MUČENIČKA SMRT DRAGOVOLJCA HOSA U SARAJEVU I POZDRAV ZA DOM SPREMNI!
Došao je Sakib svojom voljom iz hercegovačkog Konjica ponuditi na panj svoju glavu i goli život da bi pomogao obranu Hrvata i katolika kada je ih Miloševićeva velikosrpska neman htjela progutati ujesen 1991. godine. Bio je Sakib dragovoljac HOS-a sa oznakom „Za dom spremni“ kada su oni koji to do danas proglašavaju fašističkim pozdravom svim srcem navijali za Jugoslaviju i priželjkivali poraz i pad onih koji su ustali za uspostavu i obranu nezavisne i demokratske Hrvatske. Kada su im se zločinačke želje i planovi izjalovili onda su kao dojučerašnji uvjereni Jugoslaveni i katolički titoisti postali plaćenici Sorosevih fondova za obnovu komunističkih struktura i diktatura u zemljama bivše Jugoslavije, lažno optužujući istinske branitelje i zagovornike nezavisnosti da su neofašisti. Nastavkom velikosrpske agresije na njegov uži zavičaj vratio se je Sakib u svoj uži zavičaj, u obranu cjelovite Bosne i Hercegovine pod zapovjedništvom generala Kraljevića u sastavu jedinica HOS-a iz Konjica. Doživio je Sakib i Tuđmanovu veleizdaju podjelom BIH sa Miloševićem koja ga je koštala zatvaranja i batinanja u logoru HVO-a u Dretelju, što mu je bila nagrada za obranu Hrvatske 1991-1992. godine. Batinanje i mučenje Sakibovo bijahu tako temeljiti da mu je Ministarstvo branitelja u Sarajevu priznalo 80 postotni invaliditet. Ali gle nakon 15 godina, netko se sjetio da bi Sakibu ipak trebalo srezati tu bijednu invalidninu i smanjiti mu je na iznos od preračunato 200,00 kn mjesečno. I tek tada je strpljivi Job Sakib krenuo u svoju posljednju bitku nakon što se je žalio svemu i svakome. Osvanuo je pred vratima hrvatskog veleposlanstva, zemlje i države koju je došao kao dragovoljac HOS-a braniti i obraniti kada je malo tko bio spreman pomoći Hrvatskoj. Umjesto da su ga pomogli ili barem saslušali ti neljudi iz veleposlanstva su mu zalupili vrata pred nosom uoči Sveta tri kralja 05. siječnja 2012. godine.
Uništili su dakle hrvatskom dragovoljcu, teškom ratnom invalidu i zadnju nadu i utočište u nevolji. U očaju izvršio je čin samospaljivanja pred ulazom u veleposlanstvo RH u Sarajevu. NA SLICI: NAKON SAMOSPALJIVANJA PRED HRVATSKIM VELEPOSLANSTVOM
Mučenik Sakib preminuo je tjedan dana kasnije od posljedica teškog ranjavanja i opeklina u sarajevskoj klinici, u trenutku kada su ga izdale vlasti obje države čiji je branitelj bio i u trenutku kada se neke nevladine udruge i mediji obrušavaju povodom nepravomoćne presude suda u Kninu na časna obilježja i vojnički pozdrav dragovoljaca HOS-a „Za dom spremni“, pozdrava koji je bio u upotrebi u NDH, ali i daleko prije kroz hrvatsku ratnu i vojnu povijest pa sve do obrambenog rata Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine 1991-1995. Sakibovo samožrtvovanje treba uzeti kao jasno upozorenje svima i prijateljima i neprijateljima da ima granica preko kojih se ne može i ne smije dopustiti nikome i nikada prijeći kao što su neotuđivo ljudsko pravo na dostojanstveni život i ponos na nacionalni i povijesni identitet.
Nema komentara:
Objavi komentar