Ljubite jedni druge, kao što sam ja Vas ljubio
„Godine 1998-e dogodilo se nešto jako važno u razvoju mojih iskustava. Isus i drugi instrumenti koji su mi se predstavljali u njegovo ime, počeli su mi otvoreno govoriti o planu Božjem za cijeli svemir koji bi trebao zahvatiti cjelokupno čovječanstvo i potpuno ga preobraziti. U jednom dugom intervjuu, Stefania Caterina (od’94 posvećena laika), za web stranicu www.Affritaliani.it govori o Božanskim objavama o kojima je već govorila u svojim knjigama i koje ju „prate“ još od malena. Što više, pojašnjava razliku između svojih objava i viđenja NLO: „Nikada nisam bila na vanzemaljskom svemirskom brodu, ali sam u duhu posjetila mnoge planete, i mogla sam vidjeti različite uvjete u kojima žive mnoga braća u svemiru. O tome sam primila mnoga pojašnjenja. Po mojim iskustvima, stanovnici sa drugih planeta nikada nisu definirani kao vanzemaljci, termin koji mi se nimalo ne sviđa, što znači da su bića drugačija od nas i nemaju nikakve veze s nama. Naprotiv, pokazani su mi, i oni su mi se predstavili kao braća, stvorena na sliku i priliku Božju, otkupljena od Isusa Krista.“ Stefania Caterina rođena je u Đenovi 19 siječnja 1959. Godine u katoličkoj obitelji, u kojoj je primila stabilan kršćanski odgoj. U mladosti je bila aktivni član različitih crkvenih pokreta, posvećujući se na poseban način kroz rad u dragovoljnim udrugama i vjeroučiteljstvu. Diplomirala je pravo na Sveučilištu u Genovi te je radila sedam godina kao činovnica u Državnim službama. Godine 1994. Odlučila je ostaviti posao i svijet kako bi se potpuno posvetila Bogu i Njegovom djelu, stavljajući na raspolaganje Gospodinu darove koje je od Njega primila. U podužem intervjuu za web stranicu Affaritaliani.it govori o svojim objavama. „Da bih dala odgovor na to pitanje, držim da je potreban mali pregled, prolazeći na kratko kroz bitne faze moga duhovnog života. Izvanredna iskustva su započela dosta rano u mome životu; sjećam se još od djetinjstava. Ona su pratila moj ljudski i duhovni rast. Razvijala su se u skladu s mojom sposobnošću razumijevanja, koje je bilo različito, ovisno o dobi i iskustvima kroz koja sam prolazila u životu, što je i logično. Oduvijek, počevši od ranog djetinjstva, čula sam jedan čvrsti i jasni glas koji je govorio u mojoj nutrini, i pojašnjavao mi puno duhovnih stvari, dajući mi savjete čak i o malim svakidašnjim stvarima, pomažući mi razumjeti ono što sama nisam mogla. Često sam viđala Isusa, ali sam bila jako mala i to sam prirodno prihvaćala bez pitanja. Tijekom rasta, intuirala sam da je glas koji mi govori možda nešto drugačiji od moga, s obzirom da je izražavao misli koje su drugačije od mojih i često je ispravljao moj način razmišljanja. U djetinjstvu i mladosti, iskustva koja sam imala služila su prije svega za postavljanje temelja o spoznaji Boga i duhovnom životu koji se očekuje od svakog kršćanina. U toma periodu nisam znala dati ime svemu što mi se događalo. Nisam se interesirala za mistične fenomene, niti sam razgovarala sa stručnjacima iz tog područja, iako sam sudjelovala u religioznim događajima i susretala uvažene svećenike. Došla sam do osobnog uvjerenja da se radi o onome što se naziva „glas savjesti“, i što je stoga nešto prirodno, dar Božji koji je svakome darovan, a ne samo meni. Bila sam sigurna da svi imaju takva iskustva, i stoga mi nije dolazilo na pamet da tražim o tome pojašnjenja. Sjećam se dobro, da mi je u mladosti jedna prijateljica povjerila svoje probleme, i ja sam je uputila da potraži pomoć od glasa svoje savjesti, uvjerena da će joj dati odgovor, isto kao što se i meni događalo. U dobi od 