subota, 7. travnja 2012.

PREKO VELIKE BARIJERE

PREKO VELIKE BARIJERE




"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu - nastavi Jahve - i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju..."
Izl 3,7-8
"Potom opazih novo nebo i novu zemlju... I opazih kako Sveti grad - novi Jeruzalem - silazi od Boga s neba... Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: 'Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima'. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe. Tada onaj koji sjedi na prijestolju reče: 'Evo sve činim novo'."
Otk 21,1-5

Naslov izvornika - OLTRE LA GRANDE BARRIERA
PREKO VELIKE BARIJERE - STEFANIA CATERINA © Copyright Luci dell'Esodo Srl, Mestre - Venezia, 2008.
Književno pravo pridržano. Zabranjena svaka, pa i djelomična reprodukcija. Sva prava na prijevod, elektronski upis, reprodukciju te djelomičnu ili potpunu adaptaciju u bilo kojemu mediju (uključujući i mikrofilmove ifotostatske kopije) pridržana su za sve zemlje.
(Duh Božji me je potakao da ovdje ubacim ovu Gospinu poruku: 
GOSPINA PORUKA PREKO VIDJELICE MIRJANE (Međugorje 2. XI 2011.)
od Damir Puljić, 2. studeni 2011 u 15:56
"Draga djeco! Otac vas nije prepustio vama samima. Neizmjerna je Njegova ljubav, ljubav koja me dovodi vama da vam pomognem da Njega upoznate i da Ga po mome Sinu svi punim srcem možete zvati OCEM, da možete biti jedan narod u Božijoj obitelji. Ali, djeco moja, ne zaboravite da niste na ovom svijetu samo radi sebe i da vas ja ne pozivam ovdje samo radi vas. Oni koji slijede moga Sina misle na brata u Kristu kao na samoga sebe i sebičnost ne poznaju! Zato ja želim da vi budete svjetlo moga Sina, da svima onima koji nisu upoznali Oca - svima onima koji lutaju u tami grijeha, očaja, boli i samoće - vi rasvijetlite put i da im svojim životom pokažete ljubav Božiju. JA SAM S VAMA! Ako otvorite svoja srca, vodit ću vas! Opet vas pozivam; molite za svoje pastire! Hvala vam. " (Gospa je blagoslovila sve nazočne i sve nabožne predmete koje smo donijeli za blagoslov))

(U Knjigi slika koju nisam kopirao: Raspeti Krist koji se obratio svetome Franji)
Prijevod knjige: prof. Morana Čale
Prvo izdanje: ožujak 2008.
© Naklada Luci dell'Esodo Srl (Svjetla Izlaska d.o.o.)
30175 Mestre - Venezia - Via Querini, 76
Tel. 331.6709504; e-mail: oltrelagrandebarriera@lucideHesodo.com
internetska stranica: www.lucidellesodo.com

Izjava
Postoje papa Paolo VI. ukinuo kanone 1399 i 2318 Zakonika crkvenog prava dokumentom AAS 58 (1966) 118, spise koji bi se odnosili na nova ukazanja, poruka, čuda itd. vjernici smiju širiti i čitati, čak i bez izričita crkvenog dopuštenja da se tiskaju, ukoliko poštuju opći kršćanski nauk.
U dogmatskoj konstituciji "Lumen gentium", u 4. poglavlju, II. vatikanski koncil kaže: "...On (Duh Sveti) uvodi Crkvu u svu istinu (usp. Iv 16,13), pripravlja je za djelo službe, udjeljuje joj različite službe i milosne darove, uljepšava je svojim plodovima" (usp. Ef 4,11-12; 1 Kor 12,4; Gal 5,22).
U pastoralnoj konstituciji "Gaudium et spes", u 44. poglavlju, veli: "...Iskustvo prošlih stoljeća, napredak znanosti, blaga što se kriju u raznolikostima ljudske kulture, po kojima se najpotpunije raskriva sama čovjekova narav i otvaraju se novi putovi k istini, sve je to također na korist i Crkvi... Dužnost je cijeloga Božjeg naroda, poglavito pastira i teologa, po Duhu Svetome, da pozorno sluša, razlučuje i tumači različite načine na koje se u naše doba govori te da ih znade prosuditi u svjetlu Božje Riječi, da bi se 'objavljena' istina razumijevala sve temeljitije, da bi se shvaćala i mogla se prikazati u naprikladnijemu obliku. "
Katekizam Katoličke Crkve: "Premda je objava dovršena, ipak nije sva potpuno izrečena; na kršćanskoj je vjeri da postupno kroz stoljeća dosegne sav domašaj objave " (br. 66).
— 5 —

