OPERACIJA SPALJENA ZEMLJA
POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE
Svaki uzoran branitelj, kao čovjek, budno i brižno svakog dana čuva svoj narod. Očinski je zaštita i na raspolaganju svakom članu zajednice koji voli Hrvatsku, što je uvjet dostojanstvenu čovjeku. Dijete osjeti zaštitu Oca, Stvoritelja, pa žive radosno i veselo zajedno. Otac i djeca se razumiju i bez komuniciranja pomoću riječi, neformalna konverzija zajedno ih povezuje u jednu cjelinu i osvjetljava zajedničku bit. Uglavnom, čovjek sam izaziva patnje, po želji i inverziji, kada zamjeni uloge Otac – sin, kada je zaveden od maskiranog lucifera. Uvijek, nakon zahvalnosti za očinsku ljubav čovjek osjeti toplinu i garanciju za život. Otac upozorava i čuva od zamki, naročito pomoću riječi pojedinac može biti medij kako dobra tako i zla. Dakle, uz Oca lako je čovjeku prepoznati i po volji odlučiti čiji će medij biti, a lucifer bez ljubavi samo je varka i konačan. Otac i djeca skupa su snaga – ljubav, što čovjek osjeti i doživljava konkretno, a zlo je beživotno, samo preko svojih medija servira otrovnu maglu. Otac je izvor, a sin iz ljubavi život na Zemlji, koji teče beskonačno. Uzorni branitelji su također očinski raspoloženi i snaga kada su zajedno, jer znaju da zlo ne spava, samo razdvaja i urušava. Eto zašto ova spoznaja pretpostavlja zajedničku budnost. U očinstvu su ukupna pravila za život, koja potiču da se pomoću rada i reda život živi. Dakle, svakog dana rad i uredno ponašanje čuva život, a ne postavljena zamka da je rad i rađanje posljedica grješna čovjeka, što izaziva reformaciju pravila „zemaljskih autoriteta“. Čovjeku je dovoljno ovo uvidjeti da bi pobijedio zlo i živio sretno u zajedništvu s Ocem. Branitelji, kao čuvari samopouzdanja svoga naroda, poticaj su i uzor svojoj djeci da se ne bi ognjišta gasila. Neobrađena polja nezaobilazan su uvjet životu, ali i izazov neradniku – okupatoru, zato Hrvat radnik dodatno mora naučiti braniti svoje, jer kroz povijest Hrvata hrvatski narod toliko je desetkovan. Usporedbe radi u desetom stoljeću Hrvata je bilo dva miliona i četiri sto tisuća, a Engleza milijun i osamsto tisuća, danas Hrvata ima četiri milijuna i petsto tisuća, a Engleza pedeset i dva milijuna. To znači da Hrvati puno puta nisu bili uspješni branitelji. Cilj ovog Pokreta hrvatskih branitelja je da Hrvati ubuduće skupa rade i zarađeno čuvaju – brane. Uzorni branitelji su akcija i preventiva, a ne samo veterani, jer za život se treba dnevno brinuti, što priliči uzornu ocu, a zasluge za život pokazati. Uspješni branitelji su uvijek zbir hrabrosti i viteštva, žrtvovanja. Pascal, također, ističe kako je zbog okupatora – neradnika na Zemlji puno puta sila – pravda, dakle, sloboda je spoznata nužnost i zaslužuje se. Branitelji su odgovorni kada neprijatelj i pokuša napasti, jer mogu kada djeluju skupa spriječiti preventivnim djelovanjem. Za obranu braniteljima je tehnika tek pripomoć, dakle oružje bez organiziranih branitelja neće pomoći. Ukupna logistika se zarađuje u poljima, šumama, moru i tvornicama, a ne mirovinama na koje se oslanjaju neki veterani, pa više ne lože vatru niti zalijevaju cvijeće, što je pogubno. Koga danas hrvatski branitelji veterani