25 godina slučajno razgovarajući sa jednim dragim obiteljskim prijateljem, koji je bio mnogo stariji od mene i osoba duboke vjere, koja je imala iskustva u izvanrednim fenomenima, natuknula sam mu o „glasu savjesti“. On mi je pomogao bolje razumjeti ono što mi se događa i doveo me je u kontakt sa O. Bonaventurom Marijom Raschi, jednim jako uvaženim franjevcem u mome gradu, Genovi, baš poradi dubokih mističnih iskustava. Njegovom pomoću započela sam intenzivniji duhovni hod, koji traje sve do danas. Gospodin mi je velikodušno davao vanjske znakove za potvrdu onoga što se iznutra događalo. Objave koje sam primala u tom periodu, odnosile su se na probuđivanje svijesti o onome što se u meni događalo i da bih mogla razumjeti i staviti u praksu poučavanja koja sam primala i da bih to mogla svjedočiti, iako je svjedočanstvo bilo zatvoreno u uski krug mojih prijatelja i poznanika. U toj fazi za mene je ključna bila figura Isusa Krista koji je u mome životu zauzeo mjesto jedinog Učitelja. Pripremao me je za poslanje koje me je očekivalo, ne skrivajući mi poteškoće na koje ću nailaziti i ponavljajući mi često da ću o njemu morati govoriti mnoštvu ljudi. Malo po malo i drugi instrumenti su se priključivali Isusu, počevši od Presvete Djevice Marije, zatim anđela, i svetaca sve do uključivanja braće sa drugih planeta. Započelo je i duboko i dirljivo iskustvo sa dušama iz čistilišta, koje su mi dolazile po Božjem dopuštenju, tražeći od mene pomoć i molitvu, kao što su bila jaka i iskustva na području ozdravljenja rodoslovnog korijena. Kroz sve to započinje se skicirati pred mojim očima jedan puno širi okvir Božjeg djela; pojavljuje se široka panorama situacija i događaja sa Isusom u centru, prema kojemu sve neprestano treba biti vođeno. Moj život je zauzeo precizan pravac, i u meni je sve jasnije sazrijevala odluka da ostavim sve i slijedim Boga, darivajući mu potpuno moj život, da bi bila na raspolaganju za sve njegove planove i želje. 1994 godine napustila sam obitelj i posao, priključujući se drugim osobama koje su vjerovale u iste moje ideale, i s kojima živim sve do danas. S njima dijelim hod, iskustva i obvezu svjedočenja. U 1998 godini dolazi do novog važnog preokreta u mojim iskustvima. Isus i sva sredstva koja su mi se predstavljala u njegovo ime, otvoreno su mi počeli govoriti o planu Božjem za cijeli svemir, koji bi trebao zahvatiti cjelokupno stvorenje sve do potpune preobrazbe; uvod u drugi slavni Kristov dolazak, priprema čovječanstva za konačni izbor između Boga i Sotone, između dobra i zla. Bilo mi je pojašnjeno, da će preko ovog plana doći postepeno do toga da sve bude uglavljeno u Krista na nebu i na zemlji, po definiciji Sv. Pavla apostola u poslanici Efežanima (Ef 1,8-12 ). Božje djelovanje, po Isusu Kristu, trebalo je dovesti čovječanstvo do toga, da živi u jednoj novoj dimenziji Duha, sve dok sam Isus ne bude predao cjelokupno, otkupljeno čovječanstvo Bogu Ocu, na kraju vremena. Trebao bi dakle to biti postepen ali nezaustavljiv hod. Kroz objavu Isus mi je rekao, da od sada sve ono što budem primala, jednog će se dana obznaniti cijelom čovječanstvu. Trebala sam biti spremna primati te objave u stavu poniznosti i duboke otvorenosti da bi ih mogla razumjeti i živjeti. Jednog dana ću biti pozvana svjedočiti postojanje tog plana bez povlačenja, hrabro i pošteno, bez obzira koju cijenu trebala platiti. Od tada do danas primam objave sa detaljnim pojašnjenjima plana Božjeg, uglavljenja cijelog svemira u Isusa Krista. O tome sam govorila u svim mojim knjigama, i to svjedočim svima onima koje zanima što Bog čini u stvorenju u korist svoje djece.