Svim muškarcima i ženama dobre volje
"Ne poznajem ja Boga u sadašnjemu vremenu, nego On poznaje mene.
Pa kad On mene prvi poznaje i dolazi k meni, tad ću seja vinuti k Njemu i upoznati ga dubljom spoznajom negoli je ova koju sada imam. Dok se ne pomoli sunce, čovjek koji je u tami ne može tražitinjegovu svjetlost; nd, kad zvijezda grane i njezine zrake čovjeku obasjaju oči, on se tada može vinuti k njoj i slijediti je." Sv. Ivan Zlatousti, Hom. XXXIV, 2

Predgovor
Čemu danas još jedna knjiga koja prikuplja nebeske poruke što su se objavile posvećenoj laikinji, u javnosti posve nepoznatoj? Uistinu, objave koje se iznose u ovoj knjizi postavljaju nas pred potpuno novu i začudnu razinu proročanske svjetlosti neizmjerna duhovnog dosega za poslanje Crkve i za duhovni put svakoga čovjeka. Sve je to u značajnoj opreci naprama izrazitoj trezvenosti izlaganja, jednostavnosti i unutarnjoj ravnoteži koju pokazuje autorica, premda je više od dvadeset godina naslovljenica i izravna svjedokinja proročanske vijesti što objektivno nadrasta svaku uobičajenu ljudsku mjeru.
Tko je pak, kao onaj koji potpisuje ove retke, uživao povlasticu da niz godina poznaje Stefaniju Caterinu, mogao je sa sigurnošću zapaziti njezino rijetko unutarnje stanje što ga u ovoj knjizi Nebo naziva "besprijekornošću u Bogu", kao duhovni cilj do kojega je mukotrpno dozrijevala, između ostaloga zahvaljujući i vrsnim svećenicima koji su je pratili tijekom zahtjevnoga puta posvećenja i postupno sve većeg samoodricanja, posutoga kadšto i veoma bolnim kušnjama, što ih je ona sve proživjela prepuštajući im se sa zapanjujućom slobodom. Sve to, po mojemu mišljenju, uvelike pruža čvrsto jamstvo osobne pouzdanosti autoričine kad je u pitanju predmet tako osjetljive naravi.
Iako se objave što ih sadržava ova knjiga raščlanjuju u strogim okvirima temeljnih istina kršćanske vjere, one kao da nastoje podići tisućljetni veo što obavija bitna, u čovjekovu srcu oduvijek prisutna pitanja, makar kojoj vjeri, narodu i državi pripadao. One, naime, iznenađuju po načinu na koji snopom nebeskog svjetla obasjavaju jedinstveni neizmjerni naum ljubavi što obuhvaća cijeli poredak stvaranja, i u duhovnom i u materijalnom pogledu, a
— 9 —

