PREDSJEDNICI HRVATSKE

Autoritet

Na putu usavršavanja u viši narod neophodan je i autoritet koji je iskovan na Ispravnom putu. U njemu se objedinjuju sve prave vrijednosti. Narodu bez autoriteta pravih vrijednosti vlada nered u duši i u razumu, s vremenom zavlada u cijelom životu, pa od njega napravi lutalački narod koji ne napreduje, koji se ne usavršava, nego nazaduje. Znajući to, kao i to da su još veće posljedice za narod ako vjeruje u lažni, nevrijedni autoritet, Prorokovođa odluči progovoriti o autoritetu. Zato se taj dan odjenuo u posebnu bijelu odjeću, a u desnoj ruci je nosio zlatni štap.

Okupljenom narodu reče: - U usavršavanje spada i vaš odnos prema autoritetu. Odnos prema autoritetu ne smije biti ni podložnički, odnos slijepe poslušnosti, niti oholo negatorski, nego odnos kritički, tj. provjeren razumom i životnim iskustvom. Autoritet mogu imati stanovite vrijednosti i ideje, osobe i institucije. Prema svima trebate imati odnos istodobnog povjerenja i kritičkog ispitivanja je li ono u skladu s razboritošću i razumom, je li u skladu s moralnim i dostojanstvenim životom i ljudskim pravima. Jedino takav odnos je odnos Ispravnoga puta. Jer neke su vrijednosti nadvremenske, vječne, a neke se tijekom vremena mijenjaju ili nestaju. Da o ideologijama i idejama kao i institucijama i ne govorimo, jer one su mnogo više podložne vremenu. S promjenom duha vremena i one poprimaju novo značenje ili uopće nestaju, jer ih zamjenjuju druge. Drugo, nikad ne smijete dopustiti da bilo koja vrijednost, ideja, osoba ili institucija postane autoritarna, jer je to otuđujuće za vas, jer vam to oduzima slobodu i dostojanstvo. Čovjeku i njegovoj slobodi naročito prijeti opasnost od autoritarnosti osoba i ideologija. Između ostaloga, primijetio sam među vama jednu takvu zabludu glede autoriteta, i to autoriteta predsjednika države. Ta zabluda vam oduzima snagu, hrabrost i odlučnost, sve vrline Ispravnoga puta. Ta se zabluda odnosi na vaš odnos prema predsjedniku države kao neprikosnovenom, neporecivom i nedodirljivom autoritetu. Iz toga odnosa proizlazi da predsjednik, samim tim što je predsjednik, zaslužuje, pače i obvezuje, na poštovanje, pa i strahopoštovanje i nepovredivost njegova fizičkog i moralnog integriteta. Vaša zabluda proizlazi iz nerazlikovanja autoriteta funkcije od autoriteta osobe koja je obnaša. Ta zabluda potječe iz povijesnoga razdoblja vladavine monarhije (prvenstveno apsolutnih, predustavnih monarhija). Monarsi su tada bili i izvor prava i pravednosti, i primjenjivači i djelitelji njihovi. Međutim, u demokraciji takvo apsolutno poštovanje zaslužuje samo funkcija, ali ne i svaki njezin obnašatelj. U naravi je demokratskih načela da je svaki njihov obnašatelj reizboran i smjenjiv. Predsjednikovo obnašanje funkcije je sankcionirano ustavom i zakonima, te općenito interesom i dobrom države i naroda. Zbog povreda ustava i zakona predsjednik je smjenjiv, a u slučaju zločina, naročito onoga najvećega - zločina veleizdaje, kažnjiv je i smrću. Povijest je puna primjera kažnjavanja smrću careva i kraljeva i predsjednika država. Ako je i za koga opravdano propisivanje i kažnjavanje smrću, to je opravdano za šefa države. Jer nitko ne može toliko zla nanijeti državi i narodu na čijem je čelu kao šef države. Jedino on može napraviti zločin protiv cijeloga naroda i nacije (npr. veleizdajom), dakle protiv najvećega broja ljudi. Ako se takav zločin ne bi kažnjavao smrću, to bi ponižavalo državu i njezino značenje za čovjeka. Upravo njezinoj vrhovnoj, najvećoj vrijednosti odgovara i najveća kazna, što potvrđuje njezino dostojanstvo i vrijednost za pojedinca i za naciju. I nikakav prigovor krajnosti tu ne stoji, jer upravo krajnosti daju si međusobni smisao i opravdanje. Tek negacija života - smrt, daje pravi smisao životu. Ukinuće smrtne kazne za počinjene najteže zločine ponižava i obezvrjeđuje život. Relativizira ga, pa zločin više nije zločin u svom strašnom negativitetu života, on se pretvara u nešto između života i smrti, što je jednako važno, zatim očekivano, te na koncu tolerirano tek s malom nelagodom. Ukinuće smrtne kazne je došlo s duhom liberalnog vremena od lažnih humanista, od slabića bez krjeposti koji nemaju dovoljno volje za život, ni hrabrosti za smrt za prave vrijednosti. Moralno je i sasvim dopustivo, narod ima pravo na pobunu protiv predsjednika, pravo na njegovo kažnjavanje smrću, na regicid. Moderne demokracije obično propisuju vrlo komplicirane i teško provedive procedure za smjenu i kažnjavanje predsjednika države. No, narod i njegova prava su iznad svih tih propisa i procedura. I u pravilu diže bunu i kažnjava mimo i ustava i zakona, po izvanrednim mjerama koje sam donosi. To je i opravdano jer samo je narod izvor i nositelj suvereniteta, a predsjednik i druga tijela državne vlast samo izvršitelji toga suvereniteta. Stoga je narod sa svojom voljom i iznad ustava i zakona jer - ako su oni i donijeti njegovom voljom - on ima pravo tu svoju volju i promijeniti. Isto tako, neodgovorna demokracija neprecizno i maglovito propisuje i djela za koja se može predsjednika smijeniti i kazniti. U načelu, uvijek kad predsjednik na tu funkciju dođe uzurpacijom, nasiljem ili izdajom državnih interesa te podvrgne interes vlastite nacije stranoj sili ili koaliciji sila, on pravi zločin veleizdaje za koji ga narod ima pravo smijeniti i kazniti smrću. Zato, dragi sinovi i kćeri Hrvatske, ne gajite ropsku, kmetsku skrušenost i pokornost prema svakom predsjedniku. Čovjek je biće slobode, i ako to prestane biti, prestaje biti i čovjek u svojoj punini. Vi ste slobodan narod, imate pravo na pobunu, na ustanak protiv svoga predsjednika koji vam oduzima osobnu ili nacionalnu slobodu, koji nedostojno, štetno i amoralno obnaša funkciju predsjednika, koji krši vaša ljudska prava, jer tim činima pravi zločin veleizdaje; imate ga pravo smijeniti i kazniti, pa i smrću. Istina, funkcija predsjednika države je središte nacionalnoga bića, njegov sveti i nepovredivi supstancijalitet. Ali tko je obnaša protivno njezinoj naravi, taj pravi zločin protiv naroda.

