četvrtak, 31. svibnja 2012.
SpaceX Dragon prepares to land
SpaceX Dragon prepares to land: Astronauts aboard the International Space Station have released Space Exploration Technologies' unmanned Dragon cargo ship, one of the final milestones in a pioneering mission for commercial spaceflight.
srijeda, 30. svibnja 2012.
Croacias Totales - Radiosat: Razgovor u Zagrebu sa akademikom Josipom Pecaricem...
Croacias Totales - Radiosat: Razgovor u Zagrebu sa akademikom Josipom Pecaricem...: - Gospodin Pečarić, znamo da te puno pisali o sudu u Haagu. Kako vidite danas situaciju oko generala Ante Gotovine? Velika sramo...
Treće pismo HAZU-u :PRIZNAJEM: AKADEMICIMA SMETA TO ŠTO JEDAN ŽIDOV PROUČAVA NOVIJU HRVATSKU POVIJEST
Treće pismo HAZU-u
PRIZNAJEM: AKADEMICIMA SMETA TO ŠTO JEDAN ŽIDOV PROUČAVA NOVIJU HRVATSKU POVIJEST
U Slobodnoj Dalmaciji od 13. 5. 2012. dan je kratak tekst s naslovom „Josip Pečarić, akademik“: Matematičar je presudio da povjesničara Ivu Goldsteina ne prime u HAZU! I među najumnijima većini smeta zašto jedan Židov proučava noviju hrvatsku povijest. Kad ode za veleposlanika u Pariz, moći će razmijeniti iskustva o HAZU s Miroslavom Radmanom. Na Izbornoj skupštini HAZU-a, navodeći mišljenja hrvatskih povjesničara o (ne)stručnom radu Ive Goldsteina, spomenuo sam i jednu duhovitu rečenicu dr. sc. Vladimira Geigera iz teksta "Goldsteineov kompendij neznanja" (Hrvatsko slovo, 4. lipnja 2010.): „U nestrpljivom sam iščekivanju novih Goldsteinovih uradaka“. I doista, izgleda da se svaki Goldsteinov tekst može s nestrpljenjem iščekivati, znajući unaprijed da se može duhovito komentirati i da će sam Goldstein pokazati kakve su njegove interpretacije hrvatske povijesti – pardon, kako su doista u pravu u Slobodnoj Dalmaciji kada tvrde kako akademicima smeta zašto jedan Židov proučava noviju hrvatsku povijest. Istina, s obzirom da je u izvješćima sa Skupštine rečeno kako sam navodio mišljenja hrvatskih povjesničara, ostaje zanimljivo kako urednik tih naših uglednih novina zna što misle akademici kada glasuju (i UDBA bi znala, zar ne?), a nije problem u našim povjesničarima koji su pisali o nestručnom radu njihova kolege Goldsteina. Ili u Slobodnoj Dalmaciji tvrde kako su ti povjesničari u svojim tekstovima pokazali kako im smeta zašto jedan Židov proučava noviju hrvatsku povijest, pa je takav stav preuzela i većina akademika? Jasno je da nisam u pravu. Pa naravno da je problem u akademicima. To je očito već i zato što imaju ono „Hrvatska“ u nazivu svoje akademije. Istina, malo me muči i to što su neki od tih povjesničara znanstveni savjetnici u Hrvatskom institutu za povijest. Opet to „Hrvatski“, ali besmisleno je opterećivati se time. Pa sigurno su u pravu oni u Slobodnoj Dalmaciji!
Zato sam veoma zahvalan tim našim uglednim novinama što su mi to razjasnili, jer onako neuk, kakav jesam, poveo bih se za gore spomenutom Geigerovom rečenicom (i on je iz Hrvatskog instituta za povijest!) pa bih pisao o kandidatu koji je dobio najmanje glasova na izbornoj skupštini HAZU-a u povijesti (34 od 105 nazočnih), zato što su Goldsteinove interpretacije hrvatske povijesti takve kakvima ih opisuje Geiger.
Da mi nije Slobodna Dalmacija objasnila o čemu se tu zapravo radi, vjerojatno bih se rugao i Goldsteinovoj interpretaciji povijesti danom u njegovu pismu HAZU-ovu Razredu za društvene znanosti.
Tako bi jedan matematičar komentirao i Goldsteinovo objašnjenje moga podrugljivog komentara o četničkoj osveti zbog ustaškog genocida u NDH. Osveti zbog genocida, koja je izvršena PET dana od uspostave te države.
Tvrdio bih:
Već sam više puta napisao, a i sam Goldstein je pokazao u komentaru poslije Skupštine, kako nije razumio da je moj komentar bio ironičan pa je čak i naslov teksta u Slobodnoj Dalmaciji od 12. 5. 2012.:Goldstein: Za dokazivanje genocidnosti Hrvata odgovoran sam koliko i za pomor krava u Liberiji. Umjesto da objasni zašto je kao primjer četničke osvete uzeo primjer od 15. 4. 1941., on komentira moju podrugljivu interpretaciju o “egzaktnom dokazu genocidnosti hrvatskog naroda”, pokazujući da ne razlikuje porugu od tvrdnji.Tako u svom odgovoru Razredu za društvene znanosti on točno prenosi na engleskom jeziku i dio koji je prof. Mrkoci uzeo iz njegove knjige (ovdje ću dati prijevod samo dijela koji se odnosi na ono što sam naveo u svom pismu). Dakle Goldstein kaže:
U knjizi tvrdim da su četnici(naglasio J. P.) „zagovarali taktiku 'čekanja na povoljan trenutak za opću pobunu'. Do tada su počeli sa zadatkom obrane srpskog pučanstva od ustaškog genocida u NDH i osvećujući se Hrvatima i Muslimanima. Primjer ovoga već su dali 15. travnja 1941. Kad ječetnička postrojba (naglasio J. P.), povlačeći se iz Mostara pred ustašama koji su preuzimali grad, ubila nekoliko desetaka (slobodni prijevod za 'several dozen', J. P.)hrvatskih civila u obližnjim selima i zapalili veliki broj kuća“...
