termin "pravednost" upućuje na nekakvu egalitarnost kod Platona. Za njega je pravedno samo ono što omogućuje opstanak zajednice, što sprečava promjenu, što omogućuje da ljudsko društvo što više nalikuje prvotnoj ideji. On ne priznaje izraz pravednost u smislu odnosa kolektiva prema pojedincu, već je pravednost isključivo humunitarna. A kada još analiziramo tezu o vladavini mudrih koja naizgeld izgleda pošteno, jer što je poštenije od toga da se dobar kovač bavi kovanjem, a mudar čovjek državnim poslovima, dolazimo do zaključka da je takav sistem nemoguć, nepravedan, jer kako prepoznati najmudrijeg, a ako ga i prepoznamo kako nastaviti lozu mudrih? Zaključno, za Poppera, Platon, taj "najveći filozof svih vremena" istovremeno je najveći apologeta zatvorenog društva odnosno totalitarnog uređenja u kojemu pojedinac nije "ovlašten" da sam suodređuje svoju sudbinu u ljudskoj zajednici, već isključivo da zauzima onaj položaj na koji ga "priroda njegove ličnosti" ovlašćuje. Živimo u vremenu eksplozivnog razvoja znanosti poglavito molekularne genetike i medicine. Pred našom su profesijom danas ogromni izazovi - popis novootkrivenih bolesti sve je duži, a primjena novih "inteligentnih" lijekova dovela je primjerice da su neke do prije par godina neizlječive bolesti, već danas postale ili potpuno izlječive ili izlječive u izrazito visokom postotku. S druge strane, nažalost su još uvijek neke bolesti neizlječive i/ili su nepoznatog uzroka, a dijagnostički postupci sve su skuplji i skuplji. Medicinske spoznaje množe se takvom brzinom da je stalno i trajno cjeloživotno učenje postalo imperativ, a očekivanja pacijenata sve su veća i veća. Stoga je ključno da liječnik i nadalje u svakom trenutku u središte pažnje stavlja dobrobit svog pacijenta. Naše društvo mora biti osjetljivo prema svim skupinama građana, od najmlađih do najstarijih generacija, a liječnik mora uvijek djelovati na dobrobit svojih pacijenata. Drugim riječima, liječnik svoje postupke mora bazirati na visokom stručnom znanju, medicini utemeljenoj na znanstvenim spoznajama i dokazima te ispravno formiranoj savjesti.
Nema komentara:
Objavi komentar