mogu obraniti i kao vojnici kada su pozatvarani i poniženi, kako mogu biti uzor svojoj djeci kada su dozvolili da ih se podjeli na devetsto udruga. Hrvatski veterani domovinskog rata su bili dobri onda …, a tko će danas i sutra ložiti vatru da se ne ugasi …, zamka koju nisu prozreli još ni danas mogli su se uvjeriti da je to posljedica nejedinstva – rascjepkanosti hrvatskog bića. Zato danas Pokret aktivnih veterana branitelja Hrvatske poziva sve udruge hrvatskih branitelja da su dužne bez odlaganja ujediniti se. One koje to ne učine svjesno ili nesvjesno diverzija su na hrvatsko biće. Dakle, gledano i ljudski, branitelji su zbir snage – zajedništva kada su dnevno aktivni i svakog dana čuvari. Danas u Hrvatskoj neki relativiziraju, izjednačavaju po krivnji okupatorske vojske i hrvatsku vojsku, koja je braneći svoja ognjišta, u Hrvatskoj ratovala, za razliku od okupatora koji su kao pošasti dolazili u Hrvatsku ništiti hrvatsku slogu i narod eksploatirati. Naročito danas, i nakon toliko opomena, toliko je u Hrvatskoj rascjepkano jedinstvo hrvatskih branitelja da ne mogu služiti svrsi. Netko je podijelio pa vlada. Zajedništvo je cilj i garancija da ćemo raditi – živjeti da bi smo imali što čuvati. Svako slovo ovog teksta uvod je i poticaj u pravcu osvješćivanja Hrvata, da shvate zašto su još u 12. stoljeću Mađari zbog svojih pretenzija izjavili da se ustaše Hrvati pod vodstvom Ivana Paližne u Hrvatskoj, i to protiv njih kao eksploatatora Hrvata. Mlečani su također izjavili kada su Hrvate najviše uništavali da se ustaše Hrvati, ustanak – ustanik – ustaša, samo zato da se obrane od zla. Naročito su Srbi često koristili riječ ustaša i to s razlogom. Svaki put nakon okupacija – eksploatacije i fizičkih uništavanja, Hrvati su se na svojim ognjištima u Hrvatskoj ustajali zbog obrane od vandala, a Srbi primijetivši da se Hrvati ustaše protiv njih kao osvajača Hrvatske, upozoravali su sami sebe da se dodatno vojno angažiraju pod nazivom operacija SPALJENA ZEMLJA. Izjavljivali i istim poklicima i planom postupali su i za vrijeme zadnjeg domovinskog rata da se ustaše Hrvati, jednako kao i za vrijeme drugog svjetskog rata. Dakle, zapravo Hrvatima je to ozbiljna opomena i upozorenje i danas, srpska lozinka kada vrište da se ustaše protiv njih ustaju, istina je da su u Hrvatskoj i danas prisutni po ideji pravoslavne crkve tendencijom da budu okupatori Hrvatske, jer po pravilima pravoslavnih crkava Srpska pravoslavna crkva može biti samo u Srbiji, a Hrvatska pravoslavna crkva samo u Hrvatskoj. Dakle, okupatorima kroz povijest nije po volji što se Hrvati usude ustati protiv njih kao neprijatelja, koji bi okupirali Hrvatsku i eksploatirali Hrvate, pa zato Hrvate ne vole, nazivaju i hrvatsku djecu ustašama. Dakle Srbi su i danas u Hrvatskoj tendenciozno orijentirani, jer im se pljačkanje u Hrvatskoj osladilo, što svaki hrvatski vrabac dobro zna zašto se Hrvati ne bi smjeli ustajati protiv njih, dok ih Srbi i biološki uništavaju. Oni su umislili da Hrvati moraju biti pokorni, zato su i ratovali u Hrvatskoj pod nazivom ništa manje nego spaljena Hrvatska - ukoliko se Hrvati ustanu, vrište USTAŠE SE USTAŠE!
U Zadru, travanj 2012. godine
Nema komentara:
Objavi komentar