Koliko god su do sada Ivo Sanader i Jadranka osobno tu osnivačku nacionalnu stranku ispraznili od svakog dostojanstva i sadržaja, koliko god su izdali sva njena načela i osramotili njeno ime....stranka je ipak živa. Ona postoji svedena na svoje članstvo, ali i na čestite ljude koji su se od nje s užasom maknuli, a koji su spremni oživiti je. Ona i dalje postoji u duhu hrvatskoga naroda, u hrvatskoj povijesti slobode i suvereniteta. A kako bi to što je preostalo za uvijek uništila, kako bi i samo sjeme eventualnoga uskrsnuča pretvorila u pepeo, Jadranka Kosor mora ostati na čelu HDZ-a. Čak kad bi se ona osobno i osjetila prosvjetlenom, nekom častnom iskrom savjesti pa htjela odstupiti, naprosto to ne bi mogla učiniti: zadatak totalnoga rušenja je dobila, ona taj zadatak mora ispuniti. Čeličnu disciplinu i teške sankcije zbog otkazivanja poslušnosti i kršenja discipline, nameću sva ezoterična društva, KOS, Kumrovečko partijsko zajedništvo, karteli, sekte, bratovštine smrti, mafije svih vrsta.... Nema tu odstupanja, zadatak je zadatak pa to vrijedi i za prvu glumicu naših političkih bina. Da će ulogu odigrati do kraja najavila je ona osobno u noći od 4. na 5. prosinca 2011. čim su objavljeni rezultati izborne katastrofe HDZ-a: nema odstupanja, nema preispitivanja grešaka, nema demokratizacije i legalizacije stranačkoga vodstva. A ako do nekih stranačkih unutarnjih pseudoizbora dođe, njeni će slugančići posložiti lutke baš tako, kako bi sve ostalo nepromjenjeno. Propala premijerka i propala predsjednica Hrvatske demokratske zajednice, ne smije se povuči sa svoje pozicije. Jadranka Kosor je do sada odradila samo polovicu svoga zadatka, predala je državu ekstremno lijevoj, projugoslavenskoj koaliciji,Pošto je poraz HDZ-a bio predviđen, može se zaključiti da je i tv-prilog kojeg je te iste noći prikazala državna televizija o liku i djelu Jadranke Kosor, bio već puno prije montiran: falsifikat - ako se mora smatrati falsifikatom prešučivanje u jednom dokumentarcu veoma važnih ključnih činjenica i lažiranje ključnih okolnosti. Na primjer, kao mjesto njenog rođenja predstavljen je u filmu grad Pakrac, a ne njeno stvarno selo rođenja, Bučje, uporište četništva nakon II. Svjetskog rata (ona je rođena 1953.). To jest, nakon rata u to poklano hrvatsko selo Bučje i u Španovice (preimenovano tada u Novo Selo) bio je zabranjen ulazak ne samo izvornog hrvatskog pučanstva nego i svakoga Hrvata uopće, nakon masovnih ubojstava i protjerivanja hrvatskoga puka. Zatim, prezime Vlaisavljević, četničko a kasnije partizansko-četničko prezime, uopće nije spomenuto u filmu, nego je od samog svog djetinstva junakinja filma prikazana kao Jadranka Kosor. Kasnije, nema ni traga u tom prilogu o njenom veoma važnom školovanju u Političkoj školi Komunističke partije u Kumrovcu, gdje je završila i tečaj obavještajca, kao ni o njenom radu u organizaciji Pokret za Jugoslaviju, stvorenom 1991. za spriječavanje demokratske Hrvatske.Nije bilo spomena u filmskome prilogu činjenice da je Jadranka Kosor ostvarila za HDZ dvije izborne katastrofe (prva pred dvije godine kad je stranka izgubila predsjedničke izbore), nisu se navela demokratska iščekivanja većine članova HDZ-a prema kojima bi, po uzoru na druge demokratske stranke u svijetu , nakon takvih poraza trebala odstupiti. Nije se spomenulo da su pod njenim vodstvom izbačeni iz političkog života Republike Hrvatske gotovo cijela dijaspora i Hrvati iz Bosne i Hercegovini ( sada je glasovalo manje od 6 posto Hrvata izvan RH), a tek po ustavnom propisu uči će u Hrvatski Sabor tri određena zastupnika iz cijelog tog ogromnog dijela hrvatskoga korpusa. Konačno, nije bilo nikakve aluzije na anđeosko svjedočenje bivše premijerke, o tome kako nije imala pojma o Sanaderovom crnom fondu! Dakle, nije samo ona osobno svojim nastupom nakon izborne propasti, nego je i državna TV ukazala na to da su sve pretpostavke poslagane u pravcu ostanka glasovite Jace na čelu HDZ-a glede okončanja njenoga zadatka.U takvim prilikama, i dokle god će se ona održati na mjestu na kojem se nalazi, nikada izabrana do kraja nesposobna i do kraja poražena, nije u RH moguče govoriti o parlamentarnoj demokraciji: kroz nju i njen komitet, jedina velika stranka desnoga centra, koja bi trebala biti oporba, radit će ono što stari i novi jugoslavenski interesi od Hrvatske žele.
U recesiji i nedostatku profesionalnih security lizaća, dobro će poslužiti i on
Nema komentara:
Objavi komentar