Ponavljam, u svom odgovoru Goldstein svima stavlja do znanja da je prof. Mrkoci ispravno tvrdio kako je on za primjer četničke osvete zbog ustaškog genocida uzeo baš spomenuti primjer.
Zato je posebno zanimljivo Goldsteinovo objašnjenje:
Pečarić je izokrenuo smisao ovih rečenica – na stranicama koje prethode navedenom citatu opisivao sam kako su velikosrpski elementi optuživali Hrvate i druge nesrbe za poraz u Travanjskom ratu 1941. pa sam, slijedom toga, spomenuo i osvetnički pohod jednejedinice kraljevske vojske (naglasio J. P.) u kojem je ubijala hrvatske civile u okolici Mostara…Naravno, svakome je očito da Goldstein nije spomenuo taj primjer odmah poslije dijela za koji tvrdi, nego onako kako je tvrdio prof. Mrkoci! I onda mu ja „izokrećem“ smisao rečenica koje je on napisao onako kako i sam navodi da je napisao! Ali, meni je ovdje posebno zanimljivo kako su “četnici” već u sljedećem dijelu teksta njegova odgovora postali jedinica kraljevske vojske. Vjerojatno je to zbog komentara prof. Mrkocija (Fokus, 13. prosinca 2002.):
Goldstein ne samo da ne zna činjenice, on se ne obazire na kronologiju niti logiku. Za što su se osvećivali kad 15. IV. još nije niti bilo ustaške vlasti u Mostaru? Osim toga, nisu to bili četnici nego jugoslavenska vojska (naglasio J. P.). Komanda jugoslavenske vojske poslala je đački bataljon iz Trebinja da napadne Mostar zbog vješanja hrvatskih zastava. Isto se dogodilo i u Čapljini, pokolj i palež. Zapravo je simpatično kada mi Goldstein prigovara što se pozivam na jedan publicistički tekst. Očito je zašto više vjerujem povjesničaru prof. Mrkociju nego povjesničaru prof. dr. sc. Ivi Goldsteinu, zar ne? Zato svi oni koji više vjeruju nekakvim publicističkim tekstovima nego “znanstvenim” uradcima dr. sc. Ive Goldsteina, a koji žele doznati više o spomenutom Goldsteinovom primjeru od 15. 4. 1941., neka pogledaju tekst na Portalu HRSvijet od 14. veljače 2012.: Uz 67. obljetnica ubojstva fra Leona Petrovića i šestorice mostarskih franjevaca. U šali često kažem kako su mnogi koji komentiraju gluposti u Goldsteinovim interpretacijama hrvatske povijesti zapravo koautori u njegovim narednim knjigama (Goldstein se i u odgovoru poziva na kasnije knjige). Zato se i sada mogu zapitati je li prof. Mrkoci koautor ovog pisma prof. dr. sc. Ive Goldsteina, kad Goldsteinu četnici naglo postaju jedinica kraljevske vojske. Vratimo se kratkom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji. Doista je smiješna usporedba (ne)izbora Goldsteina i Radmana, jer Radmanu nitko nikada nije osporio njegovu znanstvenu izvrsnost niti je eventualno njegov rad doveo u svezu s nekakvim židovstvom. Dapače, on je još 1992. godine izabran za dopisnog člana HAZU-a i na internetskim stranicama Akademije može se vidjeti da je on još uvijek njezin član (http://info.hazu.hr/miroslav_
akademik Josip Pečarić
utorak, 29. svibnja 2012.
ponedjeljak, 28. svibnja 2012.
PARADA SMRADA
ulicama našeg grada
čudna ići će parada
testirat' će naše živce
od normalnih radit' krivce
perverzija oči bode
zlo nam' stiže u pohode
zatvaraju mnogi oči
dok nemoral zemljom kroči
vrijednosti sve se gase
zaglupljuju snažno mase
provodi se smrt morala
spravlja tron anđela pala
ta kultura smrti stiže
svakim danom sve je bliže
pa Sodome i Gomore
želi da se ovdje stvore
a Sodoma i Gomora
golema je strašna mora
uvijek to znati treba
da ne bude kazne Neba
dotle ona šaka jada
koja našom zemljom vlada
šalje na nas batinaše
da normalne sve "ispraše"
normalnih ne smije biti
sve ih treba istrjebiti
neka vječno bolest živi
normalni su za sve krivi
U čemu griješi današnja desnica?