koji su mudraci na zemlji umjetno razlomili, projicirajući u njega vlastitu unutarnju podijeljenost. Čitanje ovih stranica zapravo predstavlja dubok doživljaj duše koju postupno ozaruje izvanredna proročanska milost, kadra da poništi bilo kakvu dvosmislenu neutralnost spram Ljubavi koja se objavljuje. Taj proglas, koliko mi je dano da shvatim, stremi da na nov način rasvijetli temeljne istine što ih službeno objavljuje Crkva, a da im pritom ipak ništa ne doda i ne oduzme, no ipak ih razmatrajući s nesvakidašnjim bogatstvom izričaja, uz pomoć jedinstvena interpretativnog ključa koji omogućuje da se s novom jasnoćom, u Božjemu svjetlu, pročita tajna čovjeka i svemira.
U središtu je svega tajna spasenja po Kristu.
"Cijelo će čovječanstvo morati proživjeti vazmeni prolazak što gaje proživio Isus Krist, sjedinjujući se s njegovom smrću da bi sudjelovalo u njegovu uskrsnuću. To će biti veliki izlazak, put cijeloga svemira iz smrti u život, iz raspadljivosti u bezgrešni život postanka" (poglavlje 15, "Novo stvaranje").
Vjerujemo da se i u ovih nekoliko redaka sažela duboka srž poruke univerzalna domašaja, koja se obraća svakome čovjeku, bio on vjernik ili ne, već i samom činjenicom daje stvoren na sliku svojega Stvoritelja.
Živimo, naime, u doba kad nas, sjedne strane, sve nametljivije zagušuju slojevi planetarne laži što kao da nastoje zatomiti sve tradicionalne vrijednosti na koje se čovjek oslanjao, dok se, nasuprot tome, može primijetiti kako u srcima mnogih ljudi raste nova žeđ za neiskvarenom istinom, za čistom i bezuvjetnom ljubavlju, za izbavljenjem od tisuća oblika ropstva, snagom kojoj nema premca u prošlim vremenima.
Pomnijim i osjetljivijim promatračima ne promiče da se istodobno, u najrazličitijim društvenim i duhovnim kontekstima, umnogostručuju nova izvanredna svjetla milosti, objava što se značajno slažu sa sadržajima ove knjige, kao očevidni znaci izvanredna Božjega posredovanja koje djeluje u povijesti ljudskoga roda. Prvi je među njima izvanredna prisutnost Majke Božje, koja
— 10 —

je na raznim mjestima našeg planeta veoma učestala na izmaku posljednjega tisućljeća, a na mnogima od njih traje i dan-danas.
Emblematičan je primjer Međugorje, gdje se Marija ukazuje neprekidno, svaki dan, gotovo dvadeset sedam godina, privlačeći milijune hodočasnika sa svih kontinenata, koji u mnogim slučajevima zatim u svojemu zavičaju potiču na duhovno vrenje, na nov način da se vjera doživi u Isusu Kristu. Međugorje ne spominjem nasumce, jer postoji vrlo izravna nit koja objave što ih u ovoj knjizi iznosi Stefania Caterina povezuje s proročanskom porukom Kraljice Mira u Međugorju, kao što se, uostalom, u ovoj knjizi izrijekom navodi: "Ja sam (Marija) u Međugorje došla po nalogu svojega Gospodina, po Njegovoj i svojoj majčinskoj želji da Božji narod pripravim za velike događaje koji očekuju čovječanstvo " (poglavlje 2).
Sadržaji ovih stranica omogućuju dakle i da se, neovisno o raznim nagađanjima kakva često navode na banalno pogrešne tragove, rasvijetli pravo, dublje značenje izvanredne prisutnosti Majke Božje u suvremenome svijetu, jer iznose na vidjelo da ona, kao što su već mnogi naslutili, ima značaj utemeljiteljskog događaja i navještaja kudikamo većega plana milosti, kojemu je suđeno da zahvati cijeli svemir. Ona najavljuje izvanredni naum za spasenje svijeta što gaje Bog predvidio da bi ostvario tu "tajnu svoje volje... obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve stoje na nebesima i stoje na zemlji" (Ef. 1,9-10).
Istovremeno, kao da objavama koje sadržavaju ovi zapisi Bog Svoju Crkvu, shvaćenu u značenju "Svetoga Božjeg naroda" što ga je usvojio II. vatikanski koncil, hoće privesti korjenito novom stupnju posvemaŠnjega i svjesnog sudioništva u otajstvu spasenja po Kristu, služenju glavnome, za Nju otkad je svijeta i vijeka predviđenome poslanju da postane živom provoditeljicom spasenja za sve stvoreno:"Cijela se univerzalna Crkva zauzima za veliki kozmički izlazak što očekuje sve stvoreno..." (poglavlje 15, "Novo stvaranje").
— 11 —

