LAŽLJIVAC I PREVARANT MILANOVIĆ KOJEG JE U MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA ZAPOSLIO IVO SANADER

Ratni zločin nad građanstvom Hrvatske, obilježava upravo stanje koje živite. Pljačka i otimačina od siromašnih, ismijavanje istine, medijske obmane, propast poduzeća, propast obitelji, razboljevanja, visoka stopa suicida, ovisnosti o drogi, kocki i alkoholu; organizirani kriminal; pravosuđe nejednako pred svima; Crkva potpuno asocijalna, skrivena od Krista i naroda; politika jedinstvena(obećaj, prevari, ukradi); sudske farse bez glavnih klaunova ….ukazuje da više nikome nije smješno. Nakon 22 godine kronične depresije, apatije, propalih snova, izdaje – izvjesno je da će pojedinac kojem nije ništa sveto biti prijetnja vlasti. Padne li jedan pojedinac, dići će se pet, padne li pet diže se buna. Ljudi više nemaju niti živaca upaliti tv jer im je dosta laži; ljudi se suočavaju sa sobom i svojim problemom, čekaju povod i vođe. U tajnoj anketi putem Google Hrvatska na 25.000 ispitanika, ono što zastrašuje je, da građanima više nije do prosvjeda, nego krvi. Iznjeli su nam zapanjujuće scenarije da dođe do organizirane revolucije. Građani kao da su spremni na novi rat, ne opraštaju štetu a smatraju se žrtvama sistema i organiziranog lopovluka. Ispitanici tajne ankete na 25.000 ljudi, želi u rukama ministre, Sanadera, Bajića, Milanovića, Josipovića, Biskupe, Suce, Novinare, Bankare. Vlada sveopća frustracija, tišina, vrući lonac koji vrije kako nikad do sad nije. Iznenaditi bi mogli oni koji nisu jaki nego dovoljno ludi da obrišu smijeh sa lica političarima. Sasvim izgledna je naplata dugova, bola i podcjenjivanja.  Mljekari traže način da opstanu i prežive, a time sačuvaju jednu od posljednjih proizvodnih grana Hrvatske. No cijelo hrvatsko društvo šuti. Politika ih ignorira u potpunosti. „Resorni ministar“ tvrdi da vlada i ministarstvo nisu nadležni uplitati se u problem propasti mljekara. Nisu nadležni ili nemaju potrebu pomoći u rješavanju problema? Što misle da im je onda dužnost? Restrukturirati ministarstvo, kadrovirati, „kresati“ proračun i poticaje, optuživati seljake za pljačku i zloupotrebu poticaja, a u konačnici uništiti poljoprivredu i učiniti Hrvatsku u potpunosti ovisnu čak i o hrani iz inozemstva? Čime se bavi oporba? Najveća oporbena stranka koja ime oporba ima time što nije na vlasti, no ne i zbog stvarnog programskog oporbenog djelovanja, šuti kao zalivena. Da li zato što nemaju ništa pametno za reći ili zato što vraćaju dug Milanoviću koji je uvijek šutio kad je trebalo progovoriti i kokodakao kad objektivno nije imao o čemu? Dok Kukuriku koalicija kreće prema konačnom uništenju Hrvatske, HDZ se već dva mjeseca brine isključivo oko internog kadroviranja i priprema bitku za stranku. Narod je na rubu egzistencije, a Hrvatska koja je već dovedena s one strane propasti i nestanka, nisu im nikakva briga. Politički odobren uvoz svega što je gotovo uvijek upitne kvalitete, potpuno je urušio svaki pokušaj da sami stvaramo proizvode za sebe, počevši od elementarnog, a to je hrana. Zemlja i narod koji nije u mogućnosti prehraniti sam sebe osuđen je na preživljavanje uz ucjene pojedinaca i grupa koji se kriju iza marioneta koje sami sebe nazivaju „političkim elitama“ Mljekari propadaju, a kao da nikog nije briga. Gdje su studenti, zašto ih nema pored seljaka? Gdje su branitelji? Gdje su momci koji „tabore pred HRT-om“? Gdje su ratari, voćari, nezaposleni, radnici Salonita, Jadrankamena, Kamenskog, Dalmacijavina, viškovi T-coma, HŽ-a, „neperspektivni“ kadrovi HV-a, taksisti, nogometaši bez plaća, pjevači bez angažmana, radnici brodogradilišta, sindikati? Gdje je su ujedinjene NE u EU snage, oporbene stranke, van parlamentarne stranke, akademici, intelektualci, istaknuti pojedinci? Gdje su bivši predsjednici raspuštenih ogranaka i podružnica HDZ-a, HSP-a, HSS-a i izbačeni pasivizirani članovi? Gdje su civilne udruge, apolitični stanovnici, katolička crkva i druge vjerske zajednice? Gdje si danas hrvatski narode? Čitatelju ovih redaka, čekaš li i ti na svoj red na stratištu? Pitanje je