Hrvatski glazbeni trenuci glazbenog kritičara Emila Čića, Hrvatski nacionalni folk-rock fenomen - Marko Perković-Thompson

Hrvatski glazbeni trenuci glazbenog kritičara Emila Čića, Hrvatski nacionalni folk-rock fenomen - Marko Perković-Thompson

Odmah nakon što je 17. lipnja 2007. Mrko Perković-Thompson nastupio na maksimirskom stadionu u Zagrebu, ekipa oko Thompsona napravila je izvrstan ekspeditivni promičbeni potez, odmah je izišao DVD i CD snimak s izvođenim pjesmama, te se jasno vidi i čuje cijeli ugođaj fešte od početka do kraja nastupa. Nema sumnje: Thompson je postao narodni simbol domoljublja, i narodno-oslobodilačkog rata za hrvatsku neovisnost u godinama 1990.-1995. Kao i svakog budućeg predstojećeg rata za slobodu, te nije nikakvo čudo da se na njega slijeva cjelokupan bijes domaćeg medijskog četništva i lokalnih predstavnika svjetske masonerije (uputio im je jasnu poruku!), koja na sve načine nastoji rastrojiti Hrvatsku. Ne samo da im je Thompson bacio rukavicu već ih je i promičbeno porazio. Pjevajući o hrvatskoj borbi za slobodu, o ljubavi prema Domovini, o žrtvi za Domovinu, Thompson je učinio budnima i svjesnima mlade narodne snage, te je preko noći sav medijski teror Udbe, masonerije i četnika (javnih i pritajenih) postao uzaludan. Sa sigurnošću možemo utvrditi da su izgubili medijski rat protiv Hrvatske. Badava im sve tiskovine i televizija. Uzalud su bili milijuni izrečenih čak „znanstvenih„ laži, jer kada jednostavno narodno pjesništvo narodu kazuje jednostavne i očite istine, srce cijelog naroda osjeća; - da, samo to je istina, to što Marko pjeva, to odjekuje u srcima. – Teološki, sociološki, estetski i muzikološki zanimljivo je konstatirati da je Thompson ušao u sustav glazbenog iskaza rock-civilizacije i mač kulturnog zatiranja takve civilizacije pretvorio je u mač narodne obrane: odlična je aluzija kroz mač koji stoji na pozornici, jer kroz cijeli snimak spektakla predstavlja glavni simbol borbe za slobodu. Thompson je među popularnim glazbenicima učinio ono što se profesionalci inače ne usuđuju, jer umiru od straha: zapjevao je domoljubnu  i političku pjesmu otpora. Prije godinu dana u Fokusu smo objavili zborsku pjesmu General Gotovina, ali niti jedan amaterski zborski dirigent nije imao hrabrosti da ju izvede (barem nam nije poznato). Thompson je istu stvar učinio svojom narodnom pjesmom i sredstvima rock-civilizacije: odao je počast borcima za slobodu i zapjevao junački i epski. K tome, Thompson je udario kontru kolonijalnoj baštini srpske okupacijske kulture – srpskim narodnjacima u Hrvatskoj, koji su silom u medijskoj (ne) kulturi nametani: ako su Čvoglave napisane u duhu orijentalne baštine (7/8 ritam) otpor balkanstvu srpstva u daljnjem razvoju Thompsonova pjevanja dobio je izraz u autentičnom glazbenom folk-hrvatstvu. Ukoliko je Hrvatima do sada manjkala popularna hrvatska narodna glazba, jer je bila medijski ugušena – sada su je dobili u Thompsonovoj varijanti. Nije nam poznato da se ikada u povijesti hrvatske popularne glazbe pojavio narodni bard poput Thompsona: u vrijeme četničke Kraljevine Jugoslavije i u vrijeme NDH nastajale su spontane narodne pjesme, u vrijeme Titovine aluziju srca koja gore za slobodom nosila je npr. zabavna pjesma Gori vatra, sad u nama, ali nismo upoznali narodne barde. Sada u okviru popularne kulture, jedan je čovjek, po završetku rata inspiriran narodnom borbom za slobodu i isprovociran novim/starim zavojevačima digao sav narod na noge posluživši se suvremenim popularnim glazbenim aranžmanom, izrazom i senzibilitetom, i zapjevavši svojim narodnim srcem. – Iz brojnih knjiga o rock-glazbi znamo da su tzv. rock-glazbenici vrlo često povezani s kutom sotone koji javno i besramno promiču (o čemu sam već pisao), a Marko Thompson učinio je suprotno od njih: umjesto zaziva sotone i destrukcije – poruka u tekstovima pjesama iskazuje poštovanje i molitvu upućenu Bogu. Umjesto bezličnog zvuka rock-civilizacije u instrumentaciju i pjesmu Thompson je unio hrvatski narodni folklor, hrvatski duh, jezik i značaj. Umjesto pokornosti zlu pozvao je na otpor svakom zlu. Kakav razlog za bijes mračnih sila! Jer se ne pokorava sotoni i ropstvu nazvali su ga fašistom. Dok kod sotonističkih rockera vatra označuje vatre pakla, kod Thompsona na pozornici vatra označuje vatreno domoljublje i Božju silu Duha Svetog. U jednom trenutku pozornica se čak preobrazuje u svjetlosni svijećnjak, sakralni simbol Starog zavjeta i izabranog naroda. Pa, zar Thompson ne pjeva i o izabranom narodu Hrvata (Dolazak Hrvata, Duh ratnika...)? Desakralizacija rock-kulture kod Thompsona postaje inverzija, simbolička resakralizacija, jednostavni povratak svetome. Svjetovno se na svoj način nastoji susresti s Bogom i dobiti Njegovu svetu potporu za pravdu i slobodu. (str. 334./335., Thompson je prvi bard narodne slobode).

(Nastavak slijedi)
 http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/feljtoni/5329-hrvatski-glazbeni-trenuci-glazbenog-kriticara-emila-cica-4
Mr. sc. Krešimir Galin