"Pogotovo ti ne trebaju “djela” koja će predstavljati svijet onako kako ga vlasti vide. Onda si samo najamnik, rezimski poslušnik. Nisi umjetnik ako ne govoriš istinu onako kako je ti vidiš. Normalno da će se režim kojem je jedino stalo da se održi na vlasti, a ne mari za dugoročni prosperitet države i naroda, truditi da umjetnike upregne u svoja kola..."
POZITIVAC
Želim biti pozitivac
od njih sve pršti u ovom filmu
a ja se skrivam
i čekam neku sporednu ulogu
želim se diviti staračkoj bori
grliti prosjake i skitnice
uvijek počinjati iznova
i trudim se i koprcam
al’ nema broda na horizontu
nema ni daske ni šibice
nema uloge za mene
NEMAM INSPIRACIJU
Nemam inspiraciju.
Gubim glasove, slike.
Ne želim se micati,
niti otići odavde
jer znam da ću besciljno lutati.
Ne želim nazočnost drugih bića.
Ne želim misli, ni ambicije.
Želim biti s najboljim prijateljima:
zidovima, podom, stropom
i stvarima u ovoj zadimljenoj prostoriji.
Želim reći im
što osjećam i čega se bojim,
premda je razgovor tišina.
Možda izađem iz svog kaveza,
i zaputim se duž bulevara
gdje susretat ću debela stabla.
A moj kavez ispražnjen,
bezuspješno će tražiti drugu pticu.
KASNO JE SAD
Tumaram ulicama uskim,
svaka je ćorsokak.
Grčevito hvatam grane,
svaka je natrula.
Svjetlo u daljini pratim,
ali mostovi su srušeni
preko rijeka mutnih
čiji brzaci gutaju
nejake, neiskusne plivače.
Sve jače i jače
stežu omču oko tankog vrata,
a na ramenima je moja kosa.
Smrznutih ruku šepam
prašnjavim drumovima
kud tumaraju karavani meni sličnih.
U sutonu plivat ću u mutnoj rijeci
čiji brzaci gutaju,
plivače.
KAPETAN VELIKOG JEDRENJAKA
Na pučini morskoj,
jedno napaćeno biće
koje beskonačno pluta,
samo kopno pamti.
Samo tvrdu zemlju na koju će stati.
I nema više jedrenjaka,
oluja jaka
razbila ga od oštre stijene,
a kapetanu oduzela znamenje.
I naići će neki brod
i on će biti samo spašen;
iz vode izvađen,
od oluje izbavljen.
I bit će običan putnik nepoznatog broda,
smežurano jadno biće.
Oni neće znati
da je to bio
kapetan velikog jedrenjaka.
NEPOSTOJANJE
Ne postoji smijeh.
Neki ga silom crtaju
da zabave
sve one pred zidovima jada.
Ne postoji ljepota.
Kroji se kako se prohtije
ružnima
pa i druge kite pljesnivim perjem.
Ne postoji ljubav.
Izopćena je iz naših srca,
izgnana
da se nastane iluzije i pijanstvo.
Ne postoji žrtva.
Suviše je jadna i staromodna,
iskorištavanje
više odgovara onima koji ne postoje.
SVE JE TO…
Štiglić skriven u grmu ružmarina
Plavi grozd na kamenu
Tanana sunčeva zraka na tavanu
Roj komaraca nad baruštinom
Napušten ker na drumu
Memljive kosti na srebrnom pladnju
Nepoznat stražar u sjeni
Tumaranje tuđim svijetom
Pomirenje s Istinom
ljubav
radost
smrt
ŽIVOT
SUŠA
Riječi me zaobilaze,
skaču drugima u pero,
a ja samo slušam
rapsodiju vjetra.
Al’ ne tugujem u ovoj suši.
Izrast ću iz kapi
na pučini plavoj,
na nebu crvenom,
na tuđem jeziku.
MAJČINA MOLITVA
Kad sklopi ruke
Zlatno paperje anđeosko
U kosu nam se zapliće
Bdije u danima pošasti
Oklopom nedodirljivim
Štiti nam izranjana pleća
Melemom od nebeskog cvijeća
Modrice nam odnosi
Molitva majke
TJEŠITELJ
Povjetarac si
što žeravicu razgoni.
Pojiš nas medovinom
iz pješčanih čaša.
Kad nas ‘no krvave izbaciše
kurve i lopovi,
ti nam dlanove pokaza.
U njima zlatnim slovima
urezao si naša imena.
I dok svijetlimo s tobom,
dotle smo utješeni.
NE BRINI ČOVJEČE
Pronosi srce svijetom
I osmjeh tužnima
I ljepotu ružnima
I riječi šutljivima
Ako ti srce slome ne brini
rane će procvasti
Ako te rasplaču
smijeh ćeš dozvati
Ako te ne vide
slijepi su
A riječi ako ne čuju
govori dok god imaš glasa
Janjo moja
Posmatram suton,
o kako je divan dan,
život k'o roman,
sudbinom ispisan..
