EVROPSKA UNIJA
Nemojte misliti da je u unijskoj birokraciji uvijek jako ozbiljno, uštogljeno i formalno! Propisi, sjednice i procedure... sve to može biti vrlo zamorno i dosadno, ali znaju se ondje, u pauzi nametanja novih direktiva u pogledu “stezanja remena” i dostavljanja zemljama-članicama zahtjeva za proračunskim smanjenjima i “bolnim rezovima”, ponekad i dobro zabaviti – trošeći novce poreznih obveznika na najnevjerojatnije načine! Mislili ste da samo kod nas političari bacaju naš novac kroz prozor? Razmotrite, međutim, postupke njihovih kolega u Uniji. Kad su u prilici da troše novac koji su drugi zaradili, europski su birokrati doista pravi majstori, a najzanimljivije smo njihove „projekte“ podijelili u deset glavnih grupa. U materijalima Europskog parlamenta može se naći podatak da je u 2009. Parlament „nagradio“ Biribin Limousines ugovorom vrijednim 5,25 milijuna eura za prijevoz članova parlamenta po Strasbourgu u luksuznim kolima s vozačem. Na mrežnoj stranici te kompanije može se naći tvrdnja kako njeni vozači imaju posebnu licencu koja uključuje i „klauzulu povjerljivosti uz garanciju posvemašnje diskrecije“. Stoga, možemo biti sigurni da nikada nećemo saznati kuda to točno vozaju svoje eurokratske klijente. Ovaj trošak parlamenta zabilježen je na njihovoj službenoj stranici s popisom ugovora vrijednosti veće od 25.000 € za 2009. godinu. Sklonost Unije da financira bogate vidi se i izdašnih potpora švedskom kralju. Švedska je Uniji pristupila 1995. godine i otada je švedskom kralju dodijeljeno otprilike 1,6 milijuna eura (14,7 milijuna švedskih kruna) u subvencijama za farmu koju unajmljuje u Sörmlandu (regija Flen). Kralj, koji raspolaže bogatstvom od oko 30 milijuna eura, u skladu s uvjetima ustanovljenim u XIX. stoljeću, unajmljuje 2.200 hektara zemlje za simboličan iznos od 108 € (ili 1.000 švedskih kruna) godišnje, bez plaćanja poreza na imovinu. Samo tijekom 2009. godine, prema švedskom Odboru za poljoprivredu, doznačeno mu je 209.000 eura u poljoprivrednim subvencijama Europske unije. Pa ipak, kraljevska kompanija Bensor koja upravlja imanjem, pretrpjela je značajne financijske gubitke. U razdoblju 2000.-2006, kompanija je, primjerice, izgubila 4,9 milijuna eura, što je prema istraživanju Švedske televizije podmireno putem subvencija EU. „Europske subvencije predstavljaju velik dio našeg poslovanja, budući da imamo taj tip zemlje. Zbog topografije pašnjaci ne proizvode mesa u količinama dovoljnim da donose novac“, izjavio je nadglednik kraljevskih imanja Jonas Kullgren. Još jedan bogataš, Wolfgang Porsche, glavni direktor Porschea, uspješno je „povukao“ sredstva od Europske unije. U sklopu Fonda za regionalni razvoj dodijeljeno mu je oko 2500 eura od EU za razvoj njegova malenog imanja u Bavarskoj, gdje odlazi loviti. U svom odgovoru na primjedbe u pogledu ove isplate, generalni direktor Generalnog direktorata za regionalnu politiku Europske komisije, Dirk Ahner, čak je i precizirao „da je gospodin Porsche primio 2000 eura u vidu direktne isplate Europskog fonda za garancije u poljoprivredi i 465 eura od Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj u 2008. ”Europski fond za regionalni razvoj zbilja jako voli Mađarsku. Uz već spomenuti centar za kvalitetu života pasa, ondje su odlučili učiniti nešto i za kvalitetu života ljudi. U tu svrhu uložili su 5,5 milijuna eura za izgradnju luksuznog Beach Cityja na obalama mađarskog „Venecijanskog jezera“, 45 kilometara zapadno od Budimpešte. Objekt treba sadržavati umjetnu pješčanu plažu, šoping-centar i hotelski kompleks na obali jezera, uključujući izložbene salone s fontanama, grijane vanjske i unutrašnje promenade te pješačke „mostove udaha“, nazvane tako po glasovitom venecijanskom Mostu uzdaha. Lokalna nevladina organizacija za zaštitu okoliša i kulturu Angelika ocijenila je da ovaj projekt neće pridonijeti razvoju, već da se radi o uništavanju okoliša i nepotrebnom bacanju novca. Lokalna gradonačelnica Agnes Olah Suranyi ustvrdila je da lokalno vijeće može ostvariti profit od 115 milijuna forinti (preko 400.000 €), ali to