Jedan talijanski mislioac je jednom rekao, demokracija je kao vreća, jer ona se oblikuje po tome što se u nju trpa. Problem današnje desnice je da se također pokušava utrpati u tu vreću, u tu neslavnu vreću. Demokracija je socijalna i moralna katastrofa. Atenska demokracija je uništila staru Grčku, onda je uništila Europu, i sada dolazi na red cijeli svijet, ako se jedna tradicionalna struja, naprimjer Islam, ne oslobodi od cionisitčkih okova i zaustavi demokraicju i slijedeću katastrofu. Zaista je čovjek, ako ga shvaćamo kao pojedinca, kao što to rade demokratski režimi, jedna nula, zato je rob. Milijun robova nemože proizvesti slobodnog čovjeka, i od milijun glupana nikada neće nastati inteligentno biće. Demokracija ponižava ljude na razinu neukih robovova, i ti mogu samo još pokušati da prodaju svoju radnu snagu plutokratima, to je sve! Pošto plutokrati sami nisu pametni, nego samo podmukli, će simbioza od demokrata i plutokrata nužno voditi u katastrofu. Zaključak je: što se brže naš svijet riješi demokratskog apsurda, to prije će biti siguran i iznova cvijetati. To je potpuno jasno. Gdje je dakle problem? Zašto nema jake desnice, koja bi liberale i demokrate, plutokrate i socijaliste pomela? Odogovor je jednostavan: zato što mislioci današnje desnice traže protuotrov demokraciji u - demokraciji. I zašto to? Zato što su protudemokratske, narodne snage Europe pokorene u drugom svijetskom ratu. Kao posljedicu toga se svatko plaši izgovoriti riječi fašizam i nacionalsocijalizam. Međutim nikada nije dokazano da su ti desni pokreti bili promašaji. Njemačka, Italija i Japan su izgubili rat. Pa onda? Jeli to opovrgavanje? Grci su prije uspješne revolucije od 1821 protiv Turaka oko deset puta bez uspjeha pokušali dobiti neovisnost. Četiri stoljeća su podnosili gubitke od turske ruke. Po našem današnjem mišljenju bilo bi pogrešno 1820 htjeti dobiti slobodu. Sadržimo: poraz pokazuje moćnu podložnost, ne pogrešni stav. Jasno je da desnica neće izaći i svoje slijepe ulice, ako ne prestane da traži u poljima neprijatelja prazne fraze i nekoristno filozofsko oružje. Autentični atenski vrhovni zapovjednik Themistokles Perzijance nije pobjedio s perzijskom borbenom taktikom, i Englezi nisu pobjedili španjolsku Armadu s brodovima velikog kalibra, kakve su Španjolci tada koristili. S drugim riječima: vrijeme je za drugi jezik i svijetonazor kod desnice. Ako želimo samo preživjeti, onda nećemo niti preživjeti. Moramo štoviše napadati, i taj napad znači, kao prvo i prvenstveno, sadašnju političku teoriju i strukturu ovoga svijeta dovesti u pitanje.
Savez mrtvačkih lubanja potvrdio Srbiju kao središte sotonizma: pa da, četnici su izvršni organ, a hrvatski masoni su četa budala: Hrvatska je u najdirektnijoj suprotnosti sa masonstvom! EČ
A kada se to dogodilo? Nakon što su ultračetnici potvrdili svoju vlast u Srbiji!
No, pa ja sam ovo davno najavio u svojim člancima, još prije desetak godina. Nedovršeni poraz Srba, pod engleskom (masonskom) zaštitom (Bosna), omogućio je jačanje četništva. No, budući da su četnici oružani ogranak formacije britanskog imperija (niža razina to ne zna), Srbija će poslužiti - planovima britanskog Imperija (vidi npr: "Globalizacija i hrv. nacionalizam", EČ - a ima još u drugim mojim knjigama: što bismo mi Hrvati bez Srba? Postali bismo Jugosloveni. Pomažu nam da budemo nacionalno svjesni :) Moram se "nasmejati": Mislite da Hrvatska ne će postati Vijetnam i Afganistan? U vrijeme antikrista bit će ili Afganistan ili posljednji Bleiburg:
EČ
Dokument o suradnji Engleza na pokolju zarobljenih Hrvata fimovan je i postavljen na You Tube: Da,točno je, 300.000 vojnika ubijeno je ondje. Toliko ih nije bilo ni u zadnjem ratu u kojem je Hrvatska ipak stekla kakvu-takvu slobodu . Koji razmjeri genocida! Brojčano stanje genocida pokazuje da je Hrvatska mogla nastavi brdski narodno-oslobodilački rat protiv srbokomunista baš poput Vijetnama ili Afganistana! Ali bilo je previše budala u vodstvu države. i oko nje, da bi se netko usudio pretvoriti Hrvatsku u Afganistan ili Vijetnam: u ono vrijeme mnogima je to bilo nepojmljivo.
Eto, brojke govore što je bilo okupacija: okupacija je dolazak srpskih komunista na vlast (i njihovih komunističkih kolaboracionista). Većina hrvatskog naroda bila je za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ubijena je sva vojska da se uništi narod i još dva do tri puta toliko civila. Budući da Hrvatskom vladaju sinovi ubojica, žrtve nikada ne će biti pobrojane imenom i prezimenom, iako se to u nekim krajevima samoinicijativno napravilo. Četnička republika u Bosni rezultat je etničkog čišćenja Bosne od Hrvata već u Drugom svjetskom ratu. I o tome su objavljene knjige. Jedna od njih je "SREDNJA BOSNA - NE ZABORAVIMO HRVATSKE ŽRTVE", Vjenceslav Topalović, Zagreb 2001. g. Tu se vidi model Titovog masovnog genocida i četničkog genocida 1991.-1995. To je model koji se ponovio u cijeloj Hrvatskoj. Jugoslavija - to je genocid. Zato su izmislili jasenovački i druge mitove o jadnim Srbima i židovima (o čemu također postoji točna dokumentacija: na stranici 70 Topalovićeve knjige imenom i prezimenom nabrojano je 28 židovskih generala u vojsci NDH. Čudna činjenica za državu kojoj podvaljuju antisemitizam (ono što je učinjeno učinjeno je pod njemačkim pritiskom: NATO pakt!)