Zamišljam staze kojim' ću proći,
zasmišljam svoj dom,
kojem ću doći...
Prolaze godine,
naviru sjećanja,
preduga noć je...,
još duža jecanja.
A majka stara krije lice,
danak sudbine,skupo plaća!!!
Zašto joj život nije kao prije drag?
Ne vidim njene suze radosnice...
Lasta se svome gnijezdu vraća...
Čeka taj dan da pređe naše kuće prag.
Al' kad Dragi Allah usliši molitve,
i kad ti On podari željeni san.
Sa ponosom živiš noću i danju,
od srece uzdišem jer...
Vraćam se u JANJU.
Moja čaršija i moj most,
moja avlija, gdje nisam gost!
Moje su ulice pune behara,
nema tu zla gdje sreća hara!!!
Hej, prijatelji stari, gdje smo ono stali?
Gdje smo dugo kafe ispijali?
Pod čijim pendžerom mirise ruža,
i gdje se samo može vidit' sjena,
ona i on,
dva goluba zagrljena.
I sve što imam i postoji,
u tebi čuvam i volim ja,
jer život se ne živi za veliko ''džaba'',
za mene najljepša si moja kasaba.
JANJA; 21.11.2009.god.
Posmatram suton,
o kako je divan dan,
život k'o roman,
sudbinom ispisan..
Zamišljam staze kojim' ću proći,
zasmišljam svoj dom,
kojem ću doći...
Prolaze godine,
naviru sjećanja,
preduga noć je...,
još duža jecanja.
A majka stara krije lice,
danak sudbine,skupo plaća!!!
Zašto joj život nije kao prije drag?
Ne vidim njene suze radosnice...
Lasta se svome gnijezdu vraća...
Čeka taj dan da pređe naše kuće prag.
Al' kad Dragi Allah usliši molitve,
i kad ti On podari željeni san.
Sa ponosom živiš noću i danju,
od srece uzdišem jer...
Vraćam se u JANJU.
Moja čaršija i moj most,
moja avlija, gdje nisam gost!
Moje su ulice pune behara,
nema tu zla gdje sreća hara!!!
Hej, prijatelji stari, gdje smo ono stali?
Gdje smo dugo kafe ispijali?
Pod čijim pendžerom mirise ruža,
i gdje se samo može vidit' sjena,
ona i on,
dva goluba zagrljena.
I sve što imam i postoji,
u tebi čuvam i volim ja,
jer život se ne živi za veliko ''džaba'',
za mene najljepša si moja kasaba.
JANJA; 21.11.2009.god.
Janja
Gdje je djetinjstvo plavog dječaka?
Sjećam se srušenog sna......i tog dječaka...
U zagrljaju mom,plakala je majka!!!
Nisam mogao da otjeram grmljavinu,
i taj oblak prepun kiše...
Mali sam bio,zbunjen previše...
Posljednju vijest babo nam reče:''
Odlazimo iz Janje.''
Ostah začudjen.
Da li ću se vratiti više?
I koračam stazom života,
korak,dva daleko od NEMA TE!!!
Prešli more puta,da TE IMA!!!
Oči otvaram i kao kroz maglu,
gledam gdje sam sad...
Novi život,nove ulice....
Zvao se nekako taj daleki grad!!!
Naježim se svakog trenutka,
i ubrzano počinjem da dišem.
Nemam olovku,nit' bilo šta,
ovu pjesmu ja srcem pišem!!!
Posvećujem je rodnom kraju,
naviru sjećanja kroz koja pratim,
ulice moje prepune djece,
nekada dijete bio sam i ja.
Ko li tu mahalu veselom čini?
Ko li tu raste umjesto mene?
Ko li tu kroji novi život?
Čije tu sad hodaju sjene?
Što nas ljudi ružno pogledaše?
Ni krive ni dužne,iz kasabe protjeraše.
A jeli su nas hljeb i živili nas dan!!!
Sunce van JANJE nije me grijalo.
Podignem glavu gore,nije ni sijalo!!!
Naveče kad san se sprema,
nijedne zvijezde na nebu nema.
I kako viditi taj sjaj.......
Borih se negirati,
da je život promašaj.
Gdje je naša zora?
Gdje je naše sunce?
Kada ce duši lahnuti?
Tuđina me nagriza polahko,
mada gradih kule nove,
novac je bijedan...
Ti mi preča u snu,bolje je tako!!!
Sanjam taj dan kad ću se vratiti,
Molio sam Allaha dz.s da On usliši taj dan!!!
On nas je čuvao....
Bol nam je umanjio.
