utorak, 10. travnja 2012.

DESETI TRAVANJ - nije samo kalendarski nadnevak! Piše: Rudi Tomić



DESETI TRAVANJ - nije samo kalendarski nadnevak!
Piše: Rudi Tomić




Svi narodi u svijetu imaju nacionalno znakovlje vezano uz jedan nadnevak, koji simbolizira najznačajniji dan u povijesni dotičnih naroda. Najvelebnije proslave u svim državama u svijetu su – dan nacionalne nezavisnosti. Hrvatski je narod izuzetak i u ovom pogledu, jer nema povijesno definirani datum o obilježavanju nacionalne (samobitnosti) državotvornosti.  Okupatorski režimi su imali svoje nadnevke, koje su nametnuli u Hrvatskoj kao hrvatsko znakovlje i ''državni blagdan''. Hrvati su tobože slavili te nadnevke jer nije bio radni dan, pa su se upustili i opustili u takvim proslavama. Kako su se u Hrvatskoj mijenjali režimi tako su se mijenjali i nadnevci koji su bili prihvaćani kao početci nacionalnog osvješćenja i državotvornog oblikovanja. Ali, nikada nismo imali jedan zajednički nadnevak, koji bi bio prihvaćen od većine hrvatskog naroda. Dakle, u pitanju je (još uvijek!) jedan najznačajniji dan u hrvatskoj povijesti kojeg bismo mogli označiti i ozakoniti kao svehrvatski dan nacionalne nezavisnosti i državotvornosti. Mada u povijesti hrvatskog naroda imamo veliki broj nadnevaka koje bismo mogli uzeti i obilježiti najznačajnijim danom - od krunisanja Kralja Tomislava 925. godine do 25 lipnja 1991. godine. Kod mnogih Hrvata još je na ''snazi'' prvotni datum – 30 svibnja 1990. godine, kada je u Hrvatskom državotvornom saboru ustoličen dr. Franjo Tuđman za prvog predsjednika Republike Hrvatske. Sporan je također i 25. lipnja 1991. godine, jer, i pored inauguracije u Saboru, međunarodna zajednica nameće tromjesečno čekanje, pa tek nakon isteka moratorija 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze sa ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država. Koji bi od ova tri datuma (30. svibnja, 25. lipnja i 8. listopada) mogao povijesno biti ''pravi''– Dan hrvatske državnosti? Hrvatski narod koji ima svoje ime, svoj jezik, svoju kulturu i obitava na istom zemljovidnom prostoru od početka prvog milenija; koji je u tom vremenskom razdoblju imao svoje kraljeve, banove, vladare, poglavare i vojskovođe svjetski priznate – ali tekom prije dvadesetak godina priznali smo sebe kao državotvoran narod!!! Nismo još ni obrisali krmelje od suza u zagrljaju sa susjedima, evo nas opet, guramo se u multinacionalne zajednice (EU), koje su nacionalno državotvornije, gospodarski bogatije, kulturno nametljivije i međusobno snošljivi od snošljivosti koja vlada među Hrvatima. ''Tko imalo zna o hrvatskoj povijesti, tome danas mora biti jasno da ponoviti svoju razdvojenost ne smijemo, ako želimo opstati. Bili smo mi Hrvati na obje strane gotovo svih europskih ratova. Bili smo često, a toga se sjećaju i naši djedovi, za bocu rakije (u I. Svjetskom ratu). Živjeli smo stoljećima u uvjerenju da uzoriti i poglaviti laičkog eklezijalnog života na Zapadu vide i shvaćaju naše ispuštanje krvi za njihov račun i njihovu slobodu. Što smo dobili za uzvrat? Hrvati iz Istre znaju precizno i jasno da je sveti čovjek Papa Pio X. mirne savjesti dao počistiti glagoljaške natpise po crkvama u Istri i više od ovog primjera gotovo da i ne treba navoditi.'' ( Z. Markus, HP, srpanj 1989.)  