GENERALA ANTU GOTOVINA ZA NOBELOVU NAGRADU! ZAR SPAŠAVANJE STOTINJAK TISUĆA LJUDI, UZGOTOVO NULA “POGREŠKE” U VOJNIM STANDARDIMA, NE ZASLUŽUJE NOBELA?
U Večernjem listu 3.7.2012. objavljen je članak Jadranke Jureško-Kero: Američki vojni i pravni stručnjak tvrdi:"Gotovina je proveo Oluju po NATO-ovoj vojnoj doktrini" u kome Jack Vrett, kapetan u američkoj vojsci i šef Odjela za međunarodno pravo američke 101 Airborn Divizije, na blogu pravnog fakulteta sveučilišta Marquette u Milwaukeeju upozorava kako ce haaški procesu generalu Anti Gotoviniimati posljedice na planiranje vojnih akcija u svijetu. Kao i u poznatoj ekspertizi američkih, kanadskih i britanskih vojnih stručnjaka upučenoj Haaškom sudu Vretta posebno interesira “prica” o prekomjernom granatiranju. Poručuje da Oluja ima u provedbi doktrinu NATO-ovih operacija te da SAD mora biti zainteresiran za ishod suđenja Gotovini jer je prvostupanjska presuda “donesena na drukčijim odredbama o principu proporcionalnosti u prekomjernom granatiranju od onih u međunarodnom pravu.” Vrett navodi da je nakon podnošenja optužnice protiv Gotovine američki Kongresni odbor za vanjsku politiku poslao pismo tadašnjem ministru Colinu Powellu sa zahtjevom da prate “rad haškog tužiteljstva jer se spominje i pomoć Clintonove administracije RH u Oluji”. U tom pismu navodi se da je Gotovina optužen za ratne zločine i zločine protiv humanosti jer je, navodi tužiteljstvo Haaškog suda, istjerao tisuće civila tijekom vojne operacije Oluja. Odbor je saslušao mnoga svjedočenja, uključujući i tadašnjeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha te zaključio da srpski civili nisu silom protjerani, pa su postavili pitanje činjenične osnove za podizanja optužnica i u zaključku zahtijevaju da se onemogući da nijedan američki dužnosnik bude istraživan ili procesuiran jer je provodio službenu politiku SAD-a. Poznato je da je u toj presudi navodno prekomjerno granatiranje u kome nije stradao niti jedan civil i koje je izuzetno precizno pogađalo vojne ciljeve za Sud u Haagu bio razlog za taj masovni bijeg tamošnjeg srpskog pucanstva.Posebno piše i o bitki vojnih stručnjaka u procesu jer je nizozemski topnički časnik svjedočio na strani optužbe, a bivši američki časnik, sudac vojnog suda, u korist Gotovine. Zaključuje da je presuda Gotovini za prekomjerno granatiranje donesena nakon gotovo nula “pogreške” u vojnim standardima. I to potvrdjuje kako se Sud priklonio lažnom svjedočenju nizozemskog časnika iako je u vrijeme kada je donesena presuda itekako već bila poznata zločinacka uloga nizozemskih vojnika u srpskom genocidu u Srebrenici. Vrett naglašava da njegovo mišljenje nije službeno odobreno od američkog vojnog ili političkog vrha, ali su ga, kaže, i oni pročitali i nisu demantirali, te podsjeća na slične sudske procese iz prošlosti poput Nürnberga i slučaja njemačkog zapovjednika Lothara Rendulicha u kojem je zaključeno da se ratne odluke zapovjednika trebaju ocjenjivati kroz uvjete u kojima su doneseni, a ne “naknadnom pameću” i s vremenskim odmakom:
– Nemam još naznaka kako će se očitovati Žalbeno vijeće, ali će odluka, bude li potvrđena prvostupanjska presuda, imati dalekosežni utjecaj na to kako će vojske planirati svoje akcije – smatra američki kapetan. Zapravo, ovo što se radi u Haagu ne možemo ni nazvati “naknadnom pameću” jer i sam Sud u presudi praktično daje sve podatke iz kojih se vidi da je donio odluku na osnovu gotovo nula “pogreške” u vojnim standardima. Dapače, treba posebno i u ovom kontekstu istaći kako Sud sam konstatira kako na osnovu dokumentacije nije mogao izvući nikakav zaključak o tome da su hrvatske vlasti planirale navodne zločine. Ocito je Sudu poznato da po međunarodnom pravu ne možeš za eventualne zločine optužiti vlast koja je sprovodila akcije za oslobađanje svojih okupiranih područja. Zato na osnovu rezultata same operacije oni zaključuju da je zločinački plan postojao i da su za njega odgovorni generali Gotovina i Markač. Zaista se radi o ismijavanju vojske i vojnika, jer