Mašallah!!!
Prošle su mnoge godine od početka rana,
Vratih se doma poslije 10 godina i nekolicinu dana.
Sada sam ponosan,sretnoga lica.
Fajront je riječima:''Ti si izbjeglica.''
Kada je vidim,srce me mine,
volim te volim,biseru pokraj Drine.
Sjećam se srušenog sna......i tog dječaka...
U zagrljaju mom,plakala je majka!!!
Nisam mogao da otjeram grmljavinu,
i taj oblak prepun kiše...
Mali sam bio,zbunjen previše...
Posljednju vijest babo nam reče:''
Odlazimo iz Janje.''
Ostah začudjen.
Da li ću se vratiti više?
I koračam stazom života,
korak,dva daleko od NEMA TE!!!
Prešli more puta,da TE IMA!!!
Oči otvaram i kao kroz maglu,
gledam gdje sam sad...
Novi život,nove ulice....
Zvao se nekako taj daleki grad!!!
Naježim se svakog trenutka,
i ubrzano počinjem da dišem.
Nemam olovku,nit' bilo šta,
ovu pjesmu ja srcem pišem!!!
Posvećujem je rodnom kraju,
naviru sjećanja kroz koja pratim,
ulice moje prepune djece,
nekada dijete bio sam i ja.
Ko li tu mahalu veselom čini?
Ko li tu raste umjesto mene?
Ko li tu kroji novi život?
Čije tu sad hodaju sjene?
Što nas ljudi ružno pogledaše?
Ni krive ni dužne,iz kasabe protjeraše.
A jeli su nas hljeb i živili nas dan!!!
Sunce van JANJE nije me grijalo.
Podignem glavu gore,nije ni sijalo!!!
Naveče kad san se sprema,
nijedne zvijezde na nebu nema.
I kako viditi taj sjaj.......
Borih se negirati,
da je život promašaj.
Gdje je naša zora?
Gdje je naše sunce?
Kada ce duši lahnuti?
Tuđina me nagriza polahko,
mada gradih kule nove,
novac je bijedan...
Ti mi preča u snu,bolje je tako!!!
Sanjam taj dan kad ću se vratiti,
Molio sam Allaha dz.s da On usliši taj dan!!!
On nas je čuvao....
Bol nam je umanjio.
Mašallah!!!
Prošle su mnoge godine od početka rana,
Vratih se doma poslije 10 godina i nekolicinu dana.
Sada sam ponosan,sretnoga lica.
Fajront je riječima:''Ti si izbjeglica.''
Kada je vidim,srce me mine,
volim te volim,biseru pokraj Drine.
14.Februar
Taj dan i zima
koju mrzim najviše.
Dan u ime ljubavi.
Sjećam se...
Ostadoh sam.
Pamet me kući vodi,
tamo gdje je samica,
samica,soba moja...
U njoj je moja sjena,
i u njoj historija,
u njoj je otisak tvoj...
Tu stanuje najmilija,
pa čak i život moj,
prepun lijepih uspomena.
Ostalo je vino od višnje,
za budućnost da se pije,
ostalo je srce tvoje,
da za noćnu moru grije.
Poklon od tebe za dan zaljubljenih,
ah da,jos uvijek tu....
Tu je,diči se njime zračak svjetlosti i
majka moja,što o tebi stalno zbori!!!
Neskriven od tuđih očiju,
skrivajući tajne našega svijeta.
I nikad prašina da prekrije prošle dane,
da sakrije činjenicu i
susreti sa tobom postaju realnost,
normala gdje bijega nema,
a zadnji uzdah?
Uzdahnuh kad sreću ti pozelih,
tamo sa nekim koga ćeš da voliš,
daleko daleko....
U tom ''daleko''. gdje nisam ti ja blizina.
Taj dan i zima
koju mrzim najviše.
Dan u ime ljubavi.
Sjećam se...
Ostadoh sam.
Pamet me kući vodi,
tamo gdje je samica,
samica,soba moja...
U njoj je moja sjena,
i u njoj historija,
u njoj je otisak tvoj...
Tu stanuje najmilija,
pa čak i život moj,
prepun lijepih uspomena.
Ostalo je vino od višnje,
za budućnost da se pije,
ostalo je srce tvoje,
da za noćnu moru grije.
Poklon od tebe za dan zaljubljenih,
ah da,jos uvijek tu....
Tu je,diči se njime zračak svjetlosti i
majka moja,što o tebi stalno zbori!!!
Neskriven od tuđih očiju,
skrivajući tajne našega svijeta.
I nikad prašina da prekrije prošle dane,
da sakrije činjenicu i
susreti sa tobom postaju realnost,
normala gdje bijega nema,
a zadnji uzdah?
Uzdahnuh kad sreću ti pozelih,
tamo sa nekim koga ćeš da voliš,
daleko daleko....