Kakav je onda taj novi, a ipak drevni način (sjetimo se kako se prvobitna Crkva opisuje u Djelima apostolskim) da se živi vjera u Kristu, na što kao da nas žurno poziva Nebo, s kojim je izravno povezan pobjedonosni ishod presudne bitke što se u današnje doba vodi protiv sila mraka? Bitno je prije svega da se, bilo da je riječ o pojedincu ili o posvećenu narodu, iz privrženosti Kristu koja je pretežito doktrinarne i normativne naravi prijeđe na odnos koji je nužan za život, odnos duše prema neposrednoj spoznaji Oca, duboko prožet tijelom i krvlju Uskrsloga Sina, na odnos koji se može ostvariti jedino posvemašnjim darivanjem života Kristu po Bezgrešnome Srcu Marijinu. Riječ je o nepobitno presudnome duhovnom prijelazu, kadrome da nas s položaja običnih učenika vjerskog nauka promakne na položaj prave djece Svevišnjega. Samo će se njima, naime, podariti "novo ime" (Otk 2,17) koje će zapečatiti puno ostvarenje našega euharistijskog identiteta u Bogu, kao znak ispunjene i konačne pobjede nad vladarom smrti i nad svim njegovim pristašama.
Sada se s pravom može postaviti pitanje: "Zašto tek sada? Koji je duboki smisao ovog navještaja što se podaruje današnjici naše povijesti?" Pred otajstvom Boga i Njegova slobodnog djelovanja, čovjeku preostaje samo da razumski odgovori poput Joba: "Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta" (Job 40,4).
Međutim, i same objave što ih sadržava ova knjiga kao da ocrtavaju nagovještaj jasna odgovora. Naslućuje se, naime, da je ovo vrijeme kad se približava sud koji će se nužno morati izreći za svakoga čovjeka, ili bolje, što će ga svaki čovjek biti pozvan da izrekne o samome sebi, izabravši ili odbivši ljubav Božju i ljubav svojega Krista. Taj je bitni prijelaz Svevišnji predvidio oduvijek, kako bi se konačno pod jednu glavu u Kristu obuhvatio sveukupni stvoreni svijet. Na taj će izbor sve to više primoravati dokinuće bilo kakve mogućnosti unutarnje nagodbe pred sve jačom svjetlošću što dopire odozgora. To je možda dubinski i dramatično aktualni
— 12 —

smisao nezamislive proročanske milosti koja se u ovo naše doba podaruje ljudima.
Duboko smo uvjereni da će osobno suočavanje sa sadržajima ove knjige postati nezaobilazan put za svaku dušu koja se, više ili manje svjesno, osjeti prozvanom od strane Božje tajne, s odgovornom izvjesnošću da u unutarnjemu i vanjskome čitateljevu svijetu, kad pročita ove stranice, u svakome slučaju, ništa više neće ostati isto kao prije.
Giuseppe Ferraro
— 13 —