PLANOVI IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI
PLANOVI IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI
Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas. Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale». Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima. Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća). Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno. Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine. Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general iRenzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr. Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima. «Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr. U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti. Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem. Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku.Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH. Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom. Treće, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Za dar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga.
http://www.jutarnji.hr/
Drugo pismo HAZU-u:PRIZNAJEM: U HAZU-U VLADA ANTISEMITIZAM!
Drugo pismo HAZU-u
PRIZNAJEM: U HAZU-U VLADA ANTISEMITIZAM!
Zanimljivu kritiku novina u kojima sam piše, dakle Jutarnjeg lista, dao je Miljenko Jergović u tekstu o anonimnim zločinima iz mržnje na Internetu, pišući o (ne)izboru prof. Goldsteina za redovitog člana HAZU-a:
“Vrlo zanimljiv i poučan uradak kolege Derka, premda mjestimice kriptičan, pošto se može steći dojam kako nije kazao baš sve što mu je bilo na umu, ili sve što bi se iz njegova pažljivo odabranog diskursa o ovom slučaju moglo reći. Naime, nekako mi se učinilo da nas nije izvijestio u čemu bi se sastojala sramota po ovu visoku ustanovu kada bi Goldstein postao njezin član. Radi li se o tome što je Goldstein neznalica i nevježa, koju matematičar Pečarić u ime HAZU uči kakva se povijest u nezavisnoj republici Hrvatskoj ima pisati, ili je s Goldsteinom neki drugi, reklo bi se inherentniji i supstancijalniji problem?”
S obzirom da je o Izbornoj skupštini u HAZU-u već izvijestio i Jutarnji list, a moje reagiranje na to izvješće “Jutarnji” nije objavio, očito je kolumnist “Jutarnjeg”, kome je tako matična kuća uskratila odgovore iz ‘prve ruke’, morao potražiti te odgovore u drugim novinama i na Internetu. Na nama je da nagađamo je li to zato da bi urednik u podnaslovu mogao napisati:
“U najvišem domu hrvatske mudrosti i sabranja nižu razloge zbog kojih Mihajlo Dika i Ivo Goldstein ne mogu biti hrvatski mudraci. Ono što akademici pritom ne smiju izreći, iskazat će web komentatori”
Zanimljivo je, ipak, kako Jergović nije primijetio moja pisma na istim portalima. Ali, kada već nije, dobro bi bilo komentirati njegov tekst.
Doista je u pravu kada postavlja pitanje o stručnosti prof. Goldsteina, jer sam o toj stručnosti na Izbornoj skupštini čitao mišljenja hrvatskih povjesničara:
1) Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191.:
“Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”
2) Naš poznati arheolog, povjesničar umjetnosti i etnolog dr. sc. Anton Zakarija u članku Crkva i politika, Marulić, br. 4, Zagreb, 2001., str. 708–710 za Goldsteinovu prvu knjigu "Bizant na Jadranu“ str. 6–9 (Zagreb, 1992.) tvrdi da je "iskonstruirana, sklepana i nedozrela".
3) Neven Budak u članku O knjizi Ive Goldsteina “Hrvatski rani srednji vijek”, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), na tridesetak stranica govori o faktografskim pogrješkama, metodičkim grješkama (“Veliki broj metodičkih grješaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.”). Profesor Budak dalje piše o krivom zaključivanju itd. Preporučujem pročitati Zaključak u kome prof. Budak konstatira kako je knjiga – PROMAŠAJ!
4) Jure Krišto, znanstveni savjetnik, u dva članka se osvrće na Goldsteinovu knjigu Holokaust u Zagrebu. Naslov prvog sve kaže: „Goldsteinovi ponovno osuđuju Stepinca“. Objavljen je u Glasu Koncila 6. 1. 2002.
Drugi članak: “Još jedanput o knjizi Holokaust u Zagrebu”, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 34/2002, br. 3, str. 961–985., završava ovako:
„Bilo bi ipak pogrešno zaključiti da je knjiga Goldsteinovih beskorisna. Treba je koristiti kao i mnoge druge koje su bile napisane u vrijeme komunističke dominacije u historiografiji, tj. preuzeti dokumente, a odbaciti interpretaciju.“
5) Dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik, napisao jeOsvrt na knjigu Ive Goldsteina Hrvatska 1918 – 2008: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 5. 2009.
Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci.
Geiger kaže: “Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali »kapitalnim djelom«. Ukratko, Goldstein je najnoviju sintezu suvremene hrvatske povijesti, barem što se tiče prikaza slučaja Bleiburg i sudbine Folksdojčera, napisao prema ideološkoj matrici koja mu je bliska s nizom „kapitalnih“ činjeničnih i interpretacijskih grešaka i svesklepao poprilično površno i na brzinu.”
6) Zanimljiv je i Geigerov tekst "Goldsteineov kompendij neznanja" objavljen u Hrvatskom slovu u brojevima: 789, 4. lipnja 2010.; 790, 11. lipnja 2010. i 791, 18. lipnja 2010. Dat ću samo početak:
„Prof. dr. sc. Ivo Goldstein, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, godinama se uporno predstavlja, i samozadovoljno drži, stručnjakom za sva pitanja suvremene hrvatske povijesti. Goldstein se do sada predstavio rasponom tema, problema i obradom različitih razdoblja prošlog vremena, kao i količinom objavljenoga, svestranim i upornim istraživačem naše povijesti. Tako se barem čini onima koji ne čitaju ili, pak, ne razumiju ono što čitaju. Pisanje osvrta na Goldsteinove radove zahtjevan je posao. Naime, Goldsteinovi uradci prepuni pojednostavljivanja i površnosti oduševljavaju “baš me briga” pristupom. Mnoštvo je primjera upitnih i “zabavnih” vrijednosti Goldsteinovih uradaka, koji su kompendij svakovrsnog neznanja, nestručnosti i šlamperaja. Ukratko, Goldsteinovi radovi školski su primjer kako se ne treba i ne smije pisati. Navedimo samo najslikovitije (čitaj: najtragičnije) primjere.