U tom ''daleko''. gdje nisam ti ja blizina.
Putem ka sreći
Prolazim kroz sokake gdje stanuje sreća,
i gledam zaljubljene....
Kroz maglu se sjećam.
Sjećam se zime i pahulje snijega,
uhhhhh da,topile su se...
i slivale niz moje obraze..
Minus je napolju a ja se ne ledim zbog tebe.
Tebe,tebe koju sam nekad nazivao srećom,
tebe koja si me poslala na prag tuge...
A tuga me docekala rado,
smijala se i čekala mnoge druge.
A ja? Otjerao sam oblake i njihovu tamu.
Zakleo sam se,zaliječiti ću ranu.
Poslije sunca ne zelim kiše,
o drugoj ljubavi srce mi piše.
Nju ću da čuvam od tebe više.
Osmijeh na lice,nju kući pratim!
Tebe ne pamtim i nema tog dana,
da me sa radošću gledaš k'o druga,
da me opet ne voliš,znaj ti si sad druga.
Našao sam put ka srećI,
za mene postoji neko preči.
Neko ko će bez premca biti uz mene.
Ona kojoj ću biti sve,ona koja će mi biti sve.
Kod tebe sam za ljubav trebao reći molim te,
sada sa njom shvatam ono što ti nisi mogla reć'.
sada sa njom dijelim dvije riječi...
VOLIM T E !!!
Kada odeš
Dozvolit ću da mi kažeš posljednje zbogom,
preživjet ću činjenicu da nisam više s tobom.
A kada dođe dan da mi odeš ti,
srušit' će se san,
san o ljubavi...
Zašto tjeram te od sebe?
Zašto kada gorim?
Šta ću bez tebe.
kad znam da te volim.
A san k'o ludi dan,
prolazan...
Šaljem te na staze staze sreće,
jer ti sreća nisam ja.
Šaljem te da spoznaš ljubav,
jer za ljubav ne znam ja.
Ja sam kao hladna stijena,
momak srca kamena.
Kada odeš,znati ću!
Šta gubim shvatiti ću
i pustoš života naći ću.
A boliti će me znam,
kad budeš sa njim nasmijana,
sjetiti ću se dana,
kad mi je sreća odletjela sa dlana.
Dočekah svitanje
Hvala Najjačem i Najmoćnijem sa svih strana,
što ugledah svjetlo dana!!!
Dočekah svitanje u svome srcu,
otjerah tamu sa zelenog oka.
Zarasla je teška rana,rana preduboka...
Bola sam se nabolovao a tuge zasitio.
Sreća mi osmijeh na lice vabi,hvala vam za sve!!!
Hvala vam ahbabi!!!
Vjetrovi prohujaše,rijeke kiša protekoše a snjegovi otopiše.
A ja?
Zaslužih diplomu srece a ne bola.
Nema tu laži,istina je cijela,
Oh, moj Bože ugledah je...
Zapazih tu svjetlost na kraju tunela.
Sa osmijehom stalno je pratim.
predivne dane,to dobro pamtim i
dok me zove:''Okano moje''
Poklanjam joj ja srce svoje.
Poklanjam joj dušu,
zbog nje noću ne bdijem
i ponosno se sa tim mirim.
Pokraj nje,ja sebi se divim.
Divim se sebi jer san mi se desi.
Od neuzvraćene ljubavi ojačah uz pomoć Njegovu,
a umirah nekada zbog lošeg sna...
Šućur ALLAHU koji me gledao,
gledao dok sam trnjem gazio,
Šućur Njemu koji je spazio,
da ljubio sam preslane usne,
da natapao sam duks gorkim suzama
i bitku bio sa sa svojim mukama.
Sa ovom pjesmom želim stati,
i važne pouke ljudima dati.
Pokopat' ću našu prošlost ali baš cijelu
i bacit sve sa obale u rijeku,
ne sebe,već dnevnike svoje,
svaki stih o tebi,
da te se više sjećao ne bih...
NE VOLIM TE-zapamti riječi moje,
i nek ti ono sto si učinila bude halal,
halal koji ne čekaš,nek bude k'o drugu..
Ja sam biće koje voli RADOST,
INSAN sam koji voli drugu.....
POEZIJA - Dželil Nesimović
Prodaješ mi moje stvari
Kreni prema svome krugu
Udahni i slušaj se
Treba ti zraka za pokrete nove
Uz tonove sretne.
Želim ti dobar i star mir
Za sate kada trebaš mrak
Lude te uhode uhode
A vrijeme zove nazad.
U bestidnome kutu
Tražiš lice i glavu
Pogrešno mjesto za časne ljude
Sa odličjima u prvim redovima
Stojimo glasni u mislima
Ne čujemo se, visoki i sjajni
Prizivamo zvijezde
pogrešno vrijeme za molitvu ne postoji.
