Mrtav bijah, a evo živim... te imam ključe Smrti (Otk 1, 17- 18).
O Spase roda ljudskoga,
Miline puni Isuse,
Ti Stvorče svijeta novoga
I svjetlo svih što ljube te!
Što milosna te nagnalo,
Da grijehe naše preuzmeš
I smrt podneseš nedužan,
Od smrti da nas izbaviš?
U paklen bezdan prodireš
I skidaš lance sužnjima,
U slavlju kao pobjednik
Uz desnu sjediš Očevu.
Dobrota neka gane te,
Da naše krivde popraviš
I blaženstvom nas nadariš,
Da lice tvoje gledamo.
Ti vođ i put si u nebo,
Ti budi živa želja nam,
Ti radost naša kroz suze
I slatka naša nagrada.
Sva slava tebi, Isuse,
Koj povrati se u nebo,
Sa Ocem, s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen
Miline puni Isuse,
Ti Stvorče svijeta novoga
I svjetlo svih što ljube te!
Što milosna te nagnalo,
Da grijehe naše preuzmeš
I smrt podneseš nedužan,
Od smrti da nas izbaviš?
U paklen bezdan prodireš
I skidaš lance sužnjima,
U slavlju kao pobjednik
Uz desnu sjediš Očevu.
Dobrota neka gane te,
Da naše krivde popraviš
I blaženstvom nas nadariš,
Da lice tvoje gledamo.
Ti vođ i put si u nebo,
Ti budi živa želja nam,
Ti radost naša kroz suze
I slatka naša nagrada.
Sva slava tebi, Isuse,
Koj povrati se u nebo,
Sa Ocem, s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen
I ja sam dio tvojega stada
Pastiru dobri,na proplanku nade,
Zaplela se duša moja u trnju života
Ruku mi pruži pa me oslobodi.
U Tvojoj blizini straha nema
Nema samoće u stadu Tvome,
Ako si samnom,neće me slomiti
Oni što kradu radost i nadu.
U dolini suza i sumrak života
Moje je srce grlila toplota,
Brižnog Pastira duše moje
Što čuva i brani stado svoje.
U Tvojoj blizini straha nema
Nema samoće u stadu Tvome,
Ako si samnom neće me slomiti
Oni što kradu radost i nadu.
On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni (Dj 4, 11).
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, *
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov: *
ťVječna je ljubav njegova!Ť
Neka rekne dom Aronov: *
ťVječna je ljubav njegova!Ť
Svi koji se Gospodina boje neka reknu: *
ťVječna je ljubav njegova!Ť
Iz tjeskobe Gospodina ja zazvah: *
on me usliša i oslobodi.
Gospodin je sa mnom, i ja ne strahujem: *
što mi tko može?
Gospodin je sa mnom, pomoć moja, *
i zbunjene gledam dušmane.
Bolje se Gospodinu uteći *
nego se uzdat u čovjeka.
Bolje se Gospodinu uteći *
nego se uzdat u mogućnike.
Pogani me okružiše: *
imenom ih Gospodnjim uništih.
Opkoliše me odasvud: *
imenom ih Gospodnjim uništih.
Opkoliše me poput pčela, †
ubod im žeže kao trnje zapaljeno: *
imenom ih Gospodnjim uništih.
Gurahu me, gurahu, da me obore, *
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma, *
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje *
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica, †
Gospodnja me uzdignu desnica, *
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti, *
i kazivat ću djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin, *
ali me smrti ne preda.
Otvorite mi širom vrata pravde; *
ući ću, Gospodinu zahvaliti!
ťOvo su vrata Gospodnja, *
na njih ulaze pravedni!Ť
Zahvalit ću ti što si me uslišio *
i moj postao spasitelj.
Kamen koji odbaciše graditelji, *
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo: *
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin: *
kličimo i radujmo se njemu!
Gospodine, spasenje nam daj! *
Gospodine, sreću nam daj!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! †
Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjega. *
Bog je Gospodin, on nas obasjava!
Složite povorku s grančicama u ruci *
sve do rogova žrtvenika.
Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: *
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
Zahvaljujem Gospodinu, jer je dobar, *
jer je vječna ljubav njegova!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, *
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov: *
ťVječna je ljubav njegova!Ť
Neka rekne dom Aronov: *
ťVječna je ljubav njegova!Ť
Svi koji se Gospodina boje neka reknu: *
ťVječna je ljubav njegova!Ť
Iz tjeskobe Gospodina ja zazvah: *
on me usliša i oslobodi.
Gospodin je sa mnom, i ja ne strahujem: *
što mi tko može?
Gospodin je sa mnom, pomoć moja, *
i zbunjene gledam dušmane.
Bolje se Gospodinu uteći *
nego se uzdat u čovjeka.
Bolje se Gospodinu uteći *
nego se uzdat u mogućnike.
Pogani me okružiše: *
imenom ih Gospodnjim uništih.
Opkoliše me odasvud: *
imenom ih Gospodnjim uništih.
Opkoliše me poput pčela, †
ubod im žeže kao trnje zapaljeno: *
imenom ih Gospodnjim uništih.
Gurahu me, gurahu, da me obore, *
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma, *
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje *
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica, †
Gospodnja me uzdignu desnica, *
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti, *
i kazivat ću djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin, *
ali me smrti ne preda.
Otvorite mi širom vrata pravde; *
ući ću, Gospodinu zahvaliti!
ťOvo su vrata Gospodnja, *
na njih ulaze pravedni!Ť
Zahvalit ću ti što si me uslišio *
i moj postao spasitelj.
Kamen koji odbaciše graditelji, *
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo: *
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin: *
kličimo i radujmo se njemu!
Gospodine, spasenje nam daj! *
Gospodine, sreću nam daj!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! †
Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjega. *
Bog je Gospodin, on nas obasjava!
Složite povorku s grančicama u ruci *
sve do rogova žrtvenika.
Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: *
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
Zahvaljujem Gospodinu, jer je dobar, *
jer je vječna ljubav njegova!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Marija je bespogovorno DA rekla
Marija je bespogovorno DA rekla
i tako vječnu slavu stekla
Povjerovala je na Božije Riječi
I omogućila svijetu da se liječi
Imala je svemu mjeru
I brižno je u srcu pohranjivala vjeru
I čuvala duboko u srcu anđelovo navještenje
Koje će donijeti svijetu obraćenje
To čak ni Josipu nije rekla,nego je Bog
Morao Intervenirati preko anđela svog
I Josipu kroz san reći
Kolika će milost od Duha Svetoga poteći
Bila je brižna majka
Koja je znala da život nije ni san ni bajka
Nego stvarnost puna Ljubavi i sreće
I da od vjernog služenja nema ništa veće
Majko Marijo veličam ti znamen
Amen,Amen,Amen.
Po Mariji dođe svjetlo na svijet
Dade se i razapet
Za čovjeka
I ostat će s njime do kraja vijeka
Marija je bespogovorno DA rekla
i tako vječnu slavu stekla
Povjerovala je na Božije Riječi
I omogućila svijetu da se liječi
Imala je svemu mjeru
I brižno je u srcu pohranjivala vjeru
I čuvala duboko u srcu anđelovo navještenje
Koje će donijeti svijetu obraćenje
To čak ni Josipu nije rekla,nego je Bog
Morao Intervenirati preko anđela svog
I Josipu kroz san reći
Kolika će milost od Duha Svetoga poteći
Bila je brižna majka
Koja je znala da život nije ni san ni bajka
Nego stvarnost puna Ljubavi i sreće
I da od vjernog služenja nema ništa veće
Majko Marijo veličam ti znamen
Amen,Amen,Amen.
Po Mariji dođe svjetlo na svijet
Dade se i razapet
Za čovjeka
I ostat će s njime do kraja vijeka
Marijo Majko!
Tvome Bezgrešnom Srcu posvećujemo našu obitelj.
Učini da ona postane izvorom života i žarištem ljubavi.
Neka u njoj vlada zdravlje, čistoća, poniznost i dobrota.
Zagovaraj nas kod svog Sina Gospodina našega Isusa Krista,
Tvome Bezgrešnom Srcu posvećujemo našu obitelj.
Učini da ona postane izvorom života i žarištem ljubavi.
