Jedan od mnogobrojnih sramotnih nadnevaka koji se obilježavaju u jugoslavenskoj hitoriografiji,a koju neki danas licumjerno nazivaju hrvatskom,svakako je i onaj kojim se 22.travnja obilježava tzv.Proboj zatočenika Radnog logora Jasenovac iz 1945.godine. Nadnevak je to dogadjaja koji je,ako se i dogodio, započeo tipično židovskom manipulacijom iztinom i činjenicama a nastavio se svirepim ubojstvima hrvatskih vojničara zatečenih u samom logorskom kompleksu.Naime,prema svjedočenju izravnog sudionika pripreme tzv.Proboja,Egona Bergera,židovskog komunista,"...U jutro 22.aprila,u nedjelju,sazvali smo tajni sastanak i utvrdili konačan plan.U logoru Kožara bilo nas je 167(knjiga Zemaljske komisije za utvrdjivanje zločina tvrdi 147).Odlučeno je da formiramo četiri destine.Sastavili smo listu četrdestorice drugova na koje možemo računati za izvršenje zadatka....".Pripreme za novačenje onih koji će sudjelovati u tzv.Proboju za počele su već dvadesetak dana prije spomenutog sastanka širenjem neiztina i laži o namjerama logorske uprave sa samim zatočenicima.Tako su od strane židovskih i komunističkih zatočenika širene glasine o ubijanju žena i bolesnika kao pripremi likvidiranja samog radnog logora a uslied približavanja partizana.U kontekstu likvidiranja logora židovski zatočenici u poslijeratnim svjedočenjima tvrde kako je zapovjed o likvidaciji dao sam Maks Luburić,dakle osoba koja u vrieme kada se spomenuti dogodjaji zbivaju nije više zapovjednik samog logora.Tako i židov Jakob Danon,iako govori o likvidiranju žena koje su dovedene iz Sarajeva prilikom povlačenja hrvatskih snaga iz toga grada,navodi kako je o samom likvidiranju "čuo od jednog zatvorenika",te kako neima neposrednih zapažanja o tom dogadjaju.Židov Jakob Finci,u svojem izkazu Zemaljskoj komisiji,ponavlja iztovjetnu laž o ubijanju zatočenika sredinom travnja 1945.,tvrdeći kako "predpostavlja....da su ove(zatočenike),po noći izvlačili iz vagona,te ih prebacivali preko Save....".Još jedan Židov,Jošua Abiunun,ističe kako mu je rečeno kako noću,"izmedju 21. i 22. travnja trebalo da ustaše likvidiraju sve zatočenike".Židov dr.Josef Konforti,zapisuje svjedočenje "druga Mira Auferbera" o okolnostima prije Proboju u Izraelu,u stanu mošavnika Šalamona Altarca,a koji tvrdi kako ništa od onoga što tvrdi nije osobno vidio već je ili čuo ili je naslučivao. Jasno je iz gornjih navoda kako su komunističke čelije u samom logoru,kao i židovski zatočenici propagandom izmanipulirali gotovo cjelu zatočeničku populaciju u samom Radnom logoru ne bi li zatočenike natjerali na suludi bijeg. Na odluku zatočenika komunista o organiziranju tzv.Proboja,svakako je utjecao razvoj vojne situacie na prostoru Iztočne hrvatske u proljeće 1945.,kada je došlo do proboja Sriemske bojištnice i prodora srbskih partizanskih razbojnika u Slavoniju.Prema svjedočenju Milka Riffera,prijeratnog komunista,logornika Radnog logora Jasenovac,osudjenog na tri godine radnog logora,koji u svojoj knjizi "Jasenovac,grad mrtvih" opisuje zatočenički život i rad te prilike u samom radnom logoru,komunističke su ćelije u logoru bile izuzetno dobro organizirane i povezane sa partizanskim razbojnicima s bosanske strane Save još 1944. godine.U svjetlu toga svjedočanstva težko je ne predpostaviti kako su zatočenici komunisti bili dobro upoznati sa razvojem vojne situacie u Slavoniji u proljeće 1945. godine te kako je sam Proboj tempiran upravo u vrieme približavanja 21.srbijanske partizanske divizije području Novske i Jasenovca,a koja je i prihvatila preživjele zatočenike "Proboja".Tako je židovsko-komunistička manjina od 40 ljudi,kako to svjedoči židov Egon Berger,izmanipulirala veliku večinu od oko 1000 zatočenika,koliko ih je u proljeće 1945. godine bilo u samom Radnom logoru