je zločin naših generala gotovo nula “pogreške” u vojnim standardima. U trenucima kada sam čuo da Sud spominje “zločinačku organizaciju” napisao sam da se to može odnositi samo na taj Sud i da o ratu moraju sudovati vojni sudovi koji znaju što je rat. Bio sam još i precizniji tvrdeči da su zreli za umobolnicu svi oni koji tvrde da je hrvatskim vlastima bilo važnije bilo što drugo osim onoga što je po međunarodnom pravu i hrvatskom Ustavu njihovo pravo i obaveza: oslobađanje okupiranog teritorija. Ima nebrojeno primjera koji pokazuju da su im upravo to osporavali mnogi svjetski moćnici i Hrvatsku kažnjavali za to! Sjetimo se samo koliko je i UN-u bilo važno da se pronađu tzv. Topnički dnevnici koji bi valjda dokazali “genocidnost” hrvatskog naroda čija je vojska oslobodila svoja okupirana područja sgotovo nula “pogreške” u vojnim standardima. Sama priča o Topničkim dnevnicima je doista nešto čemu se samo možeš narugati, bez obzira što je i sam UN stao iza nje. To sam I učio krajem 2009. Otvorenim pismom gdji Jadranki Kosor:
Poštovana gđo predsjednice Vlade RH,
Kako je naša dična policija obavijestila javnost da je topničke dnevnike tražila u računalima naših branitelja, pogledao sam i svoje računalo. I doista pronašao sam ih. Zato Vam ih šaljem i molim da ih proslijedite i našoj policiji i tužiteljstvu u Haagu. Iz sadržaja pronađenih topničkih dnevnika jasno je zašto topništvo Hrvatske vojske nije bilo učinkovito pa je stradao samo jedan civil, a ni Knin uopće nisu uspjeli porušiti. Zbog toga je pravedno da naši zapovjednici odgovaraju po ZAPOVJEDNOJ ODGOVORNOSTI. Zato se protivim odluci suda u Haagu i podržavam sjajnu akciju naše policije.
S dubokim poštovanjem,
akademik Josip Pečarić
Slično se može reči i za sadašnju tvrdnju kako su naši generali uradili nešto što nije odobrila hrvatska vlast. Spomenimo i to da Sud u Haagu odvjetnicima naših generala učinio nedostupnim srpski document u kojemu sam Milošević govori o srpskom bjekstvu u Oluji optužujući za to tamošnje čelnike i njihovu vojsku nazvavši ih zečevima! Zato je itekako važno što je spomenuti tekst kapetan Jack Vrett započeo ovako: “Ova presuda mogla bi imati dalekosežne posljedice na primjenu zakonskih propisa budućih oružanih sukoba u svijetu. Generala Gotovinu tužiteljstvo proziva zbog operacije Oluja koja je bila masovni hrvatski napor da preuzmu svoja područja koja su kontrolirali Srbi i provedena je nakon srpskog pokolja u Srebrenici koji je UN nazvao najgorim zločinom u Europi od 2. svjetskog rata. Tek nakon Oluje srbijanske snage su opustošene, a vođe bili prisiljeni sjesti za pregovarački stol zbog dogovora o miru.” Zapravo ta rečenica pokazuje kako malo po malo i američki vojni stručnjaci uspijevaju probijati blokadu koju im diktira savezništvo s Britancima. Naime, Vrett u kontekstu Oluje spominje pokolj u Srebrenici. Iako još uvijek ne spominje činjenicu da je glavni rezultat Oluje bio spašavanje Bihaća i vjerojatno mnogo većeg pokolja, ipak se može nazreti da Vrett zapravo misli na to. Međutim, poznato je da je američki vojni ataše u Hrvatskoj Ivan Šarac iz vremena kada se odvijala Oluja otvoreno govorio o spašavanju Bihaća od “genocida ravnom onima iz Drugog svjetskog rata”. On je zamjerio i obrani generala Gotovine zato što ga nisu pozvali da svjedoci o tome, a znamo da on ne bi o tome svjedočio da nije imao dopuštenje američkih vlasti. Vidimo da do dana današnjega nitko u Haaghu nije govorio o tom glavnom učinku Oluje! Dakle, kapetan Vrett je mnogo bliži onome što smo govorili u našem pismu VS, UN-a. Zato bi i kapetan Jack Vrett i Ivan Šarac, koji je u međuvremenu postao član kuće slavnih američkih obavještajaca trebali, upravo zbog zaštite svoje struke od sudaca kakvi su ovi u Haagu, a i od političara koje ovi slušaju trebali uzvratiti udarac i predložiti generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir. Zar spašavanje stotinjak tisuća ljudi, uz gotovo nula “pogreške” u vojnim standardima, to ne zaslužuje?
Josip Pečarić
Nema komentara:
Objavi komentar