Uvod
Osoba sam koja vjeruje u Boga i koja Njemu prikazuje(1) svoj život, po Bezgrešnom Srcu Marijinu. Talijanka sam, katolikinja i redovito obavljam vjerske dužnosti.
Nadnaravna iskustva oduvijek su dio mojega života. Već u djetinjstvu mi je Bog omogućio da s Njim održavam vezu na osobit način, putem viđenja i nutarnjega govora. Svejedno je moj put morao trajati godinama da bih stekla cjelovitu svijest o onome što sam od Njega primila. Morala sam dosegnuti ljudsku i duhovnu zrelost.
Bog je od mene zatražio da krenem na put svetosti, posvema se podarivši Njemu, lišivši se egoizma i pripravivši se na žrtvu, iz ljubavi prema Njemu i prema bližnjemu. Potrudila sam se da to ispunim. Pokušala sam nikada ne hodati sama. Bog mi je podario upućene svećenike, s kojima sam podijelila svoje doživljaje, moleći ih da mi pomognu i ispravljaju me. Čvrsta je točka na mojemu duhovnom putu prikazanja vlastitoga života na oltaru, preko svećenikovih ruku.
Isus je oduvijek iskazivao želju da ono što mi se objavilo zasebno jednoga dana iznesem u javnost, kako bi poslužilo kao okrepa svima. Mnogo je osoba posljednjih godina od mene tražilo da im pričam o svojim doživljajima. Savjetovala sam se s nizom svećenika, koji su me potaknuli da zapišem što sam primila.
Razmišljala sam i molila. Smatrala sam svojom dužnošću pokoriti se Isusovoj želji da posvjedočim o onome što sam imala
(1 Riječ "Prikazanje " u liturgijskom, duhovnom smislu nije neki prikaz ili predstava, nego je naziv za offertorium, tj. u sebi sadrži prinos, darivanje, žrtvovanje, odluku za Boga, predanje Božjem vodstvu; na poseban način označava aktivno sudjelovanje u Vazmenom prolasku muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Jednom riječju označava skup dinamičkih radnji koje imaju za svrhu potpuno suobličenje s Kristom.)
— 15 —

prilike vidjeti i čuti. Kad to ne bih napravila iz straha od ljudskog suda, zanijekala bih Gospodina i Njegov život u sebi. To što je On za mene učinio postalo bi uzaludno. Ja naprotiv želim biti vjerno sredstvo tih poruka.
Pišući ovu knjigu, nisam kanila razraditi teološku raspravu ni katekizam. Nisam htjela ni priopćiti osobne teorije ili uvjerenja. Htjela sam samo iznijeti kršćansko svjedočanstvo, nimalo ne nastojeći da ga ikome nametnem.
Opisala sam svoja iskustva onako kako sam ih proživjela i shvatila, ne dodajući im ništa i ne tumačeći ih. Ograničila sam se da svojim riječima povezem različite dijelove među njima, kako bih čitatelju olakšala da razumije ukupnu cjelinu. Moj jezik nipošto nije jezik teologa, nego jednostavni izraz onoga što sam primila. Potpuno uviđam koliko sam neprikladna da izrazim Tajnu.
Nije na meni da sudim o vrijednosti i autentičnosti objava što sam ih primila niti mi je namjera da na bilo koji način unaprijed utječem na sud Crkve. Tko bude čitao, slobodan je vjerovati ili ne vjerovati i prosuditi kako bude smatrao najbolje. Za mene je, pred Bogom i pred ljudima, važno da mi nitko jednoga dana nema razloga reći: "Nisam znao, nitko me nije upozorio". Sadržaj ove knjige golemo je blago za moj osobni život kao kršćanke, kojega se ne mogu odreći.
Na stranicama koje slijede pokušat ću produbiti sadržaje izvanrednih iskustava što sam ih doživjela. Ona se odvijaju putem unutarnjih razgovora i viđenja, za vrijeme kojih mi objašnjenja pružaju sam Gospodin ili njegovi zastupnici, prije svega arkanđeo sv. Rafael. O stanju duša u čistilištu mnoga sam objašnjenja primila od njih samih, a o svemiru i o životu koji je u njemu nazočan od ljudi s drugih planeta.
Često mi Bog omogućuje da u duhu posjetim razna mjesta, pri čemu me stalno prati arkanđeo sv. Rafael, koji mi objašnjava ono što vidhđ. Upravo me je sv. Rafael uputio da se u trenucima kad se to događa moja osoba nalazi u iznimnu stanju, u kojemu nadilazi fizičke zakone prostora i vremena. To se može zbivati i
— 16 —