Pobuna u narodnom grijanju
Ustaj!
Sada možeš početi priču
Pokrenuti mašinu
Koja donosi pobjede
Za nas.
Nisi rođen da budeš upravljan
Nisi rođen da budeš samo prolaznik pješačkih prolaza
i ostalih zarobljavajućih i tlačiteljskih zakona
Ustaj! Černobil Egzotik
Prljava logistika
proizvodi sve više mistika
Moja desna
tvoja lijeva je strana
Za proširivanje naših rana
A zemlja nam prostrana
Pola minama posijana
Mlada glava
nema puno izbora
Obmanjivana od izbora do reizbora,
čeka godine da se izbora
Neprimjetno.
Dr. Vjerska Šifra
Kad nebo zatvori oči,
biću ispod držeći glavu prema gore
gledati svoje poruke
svoje kombinacije
i svoje kontraindikacije.
Kad nebo zatvori svoje oči,
Ja ću otvoriti svoje oči
i ostaviću ih otvorenim
Spremne za nove dodire,
nove zagrljaje.
Niko od nas nije kriv
što mu je, ako mu je dominantan genetski materijal
naših supernježnih majki,
a ne naših očeva koji su uskraćeni za delikatne osobine.
Jer nije loše ako posjedujemo osjećaje i razna čula (senses)
i nije loše ako zbog toga biramo drugi način.
Kreni prema svome krugu
Udahni i slušaj se
Treba ti zraka za pokrete nove
Uz tonove sretne.
Želim ti dobar i star mir
Za sate kada trebaš mrak
Lude te uhode uhode
A vrijeme zove nazad.
U bestidnome kutu
Tražiš lice i glavu
Pogrešno mjesto za časne ljude
Sa odličjima u prvim redovima
Stojimo glasni u mislima
Ne čujemo se, visoki i sjajni
Prizivamo zvijezde
pogrešno vrijeme za molitvu ne postoji.
Pobuna u narodnom grijanju
Ustaj!
Sada možeš početi priču
Pokrenuti mašinu
Koja donosi pobjede
Za nas.
Nisi rođen da budeš upravljan
Nisi rođen da budeš samo prolaznik pješačkih prolaza
i ostalih zarobljavajućih i tlačiteljskih zakona
Ustaj! Černobil Egzotik
Prljava logistika
proizvodi sve više mistika
Moja desna
tvoja lijeva je strana
Za proširivanje naših rana
A zemlja nam prostrana
Pola minama posijana
Mlada glava
nema puno izbora
Obmanjivana od izbora do reizbora,
čeka godine da se izbora
Neprimjetno.
Dr. Vjerska Šifra
Kad nebo zatvori oči,
biću ispod držeći glavu prema gore
gledati svoje poruke
svoje kombinacije
i svoje kontraindikacije.
Kad nebo zatvori svoje oči,
Ja ću otvoriti svoje oči
i ostaviću ih otvorenim
Spremne za nove dodire,
nove zagrljaje.
Niko od nas nije kriv
što mu je, ako mu je dominantan genetski materijal
naših supernježnih majki,
a ne naših očeva koji su uskraćeni za delikatne osobine.
Jer nije loše ako posjedujemo osjećaje i razna čula (senses)
i nije loše ako zbog toga biramo drugi način.
Ko te čuje si ti
Rudnik mehkog zlata i nepotrebnih riječi
dom je umovanju za ništa.
Ti čuješ sebe
i ti sebe slušaš.
Šta će nama tvoje glupe ideje?
Da li zaista misliš da nam trebaju
Govorim o ozbiljnim i velikim događajima za povijest ovdje.
Dobro.
Nastaviću poput životinja da ostavljam tragove,
Da označavam svoju teritoriju.
Pričaću o svemu, o svemu što me zanima.
Prepreke što postoje, praviću se da ih zaista ne vidim.
Kad budu tražili od mene da im se pridružim,
Prijatno ću da ih odbijem
jer ne vjerujem nikome.
Praviću se da ne postoji ništa što spriječava mehanizme.
Praviću se da me ne ušutkuju, temeljito i duboko.
Šta je blasfemija ili bogohuljenje?
Koga imam sad gore u gradu
da izmijenimo par činjenica o stanju.
Koga imam sad gore na vrhu
da mogu da uspijem u svojim namjerama
Svejedno, bicu sam svoja država.
Koga imam sad na tlu
da ponosno gazi zemlju.
Koga ima sad jednostranog svestranog i neovisnog
da se ne moramo pretvarati
iz uloge u ulogu skakati.
Naš je šou propao.
Spremio sam svoj sakao za pakao
jer, koga imam sad da bude
bez prekidanja?
Svejedno, biću sam svoja država.