Dolazeći na početno pitanje, rekla bih da je najvažnija objava od mnogih koje sam primila, baš ova o postojanju i ostvarenju plana Božjeg uglavljenja u Isusa Krista svega stvorenoga. Mislim da je ova objava os, oko koje se vrte sve ostale, središnja točka prema kojoj se stječu sve spoznaje koje sam stekla kroz sve ove godine, preko proživljenih izvanrednih iskustava. U toj objavi sve je neprestano vođeno prema osobi Isusa Krista, jedinog Spasitelja i Posrednika; njegova smrt i uskrsnuće su točka oslonca za sve ono što je, što je bilo i što će biti, središte Božjeg djelovanja koje zahvaća žive i mrtve. Stoga ovu objavu držim temeljnom, jer je ona ključ za čitanje svega što postoji i što se događa u stvarnosti, na zemlji kao i u svemiru.“ „Kao što sam već rekla, ne sjećam se nekog posebnog trenutka u mom životu u kojem sam prvi put primila neku objavu, jer sam od ranog djetinjstva imala ta iskustva. Ali ipak se sjećam jednog posebnog iskustva; radi se o jednom iskustvu koje sam imala oko pete godine. Vidjela sam raspetog Isusa i ja sam stajala podno križa. Krv Kristova padala je na mene, ja sam bila žalosna i plakala sam; željela sam se popeti na križ i istrgnuti Isusa, osloboditi ga od te torture. Bila sam samo jedno maleno dijete, i nisam mogla ništa učiniti; osim toga, bilo je mnogo zlih ljudi koji su urlali oko križa. Poslije, u jednom trenutku, Isus je odvojio desnu ruku od križa i pozvao me da mu se približim; obavio me rukom i privio me k sebi, prislanjajući moju glavu na svoje srce. Njegova krv me je cijelu okupala i ja sam ljubila njegove grudi. Nisam imala nimalo straha, bol je prestala, bila sam sretna da mogu biti s Isusom, iako je on bio na križu. Ovo viđenje ponavljalo se više puta kroz moje djetinjstvo i mladost. Prolazeći kroz različite kušnje u životu, razumjela sam što mi je govorilo ovo vođenje: to znači biti s Isusom, u svakoj situaciji, sjediniti se s njim čak i u boli, i da me on nikada neće ostaviti samu. Tako je i bilo, mogu to svjedočiti, čak i preko onog što pišem, čak i u ovom trenutku.“
Ako u djetinjstvu primamo iskustva s jednostavnošću i bez puno pitanja, tijekom rasta želimo sve više spoznati ono što nam se događa; vjerujem da je tako za sve. Kada sam došla do mladenačke dobi i do svijesti o izvanrednoj prirodi mojih iskustava, počela sam se pitati zašto se to baš meni događa. Ništa nisam tražila za sebe, i nikada nisam bila posebno ambiciozna osoba, niti sam željela biti izložena. Naprotiv, bila sam doista stidljiva i rezervirana i nije mi bila ni malo primamljiva ideja da ću se jednog dana trebati izložiti radoznalosti ljudi. Sve dok mi Isus nije rekao jednog dana: „Ako sam ja izabrao baš tebe, tko si ti da raspravljaš o mom izboru?“ Od tog momenta sam shvatila da mi nismo bolji, jedni od drugih, i da je Bog onaj koji izabire, a ne mi. On zna poradi čega me je izabrao, i poznaje me bolje nego što se ja sama poznajem. Shvatila sam isto tako da se volja Božja za nas može više ili manje prihvatiti i razumjeti; ali jedna stvar se ne bi smjela nikada činiti: staviti je u diskusiju. Tako je bilo i za mene. Nisam uvijek odmah sve razumijevala, i nisam uvijek bila spremna odmah sve prihvatiti; jer sam ljudsko biće sa vlastitim granicama i ranjivostima; ali