Neka u njoj vlada zdravlje, čistoća, poniznost i dobrota.
Zagovaraj nas kod svog Sina Gospodina našega Isusa Krista,
da bude snaga roditeljima, radost i sigurnost djeci,
putokaz i ljubav mladima, nada prognanima, utjeha bolesnima,
jakost ranjenima i vječna nagrada pokojnima.
Budi uz nas u sve dane našega života, sačuvaj nas od zloga
i vodi nas putem istine, ljubavi i mira. Amen!
Budi uz nas u sve dane našega života, sačuvaj nas od zloga
i vodi nas putem istine, ljubavi i mira. Amen!
Istinita i krvava priča -
Godine 2003. donijele su jedne američke novine ovu istinitu krvavu priču: „Obitelj koja je živjela bez vjere i Boga nikada nije svome djetetu govorila o Isusu. Djetetu je bilo pet godina kad su se roditelji jedne večeri posvađali. Otac je ubio majku pa onda sebe. Sve je to dijete vidjelo svojim očima. Jedna je obitelj prihvatila i posvojila Kristinu. Majka je bila vrlo pobožna i osvjedočena vjernica pa ju je vodila sa sobom u crkvu i pomagala joj kako upoznati Isusa. Učiteljicu je zamolila da bude s Kristinom strpljiva jer ona još nije ništa čula o Isusu. Jednoga dana učiteljica je pokazala sliku Milosrdnoga Isusa djeci i pitala: "Tko je ovo na slici?" Kristina podiže ruku i reče: "To je čovjek koji je mene držao one noći kad su moji roditelji umrli." To govori djevojčica koja nikada nije ništa čula o Isusu.
Godine 2003. donijele su jedne američke novine ovu istinitu krvavu priču: „Obitelj koja je živjela bez vjere i Boga nikada nije svome djetetu govorila o Isusu. Djetetu je bilo pet godina kad su se roditelji jedne večeri posvađali. Otac je ubio majku pa onda sebe. Sve je to dijete vidjelo svojim očima. Jedna je obitelj prihvatila i posvojila Kristinu. Majka je bila vrlo pobožna i osvjedočena vjernica pa ju je vodila sa sobom u crkvu i pomagala joj kako upoznati Isusa. Učiteljicu je zamolila da bude s Kristinom strpljiva jer ona još nije ništa čula o Isusu. Jednoga dana učiteljica je pokazala sliku Milosrdnoga Isusa djeci i pitala: "Tko je ovo na slici?" Kristina podiže ruku i reče: "To je čovjek koji je mene držao one noći kad su moji roditelji umrli." To govori djevojčica koja nikada nije ništa čula o Isusu.
Blagoslivljajte one koji vas proklinju,
i molite se za one koji vas kleveću!
Pazite da nitko nikome ne vraća zlo za zlo,
nego uvijek nastojte činiti dobro jedni drugima.
"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan"
i molite se za one koji vas kleveću!
Pazite da nitko nikome ne vraća zlo za zlo,
nego uvijek nastojte činiti dobro jedni drugima.
"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan"
Isuse moj mili nado moja vjero ljubavi prijatelju moj jedini ...ti znaš naj bolje kako mi je i krozašta prolazim znaš za sve moje boli i patnje ...sve ti stavljam u tvoje svete ruke da uprave onako kako je najbolje za mene i moju obitelj ...niko mi dragi moj Isuse ne može pomoči do tebe jer ti si svemoguči sin Boga živoga usrdno te molim da mi pomogneš i smiluješ svojom ljubavi da me podariš milost udjeliš sve zlo od mene odvojiš a što je dobro približiš meni ...molim te Isuse moj pogledaj i na moje prijatelje koji su bolesni koji vape za tvojim milosrđom i ljubavi usliši im svaki vapaj i zov tvoga imena smiluj im se ...Isuse moj mileni dok si ti sam nom ja se ne bojim nićega jer me voliš i vodiš vojim putem koji je istinski i pravi put ljubavi i vjere samo si ti pravi i istinski prijatelj svi nas, uzdam se u tebe i sve što je tvoje ja sa srcem i dušom prihvačam i nosim hvala ti Isuse moj na svemu dobrome i onom lošemu što me ove dane okružilo hvala ti na svemu amen
Molitva Sv. Leopoldu za hrvatski narod
Gospodina Isuse Kriste, Ti si ljubio svoj narod, svoju zemlju, jezik i običaje svojih ljudskih predaka. Po Tvom je primjeru Sv. Leopolda, kapucin, služeći braći ljudima u drugoj zemlji, vjerno ljubio i svoj hrvatski narod. I ja Te, zajedno sa Sv. Leopoldom Bogdanom, molim, da narod kojemu pripadam raste i napreduje u miru i slozi s drugim narodima, da kolijevke ne budu prazne, da se ognjišta ne ugase, da se svi prognani i izbjegli vrate svojim domovima, da za svakoga bude u domovini rada, kruha, pravde, mira i sreće, te da živimo i umiremo u Tvojoj milosti, pod zaštitom Majke Marije vjerni Velikom Zavjetu svojih pradjedova.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Gospodina Isuse Kriste, Ti si ljubio svoj narod, svoju zemlju, jezik i običaje svojih ljudskih predaka. Po Tvom je primjeru Sv. Leopolda, kapucin, služeći braći ljudima u drugoj zemlji, vjerno ljubio i svoj hrvatski narod. I ja Te, zajedno sa Sv. Leopoldom Bogdanom, molim, da narod kojemu pripadam raste i napreduje u miru i slozi s drugim narodima, da kolijevke ne budu prazne, da se ognjišta ne ugase, da se svi prognani i izbjegli vrate svojim domovima, da za svakoga bude u domovini rada, kruha, pravde, mira i sreće, te da živimo i umiremo u Tvojoj milosti, pod zaštitom Majke Marije vjerni Velikom Zavjetu svojih pradjedova.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
 |
Molitva Duhu Svetome
Gospodine Isuse!
U početku stvori Bog nebo i zemlju,
I načini čovjeka »na sliku i priliku svoju.
« Tvoje je lice Stvoritelj gledao,
Kada je stvarao lice čovjekovo.
I sve koje za se predodredi
Da budu spašenici njegovi,
Da u vječnosti gledaju lice njegovo
Bog suobličuje s Tvojom slikom.
Isuse, sine Boga živoga,
»Pošalji Duha Svojega Gospodine i obnovi lice zemlje!
« Duha, koji je Božja osobna bliskost ljudima,
koji se od Boga ne može odvojiti
kao ni zraka sunca od sunca.
Učini, snagom Duha svojega,
Da i ja sve više postajem Tvoje lice:
Da svi ljudi s kojima me suživotom povezuješ
I po meni bolje osjete kako si lijep
– »Lijep si, naljepši od sinova ljudskih«
Isuse, ti si darovatelj prave ljepote,
Svima koji te iskreno ljube!
Gospodine Isuse!
U početku stvori Bog nebo i zemlju,
I načini čovjeka »na sliku i priliku svoju.
« Tvoje je lice Stvoritelj gledao,
Kada je stvarao lice čovjekovo.
I sve koje za se predodredi
Da budu spašenici njegovi,
Da u vječnosti gledaju lice njegovo
Bog suobličuje s Tvojom slikom.
Isuse, sine Boga živoga,
»Pošalji Duha Svojega Gospodine i obnovi lice zemlje!
« Duha, koji je Božja osobna bliskost ljudima,
koji se od Boga ne može odvojiti
kao ni zraka sunca od sunca.
Učini, snagom Duha svojega,
Da i ja sve više postajem Tvoje lice:
Da svi ljudi s kojima me suživotom povezuješ
I po meni bolje osjete kako si lijep
– »Lijep si, naljepši od sinova ljudskih«
Isuse, ti si darovatelj prave ljepote,
Svima koji te iskreno ljube!
 |
Ako ne odem, Branitelj neće doći k vama
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Sada odlazim k onome koji me posla
i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?'
Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce
što vam ovo kazah.
No kažem vam istinu:
bolje je za vas da ja odem;
jer ako ne odem,
Branitelj neće doći k vama;
ako pak odem,
poslat ću ga k vama.