Primjer prvi:
Pad na ispitu iz vlastita kolegija“
Geiger navodi 15 takvih “najtragičnijih” primjera.
Zapravo sam ovaj posljednji primjer morao skratiti jer je akademicima i ono prije bilo previše. Novinari koji su izvijestili sa Skupštine točno su napisali da sam protestirao zato što su autori izvješća “zaboravili” dati i ovakve poglede na rad kandidata. To što Jergović ističe da sam ja matematičar, doista vjerojatno i jeste razlog tomu. Jergović očito misli da bi takve stvari trebao uraditi povjesničar, s čime se slažem, ali je vjerojatno s Goldsteinom neki drugi, reklo bi se inherentniji i supstancijalniji problem. Zapravo, isti problem koji smo imali s referatima o Goldsteinu u HAZU-u imamo i u Jergovićevom tekstu. On obrazlaže antisemitske napade na Goldsteina na Internetu, ali ne želi spomenuti još gore ponašanje samog Goldsteina, kada je bez ikakvog povoda optuživao druge, pa i kolege, za antisemitizam. Evo nekih primjera:
1) U emisiji HTV-a Forum od 15. siječnja 2002. sudjelovali su, među ostalim, Žarko Puhovski i Ivo Goldstein. Očito iziritiran njihovim nastupom, u emisiju se javio hrvatski branitelj Ivan Mustapić optuživši ih da mrze sve hrvatsko i upitao “zašto nije u emisiju pozvan neki branitelj, za razliku od ove dvojice rasista”. Na kraju se branitelj zapitao: “Dokle ćemo biti taoci mržnje Mesića prema pokojnom Predsjedniku Tuđmanu i svemu hrvatskom.”
Nakon stanovitog vremena Puhovski se “snalazi” tvrdeći da hrvatski branitelj izdvaja njega i Goldsteina zbog toga što su oni Židovi. Međutim, tada se prof. Slaven Letica obratio Puhovskom pitanjem: “Ti si Židov? Koliko ja znam, ti si uvijek bio Jugoslaven!” Puhovski se samo uhvatio za glavu. Kako je branitelj mogao znati da je on u međuvremenu postao Židov, ako to nije znao prof. Letica?
2) Svojevremeno je mr. sc. Mladen Ivezić optužio dr. sc. Ivu Goldsteina za jugokomunizam, a ovaj mu je uzvratio alarmirajući sve svjetske židovske organizacije tvrdeći da je Ivezić napisao antisemitski tekst. Zašto je antisemitizam ako nekoga optužiš za jugokomunizam, pa makar on bio i Židov, ostalo je nerasvijetljeno, ali Godlstein je čak tražio ostavku glavnog urednika Vjesnika Nenada Ivankovića zato što je objavio Ivezićev “antisemitski” tekst. Kasnije ih je i tužio sudu. Naravno, spor nije dobio.
3) Prof. dr. sc. Ivo Goldsteinu je, vjerovali ili ne, i stručnjak u pravnim znanostima, posebice u Kaznenom pravu. Tako on u Slobodnoj Dalmaciji 13. srpnja 2002. navodi slučajeve u kojima bi novi Kazneni zakon trebao osigurati kazneno gonjenje. To su: Branka Šeparović zbog verbalnog delikta, Petar Vučić zbog navodnog antisemitizma u knjizi Hrvatstvo i židovstvo i ja. Za mene kaže: „Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti.“ Zanimljivo je da se sve to odigralo pošto je saznao da sam napisao odgovor na njegovu knjigu “Holokaust u Zagrebu” u kojoj je mene matematičara svrstao u revizioniste hrvatske povijesti. I dao mi najviše prostora poslije akademika Franje Tuđmana! Ali zanimljivije je što Goldstein, na razini malenog djeteta, tvrdi da ako ga „gadiš i vrijeđaš“, tj. ako komentiraš njegove tekstove onda si antisemit i to takav da te treba kazneno goniti. Zanimljiv bi bio taj zakonski članak s takvom definicijom antisemitizma, zar ne? Zato sam sigurno zaslužio kazneno gonjenje kada sam u ironičnom pismu Predsjedniku i Predsjedništvu HAZU podrugljivo komentirao njegovu tvrdnju kako su se četnici svetili Hrvatima zbog ustaškog genocida u NDH, a kao primjer je uzeo četničke zločine u okolici Mostara PET dana nakon proglašenja NDH. Možda je g. Jergoviću potrebno biti vrhunski povjesničar da bi se netko smio izrugati ovakvoj bedastoći, ali akademici su očito više vjerovali matematičaru, pa je Goldstein zabilježen u povijesti HAZU-a kao najslabiji kandidat o kome se ikada glasovalo na izbornim skupštinama (za je bilo 34 akademika od 105 nazočnih). Ali, ako je vjerovati podnaslovu Jergovićeva teksta, zapravo nije glupost ta tvrdnja o osveti petog dana od uspostave NDH, zbog genocida u toj državi i tvrdnje povjesničara kako takvih smiješnih i glupavih interpretacija u Goldsteinovim djelima ima mnogo.Ali u pravu su u Jutarnjem listu. Takve priglupe tvrdnje u Goldsteinovim djelima ne mogu biti razlog da ga se ne izabere u HAZU. Što ih ima više, tim više zaslužuje biti akademikom, zar ne? Kažimo otvoreno ono što akademici ne smiju izreći, a iskazat će web komentatori:Tu se doista radi o antisemitizmu, zar ne?
akademik Josip Pečarić
nedjelja, 27. svibnja 2012.
