PREDSTAVLJANJE KNJIGE MLADENA PAVKOVICA GENERAL PUKOVNIK ANTE GOTOVINA

PREDSTAVLJANJE KNJIGE MLADENA PAVKOVICA GENERAL PUKOVNIK ANTE GOTOVINA

Zbog kojih razloga je Hrvatska u devedesetim godinama odlucila za izlazak iz Jugoslavije, ili bolje receno na svoju nezavisnost u medunarodnoj zajednici?  Koji su bili kljucni detalji zbog kojeg je Hrvatska moglapreokrenuti rat u svoju korist I na kraju pobijediti?  Kako i na kakav nacin je sve okrenulo u suprotnom smijeru nakon smrti prvog Hrvatskog predsjednika dr.-a Franje Tudmana?  Zasto je danasnja Hrvatska u trenutacnoj poziciji gdje se sada nalazi?  Sto pokazuje ili dokazuje nepravomocna presuda Hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markacu na ICTY sudu u Haagu?  Sva ova pitanja bili su analizirani na predstavljanju knjige Mladena Pavkovica “General Pukovnik Ante Gotovina” 06 veljace 2012 u Zagrebu.  Gospodin Pavkovic koji je vec od ranije napisao par knjiga o Domovinskom Ratu i stanje u Hrvatskoj iznio je svoje stajaliste na ova pitanja svim prisutnima na predstavljanju.  Tko barem ponesto razumije o zbivanjima tijekom Domovinskog Rata i poslije nje ne bih bio iznenaden sa stajalistem istaknutog gospodina Pavkovica. Za pocetak; Pavkovic navodi da onih koji su medu najodgovorniji za sve sto se dogodilo u post-Tudmanovoj Hrvatskoj su bivsi premjer Ivica Racan te bivsi predsjednik Stjepan Mesic, sto nije uopce iznenadujuce kad se uzima u obzir da je Mesic kao zadnji predsjednik Predsjednistva SFRJ bio i clan vojnog vrha JNA-e; te kod Racana nije nimalo drugacije jer kao sto je dosada dobro poznato da je Racan bio na celu KPH-e prije raspada bivse drzave; kako je tvrdio i sam Pavkovic.  Pavkovic je govorio o tome kako su Mesic i Racan u vrlo tijesnoj suradnji sa Britanskom tajnim sluzbom dozvolili odvoz hrpu tajnih drzavnih dokumenata Haagu iskljucivo kao dokazi za sudenje Hrvatskim generalima, ukljucujuci Markaca, Cermaka I Gotovinu.  Dok je Tudman jos bio ziv, tvrdio je da Hrvatskoj nije bilo potrebno suradivati s Haaskim sudom jer je Hrvatska vodila obrambeni rat na svoja podrucja unutar drzavnih granica sa mjerom oslobodenje okupiranih dijelova zemlje.  Kada je bila sastavljena optuznica protiv Gotovine, na njoj su isto bili imena Tudmana, Gojka Suska, bivsi Ministar Obrane i jos neka imena osoba koji su do tad avec bili mrtvi.  Kako je uopce moguce da imena mrtvih osoba moze se nalaziti na optuznici jednog medunarodnog suda za ratne zlocine?  Temeljni ustav medunarodnog prava nikada prije u povijesti nije to dozvolio, sto po svemu sudeci bi trebalo pokazati da je Hrvatska bila unaprijed prisiljena da se nade na optuzenickoj klupi sve do nepravomocne presude Hrvatskim generalima prosle godine. Po videnom na predstavljanju, knjiga gospodina Pavkovica pokriva sve bitne tocke od stvaranje Hrvatske sve do danas i zasto su stvari onako kako jesu i zasto je Hrvatska trenutno utopljena u lazima sa strane vlastitih politicara i saborskih zastupnika.  U svojoj analizi, Pavkovic i koristi svu bitnu dokumentaciju vezanu uz Hrvatsku u zadnjih dvadesetak godina, ukljucujuci i Brijunske transkripte, iz kojeg je doslo do zakljucka da je Hrvatska utemeljena na ratni zlocin; optuznice i presude Hrvatskim generalima i niz originalnih dokaza koje pokazuju da slika koja svijet danas ima o Hrvatskoj je zapravo onakva kakva ne bi trebala biti.  Pavkovic nije nista izostavio; govori se o svemu, kako je Gotovina bio ustrojen u Hrvatskoj vojsci i dosao na polozaj zapovijednika u zavrsnim operacijama sve od rane 1993 godine.  To receno, onaj koji zeli upoznati pravu istinu o Hrvatskoj u ratnim godinama i poslije nje vise nego sigurno bi trebao procitati o cemu pise Pavkovic u svojoj novoj knjizi.  Vidljivo je da Pavkovic se slaze s tezom da presuda Gotovini i Markacu je sve u svemu presuda cijeloj Hrvatskoj sto je se obranila i ocuvala svoju nezavisnost.  Nemoguce je razmisljati o tome da je rat u Hrvatskoj bio “rat indijanaca” kako kaze Pavkovic nego cista agresija na Hrvatsku od strane srbocetnika.  Jos potvrduje svoj zamisao kako je Haaski sud usvojen na nacin da se svodi na to da sud obnasa svoje pravne obaveze s unaprijed predvidenim politickim ciljevima, izjednacenje krivnje na svih strana; lov na Hrvatske generale; izostavljanje suradnje sa Srbima u potrazi za ratnim zlocincima; prekid sudskog vijeca kao razlog za donosenje krivnje kao rijesenje u sudskim postupcima i dosta tome slicno.  Pavkovicev ugled na sva zbivanja pokazuje jasnu sliku sveopceg stanja u Hrvatskoj; zatim vrijedi procitati ovo njegovo djelo da svima bude posve jasno kako Hrvatska javnost vec godinama zlostavlja svoje gradane na sve moguce nacine. Previse je vremena proslo i neki bi vec rekli da je svemu kraj; i da Hrvatskoj vise nema spasa.  Ali jos nije prekasno; ljudi bi se trebali malo vise raspitati oko svega sto se zbiva u Hrvatskom drustvu svih ovih godina.  Pavkoviceva knjiga daje dobru priliku svima da istina vec jednom dode na vidjelo.  Sve receno, knjiga “General Pukovnik Ante Gotovina” je vazan doprinos nasoj bogatoj literature, i vrijedi procitati.