A kad on dođe,
pokazat će svijetu
što je grijeh,
što li pravednost,
a što osuda:
grijeh je
što ne vjeruju u mene;
pravednost —
što odlazim k Ocu
i više me ne vidite;
a osuda —
što je knez ovoga svijeta osuđen.«
Riječ Gospodnja.
Zauvijek se oprostiti od ljubljenog ljudskog bića - što dobra može biti u tome? A Isus kaže: "Bolje je za vas da ja odem." Jer njegov tjelesni odlazak je preduvjet za njegovu sveprisutnu duhovnu nazočnost. Odijeljena od spona prostora i vremena, njegova prisutnost zadobiva novu dimenziju. On nas preobražava u ljude obdarene Duhom. On mijenja smjer našega života. On se od sada ravna prema Bogu. Božji Duh nije uljez, nije provalnik. On kuca i čeka da mu otvorimo vrata.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Sada odlazim k onome koji me posla
i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?'
Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce
što vam ovo kazah.
No kažem vam istinu:
bolje je za vas da ja odem;
jer ako ne odem,
Branitelj neće doći k vama;
ako pak odem,
poslat ću ga k vama.
A kad on dođe,
pokazat će svijetu
što je grijeh,
što li pravednost,
a što osuda:
grijeh je
što ne vjeruju u mene;
pravednost —
što odlazim k Ocu
i više me ne vidite;
a osuda —
što je knez ovoga svijeta osuđen.«
Riječ Gospodnja.
Zauvijek se oprostiti od ljubljenog ljudskog bića - što dobra može biti u tome? A Isus kaže: "Bolje je za vas da ja odem." Jer njegov tjelesni odlazak je preduvjet za njegovu sveprisutnu duhovnu nazočnost. Odijeljena od spona prostora i vremena, njegova prisutnost zadobiva novu dimenziju. On nas preobražava u ljude obdarene Duhom. On mijenja smjer našega života. On se od sada ravna prema Bogu. Božji Duh nije uljez, nije provalnik. On kuca i čeka da mu otvorimo vrata.
 |
Bože
Ti si uvijek s nama po svojemu Duhu, sve dok jednom ne budemo zauvijek sjedinjeni s tobom. Daj da iskoristimo svoje vrijeme kako bismo po tvojemu Duhu živjeli i s njime oblikovali budućnost. Pošalji svojega Duha u krajobraze naše bijede i bezbožnosti svijeta, i obnovi lice naše zemlje. Amen.
 |
Apostoli su bačeni u tamnicu - a pjevaju! Sa svojim se teškim stanjem suočavaju s vedrinom koju im daje vjera, jer izvanjska nesloboda ne može naštetiti njihovoj unutarnjoj slobodi. Obrnuto je sa stražarom. On živi pod pritiskom, jer mora u potpunosti izvršiti zapovijedi moćnika. Događa mu se nezgoda, zaspao je. Ta ga katastrofa može stajati glave. Taj posve neslobodni čovjek doživljava oslobođenje iz ponora svojega života, jer apostoli, umjesto da iskoriste prigodu i pobjegnu, staju na njegovu stranu i pozivaju ga da povjeruje. U tome je bit kršćanskog življenja: zauzimati se jedni za druge, jedni druge oslobađati iz životnih tamnica - i to ne u pobožnoj odijeljenosti od svijeta, već na području konkretnih odnosa moći i bespomoćnosti. Tako se mijenja svijet u kojem dominiraju zatvori, tako se strah pretvara o vedrinu vjere. Slavljenje Boga u mračnoj noći tamnice "jest pouzdani znak Božje prisutnosti i pomoći, koja daje snagu da svoj život, onakav kakav jest, prihvatimo kao Božji dar, kako bismo i mi postali znakom Božje prisutnosti u svijetu..."
Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!
U one dane: Svjetina Filipljana nahrupi na Pavla i Silu, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvala Bogu, a uznici ih slušali. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamničarska vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. Ali Pavao povika iza glasa: »Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!« Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; izvede ih i upita: »Gospodo, što mi je činiti da se spasim?« Oni će mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!« Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti — on i svi njegovi. Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.
Riječ Gospodnja.
U one dane: Svjetina Filipljana nahrupi na Pavla i Silu, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvala Bogu, a uznici ih slušali. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamničarska vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. Ali Pavao povika iza glasa: »Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!« Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; izvede ih i upita: »Gospodo, što mi je činiti da se spasim?« Oni će mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!« Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti — on i svi njegovi. Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.
Riječ Gospodnja.
15 SVINJA Sveti Izidor, ratar (1080-1130)
Pontifikat pape Grgura XV. bio je veoma kratak. Trajao je samo 2 godine i 5 mjeseci. A ipak je za Crkvu od velikog značenja: jer je propisao tajno biranje pape, u kojem se ime kandidata napiše na listiću; jer je osnovao Kongregaciju za širenje vjere, koja mnogo učini za promicanje misijskoga apostolata, i jer je, napokon, 12. ožujka 1622. održao svečanu kanonizaciju u kojoj je proglasio svetima velike reformatore XVI. stoljeća: Ignacija Lojolu, Franju Ksavera, Tereziju Avilsku, Filipa Nerija, a s njima zajedno i poniznoga španjolskoga seljaka Izidora, koji je živio na prekretnici XI. u XII. stoljeće. Upoznajmo taj skromni lik, koji služi na čast seljačkom staležu kao njihov uzor i zaštitnik.
Isidor Labrador, kako ga nazivaju španjolci, zaštitnik njihova glavnoga grada Madrida, rođen je negdje oko g. 1080. od skromnih i jednostavnih roditelja, koji ga dobro odgojiše u pravom kršćanskom duhu. Odraz toga duha bijahu razne kreposti u kojima se odlikovao. Proživljavajući kod kuće veliko siromaštvo, veoma mlad radio je kao nadničar po tuđim poljima. No prije nego bi pošao na polje, svako je jutro pobožno pribivao svetoj misi i toplo se preporučio Isusu i Mariji. Izidor je brzo ostao siroče bez oca i majke pa je počeo raditi kao najamni radnik ratar kod nekog bogata posjednika, koji se zvao Vera. Taj je svoga najamnika zbog njegove vjernosti i radinosti veoma zavolio. Ušao mu je u volju. To se nije svidjelo drugim slugama koji ga u zavisti počeše kod gospodara optuživati da dosta ne radi, jer se previše posvećuje vježbama pobožnosti. Plemenitost svoga značaja Izidor je najbolje pokazao što je tim zavidnicima od srca praštao.
Kad su Almoravidi osvojili Madrid, koji je tada bio više selo nego grad, Izidor je s tolikima drugima morao pobjeći pa se sklonio u Torrelagunu. Tu je upoznao vrijednu djevojku po imenu Maricu, u nju se zaljubio i oženio je. Ona je bila vrijedna žena svoga svetog muža, s kojim se natjecala u svakoj kreposti. Kako nisu imali svoga posjeda, Izidor je opet počeo raditi kao najamnik kod nekoga posjednika, koji prema njemu nije bio onako milostiva srca kao prijašnji gospodar, već ga je sumnjičio i vjerovao podvalama zavidnih radnika. Svetac je to sve strpljivo, upravo svetački podnosio, a milostivi je Bog njegov rad obilno blagoslivljao. Kad su se prilike poboljšale, Izidor se vratio u svoj dragi Madrid. Ondje se zaposlio kod Ivana de Vargasa. Brzo je stekao njegovo potpuno povjerenje pa bi postavljen nadstojnikom nad svom njegovom zemljom. No ljudska zloba ni taj put nije mirovala. Zavidnici su ga pred gospodarom optuživali da za vrijeme posla moli umjesto da radi. Gospodar se na svoje oči htio uvjeriti da li je to baš tako pa je jednog dana potajno pošao na njivu kamo je Izidor bio otišao na posao. Bog je sada htio proslaviti svoga vjernoga slugu. On se molio, a anđeli su bili za plugom i orali. Gospodar je sve to na svoje oči vidio i njegovo poštovanje prema Izidoru još većma poraste. Taj su prizor ovjekovječili mnogi veliki slikari. Sveti Izidor postade uzorom molitve, težačkoga rada, a tome je pridodao i veliku ljubav i samilost prema siromasima. Svi su ga smatrali pravim svecem i kao takvoga štovali. On umrije na glasu svetosti oko godine 1130. Najprije bi pokopan na mjesnome groblju Svetog Andrije, a godine 1170. prenesen je u crkvu istoga sveca, u kojoj je bio i kršten. Ime je grčkog porijekla i znači:dar Izide. Zaštitnik je poljodjelaca i seljaka.