EKO VRTOVI
EKO VRTOVI
Čovječanstvo se u današnjem suvremenom dobu nalazi pred najvećim izazovom postojanja čovjeka na povijesnoj lenti postojanja. Imajući u vidu sva dostignuta znanja i vještine, današnja civilizacija suočena je sa problemom pomankanja prirodnih resursa neophodnih za održivost cijeline, te se treba ozbiljno usmjeriti ka racijonalizaciji potrošnje resursa i pronalaženju novih alternativnih pristupa u zajedničkoj izgradnji društva. Zbog sveopće globalizacije izraženiji problemi na koje današnji čovjek nailazi su; nezaposlenost, nesavijesnost, ekološka svijest , prirodna uravnoteženost, energetska neovisnost, svjetska ekonomska centralizacija, centralizacija korporativne i političke moći, te mnogi drugi neodrživi problemi. Potrebno je razumno skrenuti pozornost na samoodrživi put cjelokupnog sustava u izgradnji boljeg društva. Približavanjem pojednaca metodama neovisnog i održivog razvoja u skladu sa prirodom pobudit ćemo društvenu neovisnost, te razviti cijelinu koja će uvjetovati korporacije na uslužnost društvu. Naravno da će to biti vrlo dug i težak put, ali jednostavno trebamo se pokrenuti i sve više i više živjeti u skladu s prirodom. Sasvim je jasno da smo kao jedna vrsta žvota na planeti Zemlji ozbiljno ugrozili cjelokupni život, te da ćemo uskoro postati potpuni predatori svoje domovine. Pitanje je: Znamo. ali kako ? Na to pitanje nemožemo dobiti odgovor dok ne krenemo od samih sebe.Jedan od malih koraka, ali sigurno dobar korak, su eko vrtovi bez korištenja nikakvih kemijskih preparata. Eko vrtovi u današnje doba su nužnost napretka i zaštite prirode našeg životnog prostora i to kroz lokalno djelovanje pojedinaca. Osim proizvodnje zdrave hrane koja nije kemiski tretirana, bit eko vrtova je puno širjeg značaja. Kroz eko –vrtove sačuvati ćemo sve stare sorte povrća,voća,žitarica i ljekovitog bilja, a ne ćemo naštetiti prirodi nego, dapače, pomoći joj da se uravnoteži. Danas sve više i više ljudi uopće nema najosnovnijeg znanja u vezi uzgoja hrane što je i te kako opasan problem u društvu, jer ako dođe do velikih poremećaja u društvenom sustavu ili prirodnih katastrofa veliki broj ljudi biti će osuđen na propast.Takvo što si jednostavno nesmijemo dopustiti nego se trebamo početi educirati o osnovnim znanjima obrade tla na prirodan način, te kroz mnogobrojna mala skladišta sjemena , osobnog karaktera, povečati sigurnost da ne nestane. Kada sudjelujete u cjelokupnom ciklusu uzgoja hrane zasigurno će se svijest o zaštiti okoliša višestruko probuditi. U doba interneta i tv-a sve više i više ljudi imaju zdrastvenih problema zbog premalo tjelesne aktivnosti, te provode vrijeme u zatvorenom prostoru pa samim time eko vrtovi nude i u tom segmentu rješenje.Kroz zajedničke vrtove s poznanicima smanjiti će se i otuđenost pojedinaca, te imati mnoga pozitivna iskustva i pobuditi zajedništvo. Obradom zapuštenog zemljišta (državnog ) ujedno će te se pobrinuti za bolje upravljanje zajedničkom imovinom, te spriječiti daljnju devastaciju okoliša.Samim time dati će te mu i dodanu vrijednost. Kada počnete ubirati plodove vašeg eko vrta imati će te i viškove koje će te s radošču podjeliti nekom poznaniku, te tako razvijati svijest solidarnosti i pripadnosti. Kada postignete dovljno znanja i vještina moći će te na vlastitom zemljištu pokrenuti valstiti biznis, jer takva ekološka prirodna hrana je sve traženija roba. Što se tiće problematike nezaposlenosti kroz eko vrtove bi zasigurno pozitivno utjecali na smanjenje nezaposlenosti.A i nezaposlenima dali priliku za koliko toliko socijalnu nezavisnost u teškim vremenima. Školski sustav predviđa školu u prirodi što bih eko vrtovi i omogućili, jer za sada se vrlo malo može bez predviđenih prostora postići da se ne spominje HNOS.
ŠTO SVE TREBA IMATI NA UMU KADA POKREĆETE EKO VRT I KOJE KORAKE TREBA PODUZETI.
Odaberite lokaciju koja je u blizini vašeg životnog prostora.Ako radite zajednički vrt s poznanicima bitno je da je barem jedan član u blizini eko vrtova, jer vrt zahtjeva podosta brige.Raspitajte se koja državna ili lokalna uprava vodi brigu o zapuštenom okolišu.Uputite im pismeni zahtjev za dodjelu zemljišta za tu namjenu korištenja.Raspitajte se dali je na tom prostoru u planu kakva izgradnja u bližoj budućnosti.Ispitajte teren da li je zemlja pogodna za obradu.
