GENERAL PRALJAK BRANI HRVATSKU DRŽAVU, A VLAST INTERESE SVJETSKIH MOĆNIKA
Pozivajuci predsjednika HDZ-a i saborske zastupnike da potpišu Novo pismo VS UN-a o Hrvatima BiH posebno smo naglasili kako je među potpisnicima puno članova HDZ-a, a od saborskih zastupnika tu je prof. dr. sc. Miroslav Tuđman. Osnova pisma je završni govor generala Praljka u Haagu. Vjerojatno vam je poznato da je nas general više učinio od cijele države u obrani te iste države na tom "sudu". Tim prije bi svojim potpisima pokazali da je vraćanje vaše stranke tuđmanizmu stvarno, a ne deklarativno.
Pa i taj završni govor u Haagu general Praljak je započeo s obranom RH:
Obuka policajaca iz BIH u Hrvatskoj, a koje šalje SDA još 1991. god.
Obuka pilota A BIH u Republici Hrvatskoj.
Obuka i opremanje čitavih postrojba A BIH u Hrvatskoj.
Zbrinjavanje stotina tisuća muslimanskih izbjeglica u RH.
Organiziranje eksteritorijalnog školstva za muslimane izbjeglice u RH i to na, tada još nepostojećem, bosanskom jeziku.
Vremenski neprekinuto naoružavanje A BIH.
Municija, nafta, lijekovi, hrana i ostala potrebna logistika A BIH za vođenje rata.
Liječenje više od 10 000 ranjenih boraca A BIH u hrvatskim bolnicama.
Omogućavanje dolaska više tisuća mudžahedina u A BIH.
Regularni logistički centri A BIH u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Samoboru, tijekom cijelog rata.
Itd., itd.
I sve to besplatno.
Nikada u povijesti ratovanja jedan narod – (Hrvati) – nije tako i toliko pomogao drugi narod – (Bošnjaci-Muslimani) – i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku – (A BIH) – protiv Hrvata – (HVO) – u BIH.
Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske (HVO-a) nije propuštao konvoje oružja (i ostalog) drugoj vojsci (A BIH) i onda kada je ta vojska ( A BIH) to oružje (i ostalo) koristila za napade na one koji su joj to propustili.
A što je s referendumom Hrvata za BIH, koji je preduvjet za postojanje te države.
Priznanje BIH od RH.
Imenovanje veleposlanika RH u BIH.
Potpisivanje svih prijedloga međunarodne zajednice o unutarnjem uređenju BIH a prvi koji su potpisivali bili su predstavnici HZ HB i RH.
To je bila politika dr. Franje Tuđmana, predsjednika RH, to je bila politika Vlade RH i Sabora RH i MORH-a, to je bila politika HVO-a.
To su za tužiteljstvo ovog suda elementi UZP-a.
Takva optužnica služi se logikom koja je uvredljiva i za kognitivni sustav patogenog virusa.
Nije trebalo dugo da vidimo kako će našem generalu odgovoriti ta država koju on tako zdušno brani. U Hrvatskom slovu, 29. lipnja 2012. objavljeno je zastupničko pitanje onog jedinog saborskog zastupnika HDZ-a koji je i potpisao naše pismo (koje je do sada potpisalo 1390 naših ljudi) prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana. Evo tog teksta:
HRVATSKI SABOR
KLUB ZASTUPNIKA HDZ-a
ZASTUPNIK prof. dr. sc. MIROSLAV TUĐMAN
Zagreb, 20. lipnja 2012.
Predmet:Zastupničko pitanje upućeno predsjedniku Vlade RH
Poštovani,
Temeljem članka 185. poslovnika Hrvatskog sabora, postavljam sljedeće
ZASTUPNIČKO PITANJE
Hoće li Vlada kontinuirano provoditi politiku naplaćivanja PDV-a na knjige koje istinito i činjenično govore o Domovinskom ratu?
Obrazloženje:
Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak Ministarstva financija RH donio je rješenje (Klasa: UP/II-471-02/09-01/146) od 11.5.2012. godine kojim se odbija žalba poreznog obveznika OKTAVIJAN d.o.o. iz Zagreba, i kojim se nalaže da bez prava na žalbu mora izvršiti uplatu 628.726,64 kuna zbog neplaćenog poreza na 18 (osamnaest) knjiga autora Slobodana Praljka (Prilog 1). Citirano Rješenje donijeto je na temelju mišljenja Ministarstva kulture iz 2008. godine „da se radi o brošurama koje se ne mogu smatrati knjigama“ (Prilog 2). Gospodin Slobodan Praljak svojim dopisom od 1. veljače 2012., zatražio je od ministrice kulture RH ponovnu prosudbu mišljenja iz 2008. godine (Prilog 3). Unatoč čestim pozivima i urgencijama do danas nije dobio nikakav odgovor. Umjesto toga u rješenju Ministarstva financija zaključeno je da „sporna izdanja žalitelja nemaju stručni, znanstveni, umjetnički, kulturni i obrazovni sadržaj, pa se ne radi o knjigama u smislu propisa koji reguliraju oporezivanje porezom na dodanu vrijednost po povlaštenoj stopi od 0%, odnosno iste podliježu oporezivanju po stopi od 22%...“ (Prilog 1). Više je nego očito da je ovo rješenje prvorazredni politički i kulturni skandal, koji će imati dalekosežne političke i društvene posljedice – ako se ne promijeni. General Slobodan Praljak autor je tih 18 knjiga koje ČINJENICAMA govore o Domovinskom ratu, posebno o odnosima RH i BIH. Radi se o knjigama koje su zbirke izvornih dokumenata, s uvodnim komentarima autora koji je vjerodostojan sudionik i svjedok Domovinskog rata. Što se tiče merituma stvari činjenice su jasne i neumoljive. Nesumnjivo je riječ o knjigama jer:
a) Knjige su prema izdavačkim standardima označene sa ISBN brojem (ISBN – International Standard Book Namber), što ih već prema međunarodnom sustavu označavanja i po formi definira kao knjigu.