Missguided [ŠTA JE ZA REĆI?]
Loše komande
iskrivljeni rezultati
potrošeni materijal
raznih vrsta
nenadoknađujuće vrijeme
novi pohodi
nova pokoljenja
novi sukob
stani!
dobro i zlo
rasti
smanji se
učini odluke svojim
hoće li neko malo tolerancije?
treće zemlje
preko okeana
domaće zvijezde, mjesec i zora
nedostatak
novca
izazivanje sudbine
u slučaju da si kratak
igra
suze i ludost
nesrazmjerni odnosi na kopnu
poluispravna bića
rok trajanja
svršavanje
pogažene ideje
prekinuti životi
neplaćeni računi
pogrešne upute još neiskvarenim
naša tragikomika
izluđivanje
reklame
tračenje
svega
odolijevanje
svemu
jesi li ti bila moj drug?
sutra je danas
pridruzi mi se
voz kreće prije ponoći
prozori su veliki
možeš povratiti
bez problema
promijeni majicu
ne poštujem granice
molim te
idem do kraja
kontinuitet
nije upitan
kod mene
čekam ispite
da opravdam se
odjavljujem
mjesto boravka
Nauka
Biljke niknu pa se suše
Koliko misliš da znaš
Mora i okeane ne znaš
I možda nikad nećeš.
U tvojoj je prirodi sve što ti treba
Od drugih očiju i sve što ne treba.
Biljke niknu pa se onda suše,
Nekada brzo, a nekad malo brže.
Ooo, ooo, ooo…
Entertaining Industry We Are?
šta sad
treba opet da istresemo gomile klišeiranih pojmova
u kojekakvim formama
obraćanjima, kolumnama, referatima
u pjesmama dakako
i u bla i bla i bla i bla
ili
ili
hoćemo li tražiti, provjeriti, provjeriti, tražiti
hoćemo li saznati
klimnuti glavom
svesrdno obasuti komplimentima
napraviti tu izvajanu zvijezdu
poljubiti joj zadnjicu
i holivudski osmijeh prijeti da postane stvaran kao naš današnji
i popravljanje kragni u toj realnosti
i sređivanje za pred kameru i kamere..
Ništa od toga. Ništa.
Odbacujem kategorije, ne priča se za kamere
jer i danas možemo biti neutralni
a ne superčestice.
Pjesme - Minela Moranjkić
MAKADAM ŽIVOTA
Točak od snova makadamom života se kreće
Igrači sudbine čekaju na svoj red
Tek rijetki nestaju u vihoru sreće
ostaju glumci osuđeni na jed
Gdje smo mi? Kojom smo stazom krenuli?
Prašnjavom cestom što nema izlaza ?
Sami smo krivi, nismo se prenuli
Do srdaca slomljenih sad nema prilaza
Baci vradžbinu na naše duše prodane
Šarenu čaroliju što oslobađa um
Nekada bogu, sad vragu su odane
Ponovo izvedi sužnje na pravi drum
Pod točkove sreće mi smo se željeli baciti
Vjetar nas odveo na drugu, mračniju stranu
Koliko kajanje oprostu mora značiti
da vrati zalutalu pticu na njenu granu?
KAO
Kao dlanom o dlan nestala je strast
Pokidane spone koje nas vezaše
Za jedno je kazna za drugo spas
Misli o beskonačnosti duša zauvijek nestaše
K'o žlica u medu plutam a ne potonem
Bojim se da stvarnost primjećujem
Po crnim mislima šetaju sotone
a još mali dio mene u nas dvoje vjeruje.
Potapam srce u rijeku zaborava
Kao trulu višnju gazim te nogama
Dušu spremam na dugi oporavak
napola je ubila ta tvoja pogana.
Kao Atila bez biča na pola živim
Druga polovina sa tobom nestala
Uskrsloj snazi u sebi se divim
što vadi me iz pakla u koji sam dopala.
Kao na nebu mjesečev zlatnik
Sjajim u svojoj samodopadnosti
Likujem nad tijelom što postalo je ratnik
i ostavlja te da truneš u toj goropadnosti.
Točak od snova makadamom života se kreće
Igrači sudbine čekaju na svoj red
Tek rijetki nestaju u vihoru sreće
ostaju glumci osuđeni na jed
Gdje smo mi? Kojom smo stazom krenuli?
Prašnjavom cestom što nema izlaza ?
Sami smo krivi, nismo se prenuli
Do srdaca slomljenih sad nema prilaza
Baci vradžbinu na naše duše prodane
Šarenu čaroliju što oslobađa um
Nekada bogu, sad vragu su odane
Ponovo izvedi sužnje na pravi drum
Pod točkove sreće mi smo se željeli baciti
Vjetar nas odveo na drugu, mračniju stranu
Koliko kajanje oprostu mora značiti
da vrati zalutalu pticu na njenu granu?