dok spavam. Nalazim se uronjena u dimenziju u kojoj se gibam slobodno, ne u zanosu, i prema kojoj se odnosim realistično.
Objave što sam ih primila potječu od Tajne. Nisam te stvari ni od koga naučila. Nisam se služila metodama ni proučavala knjige. Nikada sa sugovornicima nisam stupila u dodir uz pomoć medija. Za mene postoji jedan jedini Posrednik, Isus Krist. Nikada nisam bila članicom karizmatskih, a pogotovo ne ezoterijskih skupina. Bog je od mene tražio jedino da živim u svetosti, i za to sam se potpuno založila.
Stalo mi je da naglasim kako objave koje sam primila nikada nisu bile temelj mojega duhovnog života, nego su to i dalje Evanđelje i nauk Crkve. Točnije je reći da su mi pomogle da bolje razumijem svoj život i svoje osobno poslanje. Nadam se da to što sam napisala može koristiti drugima, kao što je koristilo meni.
Gospodinova je želja da se ova knjiga obrati svima koji iskreno vjeruju u Boga i onima koji će u Njega povjerovati, ne praveći među njima razliku i ne priklanjajući se jednima više nego drugima. Zbog toga se od mene nikada nije tražilo da se obratim nekoj pojedinoj osobi. Da bi se potpuno shvatila, ovu knjigu treba čitati kao cjelinu, izbjegavajući da se iz nje izdvajaju samo neki dijelovi, jer bi to ugrozilo zaokruženost poruke koju sadržava.
Da zaključim, s čitateljem sam podijelila ono što sam iskusila tijekom života i što me po savjesti obvezuje da budem hrabra i vjerna svjedokinja. Zato sam napisala ovu knjigu. Moje svjedočanstvo, međutim, nadmašuje napisano i tiče se nadasve načina na koji sam proživljavala posvemašnje prikazanje Bogu po Blaženoj Djevici Mariji, kako bi se očitovao život vođen u skladu s Evanđeljem.
Svjesna sam da mnoge teme kojima ću se u ovoj knjizi baviti izmiču nadzoru ljudske spoznaje. Ipak sam sigurna da će Božji Duh pouzdano voditi svoj narod k cjelovitoj istini, kako je obećao Isus. Bog nikoga ne primorava da prihvati istinu što je objavljuje Duh. No, svakoga poziva na trajno obraćenje, da bi dopro do onoga što njegova duša sluti i iščekuje. To je ono za čim težim i za što se molim za one koji budu čitali ovu knjigu.
— 17 —

Od srca zahvaljujem svima onima koji su mi bili bliski molitvom, žrtvom i svojim djelovanjem te koji su mi pomogli da napišem i objavim ovu knjigu. Prikazujem svoj život Bogu za sve one koji je budu čitali.
25. studenog 2007, svetkovina Krista Kralja

Poglavlje 1
Svemir pripada Bogu po Isusu Kristu
"O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega!
Kako su nedokučive njegove odluke,
i kako neistraživi njegovi putovi!
Tko je naime upoznao Gospodnju misao?
Tko li mu je bio savjetnik?
Tko li mu je nešto prije dao da bi mu morao uzvratiti?
Sve je od njega, po njemu i za njega.
Njemu pripada slava zauvijek. Amen."
Rim 11, 33-36

Slika Isusa Krista na Torinskome platnu(Nisam je kopirao)

Obuhvatiti u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji
Stožer objava koje su mi bile povjerene jest velika poruka stoje sadržava kristološki hvalospjev u poslanici sv. Pavla Efežanima:
"Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista - on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu. On nas u njemu izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njom nas dobrostivo obdari u Ljubljenome, u kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti. Nju nam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem, saopćivši nam tajnu svoje volje, prema onome što je prije u njemu odlučio za provedbu punine vremena: obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve stoje na nebesima i stoje na zemlju U njemu smo i mi primili svoju baštinu -pošto smo predodređeni nakanom onoga koji sve radi prema odluci svoje volje -da budemo na hvalu slave njegove, mi koji smo već prije postavili nadu u Krista."2
Ovaj mi je ulomak Svetoga pisma bio naznačen kao temeljni tekst od kojega treba krenuti da bi se razumjelo ono što ću izložiti. Središnja je poruka, dakle, ova: sva stvorena zbilja mora sekonačno vratiti Bogu po Isusu Kristu.
2 Ef 1,3-12.
— 21 —

