"Unutar korpusa hrvatskoga naroda pojavio i bio prihvaćen, kako potporom tako i bezobzirnim nehajem, jedan od najužasnijih zločinačkih nacističko kolaboracionističkih režima u Europi" - rekao je to Ivo Josipović u srijedu u Knessetu, i time u funkciji predsjednika Republike Hrvatske potvrdio ono što su godinama po svijetu širili jugoslavenski izvori. No, Josipović nije ostao samo na tome, već je izrekao i tvrdnju da je u srcu naše nacije zmija istrebljenja drugih naroda oslabljena, ali još uvijek živa. Nakon ovakve tvrdnje odista je teško bilo što reći a ne doći u opasnost biti proglašen pobornikom istrebljenja drugih naroda. Stoga ćemo u nastavku predsjednikov govor popratiti tek slikama masovnih grobnica u Sloveniji, sa stotinama tisuća žrtava muškaraca, žena i djece, vojnika i civila, jer po nama genocid je genocid, neovisno tko ga je počinio.(mm)
15. veljače 2012.: Obraćanje predsjednika Josipovića zastupnicima u Knessetu
Poštovani predsjedniče Knesseta, Predsjedniče Peres, Predsjedniče Vlade, uvaženi zastupnici, Članovi diplomatskog zbora, Ministri, dame i gospodo, Shalom! 
Velika je čast biti pozvan održati govor pred ovim najvišim domom izraelske demokracije. Za mene kao predsjednika Republike Hrvatske ovo je prigoda složenog značaja i velike važnosti. Ona zahtijeva visoki stupanj osjetljivosti i odgovornosti. Jesu li one veće s obzirom na prošlost ili s obzirom na budućnost moje države i, slijedom toga, hrvatsko-židovskih odnosa i odnosa Hrvatske i Izraela? Moj je odgovor: „U tom pogledu prošlost i budućnost trebale bi biti neizbrisivo utkane u našu sadašnjost mudrošću i dobrotom, istinoljubljem, miroljubivošću i pomirbom.“ Pravda i pomirba dva su lajtmotiva moga političkog angažmana u životu moje države stvorene u ratu. Osjetljivost, odgovornost, pravda, pomirba. Smrtonosno iskustvo ratova te postulate moje političke etike čini još i akutnijim, oštrijim u tonu nasuprot tupe boli ranjenih srca pojedinaca i brazgotina na tkivu postkonfliktnog društva.
Velika je čast biti pozvan održati govor pred ovim najvišim domom izraelske demokracije. Za mene kao predsjednika Republike Hrvatske ovo je prigoda složenog značaja i velike važnosti. Ona zahtijeva visoki stupanj osjetljivosti i odgovornosti. Jesu li one veće s obzirom na prošlost ili s obzirom na budućnost moje države i, slijedom toga, hrvatsko-židovskih odnosa i odnosa Hrvatske i Izraela? Moj je odgovor: „U tom pogledu prošlost i budućnost trebale bi biti neizbrisivo utkane u našu sadašnjost mudrošću i dobrotom, istinoljubljem, miroljubivošću i pomirbom.“ Pravda i pomirba dva su lajtmotiva moga političkog angažmana u životu moje države stvorene u ratu. Osjetljivost, odgovornost, pravda, pomirba. Smrtonosno iskustvo ratova te postulate moje političke etike čini još i akutnijim, oštrijim u tonu nasuprot tupe boli ranjenih srca pojedinaca i brazgotina na tkivu postkonfliktnog društva. 
Ovo je primjerena prigoda i mjesto da ih se preispita, ovaj put u odnosu na zastrašujuću pozadinu Holokausta. Prije nekoliko godina na ovome istom mjestu moj je prethodnik izrazio duboko žaljenje za zločine počinjene nad Židovima tijekom Drugoga svjetskog rata na području kvislinške tvorevine zvane Nezavisna Država Hrvatska. Njegova je izjava pomogla da se led otopi; dala je važan poticaj hrvatsko-izraelskim odnosima. Namjera ovog što ću danas reći nije ni da ugodi niti da otopi led. Jer – među nama prijateljima nema leda. Ono što ću reći treba pojasniti istinu, učiniti je vidljivom. Da, postojao je široki antifašistički pokret otpora u Hrvatskoj. Da, svi predsjednici moderne Hrvatske bili su antifašisti. I sâm sam sin Titova partizana. Ali, da, istina je da se, bez obzira na devijantne okolnoste u Europi, unutar korpusa hrvatskoga naroda pojavio i bio prihvaćen, kako potporom tako i bezobzirnim nehajem, jedan od najužasnijih zločinačkih nacističko kolaboracionističkih režima u Europi. U iskrivljenim umovima ustaša, ne-Arijevci – Srbi, Židovi i Romi, kao i politički protivnici ustaša – morali su biti zbrisani s lica zemlje. Ustaška je brutalnost bila strašna, njihovi zločini odvratni.
