nedjelja, 13. svibnja 2012.

UVRIJEDI ME ISTINOM ALI ME NEMOJTE TJEŠITI LAŽIMA: Predsjedniku HAZU, Predsjedništvu HAZU


Poštovani glavni uredniče,



Poštovani glavni uredniče,
Odavno me nije nešto tako zabavilo kao članak 'Goldstein ne može u Akademiju jer su mu Hrvati genocidni'. Naime, kada gluposti pričaju novinari ne mogu toliko uživati kao kada ih  vidim kod akademika i profesora.
U tekstu se spominje moje pismo:
Predsjedniku HAZU,
Predsjedništvu HAZU
Moram pohvaliti Hrvatsku Akademiju Znanosti i Umjetnosti jer konačno u svoje redove prima najboljeg hrvatskog povjesničara. Ako ništa drugo već samom činjenicom da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein egzaktno dokazao genocidnost hrvatskog naroda dovoljno je da ga se izabere za redovitog člana HAZU. A dokaz je zaista nešto izuzetno u povijesnoj znanosti, a široj javnosti je poznat zahvaljujuci prof. Vladimiru Mrkociju koji u Fokusu, 6. prosinca 2002. navodi tvrdnju Ive Goldsteina iz njegove knjige A History, Hurst & Co. London 1999.:
Četnici se osvećuju Hrvatima i muslimanima za genocid u NDH, kao na primjer 15. IV. 1941., kada je četnička jedinica koja se povlačila pred ustašama u Mostaru i okolici ubila više tuceta hrvatskih civila i popalila veliki broj kuća. Dakle, 10. IV. 1941. je proglašena je NDH, a već u prvih 3-4 dana hrvatski narod je napravio genocid pa se četnici 15. IV. 1941. osvećuju za taj genocid. Takva genocidnost jednog naroda doista nije zabilježena u povijesti, pa se radi o izuzetnom otkriću kolege Goldsteina. Pri tome treba uzeti u obzir da Pavelić još nije ni stigao u Zagreb, pa se za taj genocid očito treba okriviti cijeli narod. Zahvaljujuči kolegi Goldsteinu ne mogu se Hrvati više izvlačiti na zločine ustaša. Jednostavno rečeno –  ovaj sjajan Goldsteinov dokaz pokazao je da se radi o genocidnosti cijelog naroda. Pri tome ne treba smetnuti s uma da je niz sličnih izuzetnih dostignuća prof. dr. sc. Iva Goldsteina opisano npr. u:
[1] M. Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190-191. (1)
[2] Neven Budak, O knjizi Iva Goldsteina “Hrvatski rani srednji vijek”, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333. (2)
[3] J. Pečarić, Brani li Goldstein NDH? Zagreb, 2002.
[4] J. Pečarić, Nepoćudne knjige, Zagreb, 2003. (3)
[5] V. Geiger, Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008 Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 05. 2009. (4)
Stoga je veličina HAZU izuzetna, jer tako velikog znanstvenika bira u svoje redove.
Čestitam s oduševljenjem.
Vaš,
akademik Josip Pečarić
24.4.2012.
__________________________
(1)Profesor Brandt (mentor Iva Goldsteina): To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.
(2) Prof. Budak: Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.
(3) Knjige [3] i [4] sam osigurao svakom članu Predsjedništva koji se doista želi upoznati s izuzetnim dostignućima kolege Goldsteina.
(4) Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci.
Dr. Sc. Vladimir Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali »kapitalnim djelom«.
___________________________

