DANAS JE DAN SVETOGA ILIJE-ČUVAJTE SE GRIJEŠNICI

"Opraštaj im sasvim iskreno i izričito im reci: "Želimo jedan drugoga ispravno shvatiti". Tko oprašta, taj doista drugome nešto daje. Oprosti, tako ćeš drugoga osloboditi njegovih potajnih strahova. Oprosti! Tako drugome poklanjaš svoje srce, priklanjaš svoje uho, pružaš mu oslonac, hrabrost i sigurnost. Oprosti! Tako ćeš drugome pružiti životnu snagu. Jer zajedništvo je kao krvotok u našem organizmu: Ako je jedan ud izdvojeni ne prima više krv, gubi svoju životnu snagu. Ako drugoga opet primiš u zajedništvo sa samim sobom, on se više neće osjećati odbačenim, ne više izdvojenim, ne više prokletim. Pravo opraštanje proizvodi duboku unutarnju radost; pravo opraštanje je svečanost, koja je nalik na svečanost prilikom povratka izgubljenog sina. Pretvori opraštanje u pravu svečanost."  Tko ne živi ponizno, nije dostojan ući u Kraljevstvo Božje. 2. O, prava je istina da je bez poniznosti sve obmana i ispraznost! 3. Postigneš li pravu poniznost, postigao si sve. 4. Dopustiš li poniznosti da ti bude pratilja na svakom koraku, bit ćeš sretan. 5. Naći ćeš utjehu ako radosna srca prihvatiš poniženje. 6. Tko se smatra malenim, lako prihvaća gorčinu i ne uznemiruje se. 7. Ponizna duhom i srcem Bog u vječnosti uzvisuje. 8. Mirnim i poniznim prihvaćanjem prezira stječeš neprocjenjivu veličinu. 9. Osvješćivanje vlastitog neznanja i ništavnosti lijek je protiv oholosti i umišljenosti. 10. Gledaj svoj jad i svoju ništavnost pa ćeš i u poniženju biti strpljiv. 11. Odbačen i srcem ponizan otkriva dragocjenost ismijavanja i uvreda. 12. U trenucima nepravde misli na prah iz kojeg si nastao. 13. Ako ne znaš oprostiti uvrede, jasno pokazuješ nedostatak poniznosti. 14. Poniženje je preteško za onoga tko ne želi razmišljati o svojoj ništavnosti. 15. Plodonosna težnja za poniznošću razmatranje je osobne ništavnosti u svjetlu Božje veličine. 16. Svako dobro u tebi Božji je dar. 17. Kako se usuđuješ računati na sebe kad si sve dobio od Boga na dar? 18. Moj život je prolazan. Poput praha i dima sam, a ipak je u meni još toliko oholosti i taštine. 19. Budno promatranje otvorenog groba uči poniznosti. 20. Bit nenavezan na vlastita uvjerenja znak je poniznosti. 21. Nikad neće biti istinski ponizan onaj tko sebe previše cijeni i voli. 22. Podnositi vlastite greške i greške drugih plod je istinske poniznosti. 23. Radosno služenje svakome plod je težnje za poniznošću. 24. Tko iskreno teži za poniznošću, neka poštiva druge cijeneći samoga sebe vrlo nisko. 25. Ismijavanje i nepoštivanje drugih proizlazi iz pretjerane sigurnosti u samoga sebe. 26. Ako radeći padneš u kakvu pogrešku, nemoj se uznemirivati, nego budi ponizna srca. 27. Kada je srce skrušeno i poniženo, nije od Boga odbačeno. 28. Ukazivanje na greške u ponizna čovjeka ne izaziva ljutnju. 29. Pouzdanje u Boga, umjesto u samoga sebe, doprinosi poniznosti. 30. Slavljenje Boga i ljubav prema Bogu duša su i srce poniznosti. 31. Svidjeti se Bogu važnije je od ljudske slave i priznanja.

Sv. Ilija

Prorok je uvijek osamljenik jer malo tko, uljuljan u samozadovoljstvu, voli u svojoj blizini slušati glas koji ga upozorava i kori, koji ga poziva na promjenu. Osobito je to vrijedilo za sv. Iliju, "pročelnika svih proroka", kako je toga starozavjetnog proroka nazvao sv. Ambrozije. Sveti Ilija, rodom iz Tišbe, u Sjevernom izraelskom kraljevstvu živio je i djelovao u 9. stoljeću prije Krista, u doba vladavine bezbožnog Ahaba. Zbog gospodarskih i političkih razloga Ahab je za ženu uzeo Feničanku Jezabel, a ona je sa sobom uz napredak i materijalno blagostanje donijela i svoje barbarske običaje, poganska božanstva. Izraelski narod u luksuzu i raskoši zaboravljao je svoju vjeru u jedinoga Boga. Jahve tada progovara na usta svoga proroka Ilije, čiji se glas javlja kao grom iz vedra neba. Beskompromisan, žestok, odlučan. Strogi asket u odjeći od kože nije uzmicao ni pred kakvim izazovom, nije bježao od ljudi, a kad se sklanjao u pustinju, činio je to samo da obnovi svoje snage za borbu protiv poganskih običaja. I samo ime Ilija, što u prijevodu znači "Jahve je moj Bog", određivalo ga je. U svojoj borbi bio je bolno osamljen. Doživljavao je i mnoga razočaranja, poraze, tako da je ponekad buntovno dizao svoj glas i prema Bogu, zavapivši jednom: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." Bog ga je, ipak, uvijek iznova krijepio i uzdizao u vjeri. Tajanstvenim pak Ilijinim iščeznućem "u ognjenim kolima s ognjenim konjima", zbog čega je Ilija na naročit način ostao "uvijek živ" i "nikad umro", Bog kao da je upozorio ljude na drugu prevažnu crtu istinskog proroka. Prorok je nasušna potreba svakoga doba, vječita aktualnost. Stoga je Ilijin duh ponovno progovorio na usta Ivana Krstitelja, a Bog je podizao i podizat će i dalje one osobe u kojima će se taj duh stalno iznova potvrđivati. Na ljudima je "samo" da znaju pročitati znakove vremena, da im Ilija ne izmakne, da se ne pretvori tek u "priču o osamljenosti i neshvačenosti". Sveti Ilija, uz Mojsija najznačajnija figura Staroga zavjeta, svetac je koji je na naročit način cijenjen ne samo kod katolika, već i kod pravoslavnih, Židova, pa i muslimana. U našim krajevima "Ilija gromovnik" zaštitnik je cijele Bosne i Hercegovine, te onoga dijela đakovačke biskupije koji se nekad zvao "bosanska biskupija".

tokic.stjepan723@gmail.com