srijeda, 11. travnja 2012.

Robovat nije sudba ljudskog duha, već radit, stvarat,krčit sreći put! Ne brinuti se za komadić kruha dok cijeli narod bije očaj ljut!“

Robovat nije sudba ljudskog duha, već radit, stvarat,krčit sreći put! Ne brinuti se za komadić kruha dok cijeli narod bije očaj ljut!“ 











Za robstvo se nismo voljni boriti, a ako bi se ono namjeravalo silom nametnuti, neka se priprema mimo nas i proti našoj volji, ali nipošto s nama. Mi cemo mu se sigurno oduprieti i boriti se za slobodu i nezavisnost. Samo bedasti ili pokvareni mogu sudjelovati u radu, koji bi išao za tim, da donese ponovo sužanjstvo, a obećanjima može vjerovati jedino onaj, koji je naivan. Naročito se ne može vjerovati onome, koji se jednoj zajednici nije obazirao na zajedničke probitke vecć je tu gledao samo na svoje i podižući se uništavao je svoga suzajedničaraIme Otca Domovine hrvatski narod neće nikad zaboraviti, jer je cieli njegov politički rad bio satkan vjerom pobjede i ostvarenja najvećih ideala hrvatskog naroda, počevši od njegova programa i početka njegova djelovanja, pa sve do njegove smrti. Njegova neustrašivost i borbenost bila je izraz onoga, što je na srdcu imao i kao politički čovjek u sklad sa svojim razumom dovodio, a njegov politički rad kao odraz čistog hrvatstva i vjere u snagu hrvatskog naroda za postignuće slobode i nezavisnosti davao je poticaj svim Hrvatima, da uztraju na tom teškom, ali časnom putu. I samo ta vjera, koju je imao Otac Domovine, a s njime i hrvatski narod, čeličila je i hrabrila na daljnju borbu. I tako je naša liepa domovina Hrvatska postala još ljepša, jer je rađala sinove, koji su, slušajući zov vile s Velebita, zalagali i svoje živote, da bi hrvatskom narodu strgnuli lance robstva i ovjenčali mu čelo viencem slave i slobode. I što nije bilo suđeno Starome ostvariti, ostvario je njegov sljedbenik, naš Poglavnik i vođa u ovim velikim sudbonosnim danima. Budimo mirni i gledajmo vedro u budućnost. Borba nam se nameće, mi moramo izdržati jer ako izdržimo, pobiedit ćemo. Naše je pravo da sami odlučujemo o svojoj sudbini i da živimo u svojoj vlastitoj državi. Istina je, da se ne živi samo od prava, jer ono se samo po sebi nikad ne održaje, ako za to nema potrebnih preduvjeta za očuvanje njegovo. A glavni preduvjet za to je naša snaga i nepokolebljiva vjera za održanje toga našeg prava. Hrvatski je narod stoljećima čeznuo za slobodom i svojom nezavisnošću, pretrpio je mnoge tegobe i dao nebrojene žrtve, ali nikada nije izgubio vjeru u sretan uspjeh svojega nastojanja. Radi toga mu nisu bile pretežke ni žrtve, koje je davao, jer je vjerovao, da će jednoga dana biti ostvaren najveći njegov ideal - uskrsnuće njegove slobode i nezavisnosti. Narod, koji je malen brojem, a velik u žrtvi je bez sumnje hrvatski narod. On je kroz sve vjekove svog bivstvovanja i kroz sve biesne nasrtaje ledene, težke sudbinske bure stajao kao neslomljivi hrast na kremenoj pećini što dieli dva svieta, na granici zapada i iztoka, na vječnoj granici krvi, duha i uljudbe ljudske. I vršeći od početka svoje častno, velebno i bezsmrtno poslanje, koje mu je namienila ruka usuda, on je boreći se »za krst častni i slobodu zlatnu« đoprinjeo do svog Uzkrsnuća, a od njega do danas tolike, tolike -goleme, 'svete, slavne i krvave žrtve, kao što ih nitko od malih naroda nije položio na žrtvenik svog obstanka i svojih prava, svoje slo¬bode i europske uljudbe! (Samo još nesretni irski narod toliko srodan u cjelosti našoj sudbinskoj borbi i našim žr-tvama, taj se još danas uzpinje krvavom Golgotom pod udar¬cima pluto-demokratskog engleskog biča . ,,Nama, koliko je poznato, narod do danas nije nikoga ovlastio, da pojedine dielove rođene grude odvaja i daruje drugome u ime nekakva sporazuma, koji ne daje nikakve korisne posljedke. Prema tome bi ta gospoda mogla govoriti samo u svoje ime, ali im se ni u tom slučaju ne bi moglo oprostiti, jer u obćenarodnim pitanjima posebna mišljenja moraju biti prilagođena narodnim probitcima. Kad bi oni temeljito proučili stvari, sami bi uvidjeli, da su njihovi izpadi neuobičajeni i štetni, jer nitko ne ide na pregovore samo nuditi već pokraj ponude ima i potražnja. Naši 'borci' rade obratno. Njima je cilj postići 'bratski sporazum' a drugo im je sve sporedno. Ovima i njima sličnima hrvatski borci poručuju: da se gruda koja je od davnina hrvatska bila i koja je hrvatskom krvlju natopljena, ne može dieliti ni kidati, jer će je oni svojom krvlju braniti, a čvrsto vjeruju, da će je i obraniti. Ono što je hrvatsko ne može se protivniku ustupati, jer to njegovo nije ni bilo. Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i to blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod, kao cjelinu, i za pojedince, kao članove cjeline, jedino u posve samostalnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja ne smije i ne može biti sastavnim dielom, ni u kojem obliku, ni jedne države ili bilo kakve ine državne tvorevine. Hrvatski narod ima svoj suverenitet po kome on jedini ima vladati u svojoj državi i upravljati svim svojim državnim i narodnim poslovima. Mi nemamo što ustupati jer je to naše, a svoje se treba samo braniti, pa ako bude potrebno u obrani i ginuti. 
1. Hrvatski je narod samosviestna etnička jedinica, on je narod sam po sebi i u etničkom pogledu nije istovjetan s nijednim drugim narodom niti je dio ili pleme kojeg drugog naroda.