Jasenovac,i izkoristila njihovu žrtvu kako bi osigurala vlastit nasilni izlazak iz zatočeništva. O konkretnim pripremama,kao i načinu na koji se manipuliralo zatočenicima,svjedoči Egon Berger:"....Počelo se kovati oružje.Braća Moser iz Zagreba izradila su u kemijskom laboratoriju otrov.Bočice u kojima smo držali saharin napunjene su cijankalijem i nekom otrovnom kiselinom.Te smo bočice raspodjelili među zatočenicima koji su bili upućeni u akciju(onih 40).Lansirali smo vijest da se NOV približava Jasenovcu....Poslijepodne smo desetak tih noževa pretvorili u ubojito oružje.Odsjekli smo nepotrebni dio i dali im oblik mača ili dugačkog bodeža.U magazinima smo imali još sakrivene tri sjekire i pet krampova.Došlo je poslijepodne.Logorom smo stalno širili vijest da su partizani blizu Jasenovca i da nešto treba poduzeti.Tako smo i ostale zatočenike počeli pripremati za akciju a da im ipak nismo otkrili plan." Berger nadalje svjedoči:"..Kad je zvijer Mato stigao u brijačnicu, dočekao ga je brijač David Atijas. Iza zastora ambulante nalazila su se još dva druga: Nikola Santrač iz Krupe i Stevo Bogdanović iz Sarajeva. Pretvarali su se da su bolesni, da ih je pregledavao naš obljubljeni liječnik, starac od 76 godina - dr Neuman iz Pakraca.Brijač Atijas je sapunao Matu. Stalno su se šalili. Ustaša je po običaju govorio brici neka ga dobro obrije jer da ide curi, a David mu odgovori da će biti obrijan kao još nikada i - jednim potezom britve presječe mu grkljan. Mato nije ni beknuo. Oduzeše mu revolver i naboje, zamotaše ga u deku i bace u bunar koji je bio iza zgrade.(...) Kad je ustaša Mato bačen u bunar, pozvali smo njegovog ordonanca i rođaka, isto Zivanovića i koljača, neka donese šmajser da mu izradimo obećanu navlaku. Ordonanc se brzo odazvao. Cim je otvorio vrata radionice ščepale su ga snažne ruke Santrača i Bogdanovića. I taj je zadatak obavljen brzo i nečujno (...)U osam sati navečer izvršena je smjena ustaške straže. Ustaški stražar Zivko, kojega smo naročito mrzili, jer nas je uvijek ganjao, prolazio je pored magazina sirove kože gdje je bio sakriven drug Miro Auferber iz Osijeka. Kad mu se Zivko približio na dohvat, Miro ga željeznim batom obori na zemlju. Time je počeo opći napad Ja sam bio sakriven u magazinu do bašte odakle sam primijetio drugog stražara kako trči kroz baštu da napadne Miru. Iznenadim ustašu šermeserom po zatiljku, tako da se stropoštao na zemlju bez glasa. I ostali zatočenici i ustaše već su bili vodili ogorčenu borbu Iz gornjih svjedočenja,kao i iz svjedočanstava Milka Riffera, jasno proizlazi kako su zatočenici Radnog logora imali veliku samoupravu jer bi u suprotnom izrada oružja kao i priprema otrova itekako bile zapažene od strane čuvara.Jasno je takodjer kako je sam napad za čuvarsko osoblje bio nenadan i neočekivan. Zapisane su tvrdnje navodnog svjedoka Proboja,koji je ostao u Radnom logoru do partizanskog dolazka,a koji tvrdi kako je kroz kapiju Logora uzpjelo protrčati 100-injak logoraša,od kojih je preživjelo 80-ak.Izti tvrdi kako je potom oko 1000 preostalih zatočenike pobijeno,iako likvidaciju nije vidio a i sam je preživio.Ime svjedoka se ne navodi. Prema svjedočenju jednog od onih 80 preživjelih "Zagrljeni,krenuli smo ravno komesaru XXI srpske divizije koja je ušla u Jasenovac...".21.srbska divizija ušla je u Jasenovac 2.svibnja 1945. godine ne spominjući u svojim izvješčima masovne grobnice ili hrpe mrtvih tjelesa.Znakovito je takodjer kako je poznato tek nekoliko imena osoba,od 80-ak,koje su u proboj krenule,pa se opravdano nameće pitanje jeli proboja zaista bilo i tko je,odnosno koliko je osoba u njemu sudjelovalo.Jednako kako se opravdano nameće pitanje broja onih koji su u samom Radnom logoru završili svoj život.
Nema komentara:
Objavi komentar