Odluka o ulasku Hrvatske u EU na temelju onih rezultata provedenog referenduma je PROTUZAKONITA, jer nije u skladu sa Zakonom o referendumu, u kojem u članku 6. stoji da REFERENDUM NIJE USPIO ukoliko nije ispunjen uvjet da na referendum treba izaći VEĆINA upisanih birača.
Istina je kako je u ustavu izbačen taj uvjet. Međutim, promjene iz ustava se ne mogu primjenit u pravnoj praksi sve dok se Zakon o referendumu ne uskladi s ustavom (Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske, članak 7., http://www.zakon.hr/z/413/Ustavni-zakon-za-provedbu-Ustava-Republike-Hrvatske)!!! Prema tome, kod donošenja odluke je trebalo poštovat Zakon o referendumu, bez obzira na promjene u ustavu koje nisu pravno na snazi sve dok se ovaj Zakon ne uskladi s ustavom! Svi koji govore da je "Ustav iznad zakona" i da je bitno što piše u ustavu, a ne u zakonu, očito nikada nisu pročitali Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske, ili se prave glupi kako bi još jednom prevarili narod uvjeravajući ga da je referendum legalan i u skladu sa zakonima. Stoga treba uložit TUŽBU Ustavnom sudu protiv PROTUZAKONITO izglasane odluke o ulasku Hrvatske u EU, jer ta odluka nije u skladu sa Zakonom o referendumu. Ustavni sud treba prihvatit jednu takvu tužbu i PONIŠTIT protuzakonito donesenu odluku, te proglasiti kako provedeni REFERENDUM NIJE USPIO jer odaziv od 43,5% birača ne predstavlja VEĆINU upisanih birača. Ukoliko bi Ustavni sud odbio ovu tužbu, tada se ruši ustavopravni poredak u RH, jer bi došlo do očiglednog i grubog kršenja zakona koji se ne može drugačije interpretirat od onoga što je zapisano u njemu! http://www.zakon.hr/z/413/Ustavni-zakon-za-provedbu-Ustava-Republike-Hrvatske. Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske - Zakon.hr
Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske
To see your Wall or to write on Krsto's Wall, follow the link below:
http://www.facebook.com/n/?permalink.php&story_fbid=268165759915114&id=100002977417096&mid=5905e32G5af3c1f20788G3340eeG3a&bcode=vJUMrBqi&n_m=tokic.stjepan723%40gmail.com
Thanks,
Informativno-obavještajni rat
Poseban vid agresije na Hrvatsku je obavještajno-dezinformativni rat kojeg su protiv Hrvatske vodile Srbija i velikosrpski krugovi na vlasti u Crnoj Gori te države nesklone Hrvatskoj. Krajem vojnih operacija, ovaj rat nije prestao, nego se nesmiljenom žestinom nastavio i traje i danas.
Jedan od vidova ovog rata je defamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske države, etiketiranje hrvatske borbe za državnu, narodnu i jezičnu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika, pomaganje partikularizama - posebice u medijima, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima, jezičnom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturološkog i inog udaljavanja od Srbije, sijanje mržnje među Hrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveličavanje zločina u ratu počinjenih sa hrvatske strane, omalovažavanje, prešućivanje i sakrivanje srpskih zločina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovažavaju se hrvatski vojni uspjesi, prikazuje ih se kao zločinačke akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na oslobođenje od okupacije.