Zato ne zapadajte u anarhističku i liberalističku zabludu glede autoriteta i njegove važnosti u životu pojedinca, nacije, društva i države.

Sva tri ta entiteta imaju autoritet koji trebate racionalno poštivati, a ne kao liberali negirati moralni autoritet društva i države. Ti bezumnici, koji zagovaraju neodgovornu slobodu, dopustili bi da im i država propadne za takvu slobodu. Za njih je svatko za se najviši autoritet i ne postoji nikakav viši, pogotovo ne viši društveni autoritet koji bi smio korigirati individualni. Oni koji tako misle ne razlikuju osobno dostojanstvo i savjest te kako ih uskladiti s društvenim autoritetom. Isto tako, kao što nabrojeni entiteti i vrijednosti imaju autoritet koji treba poštivati, trebate poštivati i autoritet svojih prvaka i vođe. Osim toga, trebate čuvati i poštivati i međusobni (horizontalni) autoritet i dostojanstvo svake osobe. Svi ste vi dio autoriteta kao dio bitka, a on je po bitku. Arijcima, čiji ste i vi sinovi, prvima je dano da ga spoznaju i oni ga razdijeliše na četiri razine po kojima se bitak i društvo i nacija i svaki pojedinac održava na svojoj razlikovnoj razini. U vidljivu svijetu, u različitim vremenima i u različitim narodima se različito očituje, ali nikad ne nestaje. Kad ga uzmanjka zavlada kaos i tada svijet nazaduje.

Neodgovorna demokracija negira potrebu i ulogu vođe u političkoj sudbini naroda. Te otrovne ideje među vama šire pismoznanci kao vaši unutarnji neprijatelji, kao i gospodari svijeta, vaši vanjski neprijatelji. Ti vanjski neprijatelji, antikomunistička ljevica, koja upirući prstom i podsjećajući te na komunističke diktatore kao vođe, nagovara te na neodgovornu demokraciju, takvu u kojoj nema potrebe za vođom jer je vođa, po njima, rješenje za psihološku bijedu mase. Oni tako kvare tvoju od naravi ti danu svijest i osjećaj da je svakom narodu i naciji potreban vođa. No, lukavci to dobro znaju, a tebe nagovaraju samo zato da oslabe tvoj osjećaj za autoritet, odnosno da ti oni nametnu vođu kojega oni izaberu prema svojim interesima. Koji će slušati njih, a tvoje interese prodavati i izdavati. Uostalom, to ste vidjeli kada su vam oblatili Drugoga i nametnuli vam Čergaša Haškića.

A vođa nije rješenje za psihološku bijedu mase (Freud) kao prevarant, karijerist, kao prodavatelj iluzija, nego kao izbavitelj iz bijede. On nije poslan da narodu bijedu učini podnošljivom, nego da je ukini, on je soter, izbavitelj iz bijede. Njegova riječ nije opijum za mase, nego pravi lijek za njihov duh, što im budi moral i opravdanu nadu, ali ukazuje i na žrtvu. Njegovo djelo, koje ne počini bez mnoštva, njihov je spas ili propast, njihova je ali i njegova sudbina. To je povijest kojoj nismo uvijek gospodari. Velikim duhovnim i političkim vođama objavljene su i velike istine. Odatle njihova karizma, njihova pozvanost predvodništva, jer je njihovo mišljenje i djelo istinito u svom vremenu, a ima udjela i u vječnome.

Veliki ljudi kao što su vođe ne stvaraju se odgojem i izobrazbom. Oni se rađaju kao vođe. Oni su iznad svih odgojitelja i učitelja.

Autoritet kao Ime Oca ne samo kao označitelj, nego i kao vladar jest vladar neumrli. Stoga ne gubite snagu osporavajući ga uzaludno. Zar zaista ne spoznaste odakle snaga moje vječnosti?

tokic.stjepan723@gmail.com