Pontifikat pape Grgura XV. bio je veoma kratak. Trajao je samo 2 godine i 5 mjeseci. A ipak je za Crkvu od velikog značenja: jer je propisao tajno biranje pape, u kojem se ime kandidata napiše na listiću; jer je osnovao Kongregaciju za širenje vjere, koja mnogo učini za promicanje misijskoga apostolata, i jer je, napokon, 12. ožujka 1622. održao svečanu kanonizaciju u kojoj je proglasio svetima velike reformatore XVI. stoljeća: Ignacija Lojolu, Franju Ksavera, Tereziju Avilsku, Filipa Nerija, a s njima zajedno i poniznoga španjolskoga seljaka Izidora, koji je živio na prekretnici XI. u XII. stoljeće. Upoznajmo taj skromni lik, koji služi na čast seljačkom staležu kao njihov uzor i zaštitnik.
Isidor Labrador, kako ga nazivaju španjolci, zaštitnik njihova glavnoga grada Madrida, rođen je negdje oko g. 1080. od skromnih i jednostavnih roditelja, koji ga dobro odgojiše u pravom kršćanskom duhu. Odraz toga duha bijahu razne kreposti u kojima se odlikovao. Proživljavajući kod kuće veliko siromaštvo, veoma mlad radio je kao nadničar po tuđim poljima. No prije nego bi pošao na polje, svako je jutro pobožno pribivao svetoj misi i toplo se preporučio Isusu i Mariji. Izidor je brzo ostao siroče bez oca i majke pa je počeo raditi kao najamni radnik ratar kod nekog bogata posjednika, koji se zvao Vera. Taj je svoga najamnika zbog njegove vjernosti i radinosti veoma zavolio. Ušao mu je u volju. To se nije svidjelo drugim slugama koji ga u zavisti počeše kod gospodara optuživati da dosta ne radi, jer se previše posvećuje vježbama pobožnosti. Plemenitost svoga značaja Izidor je najbolje pokazao što je tim zavidnicima od srca praštao.
Kad su Almoravidi osvojili Madrid, koji je tada bio više selo nego grad, Izidor je s tolikima drugima morao pobjeći pa se sklonio u Torrelagunu. Tu je upoznao vrijednu djevojku po imenu Maricu, u nju se zaljubio i oženio je. Ona je bila vrijedna žena svoga svetog muža, s kojim se natjecala u svakoj kreposti. Kako nisu imali svoga posjeda, Izidor je opet počeo raditi kao najamnik kod nekoga posjednika, koji prema njemu nije bio onako milostiva srca kao prijašnji gospodar, već ga je sumnjičio i vjerovao podvalama zavidnih radnika. Svetac je to sve strpljivo, upravo svetački podnosio, a milostivi je Bog njegov rad obilno blagoslivljao. Kad su se prilike poboljšale, Izidor se vratio u svoj dragi Madrid. Ondje se zaposlio kod Ivana de Vargasa. Brzo je stekao njegovo potpuno povjerenje pa bi postavljen nadstojnikom nad svom njegovom zemljom. No ljudska zloba ni taj put nije mirovala. Zavidnici su ga pred gospodarom optuživali da za vrijeme posla moli umjesto da radi. Gospodar se na svoje oči htio uvjeriti da li je to baš tako pa je jednog dana potajno pošao na njivu kamo je Izidor bio otišao na posao. Bog je sada htio proslaviti svoga vjernoga slugu. On se molio, a anđeli su bili za plugom i orali. Gospodar je sve to na svoje oči vidio i njegovo poštovanje prema Izidoru još većma poraste. Taj su prizor ovjekovječili mnogi veliki slikari. Sveti Izidor postade uzorom molitve, težačkoga rada, a tome je pridodao i veliku ljubav i samilost prema siromasima. Svi su ga smatrali pravim svecem i kao takvoga štovali. On umrije na glasu svetosti oko godine 1130. Najprije bi pokopan na mjesnome groblju Svetog Andrije, a godine 1170. prenesen je u crkvu istoga sveca, u kojoj je bio i kršten. Ime je grčkog porijekla i znači:dar Izide. Zaštitnik je poljodjelaca i seljaka.
|
Hvala ti Gospodine Bože moj za još jedano jutro i novi dan.Zahvaljujem ti za upravo provedenu noć i Tvoju zaštitu nadamnom. Ti hoćeš da ti i danas služim i da druge koje danas susretnem pokažem Tvoju ljubav.Štiti me da ne upadnem u zablude i daj mi svijest kako je svako moje djelo mrtvo ako nije Tebi na slavu. Učini me stoga orudjem u Tvojim rukama.
Gdje je mržnja da nosim ljubav.
Gdje je uvreda da nosim opraštanje
Gdje je nesloga da nosim slogu
Gdje je sumnja da nosim vjeru
Gdje je očaj da nosim nadu
Gdje je zabluda da nosim istinu
Gdje je tama da nosim svjetlost
Gdje je žalost da nosim radost.
Molim te Gospodine budi uzame tijekom čitavog dana, ne dopusti da ikad zaboravim kako Ti u svakom trenutku dobro znadeš moje misli i čuješ moje riječi i vidiš moja djela. Udijeli mi svoj sveti blagoslov da mogu nositi križ koji si mi pripravio da mogu vršiti tvoju volju.Amen.
Gdje je mržnja da nosim ljubav.
Gdje je uvreda da nosim opraštanje
Gdje je nesloga da nosim slogu
Gdje je sumnja da nosim vjeru
Gdje je očaj da nosim nadu
Gdje je zabluda da nosim istinu
Gdje je tama da nosim svjetlost
Gdje je žalost da nosim radost.
Molim te Gospodine budi uzame tijekom čitavog dana, ne dopusti da ikad zaboravim kako Ti u svakom trenutku dobro znadeš moje misli i čuješ moje riječi i vidiš moja djela. Udijeli mi svoj sveti blagoslov da mogu nositi križ koji si mi pripravio da mogu vršiti tvoju volju.Amen.
