Emil Čić – jedinstvena pojava u hrvatskome kulturnom životu
Emil Čić je objavljivanjem druge knjige pod naslovom „Hrvatski zvjezdani trenuci - Kritičarske teme, 2. dio“ zaokružio svoje trideset godišnje djelovanje kao glazbenog kritičara. Sretna okolnost je da je on sam kao glazbeni publicist i izdavač, uredio tu veliku i opsežnu zbirku od 167 glazbenih kritika u opsegu od 450 stranica (plus broj stranica recenzije) i opremio sa četrdeset fotografija, bilješkama, kazalom imena, sažetkom na engleskom jeziku, vlastitom biografijom na hrvatskom i engleskom jeziku, kao i recenzijom mr. sc. Krešimira Galina. Knjiga se tematski i po koncepciji formalne strukture, nadovezuje na prvu knjigu „Hrvatski glazbeni trenuci - Glazbene interpretacije br. 1“ koju je Emil Čić objavio, također u vlastitoj nakladi, u Zagrebu, u mjesecu lipnju 2010. godine, u opsegu od 440 stranica. Zbog tog golemog opsega objavljenih tekstova kritika (857 stranica) taj opus Emila Čića predstavlja jedinstvenu pojavu u hrvatskom kulturnom životu podjednako kao i njegova svestrana i osebujna osobnost koja je udarila pečat javnom životu, svojim djelovanjem tijekom tog tridesetogodišnjeg razdoblju hrvatske društvene i (ne)kulturne stvarnosti.
Mr. sc. Emil Čić
Djelovanje Emila Čića na području glazbene kritike ima osobine visoke stručnosti što je posljedica visokog školovanja u Beču na Muzičkoj Akademiji gdje je postigao diplomu iz studija kompozicije i istovremeno sa svojim skladbama osvojio nagrade zaklade Alban Berg i zaklade Theodora Kornera, koja je istovremeno nagrada grada Beča za unaprjeđenje znanosti i umjetnosti (Förderungspreis) kao i najviše austrijsko priznanje za znanost i umjetnost. Na njegove prosudbe glazbenog kritičara imale su znatan utjecaj i njegovo školovanje na teološkom fakultetu u Zagrebu (koje je završio sa titulom magistra humanističkih i teoloških znanosti) kao i studij muzikologije na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu (gdje je stekao naslove diplomiranog muzikologa i profesora povijesti glazbe). Sve to silno školovanje, obrazovalo je, tj. oblikovalo je Emila Čića kao svestranog stručnjaka koji je mogao široko sagledati kulturna, glazbena kretanja unutar društveno-političkih povijesnih procesa koji su se odvijali u Hrvatskoj. Unatoč svojevrsne izolacije i onemogućavanja razvijanja svoje vlastite umjetničke i stručne karijere od strane političkih struktura vlasti (i HDZ-a i SDP-a) koje su se plašile takvog umjetničkog i stručnog kapaciteta koji bi mogao poremetiti raspored stranačkih fotelja i promijeniti ustaljeni nerad i nered na području kulture, što bi moglo uslijediti kulturnim napretkom izvan njihove kontrole, svestranost i kreativnost osobe Emila Čića omogućila mu je egzistenciju kroz življenje glazbe i njeno duboko razumijevanje. Izraz tog „života s glazbom“ je taj dosada povijesno nezabilježeni kritičarski opus kao i specijalizirana izdavačka djelatnost posvećena objavljivanju rijetkih naslova knjiga o glazbi (sv. Augustin, De musica; Headow, Hrvatski skladatelj – Josip Haiden; E. Čić, glazbeni aspekti u filozofiji umjetnosti Mihe Monaldija; E. Čić, Liturgijska glazba u Hrvatskoj nakon II. vatikanskog koncila; E. Čić, Eseji o glazbi; E. Čić, Hrvatska glazba i glazbenici; E. Čić, Hrvatski glazbeni trenutci 1) kao i o društveno-političkoj hrvatskoj i globalnoj stvarnosti koja određuje i kulturno stvaralaštvo, posebice glazbeno stvaralaštvo, kao oružje specijalnog rata u razaranju kohezije i kulturnog identiteta jedne nacije, koje su nepoželjne sa aspekta globalnog terorizma velikih sila i stvaranja globalnog tržišta s nametnutom potrošnjom nekvalitetnih kako kulturnih tako i materijalnih dobara. Upravo taj dio izdavačke djelatnosti posvećen društveno-političkim procesima koji uvjetuju umjetničko stvaranje kroz povijest (njegovi autorski naslovi poput: Povijest hrvatskih neprijatelja, Globalizacija i hrvatski nacionalizam, Tiranija i oligarhija), proširio je kvalitetu glazbenih kritika E. Čića u kritike hrvatskog društva i kulturne politike koja je dovela do blokade svih društvenih kreativnih snaga (kako u industrijskoj tako i u umjetničkoj proizvodnji). Sagledavajući svu složenost tih procesa globalno i nacionalno, E. Čić je u svojim kritikama zašao na područje Filozofije povijesti, općenito, i na područje Filozofije povijesti umjetnosti posebno. Pisac recenzije ove knjige E. Čića, „Hrvatski zvjezdani trenuci-Kritičarske teme“ zbog velikog opsega i brojnoj raznolikosti sadržajnih jedinica, nalazi se u nezahvalnom položaju u kakvom se nalazi i zadivljeni promatrač čistog ljetnog zvjezdanog neba nakon bure, kada sve zvijezde trepere svojim čarobnim sjajem. Opisati ljepotu i značaj svake zvijezde posebno, tražilo bi enciklopediju, zato je nužno da se u takvu opisu napravi izbor, usmjeri ka jednom zviježđu, na primjer k Orionu, koji navješćuje plodotvorno razdoblje proljetnih kiša. Kako se svi ti elementi stručnih kvaliteta i svestranog obrazovanja i duhovnih dosega E. Čića, odražavaju u glazbenoj kritici, poslužit ćemo se s nekoliko tematskih izvadaka iz njegovih kritika koji slikovito uz njegov specijalizirani glazbeni i šire društveno-politički kritički duh i format, često prikazuju i njegov literarni i poetski spisateljski stil, kako slijedi.
Mr. sc. Krešimir Galin
Nema komentara:
Objavi komentar