2. Hrvatski narod ima svoje izvorno poviestno ime Hrvat, pod njim se pojavio u davno poviestno doba, pod njim je prije 1400 godina došao u današnju svoju postojbinu i pod njim živi sve do danas. To njegovo ime ne može i ne smije zamieniti nikakvo drugo ime.

3. Hrvatski je narod svoju današnju postojbinu vec u pradavna vremena učinio svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njom se srastao i dao joj izvorno i prirodno ime Hrvatska. To ime ne može se zamieniti ni jednim drugim imenom.

4. Zemlja koju je hrvatski narod u pradavno doba zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, one su svoja posebna imena imale djelomice još prije dolaska Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala kasnije, no sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema pravo da ikoju svojata za sebe.

5. Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao kao podpuno slobodan narod, i to u vrieme seobe naroda vlastitom pobudom, pa je tu zemlju osvojio i zauviek je učinio svojom.

6. Hrvatski ja narod u svoju domovinu Hrvatsku došao potpuno organiziran ne samo obiteljski nego i vojnički, te je odmah po dolazku osnovao svoju vlastitu državu sa svim obilježjima državnosti.

8. Hrvatski narod ima pravo da svoju suverenu vlast oživotvori u vlastitoj drzavi Hrvatskoj na čitavom svom etničkom i poviestnom području, to jest, da ponovno uzpostavi svoju podpuno samostalnu i nezavisnu Hrvatsku državu. Tu uzpostavu ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oružja. Njega ne vežu nikakve međunarodne ni državopravne obveze iz sadašnjosti ili prošlosti koje nisu u podpunoj suglasnosti s tim načelima, niti će se na takve obazirati u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

9. Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i to blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod, kao cjelinu, i za pojedince, kao članove cjeline, jedino u posve samostalnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja ne smije i ne može biti sastavnim dielom, ni u kojem obliku, ni jedne države ili bilo kakve ine državne tvorevine

10. Hrvatski narod ima svoj suverenitet po kome on jedini ima vladati u svojoj državi i upravljati svim svojim državnim i narodnim poslovima.

