VELEIZDAJA: HRVATSKA POVLAČI TUŽBU ZA GENOCID PROTIV SRBIJE!

Paoštovana ministrice!

Nadam se da je EU za Hrvate gradova Vukovara, Dubrovnika, Cavtata, Konavala, Dubrovačkog primorja, Škabrnje, Voćina, Aljmaša, Dalja, Borova...pripremila novac za isplatu ratne odštete umjesto Srbije i Crne Gore, i ako je to tako onda nas prvo morate isplatiti a tek onda potpisati ugovor, ali ako to nije tako, ako vi opraštate ratnu štetu u svoje ime, onda prvo razgovarajte s Hrvatima koji su izgubili svu svoju imovinu, razgovarajte s djecom poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja i civila, razgovarajte s ženama i majkama koje su s mržnjom silovane i danas nose djecu zlikovca, razgovarajte s invalidima koji su izgubili dio tijela ili organ i ako oni svi pristanu za povlačenje ratne odštete onda će te ratnu štetu platiti meni i mojoj obitelji, tek tada možete srpsko-crnogorskom agresoru oprostiti ratnu štetu. Ako nas silom ugurate u EU, osobno ću u toj novoj državi tužiti vas ali i sve vinovnike apsurdnog ugovora a na štetu Hrvata i Hrvatica koji su rat osjetili na duši i tijelu. *U pripremi je povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije koju je Hrvatska pokrenula 2008 godine!* Kako se navodi iz MVEP-i, ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić ostaje kod svojih ranije iznesenih stavova, Hrvatska zasigurno neće tražiti plaćanje ratne odštete od Srbije te su spremni sa Srbijom razgovarati o “genocidu nad Srbima u Hrvatskoj (?)” ! Ministrica je “spremna” razgovarati sa Srbijom o četiri pitanja: – 1.100 nestalih, pitanju povratka opljačkanih umjetnina, pitanju optuženih za ratne zločine, pitanju osumnjičenih za ratne zločine i njihovo procesuiranje. Ali na tome se ostaje, tada Hrvatska može povući tužbu protiv Srbije jer tisuće silovanih žena i djece u ratu i na desetke tisuća stradalih, ranjenih i ubijenih, zaklanih i mučenih, našoj vlasti NIŠTA VIŠE NEĆE ZNAČITI! Iznosimo dramatičan iskaz jedne od mnogih žena koje su silovane u ratu, 1991. u Vukovaru. “Tamo su već bila trojica. Jedan od njih određivao je koji će redoslijed biti. Tu noć na Olajnici silovala su me šestorica. Mučili su me na sve načine. U istom prostoru bila je moja šestogodišnja sestra koju su silovali ali i osmomjesečna kćerka koja je jako plakala. Na to je jedan iznerviran na nju bacio vojničku jaknu da je ušutka. Nisam mogla ništa učiniti, mislila sam da su je ugušili…” Zločinci još nisu kažnjeni, žrtve ne samo da nisu obeštećene i da nemaju nikakav status već su i dalje izložene prijetnjama svojih silovatelja. Danas, toliko godina kasnije, Hrvatska ima na vlasti ljude, ako se mogu tako nazvati, kojima je brisanje sjećanja na žrtve očito primaran posao, te kažnjavanje onih koji su činili monstruozne zločine nad stanovništvom Hrvatske nije uopće potreba. Ukoliko bi uslijedila tužba Vlade Republike Hrvatske na ovaj članak, molit ću ih prvo da se upitaju mogu li mene zastrašiti kao što su strašili narod prije referenduma za ulazak u Europsku uniju. Ja im mogu samo odgovoriti da se ja ne bojim Vlade Republike Hrvatske te ih pozivam da svojim mandatima priznaju govore li istinu hrvatskome narodu. Mnogi su hrvatski sinovi i mučenici ležali godinama u pritvoru boreći se za samostalnu i slobodnu nam Hrvatsku još davnih godina.