Mi to znamo, ali znati nije dovoljno. Neprestano se moramo suočavati s neugodnom činjenicom da je – stavljajući na stranu slavan antifašistički otpor – bilo pripadnika našega naroda koji su bili sistemski organizirani u izvršenju groznog zločina protiv čovječnosti.Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca naše nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju. Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi. Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba. Uvijek se trebamo sjećati i, živjeti zajedno sa žrtvama, u sjećanju. To je naša odgovornost. Jer, naša djeca trebaju znati što je dobro, a što zlo, što je pravo, a što krivo.
To je mjesto gdje počinje istinska pravda. I evo me ovdje, pred Parlamentom židovske države, i još važnije, pred djecom Hrvatske i ja se, nedvosmisleno, ispričavam i molim za oprost one koji su preživjeli Holokaust, Vas i sve žrtve. Dame i gospodo, Sad je vrijeme kad je budućnost jasno pred nama kao prilika.
Osjetljivost i odgovornost, pravda i pomirba – tu se ne radi samo o priznanju vlastitih nedjela i isprikama. Radi se i o ispravljanju nepravdi gdje god je to moguće. U stvarnosti, naravno, ništa nije jednostavno.
Osjetljivost i odgovornost, pravda i pomirba – tu se ne radi samo o priznanju vlastitih nedjela i isprikama. Radi se i o ispravljanju nepravdi gdje god je to moguće. U stvarnosti, naravno, ništa nije jednostavno.Nakon kriminalne pljačke imovine žrtava Holokausta tijekom Drugoga svjetskog rata uslijedilo je, nažalost, revolucionarno komunističko nepoštovanje privatnog vlasništva. Proces denacionalizacije dosad je obuhvaćao samo žrtve komunističkog razvlaštenja. Sveukupni razmjer nanesene nepravde bio je tako velik da se pravdi potpuno nikad ne može udovoljiti. Ali bilo bi pravedno kad bi se žrtve Holokausta također uključilo u hrvatske zakone o povratu oduzete imovine. Rekavši to čvrsto sam uvjeren da bi izmjene zakona o povratu oduzete imovine koje će uskoro uslijediti isto tako trebale uključivati žrtve Holokausta, bilo pojedince ili njihove nasljednike bilo lokalne zajednice, te da bi i njima trebalo odobriti najprikladnije načine povrata oduzete imovine ili pravedne naknade za nju.
Dame i gospodo, Da se vratimo u budućnost, tijekom posljednja dva dana moga posjeta Izraelu dvije riječi koje su najčešće ponavljane bile su: mir i suradnja. Mir Izraelu, mir Palestini.
Suradnja naših zemalja. Naše nas iskustvo uči da mir nije moguć ako se sve strane ne pomire sa stvarnošću. Uči nas da mir nije moguć bez kompromisa. U današnjemu malom i međuovisnom svijetu ne bi trebalo biti klasične podvojenosti između dobitnika i gubitnika. Ako želimo mir, svi bi trebali biti dobitnici. Inače neće biti mira. Rješenje krize u Izraelu koje predviđa postojanje dviju država stoga treba započeti i završiti uzajamnim priznanjima: Palestinci bi trebali priznati židovsku Državu Izrael, a Država Izrael bi trebala priznati Palestinsku Državu.
Suradnja naših zemalja. Naše nas iskustvo uči da mir nije moguć ako se sve strane ne pomire sa stvarnošću. Uči nas da mir nije moguć bez kompromisa. U današnjemu malom i međuovisnom svijetu ne bi trebalo biti klasične podvojenosti između dobitnika i gubitnika. Ako želimo mir, svi bi trebali biti dobitnici. Inače neće biti mira. Rješenje krize u Izraelu koje predviđa postojanje dviju država stoga treba započeti i završiti uzajamnim priznanjima: Palestinci bi trebali priznati židovsku Državu Izrael, a Država Izrael bi trebala priznati Palestinsku Državu.Naučili smo bolnu lekciju i dužnost nam je upozoriti: san o uništenju drugih završava se životom koji je noćna mora. Tisućljeća skupljene mudrosti naroda Izraela u savladavanju kriza jača naše uvjerenje da ćete znati kako postići trajan mir i kada uhvatiti Kairosa u njegovu brzom letu. Prilika se obično ne ukazuje zadugo. Hrvatska nije ni velika niti moćna. Za razliku od Izraela mi nemamo presudnu odgovornost za oblikovanje svijeta. 
Ali stvoreni u ratu, čvrsto se zalažemo za pravedan mir u kojemu su svi dobitnici.