Medijski se napada naglašavanje postojanja stratišta na kojima su masovno smaknuti Hrvati i Hrvatskoj odani pripadnici manjina. Isto je i sa masovnim grobnicama (u koje su ti ljudi pobacani kao otpadno meso), kojima je bio cilj sakriti velikosrpski zločin nad Hrvatima. Informiranost hrvatskih građana o pojedinim masovnim grobnicama je nikakva, jedini izuzetak je Ovčara, a o ostalima znatno slabija. Medijski se omalovažava ili vrlo slabo pokriva sjećanje na hrvatske žrtve, tako da svaki pokušaj dostojanstvenog obilježavanja sjećanja na svoje nedužne civilne žrtve kao što primjerice država Izrael dostojno obilježava spomen na žrtve svog naroda u holokaustu, završava samo kao jednominutna vijest. Jedan od vidova problema je i taj što je najdojmljiviji film o hrvatskom gradu mučeniku - Vukovaru nije snimio hrvatski filmski umjetnik, nego je čast spasio inozemac koji je snimio takvi film. Hrvatsko gledateljstvo praktično nije imalo poštenu prigodu upoznati se s tim filmom, a brojni i danas ne znaju da taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji, dok se pamfletistički filmovi patetično niske umjetničke kvalitete, čijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost, prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako je hrvatsko gledateljstvo višestruko pokazalo da ih uopće ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima). Poseban je problem sakrivanja informacijâ o pobijenim hrvatskim obiteljima. Hrvatska javnost uopće nije upoznata ni sa jednim slučajem pobijenih hrvatskih obitelji na području pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba. Zasluge za to imaju "sluganski krugovi u hrvatskoj političkoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici"
tokic.stjepan723@gmail.com
Poseban vid agresije na Hrvatsku je obavještajno-dezinformativni rat kojeg su protiv Hrvatske vodile Srbija i velikosrpski krugovi na vlasti u Crnoj Gori te države nesklone Hrvatskoj. Krajem vojnih operacija, ovaj rat nije prestao, nego se nesmiljenom žestinom nastavio i traje i danas.
Jedan od vidova ovog rata je defamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske države, etiketiranje hrvatske borbe za državnu, narodnu i jezičnu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika, pomaganje partikularizama - posebice u medijima, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima, jezičnom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturološkog i inog udaljavanja od Srbije, sijanje mržnje među Hrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveličavanje zločina u ratu počinjenih sa hrvatske strane, omalovažavanje, prešućivanje i sakrivanje srpskih zločina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovažavaju se hrvatski vojni uspjesi, prikazuje ih se kao zločinačke akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na oslobođenje od okupacije.
Medijski se napada naglašavanje postojanja stratišta na kojima su masovno smaknuti Hrvati i Hrvatskoj odani pripadnici manjina. Isto je i sa masovnim grobnicama (u koje su ti ljudi pobacani kao otpadno meso), kojima je bio cilj sakriti velikosrpski zločin nad Hrvatima. Informiranost hrvatskih građana o pojedinim masovnim grobnicama je nikakva, jedini izuzetak je Ovčara, a o ostalima znatno slabija. Medijski se omalovažava ili vrlo slabo pokriva sjećanje na hrvatske žrtve, tako da svaki pokušaj dostojanstvenog obilježavanja sjećanja na svoje nedužne civilne žrtve kao što primjerice država Izrael dostojno obilježava spomen na žrtve svog naroda u holokaustu, završava samo kao jednominutna vijest. Jedan od vidova problema je i taj što je najdojmljiviji film o hrvatskom gradu mučeniku - Vukovaru nije snimio hrvatski filmski umjetnik, nego je čast spasio inozemac koji je snimio takvi film. Hrvatsko gledateljstvo praktično nije imalo poštenu prigodu upoznati se s tim filmom, a brojni i danas ne znaju da taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji, dok se pamfletistički filmovi patetično niske umjetničke kvalitete, čijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost, prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako je hrvatsko gledateljstvo višestruko pokazalo da ih uopće ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima). Poseban je problem sakrivanja informacijâ o pobijenim hrvatskim obiteljima. Hrvatska javnost uopće nije upoznata ni sa jednim slučajem pobijenih hrvatskih obitelji na području pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba. Zasluge za to imaju "sluganski krugovi u hrvatskoj političkoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici"
tokic.stjepan723@gmail.com
Nema komentara:
Objavi komentar