Nabavite priručnik za ekološku proizvodnju hrane ili se informirajte putem interneta , a postoje i seminari o tim temama. Bitan je i način na koji ćete riješiti navodnavanje.Uz rijeke se u pravilu može lako rješiti problem s ručnom pumpom.Ako nemate tu mogućnost možete za relativno malo novaca kupiti cisterne, samo imajte na umu da će te morati transportirati vodu.Tamo gdje je teško rješiti ovu problematiku pokušajte se bazirati na one kulture koje ne trebaju veliku kolićinu vode ili posadite voćke. Počistite zemljište prvenstveno od smeća, a onda i od prirodnog biološkog materijala koji stavite na hrpu pa će vam druge godine poslužiti kao gnojivo. Osnovni alat koji će vam trebati su štihača,grablje,motika,sjekira,ručta pila ,rukavice,obična lopata,škare,tačke, srp i kosa.Poželjna je i nabava motorne kopačice koja će vam uvelike smanjiti vrijeme same pripreme tla.Možete i platiti nekome da vam s traktorom pripremi tlo. Prvu godinu ,ako teren nije bio dugo obrađivan, nećete trebati nikakvu prihranu. Što se tiće prihrane najbolje je prihranjivati s humusom,međutim dobro je i stajsko gnojivo ili treset koji se dobije kompostiranjem bio otpada .Ako u blizini ima mulja , isto će vam dobro poslužiti kao prihrana zemlje. Kod prve obrade tla nakon dugo godina neobrađivanja bitno je u ćim većem broju povaditi korjenje jer će vam manje rasti korov koji je u manjoj mjeri poželjan u ekološkoj proizvodnji , ali ako ga ima previše zagušiti će vam vrt.Ako se odlućite na strojnu obradu tla, dobro je da se oranje obavi prije zime tako da zima smanji brojnost korjena –pomrzne ga . Pokušajte u što većem broju nabaviti sjeme od poznanika koje nije kupovno, jer nije niti tretirano. Ako već kupujete, obratite pažnju dali je ekološko.Isto se odnosi i na sadnice(flanci).Na svim pakiranjima imate i vrijeme sadnje,presađivanja i berbe, pa je poželjno sačuvati pakiranje, a i za drugu godinu će te znati kako se zove pojedino sjeme.Poželjno je sijati i saditi na jednoj gredici više kultura, te tako oponašati prirodu. Postoje tablice koje biljke s kojima bolje rastu. Kod ranog sijanja poželjno je prektiti najlonom gredicu zbog zaštite od mraza. Da bi smanjili rast korova poželjno je prekriti zemlju, a tako ćete i smanjiti količinu vode koju trebate. Za pokrivanje koristite slamu ,karton,okolnu travu , samo pazite da nema sjemena jer će te dobiti kontra efekt. Što se tiće navodnjavanja, najeftiniji način su obične plastične boce s kojima ćete u nedostatku kiše ovlažiti zemlju.Minimalna količina vode po kvadratu iznosi 1 litru.Zalijevati treba kada je zemlja suha dublje od jednog centimetra od površine.To zavisi i od kulture koja je posađena , ali ovo je najednostavniji okvir.Ako i zalijevate više , neće škoditi, a i same biljke svojom bojom će vam ukazati dali su žedne. Za jednu četveročlanu obitelj 400 m2 eko vrta osigurati će dovoljno povrća kroz gotovo cijelu godinu. Finacije koje su vam potrebne za najosnovniju , ovdje opisanu, proizvodnju ne prelaze s nabavom osnovnog alata niti 1000 kn.Naravno za povećanje prihoda hrane u vrtu potrtebni su dodatni troškovi koji nisu nužni, ali će vam olakšati i produljiti berbu u vrtu. Želite li nadograditi sustav , možete nabaviti plastenik,sustav navodnjavanja,kompostanu,glisnjak( za proizvodnju humusa kao najkvalitetnijeg prirodnog gnojiva koje u potpunosti zamjenjuje umjetna gnojiva),razni alat,motornu kopačicu itd .Bitno je započeti s osnovnim alatom da vidite da li imate volje za eko vrtove, jer često ljudi ulože puno novaca pa odustanu. Ako ste uložili malo novaca i prvu godinu s time uspjeli s puno rućnog rada, onda će te i sami znati što i kako će te usavršiti eko vrt.
Sadnja voćaka u urbanim sredinama. RAZLOGA JE VIŠE :
1.Neminovna evolucjiska karika za opstanak života uopće.
2.Bez veće brige za okoliš i evolucijske svijesti nećemo imati sigurnu budućnost.
3.Ako malo razmislite, shvatiti ćete da je najbolja zaštita okoliša voćnjak jer nitko neće u voćnjaku više odlagati smeće.
4.Voće je izvor zdrave hrane.
5.Voće je dobar izvor energije (alkohol )-kroz nekoliko godina mogli bi ozbiljnije smanjiti troškove javnog prijevoza.
6.Socijalne skupine građana imale bi koliku toliku mogućnost doći do hrane ,a ne da kopaju po kontenjerima.
7.U slućaju bilo kakvih nepogoda sasvim sigurno u svojoj blizini bi imali koliko toliko nužnu hranu dok ne stigne pomoć.
8.Sasvim sigurno bi djeci osigurali bolji program škole u prirodi, jer veliki dio školskih dvorišta nema mjesta ni za sadnju ni za HNOS-program školstva, a na taj način bi se takav okoliš više namjenski iskoristio.
9.Razvitkom ovakvih i sličnih projekata dobili bi i turističke sadržaje, a kao turistička zemlja to bi nam išlo u prilog i povečanjem dobiti osigurali bi i bolje punjenje u proračunu.
10.Uređenjem okoliša sasvim sigurno bi povečali i vrijednost okolnih nekretnina.
11.Samom sadnjom voćaka potakli bi i veće druženje i osjećaj zajedništva,te smanjili osjećaj otuđenosti pogotovo u ovo digitalno doba kada su se druženja svela na Internet.