Ali stvoreni u ratu, čvrsto se zalažemo za pravedan mir u kojemu su svi dobitnici.Hrvatska se iduće godine treba priključiti Europskoj uniji. Izrael koji čezne za mirom time dobiva još jednog prijatelja i saveznika u EU-u. Hrvatska je upravo izabrala novu Vladu. U ovom je trenutku vrlo veliki intenzitet prilika koje se pružaju. Zajedno bismo trebali iskoristiti ovaj zamah. Složili smo se da moramo intenzivirati našu suradnju. Hrvatska se divi uspjehu Izraela u stvaranju jednog od najuspješnijih gospodarstva znanja na svijetu.
Želimo se okoristiti izraelskim čudom znanja i učinit ćemo sve kako bismo našu suradnju na polju ekonomije zasnovane na znanju što je moguće više olakšali. Očekujemo povećanje izraelskih ulaganja i složili smo se da valja otkloniti birokratske prepreke kako bismo vašim ulagačima prokrčili put u Hrvatsku. Nudimo prijateljstvo i partnerstvo za buduću dobrobit naših zemalja i naroda. Hvala Vam. U svom govoru 31. listopada 2001. godine prilikom posjeta Izraelu Mesić je učinio bitnu razliku u odnosu na Josipovića. Naime, dok predsjednik Josipović govori o živoj zmiji u našim srcima, Mesić ipak zaključuje da je vrijeme negiranja tamnih stranica naše povijesti "prošlo i ne će se vratiti".
31. listopada 2001.: Jeruzalem, Izrael - službeni posjet predsjednika RH Državi Izrael
Govor predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića u Knessetu
Poštovani gospodine predsjedniče Knesseta, uvaženi gospodine predsjedniče Države Izrael, gospođo Katsav, cijenjeni gospodine predsjedniče vlade, ekselencije, gospođe i gospodo zastupnici, stojim pred vama kao prvi predsjednik Republike Hrvatske koji posjećuje Državu Izrael. Duboko sam svjestan povijesnog značenja ovog trenutka i iskreno sam zahvalan na mogućnosti koja mi je pružena, da vam se obratim. Ovo je pravo mjesto i ovo je prava prilika da se riješimo balasta prošlosti koji je proteklih godina opterećivao naše odnose. Ovdje i sada treba reći ono što je potrebno, da bi Izrael prihvatio moju zemlju kao iskrenog prijatelja i, nadam se,budućeg partnera – ne samo u interesu naših dviju zemalja, nego i sigurnosti i mira u regiji i u svijetu. Ono što ću reći, govorim potpuno otvoreno i iskreno, jer u pogledu toga nema i ne smije biti mjesta nikakvim nedoumicama niti sumnjama.Govorim u ime demokratske Hrvatske koja nastavlja tradicije antifašističke i slobodarske Hrvatske iz vremena Drugog svjetskog rata. Govorim u ime one Hrvatske koja se s poštovanjem i pijetetom klanja uspomeni na milijune žrtava Holokausta. Najprije ću doslovno citirati ono što sam rekao jučer predsjedniku Katsavu: koristim svaku priliku da se ispričam svima onima kojima su bilo kada Hrvati nanijeli bilo kakvo zlo. Naravno, Židovi su tu na prvom mjestu. Kao predsjednik Republike Hrvatske izražavam duboko i iskreno žaljenje zbog zločina počinjenima nad Židovima u vrijeme Drugog svjetskog rata, na području kvislinške tvorevine nazvane Nezavisna država Hrvatska, koja nije bila niti nezavisna niti hrvatska. Kao što je većina hrvatskog naroda u to vrijeme znala da joj je mjesto na strani antifašističkog otpora kojemu je na čelu stajao također Hrvat, maršal Tito, tako i današnja Hrvatska zna da svoju budućnost i svoje odnose s drugim zemljama može graditi samo na čvrstoj opredijeljenosti za demokraciju i slobodu u čije su temelje ugrađene i neprolazne vrijednosti antifašizma. U jednom kratkom razdoblju, u borbi za nezavisnost i neposredno poslije toga, tragično pogrešno postavljeni koncept ujedinjavanja svih Hrvata, rezultirao je s jedne strane negiranjem tamnih stranica naše povijesti, a s druge – traženjem uzora upravo u njima. To je vrijeme prošlo i neće se vratiti. Duboko smo svjesni svoje odgovornosti u pogledu istraživanja, procesuiranja i suđenja ratnim zločincima, bez obzira na njihovu nacionalnost i vrijeme kada su ti zločini počinjeni. Za suđenje ratnim zločinicima nikada nije kasno.U ime Republike Hrvatske pružam ruku 