nikada nisam diskutirala s Bogom, prepuštala sam se da me njegova ruka vodi, čak i zatvorenim očima, čak i kad je tražio da hodam po vodi (Mt 14,22-33). Na taj način uvijek sam uspijevala sve prihvatiti i razumjeti. Između ostalog, Isus mi je uvijek pojašnjavao da on ne traži od nikoga da vjeruje u nešto što ne može razumjeti; uvijek nam je darovano unutarnje svjetlo, da bismo mogli shvatiti ono što se od nas traži, jer smo slobodna bića. Bog do kraja poštuje našu slobodu i od nas traži da prianjamo slobodno uz njegovu volju. Ako mi se dogodi da ne mogu odmah razumjeti, tada tražim od Boga da me vodi i da mi da milost koja mi je potrebna, i svjetlo uvijek dolazi. Isus od mene očekuje da ja prva razumijem ono što mi on pokazuje i objašnjava, i da to stavim u praksu u svakidašnjem životu. Ovo mi se čini savršeno logično: ako ja ne živim ono o čemu pričam drugima, kako mogu biti vjerodostojna? Ne osjećam se pozvana širiti lijepe teorije, ili pokazati neki fenomen;nego da svjedočim ono što sam sama iskusila, što je sišlo s neba da bi se u meni utjelovilo, po mojoj vjeri, nadi i ljubavi, također po poteškoćama svakidašnjeg života. Da, vjera je dar ali se isto tako treba osvojiti. Po iskustvu života na zemlji jako je prisutna borba protiv zla, granica i pokvarenosti. Ali iskusila sam da prikazujući život Bogu, poteškoće s kojima se trebamo suočiti, nikada nisu veće od snage koja nam je darovana. Danas si ne postavljam više nikakvo pitanje, zašto sam baš ja izabrana; ono što me doista zanima je kako bolje odgovoriti na Gospodinove želje i kako potpuno sudjelovati u njegovom djelu, vraćajući mu se potpuno, i darivajući mu bezuvjetno vlastiti život. Ne mogu reći da sam savršena, nitko nije, ali se trudim dati što više od sebe. Bogu je drag naš velikodušni trud. Više nego rezultati, njega zanima čistoća naših nakana, i čestitost naše savjesti.“ Danas se mnogo govori o viđenjima NLO i vanzemaljcima. Vi ste zauzeli jasne distance od bilo kakvog uspoređivanja vaših objava sa viđenjima NLO i new age orijentacijom. Možete li jednom zauvijek objasniti razliku? „Želim naglasiti da ja poštujem svačija iskustva, i nemam namjeru voditi rat protiv nikoga. Iako je istina da na polju ufologije ponekad nailazimo na neku vrstu nereda, unatoč tome uvjerena sam da i u tom području ima puno vrijednih osoba, koje su se posvetile traženju istine po pitanju života u svemiru, dajući na taj način značajan doprinos. Stoga nisam zauzela distancu prema drugim iskustvima, nego jedan određeni pristup prema argumentu koji mi ne pripada, što ću bolje objasniti. Moja iskustva na tom području ne polaze od promatranja fenomena, ili od znanstveno – tehničkog istraživanja. Ne radi se niti o glavnoj tematici u objavama koje primam. Moja iskustva se događaju na razini duha, kada se moj duh sjedinjuje s Bogom, preko darivanja njemu i molitve. Ne tražim ja sama spoznaju. Ja se ograničavam na to da se darujem Bogu, molim i prikazujem mu se; tada me Duh Božji stavlja u komunikaciju s tom stvarnošću, objavljujući mi je onakvom kakva je u Bogu. Ne radi se o nekom pojedinačnom kontaktu (nisam nikakav medium), ili o nekoj izoliranoj objavi. Radi se prije svega o komunikaciji koja slobodno teče u Duhu Svetom. Fizički nikada nisam bila