EKO VRT SINDIKATA ALTERNATIVE – UDRUGE PROJEKT –LOKACIJA DOMOVINSKI MOST
Ideja o eko vrtu rodila se je na prvom sastanku SINDIKATA ALTERNATIVE početkom drugog mjeseca 2012 g. Ustanovljeno je da kao alternativa teškom gospodarstvenom stanju i velikom broju nezaposlenih može pomoći uzgoj ekološke hrane bez korištenja ikakvih kemijskih preparata.Imajući u vidu da veliki broj građana nema osnovnog znanja za proizvodnju hrane i da veliki broj građana želi napustiti gradove, ali zbog cijelog niza nepoznanica nikako se nemogu odlučiti na preseljenje,
došli smo do zaključka da je nužno u blizini grada izgraditi eko vrtove kao alternativni način edukacije i socijalne zaštite ugroženih osoba. Budući da Udruga PROJEKT već nekoliko godina intezivno radi na zaštiti pitke vode na toj lokaciji, logički potez je bio da i tamo pokrenemo eko vrt. Jednostavno smo izabrali lokaciju na zajedničkom zemljištu (DRŽAVNOM ZEMLJIŠTU – HRVATSKE ŠUME ) gdje je evidentno da se taj resurs svih državljana RH nerazumno zapušta zbog sveopće štednje u državnom proračunu, te se počeli brinuti i unapređivati životi prostor. Smatramo da bi svi građani trebali pomoći u zaštiti okoliša i da bi svi nezaposleni kroz korištenje zemljišta lakše prevladali soc. probleme s kojima su suočeni zbog ne ostvarivanja svojeg Ustavnog prava na rad. Sama lokacija je izabrana ne samo zbog toga što je izložena ilegalnom odlaganju otpada nego i zbog toga što se sama lokacija zasigurno neće moći iskoristiti za nekakvu izgradnju je je blizu Domovinski most , zagrebački kolektor otpadnih voda , savski nasip , te druga zona budućeg bunara u izgradnji. Prvenstveno smo zemljište očistili od otpada, te počeli sa čiščenjem same lokacije od bio otpada kojeg će mo reciklirati i vratiti zemlji kao gnojivo. Pisali smo svim državnim i lokalnim institucijama, te pozivali na suradnju u vezi zaštite okoliša i eko vrtova. Za sada smo uspostavili dobar dijalog s upravnim odjelom za prostorno planiranje i zaštitu okoliša grada Velike Gorice.Nadamo se i daljnjoj suradnji u realizaciji eko vrtova . Izradili smo nekoliko video uradaka kojima je bila svrha educirati,upozoriti i pozvati sve na rješavanje bitne problematike zaštite okoliša,zaštite pitke vode i proizvodnje ekološke hrane. Sve što smo dosada posadili je bilo iz donacija građana.Uspjeli smo posaditi oko 300 voćaka, te napraviti oko 50 gredica (500m2) s različitim kulturama i to iskljućivo ručnom obradom tla . Nastaviti ćemo s društveno korisnim radom, te povećati obradivu površinu.Naglašavamo da je to prva obrada tog zemljišta nakon nekoliko desetljeća, pa prva obrada tla vrlo zahtjevna.
DALJNI KORACI KOJE ĆEMO PODUZIMATI
Zatražiti od Hrvatskih šuma to zemljište da ga dodjeli udruzi PROJEKT na korištenje.
Pouzeti sve mjere da se taj cjelokupni prostor vodocrpilišne zone očisti .
Rješiti problem navodnjavanja.
- 1. Zabijanje cjevi i postavljanje ručne pumpe kao privi korak kojeg planiramo rješiti kroz nekoliko dana , odnosno do kraja petog mjeseca(dok se prikupi novac, cca 1000kn, jer samu ručnu pumpu imamo na raspolaganju).
- 2.Nadogradnja sustava samonavodnjavanja putem korištenja energije sunca –PILOT PROJEKT KOJEM ĆE KRAJNJI CILJ BITI DA SE TAKAV SUSTAV MOŽE PRIMJENJIVATI I DRUGDJE, TE TAKO SMANJITI POTROŠNJU FOSILNIH GORIVA I ELEKTRIČNE ENERGIJE ( cca 20.ooo kn)
Nabava alata i strojeva za mogućnost proširenja samih eko vrtova.
Do sada smo uspjeli prikupiti 15 naosnovnijih alata, te jednu pokvarenu motornu kopačicu koja je u planu do početka 6 mj biti u funkciji. Naravno da je to još uvjek nedostatno za ozbiljniju proizvodnju eko hrane, ali s obzirom da na početku nismo imali gotovo ništa, a ipak postigli rezultate, vjerujemo da ćemo i u toj problematici napredovati. Planiramo i izgradnju kompostišta kao i nabavu kalifornijskih glista tako da bi nahranili zemlju, te pokazali mogućnost proizvodnje hrane bez kemijskog tretiranja tla. Krajni cilj je izrada eko vrta kao parka za edukaciju kojeg bi mogli koristiti u edukativne svrhe sve udruge i osnovne škole kao škola u prirodi. To bi se sasvim uklopilo sa ostalim projektima u široj okolici , a i s obzirom na prometni lokalitet samog područja. Nastaviti ćemo sa izradom raznih edukativnih video matrijala u vezi buđenja svijesti o zaštiti okoliša i uzgoja ekološke hrane . Pozivamo sve na suradnju u realizaciji ovog idejnog projekta, te da kroz mrežu znaja unaprijedimo životni okoliš.
P.S
http://youtu.be/Yz4Ali2Ol3I
Best Regards
Pretplati se na:
Postovi (Atom)