KAO
Kao dlanom o dlan nestala je strast
Pokidane spone koje nas vezaše
Za jedno je kazna za drugo spas
Misli o beskonačnosti duša zauvijek nestaše
K'o žlica u medu plutam a ne potonem
Bojim se da stvarnost primjećujem
Po crnim mislima šetaju sotone
a još mali dio mene u nas dvoje vjeruje.
Potapam srce u rijeku zaborava
Kao trulu višnju gazim te nogama
Dušu spremam na dugi oporavak
napola je ubila ta tvoja pogana.
Kao Atila bez biča na pola živim
Druga polovina sa tobom nestala
Uskrsloj snazi u sebi se divim
što vadi me iz pakla u koji sam dopala.
Kao na nebu mjesečev zlatnik
Sjajim u svojoj samodopadnosti
Likujem nad tijelom što postalo je ratnik
i ostavlja te da truneš u toj goropadnosti.
MALI ZELENI PARK
Još mi u podsvijesti onaj mali zeleni park
u predgrađu
Još ćutim tvoj poljubac u vrat
dok budim se u ovom beznađu
Krila sam te od same sebe
Borila se protiv tvog lika
Sad iz grudi čupam srce što zebe
pred očima mi nedavna slika
Šarena kapa na glavi
ruka u ruci,poljubac u mraku
Prvi utabani snijeg na travi
Izgovoreno obećanje u parku
Dani zaborava na kalendaru pažljivo križani
mute vid
Dani zanosa kao gumicom brisani
kao brod sam nasukan na hrid
Neuručena pisma kriju tvoju adresu
Hartije ispisane crvenom bojom
Zamišljeni odgovori tvoji ponekad srce zanesu
briljiraju nad logikom mojom
Kao da ljubih te u nekom drugom životu
dalekom i stranom
Negdašnji sjaj i ljepotu
prekrivam maglom
Prvi snijeg na oknu mojih prozora
Pahuljice sjaje u mraku
U sjećanju skriveni miris lovora
i strasni poljupci u malom zelenom parku
VAŠAR TAŠTINE
Sve je kristalno jasno
Riječi što ostaše nedorečene dobiše konačan smisao
Moliš! Obećavaš ! Daješ riječ ! A oboje znamo da je kasno
Đavo je posljednji bod upisao
Ni buđenje prvih maslačaka u nepokošenoj zelenoj travi
ne vraćaju dane poljubaca vrelih
Konac je ljubavi, na sjećanje tačku stavi
stiže me kajanje na sate što s tobom dijelih.
Pogled u tami, svitanja plava
sve je odnio vjetar zaborava
Grubih smo riječi sad taoci pusti
Sujeta naša neće da popusti.
Pobjednika nema u ovoj ljubavnoj igri
Vašar taštine uzeo je maha
Nekako prešutno do mržnje smo stigli
Nizali smo niti do konačnog kraha.
Iz pepela sreće nećemo se dići
ostavimo prošlost da robuje čežnji
Odbjegli voz nade ne možemo stići
sustižu nas ponor i kraj neizbježni.
KAD UMRU IDEALI
Kad umru ideali
umre i dio nas
Tad oglasi se
bubanj u ušima
u tunelu srca kontrabas.
Nevinost odlazi na počinak
Na ustanak zove zrelost
Tad jača je od nespretnosti
tvrdoglava spremnost
Ovaploćena ideja izroni
potone san
Kad umru ideali
hladnoćom nas dočeka suton
i napusti dan
Nametnuti stereotipi besjede.
Umjesto realnosti zarobe nas hipoteze
Predrasude obujme kao majka čedo
Kad umru idealni
vrijedno postaje bezvrijedno
I padne suza u okean sličnih
trpa nas u isti koš s likovima bezličnim
I mislimo,
da maternica života više neće
takve rađati
Kontradiktornosti u nama
počinju se svađati
I mi im se predajemo jer
nemamo svoga duhovnog pastira
Nad glavama likuju oblaci nemira
Ruši se svijet,
razdire svijest
Kad ideali umru
izgubili smo života test!
PUTOVANJA
Poželim nekad da tražim svjetlost
Kraj snježnih obronaka Kilimandžara,
Poželim da slavim ljubav i ludost
Ispred magičnog Tadž Mahala.
Lutam noćima kroz tuđe snove,
I svakim letom ljubav je jača,
Stazama svile do zemlje ove,
Tražim blagoslov kraj Zida plača...
Prateći tragove drevnih boginja,
Tražeći čuda nestalih Maja
Idem od piramida i pustinja,
Stazama ljubavi do Himalaja.
U letu slijedim ljubavi eho,
Zvijezde me vode, sunce me vara,
Tako smo blizu, a tako daleko
Vezani vodama Gibraltara.