na nekom svemirskom brodu, ali sam u Duhu posjetila mnoge planete, i mogla sam vidjeti životne uvjete mnoge braće u svemiru, i s tim u svezi sam primila mnoga pojašnjenja. U mojim iskustvima, stanovnici drugih planeta nikada nisu definirani kao vanzemaljci, naziv koji mi se ni malo ne sviđa, što znači stvorenja drugačija od nas, koji nemaju nikakve veze s nama. Naprotiv, pokazani su mi i sami su se predstavili kao naša braća, stvorena na sliku i priliku Božju, koju je isto tako otkupio Isus Krist. Posjeduju kao i mi dostojanstvo djece Božje, i predodređeni su kao i mi za udio u kraljevstvu Božjem. Oni nisu identificirani sa anđelima, čija je prisutnost u mom životu i iskustvima izuzetno važna; ovi posljednji su čisti duhovi koji su se stavili u službu Božju, oni koji otvaraju put Božjem narodu prema ostvarenju njegovih obećanja.Kao što sam i prije naglasila, sve što postoji i što se kreće svemirom, ulazi u jedan puno širi okvir Božjeg djelovanja u ovom vremenu, djelovanje koje sve više izvlači na svjetlo sve što postoji u svemiru. Čak ni sveci u raju, ni duše u čistilištu ne mogu izbjeći toj akciji, naprotiv sudjeluju u punini u ostvarenju plana Božjeg uglavljenja u Krista svega stvorenog. I paklene sile će se morati suočiti s Božjom snagom, koja prolazi isto tako i preko njegove vjerne djece. U centru svemira je Isus Krist, koji podupire sve stvorenje. Njegovo neprestano djelovanje privlači k sebi svakog čovjeka s bilo koje planete, koji će se, prije ili kasnije, naći pred njim, licem u lice. Isus je Kralj svemira, onaj koji je došao na Zemlju, da bi izbavio cjelokupno čovječanstvo svemira od zla i pokvarljivosti, objavio Božje lice, i ustanovio svoje kraljevstvo. Kraljevstvo Božje je kraljevstvo Kristovo, sastavljeno od točnih zakona i vrijednosti, koje su iste u cijelom svemiru. Kraljevstvo Božje već danas je prisutno u svima onima koji ga primaju. Ono se širi preko onih koji žive po njegovim zakonima i vrijednostima. Ipak , treba se proširiti cijelim svemirom; stoga će cjelokupno čovječanstvo biti stavljeno pred izbor, želi li ga prihvatiti ili ne, ili želi prihvatiti kraljevstvo Sotone, čije se vrijednosti izražavaju u egoizmu i pokvarenosti. Na kraju vremena, Isus će definitivno učvrstiti svoje kraljevstvo i predat će ga Ocu, u sili Duha Svetoga, nakon što ga definitivno odvoji od zla i smrti. Tom kraljevstvu će pripadati svi oni koji su ga slobodno i iskreno izabrali. To će biti novo stvorenje, novo nebo i nova zemlja o kojima govori Biblija (usp. Otkr 21). Božja akcija u tom vremenu i poslanje onih koji mu se bezuvjetno daruju, bit će ova; da nose svakom čovjeku navještaj i svjedočanstvo o zakonima i vrijednostima Božjeg kraljevstva, onako kako ga je Isus Krist objavio. U tom svjetlu se trebaju tumačiti i objave koje sam primila: one su svjedočanstvo Božjeg djelovanja i njegovog kraljevstva, koje je i Kristovo kraljevstvo. Rekla bih da moja iskustva daju kristocentričnu viziju života u svemiru, koja je u potpunosti uključena u plan spasenja navješten u Evanđelju. Po mom mišljenju, baš to što je u centru Krist, označava razliku između mojih iskustava i onih iz područja ufologije, New Age pokreta i drugih iskustava koje, ponavljam, apsolutno nemam namjeru prosuđivati“. „Do