Neozbiljno je govoriti, a neznalački je pisati povijest hrvatskog naroda i optužiti Nezavisnu državu Hrvatsku, da je bila ''fašistička tvorevina'', kada je de facto hrvatski narod, i protiv volje Talijana i Nijemaca, ustao na obranu od srpskih četnika koji su ubijali i palili sve što je hrvatsko. NDH nije imala nacističku niti fašističku političku stranku nego je imala samo Ustaški pokret u kojem su četnici, partizani, komunisti i židovstvo uzurpirali revanšizam kojeg su Tito, Pijada i Churchil svrstali u nacizam i fašizmom, kako bi se što bilje osvetili ne samo hrvatskom savezniku (Njemačkoj) nego i Hrvatima, koji su im uvijek bili trn u oku. Poglavnik Nezavisne države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je bez imalo pristranosti vrhunski državnik, ne samo po izgledu nego po svojoj stručnoj spremi, nacionalnom osjećaju, vjerskom uvjerenju i predanosti za dobrobit hrvatskog naroda – i po cijenu života. Da je, kojim slučajem, Pavelić imao druge saveznike danas bismo imali više od 10 milijuna žitelja u Republici Hrvatskoj, koja ne bi bila ni ovoliko mala ni crvena kakvu nam je Tito omeđio.  DESETI TRAVANJ - nije samo kalendarski nadnevak, nego najsvjetlija točka u hrvatskoj povijesti, jer se toga dana hrvatski narod digao na ustanak, oslobodio se okupatorskog Karađorđevog četničkog režima i proglasio svoju Nezavisnu državu Hrvatsku na cjelovitom etničkom i povijesnom područja. Nema čovjek na svijetu koji ne bi pozdravio i podupirao takav pothvat za svoje nacionalno oslobođenje. Sve drugo je nacionalna izdaja.  Za sve zločine vezane uz NDH i ustaše snose najvišu odgovornost srpsko četništvo i partizani u Hrvatskoj. Nakon 70 godina od uspostave NDH još se nije rasvijetlio niti jedan zločin ni četnika ni partizana u RH, a imamo Bleiburg, Križni put, Jazovku i još poznatih nekoliko stotina masovnih grobnica! Ali, još se nije otupila oštrica zločincima koji u oslobođenoj RH uništavaju hrvatsko nacionalno biće! Doduše, oni to danas ne čine s mačem i kamom u ruci, nego s perom u medijima, sa zakonskim odlukama u Saboru, s predsjedničkim dekretima, sudskim optužbama i međunarodnim sudom u Haagu. Stog stajališta mogli bismo donijeti i zaključak, da će opet hrvatski narod, nakon što se osvijesti od nostalgičnosti i zabluda, ponovo ustati u obranu svojih osobnih i nacionalnih interesa. ''U čemu je, međutim naš današnji i novootkriveni trenutak nadahnuća i prosvjetljenja? U ničem drugom doli u vjeri u sebe i Hrvatsku. U ničem drugom doli u spoznaji, da smo mi ti, koji se moraju boriti do kraja za svoju domovinu. U ničem drugom doli u reskoj spoznaji, da to umjesto nas nikad nitko ne će i ne može učiniti. I to je to viđenje u našim lucidnim intervalima.'' (Ibid.)  Ili ćemo naći zajednički nadnevak za hrvatsku državotvornost, koji će ujediniti hrvatski narod, ne na političkom mimorazilaženju, nego na temeljima hrvatske državotvorne ideje, integralne slobode i nacionalne posebnosti, kako bismo ostavili novim naraštajnim u naslijeđe ljepšu Našu lijepu domovinu. Svim državotvornim Hrvatima u domovini i dijaspori želim čestit blagdan – Deseti Travanj, jer, oni koji su dali svoje živote da imamo kakvu-takvu slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku, zaslužuju naše priznanje i čestitke, jer bili su vitezovi i mučenici, a po Božjem milosrđu – već su sveci! 