Sveti Ivan Nepomuk
... (1340/50-1393)
Na mnogim mostovima - osobito srednje Europe - pa i u našim krajevima - nalazi se često jedan svetački kip. Koga prikazuje? - Svećenika u reverendi, roketi, s biretom na glavi, koji drži prst na ustima. Kao da sebi i prolaznicima želi naglasiti vrijednost šutnje, dužnost čuvanja povjerene tajne. To je kip sveca mostova i mučenika ispovjedne tajne svetog Ivana Nepomuka, koji po svojim kipovima postade jedan od najpoznatijih svetaca. S njim sam se upoznao još u svome djetinjstvu kad sam u Valpovu prolazio preko glavnoga mosta na Karašici. Na uglu kuće kraj mosta stajao je u niši veliki kip sv. Ivana Nepomuka. Danas se nalazi u župnom dvorištu u niši uz sjeverni zid župne crkve Bezgrješnog Začeća. Nisam tada o njemu mnogo znao, ali mi je bilo drago što ondje kraj mosta stoji jer sam osjećao da je i on jedna od svetinja, koje su nam u našoj župi prirasle srcu i bile drage. On je bio svjedokom naših tadašnjih velikih procesija na Svijećnicu, na Veliku subotu, na Florijanovo, u prosne dane, na Brašančevo i na Veliku Gospu. On je bio jedan od simbola svih onih svetih radosti koje smo tada doživljavali u središtu naše župe. Tome dragom svecu želim sada podignuti zahvalni spomen, a on nek nas svojim životom, primjerom i mučeničkom smrću vodi Kristu, izvoru svih svetih radosti! Sveti Ivan se rodio u Pomuku, staro ime za današnji Nepomuk, u zapadnoj Češkoj, negdje između g. 1340-1350. Otac mu se zvao Velfin i bio je po svoj prilici mjesni načelnik. Prve sigurne povijesne podatke o svecu imamo iz g. 1370., kad je kao praški klerik obavljao već službu javnog bilježnika. Narednih je godina bio pisar i bilježnik svih akata iz raznih postupaka u uredu generalnih vikara nadbiskupije. Za svećenika je zaređen oko g. 1380., a još iste godine imenovanjem čak iz Rima postavljen za župnika Sv. Gala u Pragu. U isto vrijeme obavljao je i službu tajnika i bilježnika nadbiskupa Ivana Jenštejna. Sve to govori da je bio izvanredna ličnost, kad je već kao mlad svećenik mogao obavljati tolike dužnosti. Da bi stekao što više kvalifikacija, dao se i na studij prava pa je u Pragu g. 1381. zadobio akademski stupanj bakalaureata. Zatim je pošao na daljnji studij prava u Padovu. Ondje bi godine 1386. izabran za rektora studenata, koji su bili rodom s onu stranu Alpa. A već sljedeće godine postade doktor prava. Vrativši se u Prag, imenovan je kanonikom zborne crkve Sv. Egidija, a g. 1389. zadobi kanonikat i u crkvi Sv. Petra i Pavla u Višegradu. G. 1390. iz župe Sv. Gala prijeđe za arhiđakona u Žatec. Najvažnija i najodgovornija služba koju je u životu obavljao bila je da je postao generalni vikar energičnoga i pobožnoga nadbiskupa Jenštejna. Bilo je to baš u rujnu 1389. kad se razmahala tragična borba između nadbiskupa i despotskog kralja Vjenceslava IV., koji je nasilno želio prisvojiti crkvena dobra i postati potpuni gospodar Crkve u Češkoj. Posljednja faza borbe između kralja i Crkve bila je u jesen 1392., kad je kralj, potpirivan od svojih savjetnika, strašno divljao protiv klera. Neustrašivi je nadbiskup javno prosvjedovao protiv kraljeve samovolje, no unatoč tome jedan je kraljev službenik dao smaknuti trojicu klerika. Kralj još uvijek nije mirovao, već je pošto-poto htio ograničiti nadbiskupovu vlast. Htio je jednostavno podijeliti teritorij praške nadbiskupije i nakon smrti benediktinskog opata Raceka iz Kladrubyja osnovati ondje novu biskupiju te joj staviti na čelo svoga pouzdanika Vjenceslava Kralika iz Burenica. Bilo je to nevjerojatno uplitanje u posve crkvene unutarnje poslove. Međutim, kad je stari opat umro početkom g. 1393., monasi su izabrali novog opata u osobi monaha Olena. Ivan Nepomuk, generalni vikar, po nadbiskupovoj naredbi, a protiv izričite kraljeve volje, potvrdio je 7. ožujka 1393. izbor novoga opata. Kralja je to raspalilo pa je zatvorio i Nepomuka i neke druge svećenike. Svi su oni bili podvrgnuti mučenju u kojem je sudjelovao sam kralj s bakljom u ruci. Ipak su pušteni na slobodu pošto su prije morali prisegnuti da će o svojoj torturi šutjeti. Iznimka je bila s Ivanom Nepomukom. On se kralju, valjda zbog svoga velikog ugleda, činio najopasnijim. Zato ga je kralj u noći s glasovitog mosta Karla IV. dao baciti u Vltavu i tako Ivan pogibe kao mučenik. Tijelo mu je pronađeno te sahranjeno najprije u crkvi Svetog Križa uz rijeku, a kasnije preneseno u katedralu Sv. Vida u Pragu. Posjetitelji te divne gotske katedrale u njezinoj desnoj lađi mogu još i danas vidjeti mučenikov grob na kojem piše: Iohannes de Pomuk. Papa Benedikt XIII. proglasio je 19. ožujka 1729. u Lateranskoj bazilici Ivana Nepomuka svecem i to mučenikom ispovjedne tajne. Međutim, njegovo je štovanje već davno prije bilo veoma prošireno i to ne samo u Češkoj, već i izvan njezinih granica. Iako je na temelju pouzdanih povijesnih izvora glavni razlog svečeve mučeničke smrti bio potvrđivanje opata u Kladrubyju, ne može se posve isključiti ni to da je bio kraljičin ispovjednik i kao takav čuvao pred ljubomornim kraljem ispovjednu tajnu ne htijući otkriti kralju išta od onoga što je doznao u ispovijedi. Ne postoji, naime, nikakav povijesni izvor koji bi to drugo pozitivno mogao pobiti. U Češkoj su se protiv štovanja Ivana Nepomuka žučljivo borili husiti, govoreći da je taj kult uveden kako bi umanjio veličinu Jana Husa. Otkriće pak nekih povijesnih dokumenata nakon Ivanove kanonizacije navelo je neke pretjerane kritičare da optuže Crkvu kako je proglasila svetim osobu koja uopće nije ni postojala, već ju je stvorila pučka legenda. Sve su te kritike posve neosnovane, jer ima obilje sigurnih povijesnih izvora koji govore o povijesnosti Ivana Nepomuka. Od njih je najvažniji onaj što ga je g. 1752. otkrio slavni prefekt Vatikanske biblioteke Giuseppe Simone Assemani. To je kodeks u kojem se nalaze pisana djela praškoga nadbiskupa Ivana Jenštejna, pa i izvorni tekst njegove optužbe protiv kralja Vjenceslava. U njemu se govori i o smrti Ivana Nepomuka. Prema tome, nije sporna ni Nepomukova opstojnost ni svetost. Dakle, štujmo ga i u buduće kao i dosada! Svetog Ivana Nepomuka smatraju zaštitnikom ispovjednika, zaštitnikom dobroga glasa. Kao takav naročito se štovao u Družbi Isusovoj u XVIII. stoljeću, jer je Družba tada bila jako mnogo klevetana. Ona je sv. Ivana Nepomuka dugo vremena častila kao svoga drugotnoga zaštitnika. Njemu se nakon II. svjetskog rata mnogo utjecala i naša Hrvatska provincija, na poticaj tadašnjega provincijala oca Karla Grimma. Sveca zazivaju u pomoć i protiv poplava, a u nekim su se brdskim krajevima na njegov blagdan održavale procesije s Presvetim Sakramentom. One bi išle do njegovih kipova na mostovima, gdje se molilo za njegovu svetačku zaštitu. Iz solidarnosti s njegovom zemaljskom domovinom Češkom, gdje se Crkva nalazi u veoma teškim prilikama, molimo svetoga Ivana Nepomuka, zaštitnika Češke, da svojom zaštitom bdije nad svojom domovinom!