I ukrug tako nebrojeno puta
Neumorna od ovoga leta,
Za svjetlom ljubavi moje srce luta
Od Sarajeva do kraja svijeta.
NA MOJIM OBALAMA
Na mojim obalama sačuvaj osmijehe,
U mojim parkovima blistaj od ljubavi,
Sakrij u meni sve svoje grijehe,
U meni traži stazu ka slavi.
Na mojim porazima zidaj pobjede,
U mome srcu napravi dom,
Jednoga dana kada te povrijede,
U mojoj duši doživi slom.
U mojim bitkama protivnik budi,
U mojim noćima sunčev zrak,
Kada te jednom pregaze ljudi,
U mojoj svjetlosti potraži mrak.
U mojim slabostima budi nadanje,
U mojim tugama radosti plam,
Kada te dostigne posljednje stradanje,
Kraj mene nećeš stradati sam.
SANJALA SAM
Sanjala sam noćas jednu rijeku modru,
U dubini rijeke, neka zrna plava,
Sanjala sam noćas, ja na svome odru,
U modrilu rijeke, gdje mi mladost spava.
Sanjala sam noćas jednu ružu bijelu,
Na grudima mojim bez jecaja, daha,
Na putu za propast, crvenu i vrelu,
Propast bez nade, propast bez straha.
Sanjala sam noćas jednu pjesmu čednu
Koju sam voljela kao život cijeli,
Sanjala prošlost, mrtvu i bijednu,
I pregršt ruža, i vijenac bijeli.
Sanjala sam noćas jedan prsten zlatan,
Na ovoj hladnoj mermernoj ploči,
Ja sanjah život bespovratan
I jedne hladne, ledene oči.
Sanjala sam noćas jednu tamnu sjenu,
U njoj sam vidjela sve one mrtve,
Sanjala sam sebe u ludom vremenu,
Kroz oči ubice i oči žrtve.
http://www.kns.ba/s/index.php?
VIDJEĆU TE
Vidjeću te u prahu oblaka,
Kad oblaka ni na nebu nema,
Bićeš samo prividjenje mraka,
Luda igra svjetlosti i sjena,
Sva će vrata biti zatvorena…
Vidjeću te u listu kestena,
Na pločniku prekrivenom snijegom,
Bićeš samo sjenka uspomena,
’Velo lišće što otplovi rijekom.
Smijaću se tada tvojim smijehom…
Vidjeću te gdje nikoga nema,
Gdje su davno staze pokopane,
Medju grobljem nestalih plemena,
Tamo gdje su rane otvarane.
Bićeš zvijezda na nebu satane.
Vidjeću te u drugom životu,
Poznaću ti dušu lutalice,
Možda nećeš imati ljepotu,
Izdaće te samo tvoje srce,
Tvoji snovi, tvoje nesanice…
STVARANJE POEZIJE
K’o da je kap krvi u more pala,
Rasplinuta negdje izmedju dubina,
Pa je morsku pustoš nebom talasala
I streljala sunce, svog jedinog sina.
Kao da je vjetar uzburkao žrtve,
Streljanja kobnog i ljetnje vrućine,
Pa sada želi probuditi mrtve
I postići zlatne pjesničke visine.
Kao da je mjesec pokidao cvijeće
I sitne jabuke od zelenog žada,
Da bi još jednom pozvao proljeće
I žubor rijeke poput vodopada.
Kao da je sunce grijati prestalo,
Ili su to kiše zapljusnule jače?
To nam život daje što je preostalo,
Pa svemir od tuge za ljudima plače.
Kao da se duša nova pojavila,
Stvorena iz srca, ljubavi, glasova
I moje je biće toplinom zavila…
Rodjena je tako jedna pjesma nova.
K’o da je kap krvi u more pala,
Rasplinuta negdje izmedju dubina,
Pa je morsku pustoš nebom talasala
I streljala sunce, svog jedinog sina.
Kao da je vjetar uzburkao žrtve,
Streljanja kobnog i ljetnje vrućine,
Pa sada želi probuditi mrtve
I postići zlatne pjesničke visine.
Kao da je mjesec pokidao cvijeće
I sitne jabuke od zelenog žada,
Da bi još jednom pozvao proljeće
I žubor rijeke poput vodopada.
Kao da je sunce grijati prestalo,
Ili su to kiše zapljusnule jače?
To nam život daje što je preostalo,
Pa svemir od tuge za ljudima plače.
Kao da se duša nova pojavila,
Stvorena iz srca, ljubavi, glasova
I moje je biće toplinom zavila…
Rodjena je tako jedna pjesma nova.
TOP 10: Most Viewed | ||||
|
ć
Dan bosanskih Roma u Kelnu
Nema komentara:
Objavi komentar