trenutka kada će kocka pasti na svakog od nas. Pitanje je trenutka kada će poreznici, banke i kamatari doći po našu imovinu, naše živote i budućnost naše djece. Podmukli su, rade planski, strpljivo, korak po korak. Prvo marionete u Hrvatskom saboru donose „pakete zakona“ koji najvećem zločinačkom pothvatu na ovim prostorima daju privid legalnosti, a zatim medijskom baražnom vatrom ispaljenom od strane glasnogovornika s Markovog trga i Pantovčaka pripreme teren za napad. Odvoje ciljanu skupinu od „mase“ pa pošalju krvnike u akciju. Čak od posljednjih trzaja umirućih, ponekad naprave komercijalizirani spektakl kojim zabavljaju narod. Nekoliko dana vrte temu u medijima, zasite medijski prostor i kreću na novu žrtvu. Samu likvidaciju provode krišom, odlaze po svaku žrtvu posebno, a koriste se mehanizmom koji licemjerno nazivaju „institucijama države“. Do našeg doma tek ponekad dopire hroptaj žrtve, podmukli krik i jecaji preživjelih pojedinaca iz potpuno uništenih obitelji. Što tada činimo? Pokrijemo uši jastukom, patnja kojoj smo ponekad svjedoci malo nas uznemiri, izazove strah, ponekad i oprez, ali pritisnuti svakodnevnim problemima krećemo dalje. Sasvim svjesni da je pitanje trenutka kada će doći red na nas, ne možemo promijeniti život, dani prolaze, a mi smo sve bliže krvniku! Kamo „idemo dalje“? Koračamo prema stratištu dok proklamirana „nova pravednost“ postaje sinonimom za provedbu mehanizama uništenja Hrvatske koje ima svoj plan, „plan 21“.Svi smo toga svjesni, ali i dalje koračamo, korak po korak, vezani nevidljivim lancem.Što nam je činiti? Hoćemo li čekati svoj red na stratištu? Ne! Nipošto! Imamo alternativu!Moramo učiniti upravo ono čime oni manipuliraju, a čega se najviše boje. Stati jedan uz drugoga, pokazati solidarnost i jedinstvo. Moramo ignorirati svakog „vođu“ koji getoizira svoju grupu, udrugu, stranku, sindikalnu podružnicu. Moramo ignorirati pokušaje izazivanja međusobnih konflikata i antagonizama. Moramo se odazvati svakom vapaju čovjeka pred stratištem, zaustaviti krvnike, a zatim spašene ljude odmah pitati kako mu pomoći, ali ih obvezati da i oni priteknu u pomoć drugima kad je potrebno. Za sve to dovoljno je samo da oni koji trebaju podršku pošalju poziv, a mi koji smo spremni pomoći taj poziv čujemo i odazovemo se. Ništa drugo ne treba učiniti i sve će se početi mijenjati, vidjet ćete. Danas mljekari, a sutra branitelji, otpušteni radnici i studenti bez perspektive, pozovite svoj narod da vam da podršku. Ne protestirajte sami, jer niste sami! A mi svi: studenti, branitelji, ratari, voćari, nezaposleni, radnici Salonita, Jadrankamena, Kamenskog, Dalmacijavina, radnici koji ne primaju plaću i oni koji je primaju redovito, a ona nestaje pod teretom ovrha i kredita koje smo lakovjerno dizali, viškovi T-coma, HŽ-a, „neperspektivni“ kadrovi HV-a, taksisti, nogometaši, pjevači, glumci, radnici brodogradilišta, članovi sindikata i ljudi kojima tvrtke priječe zatražiti sindikalnu zaštitu, Ne u Eu i Da u Eu snage, oporbene stranke, van parlamentarne stranke, akademici, intelektualci, istaknuti pojedinci, navijačke i subkulturalne skupine bile one formalne ili neformalne, anarhisti, članovi i simpatizeri HDZ-a, HSP-a, HSS-a, SDP-a, HNS-a, IDS-a koji vide da ih njihove vođe ignoriraju, ne rade u interesu naroda već pojedinaca i grupa koje njima manipuliraju, članovi civilnih udruga, apolitični stanovnici, kršćani, muslimani, židovi, budisti, agnostici i atesti, crveni, crni, plavi, zeleni, narančasti, žuti i oni duginih boja... Svi Mi! Odbacimo različitosti i stanimo iza čovjeka, iza ljudi, stanimo jedan uz drugoga. Rješenje je u nama, a „oni“ nas respektiraju. Nasmijmo im se u lice i odazovimo pozivu. Vidjet ćete, sve će se promijeniti onog dana kad pokažemo jedinstvo. Kad ga pokažemo Mi u Hrvatskoj, oni u Španjolskoj, Italiji, Mađarskoj, Francuskoj, Rumunjskoj, Grčkoj.. Rusiji, Kini, Indiji.. Rješenje je u nama, a za njegovu aktivaciju treba samo jedan mali „klik“. Zašto taj „klik“ ne bi bili mljekari? Zašto to ne bi bilo već sutra?

ROKO ŠIKIĆ // POLITIKA.HR

tokic.stjepan723@gmail.com