danas, Crkva se nije službeno oglasila u svezi mojih knjiga, niti se je općenito oglasila o objavama koje sam primila. Bilo je pojedinačnih zauzimanja stavova u nekim katoličkim krugovima, ali koji nikada nisu zauzeli službeni stav. Crkveni autoritet ima zadatak da promatra i razlikuje sa dužnom pažnjom i razumnom mudrošću. No, uvijek mi se sviđa podsjećati da se Crkva ne sastoji samo od hijerarhije, nego i od naroda Božjeg. Narod Božji, u povijesti spasenja, često je prepoznavao izvanredne fenomene mnogo ranije od Crkvenog autoriteta, baš preko hoda u vjeri. Ako gledam na tu Crkvu , trebam reći da su moje knjige naišle na velik odaziv u javnosti i to ne samo u Italiji; moja prva knjiga „Preko velike barijere“ već je prevedena na šest jezika, i drugi prijevodi su još u tijeku. Isto tako i druga knjiga „Ispisati povijest – vol. 1 U Božjoj misli“, kojoj su u tijeku drugi prijevodi. Jako sam zadovoljna i interesom čitatelja koji posjećuju našu web stranicu „www.versolanuovacreazione.it“ preko kojega je omogućen duhovni hod za sve one koji su zainteresirani. Poruke koje su mjesečno objavljivane, jako su cijenjene, tako da smo i napravili knjigu pod istim naslovom, kao i stranica: „Verso la nuova creazione“. Osim toga primam mnoga pisma i e-mailove od strane osoba koje me cijene i tvrde da su na bolje promijenile svoje živote, zahvaljujući sadržaju mojih knjiga. Na kraju, kroz sve ove godine susrela sam mnoge osobe koje su htjele produbiti pojedine argumente iz mojih knjiga; kod mnogih osoba sam vidjela iskrenu želju da ljube Boga i služe mu. Očigledno, to me ispunja radošću, ali s druge strane još više budi u meni odgovornost pred Bogom i bližnjim, i tjera me da se još više trudim da budem pred Bogom i da se mijenjam.“ „Da, radim na novoj knjizi, drugi volumen iz serije „Ispisati povijest“. Ona će sigurno sadržavati još dublja pojašnjenja o temama koje smo već razvijali, uvijek u skladu s planom Božjim o kojem smo govorili. Želim naglasiti, da ne odlučujem ja o tome što i kako pisati, nego sam Gospodin. Niti o naslovu ne odlučujem ja. Tijekom pisanja teksta, neprestano sam praćena pažljivim Gospodinovim vodstvom kao i vodstvom njegovih instrumenata, na primjer arkanđela, tako da nema mjesta mojoj mašti, niti nametanju mojih interpretacija. Što ne znači da sam ja pasivna i da ne sudjelujem, baš suprotno! Dok pišem neku knjigu, moj zadatak se sastoji u tome da budem bezuvjetno otvorena Božjem djelovanju, stavljajući na stranu i najmanju ambiciju ili zabrinutost o uspjehu ili neuspjehu. Trebam biti jednostavno jedno sredstvo, jedna vrsta radio linije, koja čisto hvata frekvencije, bez bilo kakvog miješanja. Pisanje ovih knjiga za mene predstavlja jednu vrstu hoda u hodu. Sve ono što sam napisala, najprije sam proživjela iznutra. Mogu reći da je pisanje svake knjige označilo jako važnu fazu u mom osobnom hodu. Ponavljam, da sam ja prva pozvana prihvatiti, vjerovati i staviti u praksu nauk koji sam primila. Gospodin nikada nije tražio od mene da budem samo „ponavljač poruka“, nego da budem slobodna i svjesna osoba, koja cijelim svojim bićem sudjeluje u djelovanju duha. Svjesna sam da samo na taj način mogu biti sredstvo koje je vjerno Božjem djelovanju.“
Nema komentara:
Objavi komentar