prijateljstva i suradnje. Neće nam biti teško otkriti zajedničke interese, kao ni otvorene mogućnosti za građenje bilateralnih odnosa i za suradnju na međunarodnoj sceni. Naši odnosi ne smiju se razvijati i neće se razvijati ni na čiju štetu. Naša će suradnja, uvjeren sam u to, koristiti kako Izraelu i Hrvatskoj, tako i stvari mira u svijetu. Država Izrael i njeni građani imaju pravo na egzistenciju i na život u miru i sigurnosti. I Palestinci imaju pravo na život u miru i sigurnosti, pa – kao i svaki drugi narod – i pravo na život u vlastitoj državi. Danas padaju nevine žrtve na obje strane. Ako je rat obilježio prošlost Izraela, od njegova stvaranja do danas, ako su u ratu stasale i generacije Palestinaca, rat nije i ne smije biti budućnost – ni Izraela, ni Palestinaca. Budućnost i Bliskog istoka, i cijelog svijeta mora biti – MIR, trajan i pravedan mir. Govorim to kao predsjednik države koja je svoju nezavisnost stekla u nametnutom ratu i vjerujte mi, da znam što govorim, kada kažem: bolje je deset godina pregovarati, nego deset dana ratovati! Govorim otvoreno i jasno ono što mislim i u što vjerujem. Mi se ne moramo uvijek slagati, ima i bit će stvari u kojima se nećemo složiti,
prijateljstva i suradnje. Neće nam biti teško otkriti zajedničke interese, kao ni otvorene mogućnosti za građenje bilateralnih odnosa i za suradnju na međunarodnoj sceni. Naši odnosi ne smiju se razvijati i neće se razvijati ni na čiju štetu. Naša će suradnja, uvjeren sam u to, koristiti kako Izraelu i Hrvatskoj, tako i stvari mira u svijetu. Država Izrael i njeni građani imaju pravo na egzistenciju i na život u miru i sigurnosti. I Palestinci imaju pravo na život u miru i sigurnosti, pa – kao i svaki drugi narod – i pravo na život u vlastitoj državi. Danas padaju nevine žrtve na obje strane. Ako je rat obilježio prošlost Izraela, od njegova stvaranja do danas, ako su u ratu stasale i generacije Palestinaca, rat nije i ne smije biti budućnost – ni Izraela, ni Palestinaca. Budućnost i Bliskog istoka, i cijelog svijeta mora biti – MIR, trajan i pravedan mir. Govorim to kao predsjednik države koja je svoju nezavisnost stekla u nametnutom ratu i vjerujte mi, da znam što govorim, kada kažem: bolje je deset godina pregovarati, nego deset dana ratovati! Govorim otvoreno i jasno ono što mislim i u što vjerujem. Mi se ne moramo uvijek slagati, ima i bit će stvari u kojima se nećemo složiti, 
ali bitno je da možemo voditi otvoreni dijalog. Kroz njega ćemo se bolje upoznati, on će nam pomoći da razgradimo predrasude i razbijemo rezerve – tamo gdje ih još može biti – a samo tako moći ćemo postaviti temelje plodnoj i obostrano korisnoj suradnji na mnogim poljima, osobito na gospodarskom. Došao sam u Izrael u vrijeme kada se na svjetskoj sceni sve mijenja. Na izazov globalnog terorizma svijet odgovara djelovanjem antiterorističke koalicije pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država. U toj koaliciji kojoj pripadaju i Izrael i Hrvatska, svoje mjesto nalaze i zemlje koje su još do jučer stajale na suprotnim stranama. Borba protiv globalnog terorizma nije ni sukob civilizacija, ni sudar kultura, ni rat religija. Terorizam je nespojiv sa civilizacijom i kulturom. Terorizam nema ni nacionalnosti, ni religije. Stoga je globalni sukob kojemu smo svjedoci, ali čiji smo i sudionici, naprosto sukob između civilizacije i necivilizacije. Ne sumnjam ni trenutka tko će iz tog sukoba, koji se ne vodi samo vojnim sredstvima, izaći kao pobjednik. Mada, treba to jasno reći, sukob će potrajati i u njemu će biti žrtava i na našoj strani. No, ulog je prevelik i previše važan, da bismo smjeli ostati po strani. Ulog je naša budućnost u miru, sigurnosti i slobodi. Došao sam u Izrael da bih uklonio hipoteku prošlosti koja je opterećivala naše odnose. Došao sam da predstavim svoju zemlju onakvom kakva ona jest, mada smo daleko od toga da budemo idealni. Došao sam položiti temelje dugoročne, razgranate suradnje koja će se odvijati na korist obiju strana, ali koja neće štetiti nikome. Došao sam da bih upoznao Izrael i da bih pomogao da Izrael upozna Hrvatsku. Došao sam kao prijatelj. Stoga i završavam svoje obraćanje vama, izabranim predstavnicima židovskog naroda u Izraelu, kao i predstavnicima izraelskih građana arapskog porijekla, riječju za koju želim da bude budućnost Izraela, budućnost Bliskog istoka i budućnost svijeta: Shalom!
Nema komentara:
Objavi komentar