Dakle, očito se rugam kandidatu koji piše glupost o osveti četnika jer je u NDH u prvih pet dana postojanja NDH napravljen genocid nad Srbima. Onda mi dijele lekcije da moram znati povijest da bih se rugao takvoj gluposti i to jedan akademik (Silobrčić) i jedan profesor, pače predstojnik odsjeka za povijest FF-a Damir Agičić. Goldsteinova glupost se može interpretirati na drugi način: petogodišnje dijete zna da je posljedica poslije uzroka, ali Goldsteinu se genocid dogodio poslije, a četnici se svete prije toga. Silobrčić i Agičić mi moraju dati neko treće objašnjenje Golštajnovog smještanja ustaškog genocida u prvih pet dana postojanja NDH. Ili oni tvrde da je prof. Goldstein ispod razine petogodišnjaka pa ne zna da posljedica ide poslije uzroka? Iole pismeniji čovjek koji ne vjeruje prof. Mrkociju (ili meni) pogledao bi je li to doista rečeno u Goldsteinovoj knjizi (str. 144.), pa bi pretpostavio da su pogledali i akademici. Da su vidjeli da nisam u pravu, odgovorili bi mi na isti način – ismijali bi oni mene. Vjerojatno su provjerili i moju tvrdnju kako takvih gluposti kod Goldsteina ima puno, i uvjerili se kako je to točno. I u Akademiji je odlučeno da se s tim pismima ide u javnost. Pogledajte što priča prof. Agičić. Zapravo Goldsteinovski izmisli nešto (nije bio tamo ali lažno prepričava čitateljima što se tamo događalo), pripiše Tebi nešto što su uradili drugi, napadne Te, a Akademiji dijeli lekcije. Tako sam mu ja izazvao namjernu pomutnju u HAZU jer sam uspio da se pisma čitaju, a zatim sam mu ja to i rekao na Skupštini. Sveučilišni profesor kojemu ne smeta što će svi nazočni na Skupštini znati da govori neistinu. Opet razina petogodišnjaka, ili umjetnost laganja o kojoj pišu Goldsteinove kolege? Zapravo Agičić i ne razumije da je rekao istinu. Meni odgovara da je moje pismo postalo javno, jer mnogi ljudi mogu iz njega vidjeti koliko je priglupa Goldsteinova priča o ustaškom genocidu u prvih pet dana postojanja NDH, i spoznati da toga ima jako puno. Ali, ipak moram konstatirati: „Jadni naši studenti s takvim profesorima, zar ne?“ Ako Agičić tako piše i povijest, jasno mi je zašto akademik Strčić želi pisati knjigu iz povijesti sa mnom, a ne s takvim ekspertima. A najsmješnije je što Agičić ozbiljno kao veliki stručnjak osporava gornje podrugljivo pismo pokazujući da ne vidi da se radi o ruganju, što svaki iole pismeniji čovjek može vidjeti. Ali nije svakome Bog dao logično misliti, zar ne? Opravdava ga što i akademik Silobrčić također misli da je gornja rugalica stvar povjesničara a ne matematičara. Čak je i redakcija povjerovala (kako ne bi takvim ekspertima) pa to stavila kao naslov. Silobrčić i Agičić su toliko dobri da ih moram malo citirati (zar vam nije smiješno koliko su ozbiljni u znanstvenoj raščlanbi moje rugalice): „Interpretacija Josipa Pečarića da se titula akademika dodjeljuje čovjeku koji je dokazao genocidnost hrvatskog naroda 'ne drži vodu' jer su takve optužbe pobili u Razredu za društvene znanosti – istakao je akademik Vlatko Silobrčić, a povjesničar Agičić napomenuo da se radi o posve neutemeljenim, nestručnim i malicioznim optužbama na koje ne bi trebalo obraćati pažnju da nisu izrečene na takvom mjestu kao što je HAZU, dodavši da se radi o krajnje delikatnoj i osjetljivoj stvari.“
Redakciji Jutarnjeg moram zamjeriti odnos prema Silobrčiću i Agičiću. Stavili su izjavu akademika Raukara u kojoj on govori da je moje pismo ironično („ironična pohvala HAZU“), a u cijelom tekstu ova dvojica o tome govore ozbiljno, zapravo redakcija tako omogućava serioznijem čitatelju da shvati kakve su bedastoće oni ispričali. Nije u redu da omogučite takvo ismijavanje ljudi koje ste pozvali da govore za vaš list!.
Na Skupštini sam rekao kako je akademik Jelčić, moje radove tog tipa nazvao matematičkim, samo je objekt proučavanja neka povijesna knjiga. Naravno, ne treba biti povjesničar da bi vidjeli kada se pišu gluposti. Preporučam jedan drugi uradak kolege Geigera podrugljiva naziva „Biseri za nezaborav“, Hrvatsko slovo. 4. lipnja 2010; 11. lipnja 2010.; 18. lipnja 2010. Tako Geiger piše:
Goldsteinovi radovi školski su primjer kako se ne treba i ne smije pisati. Navedimo samo najslikovitije (čitaj: najtragičnije) primjere.
Primjer prvi:
Pad na ispitu iz vlastita kolegija
U napadima na Antuna Vrdoljaka u povodu televizijske serije Tito Goldstein je nastupio hrabro u prvim redovima. Goldstein nabraja niz izmišljotina, laži i pogrješaka u Vrdoljakovoj seriji. Među ostalim, Goldstein navodi Vrdoljakovu pogrješku da Pavla Radića proglašava bratom Stjepana Radića te mu poručuje: “Tonći, za ovakav uradak o Titu srušio bih vas na ispitu iz povijesti.” (Globus, Zagreb, 16. travnja 2010.)
Goldstein u svojoj knjizi na engleskom jeziku Croatia. A History (London - Montreal, 1999.), navodi jasno: “At the end of March, Stjepan’s brother Pavle read a statesment in the Assembly saying that the HRSS recognized the KaradjordjeviÊ dinasty and the Vidovdan constitution.” Dakle, dobro je podsjetiti se tko je Pavla Radića proglasio bratom Stjepana Radića, i tko bi zapravo trebao pasti na ispitu iz suvremene hrvatske povijesti, koji na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, eto slučajno održava Goldstein.
Zapravo Goldstein se narugao Vrdoljaku što je koristio njegovu knjigu. Doista Vrdoljak je morao znati da Goldstein ni sam ne zna što piše u njegovim knjigama, zar ne?
Imate ukupno 15 ovih zabavno-tragičnih primjera, ali najviše me Geiger nasmijao s:
U nestrpljivom sam iščekivanju novih Goldsteinovih uradaka.”
Akademik Silobrčić kaže da bi svakako trebalo dubinski istražiti zašto je Goldstein dobio samo 34 od 105 glasova. Da, kako je moguće da čovjek koji je napisao toliko gluposti nije izabran u Akademiju? Kako je u Jutarnjem listu profesor Agičić demonstrirao isti stil rada kao i profesor Goldstein možda se radi o tome da u povijesnim znanostima vrijedi pravilo: Što više uspiješ tiskati gluposti u svojim djelima, to si bolji (lako je „prodati“ recenzentima nešto što je dobro, a mnogo teže glupost, zar ne?).
Ovako je ispalo da je Goldstein najlošiji kandidat u povijesti izbora u HAZU, a zapravo je najbolji jer je u svojim radovima imao daleko najviše gluposti, zar ne? Nadam se da će akademici shvatiti tu razliku u mjerenju izvrsnosti u povijesti u odnosu na ostale znanosti, i da će kod sljedećeg pokušaja najgoreg, pardon najboljeg kandidata to uzeti u obzir.

Akademik Josip Pečarić

Nema komentara:

Objavi komentar