bi bilo moguće samo kad bi resort privukao preko 418.000 turista godišnje, što se ukazuje nerealnim, jer ukupan broj ljudi koji posjeti sve resorte na jezeru ne prelazi 400.000. Unija je potrošila i 1,6 milijuna eura na Kemenes Vulkán Park, „interaktivni vulkanski tematski park“ u mađarskoj regiji Zapadnoj Panoniji. Park u Celldomolku planiran je oko planine Sag koja je zapravo vulkan koji nije erumpirao zadnjih šest milijuna godina. Gradonačelnik Laszlo Feher kaže da je riječ o projektu jednog od najmodernijih europskih tematskih parkova koji pokazuje „nacionalno blago našeg vulkana“. Ne zaboravlja Europski fond za regionalni razvoj ni Njemačku. Hanoverskom zoološkom vrtu dodijelili su čak sedam milijuna eura kako bi preko oceana dopremio javorova stabla, vukove i nekoliko krda sobova iz najzapadnijeg kanadskog teritorija Yukona te na taj način kreirao autentični kanadski pejzaž pod nazivom „Yukon Bay“ na 22.000 četvornih metara površine, iako upraviteljstvo zoo-vrta nije objavilo precizne podatke o financiranju ovoga značajnog projekta. Predstavnik Turističke zajednice Yukona potegnuo je čak iz Kanade kako bi ispitao autentičnost projektnog dizajna, a njemački tisak popratio je ovaj događaj pod naslovom „Kanada u Donjoj Saskoj“. Premda ovakav način financiranja ponekad može pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta, upravnik zoološkog vrta Klaus-Michel Machens izjavio je da je ovo financiranje proizvelo tek 20 novih radnih mjesta. No Unija se, velikodušna kakva već jest, ne ograničava na trošenje novaca unutar svojih granica, pa je tako uložila 25 tisuća eura u Srbiju. Projekt: snimanje nijemog slapstick filma koji treba promovirati neverbalnu komunikaciju. Kakvi su odjeci na ovaj uradak u Srbiji, nije poznato. Većina je navedenih „projekata“ Europske unije iz svih 10 ovdje navedenih područja upitnog trošenja proračunskog novca, nakon što se za njih putem medija saznalo, izazvala zgražanje javnosti. Međutim, Europsku komisiju to, čini se, pretjerano ne brine. Istina, iz dopisa Generalnog direktorata za regionalnu politiku [REGIO B1/AM D(2009)] vidi se da su tvrdnje o navedenim isplatama proslijedili parlamentarnom Komitetu za proračunsku kontrolu, ali ostaje dojam da u Komisiji preko svega olako prelaze. Komisija smatra da su tvrdnje o mnogim od navedenih projekata često tek anegdotalne i izvađene iz konteksta. Teško je ne složiti se s navodom o anegdotalnosti, no ovakve primjedbe, koliko god bile katkad i smiješne (a to su uglavnom zato što je i projekt takav), treba ozbiljno shvatiti. Dodatno, kako je moguće „izvaditi iz konteksta“ podatke o financiranju cirkusa, psećih wellnesa, bivših misica ili poljoprivrednim subvencijama švedskom kralju? Nitko ne želi niti može osporiti činjenicu da je, primjerice, samo u periodu od 2000. do 2006. godine regionalna politika Europske unije, investirajući u stotine tisuća drugih (razumnih) projekata, stvorila mogućnost za otvaranje 600.000 novih radnih mjesta u Europi. Nitko ne dovodi u pitanje niti (smislena) ulaganja u turizam, kulturu, tehnologiju ili poljoprivredu, a isto tako, potpuno je sigurno da i nacionalne odnosno regionalne vlasti u državama članicama snose svoj dio odgovornosti za kvalitetu odabranih projekata koje financira Europska komisija. Zaključak da nacionalne vlade snose ukupan teret odgovornosti za prirodu i kvalitet projekta financiranog sredstvima Unije Komisija izvlači iz tvrdnje da je 78% sredstava EU distribuirano od strane zemalja članica u poljoprivrednim davanjima i strukturalnim fondovima. Pa ipak, Sud revizora u svom izvješću za 2009. godinu ističe načelo da „odgovornost za zakonitost i pravilnost trošenja kohezijskih politika počinje u državama članicama, ali Komisija u konačnici snosi krajnju odgovornost za korektnu implementaciju proračuna.