... (1340/50-1393)
Na mnogim mostovima - osobito srednje Europe - pa i u našim krajevima - nalazi se često jedan svetački kip. Koga prikazuje? - Svećenika u reverendi, roketi, s biretom na glavi, koji drži prst na ustima. Kao da sebi i prolaznicima želi naglasiti vrijednost šutnje, dužnost čuvanja povjerene tajne. To je kip sveca mostova i mučenika ispovjedne tajne svetog Ivana Nepomuka, koji po svojim kipovima postade jedan od najpoznatijih svetaca. S njim sam se upoznao još u svome djetinjstvu kad sam u Valpovu prolazio preko glavnoga mosta na Karašici. Na uglu kuće kraj mosta stajao je u niši veliki kip sv. Ivana Nepomuka. Danas se nalazi u župnom dvorištu u niši uz sjeverni zid župne crkve Bezgrješnog Začeća. Nisam tada o njemu mnogo znao, ali mi je bilo drago što ondje kraj mosta stoji jer sam osjećao da je i on jedna od svetinja, koje su nam u našoj župi prirasle srcu i bile drage. On je bio svjedokom naših tadašnjih velikih procesija na Svijećnicu, na Veliku subotu, na Florijanovo, u prosne dane, na Brašančevo i na Veliku Gospu. On je bio jedan od simbola svih onih svetih radosti koje smo tada doživljavali u središtu naše župe. Tome dragom svecu želim sada podignuti zahvalni spomen, a on nek nas svojim životom, primjerom i mučeničkom smrću vodi Kristu, izvoru svih svetih radosti! Sveti Ivan se rodio u Pomuku, staro ime za današnji Nepomuk, u zapadnoj Češkoj, negdje između g. 1340-1350. Otac mu se zvao Velfin i bio je po svoj prilici mjesni načelnik. Prve sigurne povijesne podatke o svecu imamo iz g. 1370., kad je kao praški klerik obavljao već službu javnog bilježnika. Narednih je godina bio pisar i bilježnik svih akata iz raznih postupaka u uredu generalnih vikara nadbiskupije. Za svećenika je zaređen oko g. 1380., a još iste godine imenovanjem čak iz Rima postavljen za župnika Sv. Gala u Pragu. U isto vrijeme obavljao je i službu tajnika i bilježnika nadbiskupa Ivana Jenštejna. Sve to govori da je bio izvanredna ličnost, kad je već kao mlad svećenik mogao obavljati tolike dužnosti. Da bi stekao što više kvalifikacija, dao se i na studij prava pa je u Pragu g. 1381. zadobio akademski stupanj bakalaureata. Zatim je pošao na daljnji studij prava u Padovu. Ondje bi godine 1386. izabran za rektora studenata, koji su bili rodom s onu stranu Alpa. A već sljedeće godine postade doktor prava. Vrativši se u Prag, imenovan je kanonikom zborne crkve Sv. Egidija, a g. 1389. zadobi kanonikat i u crkvi Sv. Petra i Pavla u Višegradu. G. 1390. iz župe Sv. Gala prijeđe za arhiđakona u Žatec. Najvažnija i najodgovornija služba koju je u životu obavljao bila je da je postao generalni vikar energičnoga i pobožnoga nadbiskupa Jenštejna. Bilo je to baš u rujnu 1389. kad se razmahala tragična borba između nadbiskupa i despotskog kralja Vjenceslava IV., koji je nasilno želio prisvojiti crkvena dobra i postati potpuni gospodar Crkve u Češkoj. Posljednja faza borbe između kralja i Crkve bila je u jesen 1392., kad je kralj, potpirivan od svojih savjetnika, strašno divljao protiv klera. Neustrašivi je nadbiskup javno prosvjedovao protiv kraljeve samovolje, no unatoč tome jedan je kraljev službenik dao smaknuti trojicu klerika. Kralj još uvijek nije mirovao, već je pošto-poto htio ograničiti nadbiskupovu vlast. Htio je jednostavno podijeliti teritorij praške nadbiskupije i nakon smrti benediktinskog opata Raceka iz Kladrubyja osnovati ondje novu biskupiju te joj staviti na čelo svoga pouzdanika Vjenceslava Kralika iz Burenica. Bilo je to nevjerojatno uplitanje u posve crkvene unutarnje poslove. Međutim, kad je stari opat umro početkom g. 1393., monasi su izabrali novog opata u osobi monaha Olena. Ivan Nepomuk, generalni vikar, po nadbiskupovoj naredbi, a protiv izričite kraljeve volje, potvrdio je 7. ožujka 1393. izbor novoga opata. Kralja je to raspalilo pa je zatvorio i Nepomuka i neke druge svećenike. Svi su oni bili podvrgnuti mučenju u kojem je sudjelovao sam kralj s bakljom u ruci. Ipak su pušteni na slobodu pošto su prije morali prisegnuti da će o svojoj torturi šutjeti. Iznimka je bila s Ivanom Nepomukom. On se kralju, valjda zbog svoga velikog ugleda, činio najopasnijim. Zato ga je kralj u noći s glasovitog mosta Karla IV. dao baciti u Vltavu i tako Ivan pogibe kao mučenik. Tijelo mu je pronađeno te sahranjeno najprije u crkvi Svetog Križa uz rijeku, a kasnije preneseno u katedralu Sv. Vida u Pragu. Posjetitelji te divne gotske katedrale u njezinoj desnoj lađi mogu još i danas vidjeti mučenikov grob na kojem piše: Iohannes de Pomuk. Papa Benedikt XIII. proglasio je 19. ožujka 1729. u Lateranskoj bazilici Ivana Nepomuka svecem i to mučenikom ispovjedne tajne. Međutim, njegovo je štovanje već davno prije bilo veoma prošireno i to ne samo u Češkoj, već i izvan njezinih granica. Iako je na temelju pouzdanih povijesnih izvora glavni razlog svečeve mučeničke smrti bio potvrđivanje opata u Kladrubyju, ne može se posve isključiti ni to da je bio kraljičin ispovjednik i kao takav čuvao pred ljubomornim kraljem ispovjednu tajnu ne htijući otkriti kralju išta od onoga što je doznao u ispovijedi. Ne postoji, naime, nikakav povijesni izvor koji bi to drugo pozitivno mogao pobiti. U Češkoj su se protiv štovanja Ivana Nepomuka žučljivo borili husiti, govoreći da je taj kult uveden kako bi umanjio veličinu Jana Husa. Otkriće pak nekih povijesnih dokumenata nakon Ivanove kanonizacije navelo je neke pretjerane kritičare da optuže Crkvu kako je proglasila svetim osobu koja uopće nije ni postojala, već ju je stvorila pučka legenda. Sve su te kritike posve neosnovane, jer ima obilje sigurnih povijesnih izvora koji govore o povijesnosti Ivana Nepomuka. Od njih je najvažniji onaj što ga je g. 1752. otkrio slavni prefekt Vatikanske biblioteke Giuseppe Simone Assemani. To je kodeks u kojem se nalaze pisana djela praškoga nadbiskupa Ivana Jenštejna, pa i izvorni tekst njegove optužbe protiv kralja Vjenceslava. U njemu se govori i o smrti Ivana Nepomuka. Prema tome, nije sporna ni Nepomukova opstojnost ni svetost. Dakle, štujmo ga i u buduće kao i dosada! Svetog Ivana Nepomuka smatraju zaštitnikom ispovjednika, zaštitnikom dobroga glasa. Kao takav naročito se štovao u Družbi Isusovoj u XVIII. stoljeću, jer je Družba tada bila jako mnogo klevetana. Ona je sv. Ivana Nepomuka dugo vremena častila kao svoga drugotnoga zaštitnika. Njemu se nakon II. svjetskog rata mnogo utjecala i naša Hrvatska provincija, na poticaj tadašnjega provincijala oca Karla Grimma. Sveca zazivaju u pomoć i protiv poplava, a u nekim su se brdskim krajevima na njegov blagdan održavale procesije s Presvetim Sakramentom. One bi išle do njegovih kipova na mostovima, gdje se molilo za njegovu svetačku zaštitu. Iz solidarnosti s njegovom zemaljskom domovinom Češkom, gdje se Crkva nalazi u veoma teškim prilikama, molimo svetoga Ivana Nepomuka, zaštitnika Češke, da svojom zaštitom bdije nad svojom domovinom!