Naum da svaku stvar obuhvati pod jednu glavu, Krista, mora se ispuniti. Njegovo je odvijanje istodobno i priprema za slavni Kristov dolazak, a nitko ne zna u kojemu će se on trenutku dogoditi, ali je svatko dužan pripremati ga prikazajući život i moleći.
Bog moćno djeluje u našemu vremenu da bi ostvario taj naum koji se tiče živih i pokojnih te obuhvaća sve što je stvoreno. Isus Krist će na kraju vremena Bogu Ocu predati sve stoje na nebesima i stoje na zemlji. Da bi se taj naum ostvario, pozvani su da u njemu sudjeluju Blažena Djevica Marija, anđeli, sveci, duše u čistilištu, cijelo čovječanstvo, sva stvorenja. Prema njemu će se ujedno sotona potpuno podvrgnuti moći Isusa Krista.
Da bi se bolje razumio doseg toga Božjeg nauma onako kako mi je bio objavljen, objašnjenja što sam ih primila podijelila sam na niz poglavlja, od kojih svako sadržava neki osobit vid Božjega nauma, pa ću u njima primljena objašnjenja iznijeti po različitim temama, a katkad i tekstovima poruka što sam ih primila. Nijedna se tema ne može odijeliti od ostalih, jer Božja nakana o kojoj govorimo ima mnoštvo vidova. Polazište i odredište jest Tro jedini Bog. Sve neprekidno upućuje na središnji lik Isusa Krista, jedinoga Spasitelja i Posrednika, te na otajstvo spasenja po njemu kao nezamjenljiv ključ kojim valja očitavati duhovnu dinamiku što obasiže i uključuje sve što postoji u svemiru, i žive, i pokojne, i sva stvorenja, da bi Isus sve predao Ocu.
Ovo što pišem jest izravno svjedočanstvo o događajima koji su mi bili pokazani i objašnjeni, a koji se tiču cijeloga čovječanstva, poglavito Crkve. U kontekstu ove knjige, kad govorim o Crkvi, pri tome ne mislim ni na određen organizacijski ustroj, ni na kler, ni na crkvenu hijerarhiju, koji predstavljaju neke vidove Crkve. Više mislim na ukupni narod Božji, vjeran Isusu Kristu. On je pozvan da posluži kao nezamjenljivo sredstvo ostvarenja namjere da se spasi sve što je stvoreno.
 22 

Trojstveni vir i njegovo djelovanje
Bilo mi je rečeno i pokazano da je život Presvetoga Trojstva osovina cijeloga svemira. Svemirom upravljaju točno određeni zakoni, koji ishode iz Presvetoga Trojstva.
Bilo mije pokazano da, osim čovječanstva na Zemlji, u svemiru postoje druga čovječanstva, koja žive na različitim planetima, te da se stvoreni svijet sastoji od raznolikih oblika životinjskoga i biljnoga života. O tome ću govoriti nešto dalje, u poglavlju posvećenome čovječanstvima u svemiru.
Svemir je dinamičan, kao stoje dinamičan Božji život. Ta se dinamičnost savršeno iskazuje u trojstvenome viru, o kojemu mije govorio Duh Sveti:
"Kad je Bog stvorio svemir, u njega je usadio vječito gibanje nalik na vir. Upravo je to trojstveni vir. Iz njega nastaje život.
Trojstveni vir stvara putanja stoje prelazim: ishodim od Oca i od Sina te se k njima vračam. Na taj način prelazim svemir i dodirujem sve što je stvoreno, prenoseći u nj dah života. Zatim ga ponovno privodim k Ocu, prolazeći kroz Srce Sina, da bih uvijek i opet iznova otpočinjao, u neprestanome viru ljubavi.
U trojstvenome se viru stvara veliko titranje života, koje ishodi izravno iz neizmjernoga titranja ljubavi između triju Osoba Presvetoga Trojstva. Putem vira, titranje života se neprekidno prenosi na cijeli svemir. Ja donosim dah života svakome stvorenju i u njega usađujem moćno titranje Božje ljubavi. Tako svako stvorenje stane titrati prema frekvenciji koja mu je svojstvena i otuda počinje život.
Kad bi se trojstveni vir zaustavio, prestao bi postojati svemir. No trojstveni vir ništa ne može zaustaviti, jer je život Presvetoga Trojstva vječan i nenarušiv. U trojstvenome viru ne postoji raspadljivost; u njega ne ulazi smrt niti
 23 