11. U Hrvatskim državnim i narodnim poslovima, u samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskog naroda i hrvatske države odlučivati ni jedan strani narod ili država.

12. Seljačtvo nije samo temelj i izvor svakog života nego ono samo po sebi sačinjava hrvatski narod, te je, kao takvo, nositelj svake državne vlasti u Hrvatskoj državi. I kraj svega toga, svi staleži u Hrvatskom narodu sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući da i ostali staleži u hrvatskom narodu, kojih su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korien i podrietlo nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u devedeset slučajeva od sto nije hrvatskog podrietla ni krvi, nego je doseljeni stranac.

13. Sva materialna i duhovna dobra u hrvatskoj državi vlasničtvo su hrvatskog naroda, te je on jedini ovlašten razpolagati i koristiti se njime. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njene šume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. Zemlja može biti vlasničtvo samo onoga koji je obrađuje sam sa svojom obitelji, to jest seljaka.

14. Temelj svake vriednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u hrvatskoj državi rad označava stupanj vriednosti svakog pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja. Nitko ne može imati ikakvih posebnih prava, nego izključivo dužnosti prema narodu i državi svakome daju pravo na osiguran život.

15. Vršenje svih javnih funkcija vezano je uz odgovornost. Svatko tko u ime naroda ili države vrši javne poslove bilo koje vrste odgovara svojim dobrom i svojim životom za sva djela ili propuste. No, dužnost i odgovornost prema cjelini imaju biti temelj i svakoj djelatnosti u privatnom životu svakog pojedinog pripadnika hrvatskog naroda.

16. Težište moralne snage hrvatskog naroda leži u urednom vjerskom i obiteljskom životu, njegova snaga leži u seljačkom gospodarstvu, prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena snaga u organizatornim prokušanim vojnim vrlinama. Prosvietni i kulturni napredak hrvatskog naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju znanosti, nauke i prosvjete. Industrija, obrt, kućna radinost i trgovina imaju biti ruka pomoćnica cjelokupnom seljačkom i obćem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje poštenog rada i izvor dostojanstvenog života radnika, a ne sredstvo gomilanja bogatstva u rukama kapitalista.

17. Skladno uzgajanje, promicanje i usavršavanje svih narodnih vrlina i grana narodnog života zadaća je svih pregnuća javnih radova i državne vlasti kao takve, jer one daju podpuno jamstvo opstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadašnjih i budućih pokoljenja cjelokupnoga hrvatskog naroda, te obstojnost i sigurnost Nezavisne Države Hrvatske.

Ivica Apatić
PJESMA POSVEČENA JE DRAGOVOLJCIMA HOS-a


JER SMETALI SU SVIMA ,
A BILI SU SAMO „ZA DOM SPREMNI“ !!!

Ljubit i branit narod svoj ,
to dragovoljac samo može ,
a to je bio ” Hosovac “.

Bez plaće ,u tenisicama I čizmama ,
raznih uniforma , sa i bez oružja ,
čista srca , putem vjere ,
stavili su krunicu oko vrata ,
na glavu potkovu i grb ,
krenuli u neizvjesnost ,
u obranu svoje jedine domovine Hrvatske.

Slomiti su nas htjeli , i domaći i srbi ,
shvatili smo brzo , da Bog nije obećao ,
osmijeh bez suza, put bez trnja ,
ali dao nam je ljubav prema domu i narodu,
pokazao nam put , put Krista .

To je bio put I Hrvatskoga naroda vjekovima .
Put dragovoljaca HOS-a , put pun trnja ,
patnji i suza , odricanja i žrtvovanja .
Imali smo samo jedni druge , nasmijana mlada
i starija lica, koje pravaška su krila zagrlila .

Mnoge sada hladan grobak grije ,
dali navik živi , tko izgine pošteno, 
reci mi ti moj u oružju brate!,
ti koji si bio tu uz čovjeka kad umire,
tjelo još toplo ,sklopljenih očiju ,
al duha u njemu nema više.

Ponosan sam ,da uz mnoge sam bio ,
koji nisu više među nama .
I čast je mi da mogu biti,
sa još živima Herojima danas. 






Nema komentara:

Objavi komentar