“ Dometnimo ovome da neki od spomenutih projekata možda i ne bi bili sami po sebi loši, a neki bi bili čak zanimljivi, ali to bi doista bilo moguće samo u idealnim ekonomskim uvjetima i nikako u vrijeme krize, napose ne ovakve kakva zadnjih godina hara Europom. No kako će 900.000 eura uloženih u golf-park Strelasund u kojem je posao našlo četrdesetak ljudi pridonijeti zapošljavanju u Zapadnoj Pomeraniji? Zar se nije moglo uložiti u što drugo? Veza između potrošnje i potreba u unijskom je proračunu slaba, a ni pojednostavljenje ekstremno složenih propisa i pravila ne bi bilo naodmet, budući da se uzrok pogrešaka u trošenju novca često sastoji upravo toj kompleksnosti. Unija raspolaže robustnim budžetom za promociju europske kulture i građanstva, posebice među mladima. Iako se to može činiti dobro uloženim novcem, ipak ostaje činjenica da Unija, kako smo vidjeli i iz nekih gore navedenih primjera, zapravo troši na reklamu same sebe te indoktrinaciju i propagandu usmjerenu na promociju što čvršće europske integracije i „što čvršće unije“ i što potpunije federalizacije. Zbilja je zabrinjavajuća činjenica kako glavni cilj u implementaciji programa Uniji često nije opća dobrobit i kulturno uzdizanje njenih građana, već postoji i drugi, puno konkretniji cilj, koji Unija preko ovih programa nastoji ostvariti. Unija je vrlo izdašna u financiranju svih vrsta projekata koji promoviraju nju samu i njenu politiku, pa čak financira nevladine i druge organizacije promovirajući europsku integraciju. To čini i kod nas. A riječ je zapravo o neprihvatljivom trošenju novca poreznih obveznika i vrlo nepravednom potezu koji očigledno favorizira pristaše jačeg integriranja zemalja Unije na račun onih koji takvo što ne podržavaju. „Kako bi građani dali puni doprinos i u potpunosti sudjelovali u europskoj integraciji, veći se naglasak mora staviti na njihove zajedničke kulturne vrijednosti i korijene kao ključni element njihova identiteta“ – jasna je poruka europskog kulturnog programa. Ono što najviše zabrinjava i susreće se diljem Europe, jest činjenica da Unija nije sklona raspravljanju o bilo kakvim primjedbama ili kritikama, a javne rasprave onemogućava koliko god može. Uravnotežena javna rasprava o ovim problemima za briselske je birokrate zapravo potpuno stran pojam. Najužasnije je što kao ciljne skupine svojih indoktrinacijskih programa Unija sve češće bira školsku djecu i mlade. Što se pak tiče projekata koje smo opisali u gornjem prikazu, maštovitosti čitatelja prepuštamo da dokuče vrijednosti koje bi takvi projekti mogli predstavljati za građane Europe, kao i opravdanost trošenja sredstava poreznih obveznika Europske unije u svrhu njihove provedbe. Pola milijuna eura doznačeno je dvojici švedskih ribara kako bi srezali i u staro željezo pretvorili svoj ribarski brod. Subvenciju su dodijelile Europska komisija i švedska vlada kao dio pomoći Europske unije za smanjenje europske ribarske flote zbog velikih problema s izlovljavanjem ribe. Subvencija je dostajala ribarima da plate dugove i još im je ostala značajna svota. Ali, umjesto da zaključe svoj ribarski biznis, domišljati su ribari tim novcem kupili novi brod i nastavili po starom. Nevjerojatno, ali istinito: ribari su bili posve iskreni i otvoreni u pogledu svojih planova svo vrijeme i, što je još ljepše, nisu prekršili niti jedno unijsko pravilo. To je zato što je njihov novokupljeni brod kraći od 10 metara (dug je točno 9,95 metara), pa se na nj primjenjuju druga pravila prema kojima im je dopušteno i nadalje ribariti u Sjevernom moru. „Rekli smo točno što namjeravamo učiniti kad smo aplicirali za subvenciju“, izjavio je jedan od ribara za Goteborgs-Posten od 7. svibnja 2010. Eto, glavno da je „sve po zakonu“!
Zanimljivo je da se kao jedan od ciljeva ovog projekta navodi i „povećanje potpore javnosti za financiranja u poljoprivredi vezana uz pitanja pejzaža“!
Poljoprivreda je u Europi značajna djelatnost. Tako je neimenovani farmer u Švedskoj dobio 200 eura poticaja za zemlju na kojoj uzgaja kanabis. Uzgoj i prodaja kanabisa ili marihuane u Švedskoj su, doduše, ilegalni, no ne ako je riječ o uzgoju u industrijske svrhe (primjerice za izradu mreža). Uvjet je da količina THC-a, opojne tvari iz kanabisa, ne prelazi 0,3 posto. No, problem je što je farmer iskoristio “rupu” u http://occidentallibertas.
Nema komentara:
Objavi komentar