ikakvo zlo, pa čak ni grijeh, jer on ima moć da grijeh otkloni.
Zajedno sa smrću i s raspadljivošću, zlo je u svijet ušlo zbog istočnoga grijeha. Ništa od toga nije postojalo prije, jer Bog nije stvorio smrt ni raspadljivost. Bog je stvorio samo život. Lucifer i njegovi anđeli, u suradnji s grešnim i buntovnim čovjekom, svojim su postupcima stvorili vir koji je posve suprotan trojstvenome, sotonin vir. U njemu nema mjesta ni za dobro ni za život, nego po njemu naprotiv djeluju pokvarenost i raspadljivost.
I iz toga vira ishodi veliko titranje, titranje smrti. Ono se suprotstavlja Božjem titranju života i začinje mržnju, grijeh, bolest. Spomoću toga vira, svemirom hara i sotona: izlazi iz samoga sebe i sam se u sebe vraća, zadahnjujući sve stoje stvoreno svojim dahom smrti.
Shvatite razliku: ja izlazim iz Oca i iz Sina i k njima se vraćam. Tu nema egoizma, nego jedino ljubavi koja se podaruje svemu stoje stvoreno. Nijedna od triju trojstvenih Osoba ne polazi iz same sebe niti se vraća k samoj sebi, nego su sve u zajedništvu. U sotonskome viru zbiva se obratno: sotona izlazi iz samoga sebe, dotiče smrću ono stoje stvoreno i vraća se u samoga sebe. Tako se troši u egoizmu, a iz toga egoizma niču i uspijevaju sva zla.
Trojstveni vir i sotonski vir bez prestanka se sukobljuju. Ja ne djelujem samo da bih podario život, nego i da bih ga zaštitio odsotonina učinka. Ja sam Branitelj. Sotonskome je viru suđeno da sve više slabi, sve dok mu više ne bude mjesta u svemiru. Zato Bog moćno djeluje u današnje vrijeme."
(Duh Sveti, 27/8/2003)
Kroz suprotstavljenost tih dvaju virova odvija se velika borba između svjetla i tame koja zahvaća čovjeka i sva stvorenja. Pred tim zbivanjem nitko ne može ostati ravnodušnim.
 24 

"U današnje vrijeme, više ste nego ikada pozvani da uđete u vir Presvetoga Trojstva, to jest, da se u svakome trenutku prepuštate mojemu dodiru, kako bih vas ja ponovno poveo k Ocu i k Sinu. U svakome od vas struji trojstveni vir i u vama je život. Ja u svakome obnavljam to isto vječito gibanje što stalno porađa život, a od vas otklanjam sotonski vir. Sotona vas pokušava na sve moguće načine privući u svoj vir, a ja ga u taj vir guram natrag, kako bi poništio sam sebe. Na taj način, putem onih koji se daruju Bogu, u mnogim dušama mogu uništiti smrt."
(Duh Sveti, 27/8/2003)
Onaj tko se krotko prepusti djelovanju Duha Svetoga može živjeti u skladu sa zakonima života. Oni upravljaju svime što je stvoreno, a osobito čovjekom, stvorenim na sliku i priliku Božju.
"Želim da shvatite kako se sve što se događa u svemiru u punoj mjeri reproducira u vama. Svatko je od vas mikrokozam, gdje se u malome reproduciraju zakoni i sklad cijeloga svemira. Što mi više omogućite da vašim životom vladam putem svojega zakona koji je upisan u vas, vaš mikrokozam postaje skladnijim, zdravijim, čistijim."
(Duh Sveti, 30/6/2003)






Nema komentara:

Objavi komentar