b) Sve su knjige katalogizirane i klasificirane u Katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice kao knjige (Prilog 4).
c) Sve su knjige uvrštene u Zbirku knjiga o Domovinskom ratu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Zbirka je smještena u čitaonici s otvorenim pristupom knjigama kako bi bila lakše dostupna korisnicima koji s različitih – povijesnih, vojnih, pravnih, političkih, gospodarstvenih i drugih gledišta obrađuju Domovinski rat.
Već prethodne činjenice, da su sporne publikacije katalogizirane, klasificirane i dostupne najširoj javnosti u NSK kao knjige govore o kulturnom primitivizmu državnih institucija, koje ne poštuju ni minimum kulturnih standarda. Rješenje Ministarstva financija u slučaju generala S. Praljka krajnji je dokaz političke neodgovornosti i oportunizma, politike koja se kontinuirano vodi od 2000. godine. Naime, bilo bi normalo da su dokumenti - koje je prikupio i objavio general Praljak u svojim knjigama - objavljeni od strane znanstvenih, stručnih ili državnih institucija uz financijsku potporu hrvatske države. Radi se o službenim dokumentima koji su nužni za obranu hrvatskih časnika i dužnosnika u Haagu, pa zato Hrvatskoj mora biti u interesu da ti dokumenti budu dostupni i javnosti i sudu i istraživačima suvremene hrvatske povijesti. Dakle, umjesto da država preuzme na sebe odgovornost prikupljanja i objavljivanja tih dokumenta, ona je odgovornost za to prebacila na generala Praljka. Umjesto da financira njegovu obranu, ona ga financijski kažnjava i onemogućuje da objavljuje istinu o državnoj politici koju brani. Gramzivost porezne uprave za punjenjem državnog proračuna ne može biti opravdanje za napisano rješenje, prvenstveno zbog toga što je zasnovano na netočnim podacima. Osim financijskih nesagledive su političke posljedice predmetnog rješenja. Tim rješenjem se implicira da će sve one publikacije koje donose izvorne dokumente i činjenice o Domovinskom ratu, dakle sve one koje nastoje prikazati povijesnu istinu o suvremenoj hrvatskoj povijesti biti oporezivane kao šund – za razliku od onih koji kriminaliziraju Domovinski rat. Usporedba se nameće sama po sebi. Prvostupanjskom presudom generalima Gotovini, Markaču i Čermaku odbačena je dokumentacija koju je sudu dostavio HHO. Odbačena je kao nevjerodostojna i neistinita. Čelnici HHO-a su na Sudu posvjedočili da su od 1996. godine godišnje primali 500.000 dolara za fabriciranje te dokumentacije, na koju hrvatska država nije naplaćivala PDV. Gospodarska posljedica rješenja kojim se želi naplatiti preko 628.000 kuna PDV-a, za nakladnika Oktavian d.o.o. znači likvidaciju iako nakladnik nije imao nikakvih prihoda od tiskanih izdanja jer su podijeljena besplatno. Politička poruka ovakvog rješenja imat će široki odjek u javnosti jer nedvojbeno implicira da službena hrvatska politika ne podržava napore istinitog istraživanja i prikazivanja suvremene hrvatske povijesti i Domovinskog rata. Takve su poruke u dubokoj suprotnosti s temeljnim vrijednostima na kojima je uspostavljena i stvorena suverena i samostalna hrvatska država. Postavljeno zastupničko pitanje (Hoće li Vlada kontinuirano provoditi politiku naplaćivanja PDV-a na knjige koje istinito i činjenično govore o Domovinskom ratu?) ima za cilj promjenu loše politike prema istraživanju i prikazivanju istine o Domovinskom ratu, te potporu službene politike onima koji ulažu vlastita sredstva za promicanje istine a ne njihovo onemogućavanje, financijsko kažnjavanje i likvidaciju.
S poštovanjem,
Naravno, usporedimo ono što u Haagu govori general Praljak, odnosno prof. Tuđman sa politikom koju zagovaraju hrvatske vlasti, i koja nagrađuje one koji rade suprotno od toga (sjetimo se samo nagrađivanja Teršeličke), jasno je zašto se general Praljak kažnjava. Pa mora ga se kazniti kada je, unatoč želja svjetskih moćnika, za obranu Hrvatske učinio više i od hrvatskih vlasti i od hrvatske oporbe, zar ne? Ma mora ga se kazniti, kada on doista brani našu državu, dok oni brane interese svjetskih moćnika.
Zanimljivo će biti vidjeti hoće li netko iz vrha HDZ-a pokazati da doista žele promjeniti politiku prema Haagu koju je započeo u HDZ-u Sanader, tj. hoće li i svojim potpisom pod onim što je u Haagu govorio naš veliki general, a za što svi znamo da je točno, potvrditi da su danas u HDZ-u doista spremni suočiti se s onima u svijetu koji su nametnuli svoje laži kao istinu.
Josip Pečarić
tokic.stjepan723@gmail.com
Nema komentara:
Objavi komentar