 |
Razmišljanje uz Uzašašće Gospodinovo
Svake godine, četrdeset dana nakon Uskrsa, slavimo Blagdan Uzašašća Gospodinova na nebo. Blagdan Uzašašća je blagdan radosti i kršćanske nade. Isus je došao k nama, trpio i umro za nas na križu i treći dan uskrsnuo i potom nakon četrdest dana okupio je svoje učenike, podigao ruke da ih blagoslovi, ojača u vjeri, učvrsti u nadi i raspali u ljubavi i uzašao na nebo. I tako se žalost učenika zbog rastanka pretvorila u radost i utjehu. I ove godine želimo se sjetiti obećanja dana apostolima kako će taj isti Isus koji je na današnji dan uznesen na nebo isto tako doći kao što je otišao. Taj njegov dolazak zbit će se na kraju svih vremena. Ali dan koji će biti posljednji nije nama, niti ikome, poznat. Naše iščekivanje Isusova povratka još traje. Nakon što se četrdeset dana ukazivao svojim učenicima i uvjeravao ih u činjenicu uskrs-nuća, Isus je prešao u slavu Očevu. Isus je govorio svojim učenicima prije svoga odlaska kako trebaju biti njegovi svjedoci i propovijedati Radosnu vijest svima. "Uzašao je na nebo". Vratio se k Ocu, ali nije ostavio nas: s nama je, među nama je - poruka je današnje svetkovine. Krist je doduše uzašao na nebo ali nas nije ostavio. On nas je spasio. Rekao je: "Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta…!" Pokazao nam je tko smo, što smo i kamo idemo? Tko s Bogom živi, s Bogom će biti u vječnosti i radovati se i uživati… Koliko budemo svojim životom Kristu sličniji, toliko će i naš uspon prema nebu biti lakši. Uzašašće je Isusovo potvrdilo i opravdalo naš kršćanski optimizam. Živimo radosno u svojoj vjeri, jer ne ostajemo na zemlji. Ovdje smo kratko. Događaj uzašašća jedna je od temeljnih istina našega kršćanstva jedan od stupova-nosača našega života. Prije svoga Uzašašća na nebo rekao je Isus svojim učenicima: "Ja idem k Ocu da vam pripravim mjesto. A kad odem i za vas mjesto pripravim, opet ću doći i vas uzeti k sebi da i vi budete gdje sam ja" (Iv 14,2). Kolike li utjehe u ovim riječima Isusovim?! Isus je uzašao na nebo, ne samo zato jer je nebo njegov pravi stan, nego i radi nas, da i nama pripravi mjesto na nebu gdje ćemo otpočinuti nakon dugoga i napornog puta po ovoj dolini suza."Dom, domovina, zavičaj, nebo", - to su riječi koje tako snažno pokreću i diraju ljudsko srce, kao ma¬lo koja druga riječ u ljudskom govoru. Jedva da ima još koji drugi osjećaj koji tako bolno razdire srce i dušu kao bol za domom, domovinom, zemaljskom, a još više nebeskom. Mnogi sveci toliko su čeznuli za nebeskom domovinom da bi od tog bola gotovo mogli i umrijeti. Gdje je nebo? Riječ nebo ima dva značenja. Nebo je materijalno, a stan Boga je duho-van, jer je Bog duh. Dakle stan Božji nije materijalan, vidljiv, opipljiv. Bog je duhovno posvuda, posebno u srcu čovjeka, stvorena na njegovu sliku. U tom smislu je slavni učenjak Fabre izjavio: "Ja ne vjerujemu Boga, ja ga vidim!" Nije pronašao Boga svojim tjelesnim očima nego ga je upoznao zahvaljujući svjetlu vje-re. Upoznao je njegovu nazočnost i njegovo djelovanje. Već kralj David toliko je čeznuo za nebom da je govorio: "Kad ću doći i lice tvoje gleda-ti?" Sveti Pavao bolno je uzdisao: "Tko će me osloboditi od ovoga smrtnoga tijela? Želim se rastaviti i biti s Kristom." Sveti Franjo izgarao je od želje da smije poći kući, u nebo, i zato je često govorio: "Gadi mi se zemlja kad mislim na nebo." Biskup Sailer pripovijeda o jednom malom prvopričesniku koji je Djetetu Isusu napisao pismo i postavio ga iza tabernakula. Sadržaj pisma bio je: "Dragi Isuse, na ovom svijetu nije više lijepo. Meni se ovdje više ništa ne sviđa. Ja bih htio kući, kući u nebo!" Četrnae-st dana iza toga mališan je već zaista bio kod kuće, u nebu. Svakoga dana za 24 sata bliže smo svome izbavlje¬nju, bliže svojoj domovini, bliže nebu, bliže vječnoj Ljubavi, bliže vječnoj sreći! Isusu pred svetohraništem možemo i mi reći: i mi bismo htjeli kući, k tebi! U divno nebo! Bol za nebom veoma je teška! Jer gore kod tebe čeka nas ona sreća i blaženstvo o kojoj govori Sveto pismo: „Niti je oko vidjelo, niti uho čulo, niti srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji njega ljube!" I nemirno je srce naše. I nemirno ostaje srce naše tako dugo, dokle god ne počine, dokle god se ne smiri kod kuće - u nebu u Bogu svome! Naša nebeska Majka Marija došla je k nama da nam pomogne doći u nebo. Kada nas zove da se svaki dan obraćamo, da čvrsto u Boga vjerujemo, da mu se klanjamo i molimo mu se srcem, želi nam reći da je to najsigurniji put koji vodi u raj. Koje iznenađenje za sve naas!? Koja će to radost biti, možemo samo slutiti. Isplati se danas biti katolik. Zahvalimo se Bogu što nam je Mariju poslao da nas pouči i povede u raj. Isus je otišao da se vrati. Sva je mudrost našega života: biti spreman, dočekati ga. Biti spreman – spremati se.
Zanimljiv je razgovor jednoga misionara s jednim Indijcem.
Pitao je misionara: "Vjerujete li, da će doista Krist opet doći?"
- "Da, ja to vjerujem!"
- A onda će Indijac: "Svakoga jutra prije nego odem na posao ja molim: Gospodine, daj da tako živim – da mogu stati preda Te, ako Ti danas dođeš!"
Evo, što nam je činiti!!!
- Zato nas ne zavaravaju izjave nevjernika.
Jedan ruski kozmonaut izjavio je: „Išao sam na nebo i tamo Boga nigdje ne nađoh!“ Je-dan svećenik iz Moskve odgovorio mu je: „Ako nisi Boga sreo na zemlji, nećeš ga nikada sresti na nebu!“
- Bog djeluje u svijetu u i našim srcima… Sjetimo se svetoga Stjepana kako umire gleda-jući otvorena nebesa i Sina Božjega… svetoga Pavla koji se obraća pred Damaskom… i onoga razbojnika s Isusove desne strane… Na njegove riječi: "Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!" Isus mu odgovara: "Još danas ćeš biti sa mnom u raju".
Nebo je dakle u nama i u drugima. Trebalo bi ga samo otkriti. Nemojmo zamišljati Boga i njegova Sina kao onoga koji stanuje na oblacima.
Bog je posvuda, nebo je posvuda za one koji ga ljube: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i moj otac ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti!" Za lansiranje rakete u svemir potrebno je snažno i skupo gorivo. Da se sjedinimo s Bo-gom i da druge sjedinimo s njim, dovoljno je ljubiti i iz ljubavi živjeti. Ne zaboravimo na dan svoga uzašašća svima nam je Isus otvorio vrata u nebo – u vječ-ni, sretni život. Budimo pozorni da ih ne zatvorimo opakom grješnom rukom.
Nastojmo živjeti tako da budemo spremni stati pred Krista i poći, ako on danas dođe. Blago svakome onome tko tako bude živio.
