Radost života
Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudio sam se i otkrio da je život služenje. Dao sam se na služenje i upoznao da je služenje radost. Ima puno razloga danas govoriti o radosti života, jer živimo u takvom vremenu i u takvim prilikama koji svojim napetostima, naglim promjenama, stalnim zategnutostima, vanjskim nasiljem, pa i oružanim sukobima pogoduju stvaranju ozračja koje nije daleko od pesimizma i razočaranja. Takva civilizacija, prema riječima francuskog pisca Jacquesa Maritaina, sama sebi sprema pogreb. Evanđelje, radosna vijest, pravi je priručnik radosti i veselja. Novi se zavjet otvara eksplozijom radosti pri posjetu Božje Majke rođakinji Elizabeti. Nakon Isusova rođenja anđeli poručuju: „Ne bojte se, javljamo vam veliku radost!“ Pa i u onim trenucima kada nagovještava trenutke muke, Isus obećava učenicima: „Vidjet ću vas ponovno i razveselit će se srce vaše i radosti vaše neće vam nitko oduzeti!“ Pravo govoreći, rijetko mislimo na te poruke. A oni koji su to proživljavali, ižarivali su radost oko sebe i u sebe. Tako je Franjo Asiški, svetac radosti, vjerovao da svjedočenje radosti više govori o Bogu nego mnoge propovijedi, što je, uostalom potvrdio i jedan zagrebački sveučilišni profesor kad je svećeniku priznao: „Jedini trenutak kada posumnjam u svoje ateističko uvjerenje jest kada vas vidim vedre i radosne.“ Možda ni ne mislimo na to. Ima u Crkvi onih koji smatraju da je radost obećana u budućem životu, a da joj u ovom vremenu nema mjesta. Što se toga tiče, kršćanin se ne bi trebao bojati nikakve konkurencije, jer nitko nije prisvojio monopol radosti i sreće u ovom životu. To može biti samo surogat prave radosti, koji pruža prolazni trenutak osjetilne naslade, dohvat snopa „zdravih“ novčanica ili uručenje završne diplome za buduću karijeru. To su samo neznatni darovi života, trenuci radosti koji traju vrlo kratko. Ima mnogo trenutaka kada srce zahvate osjećaji koje je teško kontrolirati. Kad bi sveti Franjo primjetio turobni izraz na licu svoje braće, običavao im je govoriti: „Ne dolikuje da se sluga Božji pred ljudima pokazuje turobnim i žalosnim, nego vedrim i veselim. Svoje grijehe istražujte u svojoj sobici i pred Bogom plačite i uzdišite, a kad se vratite među braću, odbacite sjetu i prilagodite se ostalima!“ Radost nije plod improvizacije, nego se rađa iz ljubavi i služenja. Hinduistički mislilac i pjesnik Rabindranat Tagore poručuje:
Spavao sam i sanjao da je život radost.
Probudio sam se i otkrio da je život služenje.
Dao sam se na služenje i upoznao da je služenje radost.
Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudio sam se i otkrio da je život služenje. Dao sam se na služenje i upoznao da je služenje radost. Ima puno razloga danas govoriti o radosti života, jer živimo u takvom vremenu i u takvim prilikama koji svojim napetostima, naglim promjenama, stalnim zategnutostima, vanjskim nasiljem, pa i oružanim sukobima pogoduju stvaranju ozračja koje nije daleko od pesimizma i razočaranja. Takva civilizacija, prema riječima francuskog pisca Jacquesa Maritaina, sama sebi sprema pogreb. Evanđelje, radosna vijest, pravi je priručnik radosti i veselja. Novi se zavjet otvara eksplozijom radosti pri posjetu Božje Majke rođakinji Elizabeti. Nakon Isusova rođenja anđeli poručuju: „Ne bojte se, javljamo vam veliku radost!“ Pa i u onim trenucima kada nagovještava trenutke muke, Isus obećava učenicima: „Vidjet ću vas ponovno i razveselit će se srce vaše i radosti vaše neće vam nitko oduzeti!“ Pravo govoreći, rijetko mislimo na te poruke. A oni koji su to proživljavali, ižarivali su radost oko sebe i u sebe. Tako je Franjo Asiški, svetac radosti, vjerovao da svjedočenje radosti više govori o Bogu nego mnoge propovijedi, što je, uostalom potvrdio i jedan zagrebački sveučilišni profesor kad je svećeniku priznao: „Jedini trenutak kada posumnjam u svoje ateističko uvjerenje jest kada vas vidim vedre i radosne.“ Možda ni ne mislimo na to. Ima u Crkvi onih koji smatraju da je radost obećana u budućem životu, a da joj u ovom vremenu nema mjesta. Što se toga tiče, kršćanin se ne bi trebao bojati nikakve konkurencije, jer nitko nije prisvojio monopol radosti i sreće u ovom životu. To može biti samo surogat prave radosti, koji pruža prolazni trenutak osjetilne naslade, dohvat snopa „zdravih“ novčanica ili uručenje završne diplome za buduću karijeru. To su samo neznatni darovi života, trenuci radosti koji traju vrlo kratko. Ima mnogo trenutaka kada srce zahvate osjećaji koje je teško kontrolirati. Kad bi sveti Franjo primjetio turobni izraz na licu svoje braće, običavao im je govoriti: „Ne dolikuje da se sluga Božji pred ljudima pokazuje turobnim i žalosnim, nego vedrim i veselim. Svoje grijehe istražujte u svojoj sobici i pred Bogom plačite i uzdišite, a kad se vratite među braću, odbacite sjetu i prilagodite se ostalima!“ Radost nije plod improvizacije, nego se rađa iz ljubavi i služenja. Hinduistički mislilac i pjesnik Rabindranat Tagore poručuje:
Spavao sam i sanjao da je život radost.
Probudio sam se i otkrio da je život služenje.
Dao sam se na služenje i upoznao da je služenje radost.
 |
Nema komentara:
Objavi komentar