U Torontu, 10. travnja 2012 









1 komentar:

  1. Mevludin Franjo Bulic:

    Upitaj me danju noću,
    Tko sam, što sam i što hoću,
    Vrlo rado - kako ne bi?
    Odgovori...t ja ću tebi.
    Rođen sam u Vlasenici,
    Kraj obale bistre Drine,
    Ma međašu, na granici
    Djedovske mi domovine.
    Kad su vlaški razbojnici
    Preko Drine provalili,
    Po mojoj su Vlasenici
    Klali, tukli i palili.
    Izpred kuće pokraj vrata
    Oca su mi živa pekli,
    Objesili sva tri brata
    I sestrici glavu sjekli.
    Ucviljena stara nana
    Od tuge je oboljela.
    Osušena trešnje grana
    Nije čemer preboljela.
    A ja sam se negdje skrio,
    Ne sjećam se gdje i kako.
    Nejako sam dijete bio,
    Pa je Allah htio tako.
    Da sam Hrvat znadeš sada
    Po gorčini mojih jada.
    I evo ti jošte velim,
    Što ja hoću i što želim
    Ne ću ništa iz milosti
    Niti kakvog malog darka,
    Niti čije samilosti,
    Uvreda je to i varka.
    Ne ću novca niti zlata,
    Nit' "igara" niti "kruha",
    Jer pretječe za Hrvata
    Antinoga hrane Duha.
    Ne ću štetnog piskaranja
    Rušilačke zle kritike,
    Niti šupljeg trčkaranja
    Sve kavanske politike.
    Želim stupit' u vojnicu
    I vratit' se domovini.
    Daj mi pušku i strojnicu,
    U bunker ću moj na Drini.
    Daj mi samo ljutog boja,
    Nek dušmanska krv se lije.
    Daj mi, daj mi nano moja
    Francetiće i legije.
    Pa da vidiš kako psine
    Od straha se redom tresu,
    Kako bježe preko Drine
    Netom spaze "U" na fesu.

    Upitaj me danju noću,
    Tko sam, što sam i što hoću,
    Vrlo rado - kako ne bi?
    Odgovori...t ja ću tebi.
    Rođen sam u Vlasenici,
    Kraj obale bistre Drine,
    Ma međašu, na granici
    Djedovske mi domovine.
    Kad su vlaški razbojnici
    Preko Drine provalili,
    Po mojoj su Vlasenici
    Klali, tukli i palili.
    Izpred kuće pokraj vrata
    Oca su mi živa pekli,
    Objesili sva tri brata
    I sestrici glavu sjekli.
    Ucviljena stara nana
    Od tuge je oboljela.
    Osušena trešnje grana
    Nije čemer preboljela.
    A ja sam se negdje skrio,
    Ne sjećam se gdje i kako.
    Nejako sam dijete bio,
    Pa je Allah htio tako.
    Da sam Hrvat znadeš sada
    Po gorčini mojih jada.
    I evo ti jošte velim,
    Što ja hoću i što želim
    Ne ću ništa iz milosti
    Niti kakvog malog darka,
    Niti čije samilosti,
    Uvreda je to i varka.
    Ne ću novca niti zlata,
    Nit' "igara" niti "kruha",
    Jer pretječe za Hrvata
    Antinoga hrane Duha.
    Ne ću štetnog piskaranja
    Rušilačke zle kritike,
    Niti šupljeg trčkaranja
    Sve kavanske politike.
    Želim stupit' u vojnicu
    I vratit' se domovini.
    Daj mi pušku i strojnicu,
    U bunker ću moj na Drini.
    Daj mi samo ljutog boja,
    Nek dušmanska krv se lije.
    Daj mi, daj mi nano moja
    Francetiće i legije.
    Pa da vidiš kako psine
    Od straha se redom tresu,
    Kako bježe preko Drine
    Netom spaze "U" na fesu.





    tokic.stjepan723@gmail.com

    OdgovoriIzbriši