Svake godine, četrdeset dana nakon Uskrsa, slavimo Blagdan Uzašašća Gospodinova na nebo. Blagdan Uzašašća je blagdan radosti i kršćanske nade. Isus je došao k nama, trpio i umro za nas na križu i treći dan uskrsnuo i potom nakon četrdest dana okupio je svoje učenike, podigao ruke da ih blagoslovi, ojača u vjeri, učvrsti u nadi i raspali u ljubavi i uzašao na nebo. I tako se žalost učenika zbog rastanka pretvorila u radost i utjehu. I ove godine želimo se sjetiti obećanja dana apostolima kako će taj isti Isus koji je na današnji dan uznesen na nebo isto tako doći kao što je otišao. Taj njegov dolazak zbit će se na kraju svih vremena. Ali dan koji će biti posljednji nije nama, niti ikome, poznat. Naše iščekivanje Isusova povratka još traje. Nakon što se četrdeset dana ukazivao svojim učenicima i uvjeravao ih u činjenicu uskrs-nuća, Isus je prešao u slavu Očevu. Isus je govorio svojim učenicima prije svoga odlaska kako trebaju biti njegovi svjedoci i propovijedati Radosnu vijest svima. "Uzašao je na nebo". Vratio se k Ocu, ali nije ostavio nas: s nama je, među nama je - poruka je današnje svetkovine. Krist je doduše uzašao na nebo ali nas nije ostavio. On nas je spasio. Rekao je: "Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta…!" Pokazao nam je tko smo, što smo i kamo idemo? Tko s Bogom živi, s Bogom će biti u vječnosti i radovati se i uživati… Koliko budemo svojim životom Kristu sličniji, toliko će i naš uspon prema nebu biti lakši. Uzašašće je Isusovo potvrdilo i opravdalo naš kršćanski optimizam. Živimo radosno u svojoj vjeri, jer ne ostajemo na zemlji. Ovdje smo kratko. Događaj uzašašća jedna je od temeljnih istina našega kršćanstva jedan od stupova-nosača našega života. Prije svoga Uzašašća na nebo rekao je Isus svojim učenicima: "Ja idem k Ocu da vam pripravim mjesto. A kad odem i za vas mjesto pripravim, opet ću doći i vas uzeti k sebi da i vi budete gdje sam ja" (Iv 14,2). Kolike li utjehe u ovim riječima Isusovim?! Isus je uzašao na nebo, ne samo zato jer je nebo njegov pravi stan, nego i radi nas, da i nama pripravi mjesto na nebu gdje ćemo otpočinuti nakon dugoga i napornog puta po ovoj dolini suza."Dom, domovina, zavičaj, nebo", - to su riječi koje tako snažno pokreću i diraju ljudsko srce, kao ma¬lo koja druga riječ u ljudskom govoru. Jedva da ima još koji drugi osjećaj koji tako bolno razdire srce i dušu kao bol za domom, domovinom, zemaljskom, a još više nebeskom. Mnogi sveci toliko su čeznuli za nebeskom domovinom da bi od tog bola gotovo mogli i umrijeti. Gdje je nebo? Riječ nebo ima dva značenja. Nebo je materijalno, a stan Boga je duho-van, jer je Bog duh. Dakle stan Božji nije materijalan, vidljiv, opipljiv. Bog je duhovno posvuda, posebno u srcu čovjeka, stvorena na njegovu sliku. U tom smislu je slavni učenjak Fabre izjavio: "Ja ne vjerujemu Boga, ja ga vidim!" Nije pronašao Boga svojim tjelesnim očima nego ga je upoznao zahvaljujući svjetlu vje-re. Upoznao je njegovu nazočnost i njegovo djelovanje. Već kralj David toliko je čeznuo za nebom da je govorio: "Kad ću doći i lice tvoje gleda-ti?" Sveti Pavao bolno je uzdisao: "Tko će me osloboditi od ovoga smrtnoga tijela? Želim se rastaviti i biti s Kristom." Sveti Franjo izgarao je od želje da smije poći kući, u nebo, i zato je često govorio: "Gadi mi se zemlja kad mislim na nebo." Biskup Sailer pripovijeda o jednom malom prvopričesniku koji je Djetetu Isusu napisao pismo i postavio ga iza tabernakula. Sadržaj pisma bio je: "Dragi Isuse, na ovom svijetu nije više lijepo. Meni se ovdje više ništa ne sviđa. Ja bih htio kući, kući u nebo!" Četrnae-st dana iza toga mališan je već zaista bio kod kuće, u nebu. Svakoga dana za 24 sata bliže smo svome izbavlje¬nju, bliže svojoj domovini, bliže nebu, bliže vječnoj Ljubavi, bliže vječnoj sreći! Isusu pred svetohraništem možemo i mi reći: i mi bismo htjeli kući, k tebi! U divno nebo! Bol za nebom veoma je teška! Jer gore kod tebe čeka nas ona sreća i blaženstvo o kojoj govori Sveto pismo: „Niti je oko vidjelo, niti uho čulo, niti srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji njega ljube!" I nemirno je srce naše. I nemirno ostaje srce naše tako dugo, dokle god ne počine, dokle god se ne smiri kod kuće - u nebu u Bogu svome! Naša nebeska Majka Marija došla je k nama da nam pomogne doći u nebo. Kada nas zove da se svaki dan obraćamo, da čvrsto u Boga vjerujemo, da mu se klanjamo i molimo mu se srcem, želi nam reći da je to najsigurniji put koji vodi u raj. Koje iznenađenje za sve naas!? Koja će to radost biti, možemo samo slutiti. Isplati se danas biti katolik. Zahvalimo se Bogu što nam je Mariju poslao da nas pouči i povede u raj. Isus je otišao da se vrati. Sva je mudrost našega života: biti spreman, dočekati ga. Biti spreman – spremati se.
Zanimljiv je razgovor jednoga misionara s jednim Indijcem.
Pitao je misionara: "Vjerujete li, da će doista Krist opet doći?"
- "Da, ja to vjerujem!"
- A onda će Indijac: "Svakoga jutra prije nego odem na posao ja molim: Gospodine, daj da tako živim – da mogu stati preda Te, ako Ti danas dođeš!"
Evo, što nam je činiti!!!
- Zato nas ne zavaravaju izjave nevjernika.
Jedan ruski kozmonaut izjavio je: „Išao sam na nebo i tamo Boga nigdje ne nađoh!“ Je-dan svećenik iz Moskve odgovorio mu je: „Ako nisi Boga sreo na zemlji, nećeš ga nikada sresti na nebu!“
- Bog djeluje u svijetu u i našim srcima… Sjetimo se svetoga Stjepana kako umire gleda-jući otvorena nebesa i Sina Božjega… svetoga Pavla koji se obraća pred Damaskom… i onoga razbojnika s Isusove desne strane… Na njegove riječi: "Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!" Isus mu odgovara: "Još danas ćeš biti sa mnom u raju".
Nebo je dakle u nama i u drugima. Trebalo bi ga samo otkriti. Nemojmo zamišljati Boga i njegova Sina kao onoga koji stanuje na oblacima.
Bog je posvuda, nebo je posvuda za one koji ga ljube: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i moj otac ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti!" Za lansiranje rakete u svemir potrebno je snažno i skupo gorivo. Da se sjedinimo s Bo-gom i da druge sjedinimo s njim, dovoljno je ljubiti i iz ljubavi živjeti. Ne zaboravimo na dan svoga uzašašća svima nam je Isus otvorio vrata u nebo – u vječ-ni, sretni život. Budimo pozorni da ih ne zatvorimo opakom grješnom rukom.
Nastojmo živjeti tako da budemo spremni stati pred Krista i poći, ako on danas dođe. Blago svakome onome tko tako bude živio.
 |
LITANIJE DUHU SVETOM
Duh Sveti je treća osoba Svetog Trojstva. Duh Ljubavi i Istine koji proniče Božje tajne i mijenja naša srca pa postanemo sličniji Isusu. Molimo ove litanije da nas Duh Sveti vodi u životu da uvijek slijedimo Božju volju.
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče, nebeski Bože, /smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Duše Sveti, koji izlaziš od Oca i Sina, / smiluj nam se!
Duše Sveti, po čijem su nadahnuću govorili proroci,
Duše Sveti, koji svjedočiš za Isusa Krista,
Duše Sveti, naš božanski Učitelju,
Duše Sveti, po kojemu je Djevica Marija začela Sina Božjega,
Duše Sveti, koji stanuješ u nama,
Duše mudrosti i razuma,
Duše savjeta i jakosti,
Duše znanja i pobožnosti,
Duše straha Božjega,
Duše milosti i milosrđa,
Duše jakosti, ustrajnosti i umjerenosti,
Duše vjere, ufanja, ljubavi i mira,
Duše poniznosti i čistoće,
Duše dobrote i duhovne miline,
Duše svih milosti,
Duše Sveti, koji proničeš Božje tajne,
Duše Sveti, koji nas pomažeš u molitvi,
Duše Sveti, koji si u slici goluba sišao nad Isusa,
Duše Sveti, po kome smo se duhovno preporodili,
Duše Sveti, koji nam srca napunjaš božanskom ljubavlju,
Duše Sveti, čijom milošću postajemo Božja djeca,
Duše Sveti, koji si poput gorućih jezika sišao nad apostole, / smiluj nam se!
Milostiv budi, oprosti nam, Gospodine!
Milostiv budi, usliši nas, Gospodine!
Od svakog zla, /oslobodi nas, Gospodine!
Od svakog grijeha,
Od napasti i đavolskih zasjeda,
Od preuzetnosti i zdvojnosti,
Od poricanja objavljenih istina,
Od grješne okorjelosti i bezbožnosti,
Od svake ljage duše i tijela,
Od duha bludnosti,
Po Tvojem izlaženju od Oca i Sina,
Po divnom djelovanju Tvoje milosti,
Po bezgrešnom Začeću Djevice Marije,
Po otajstvenom Začeću Isusa Krista,
Po Tvom silasku nad Isusa u Jordanu,
Po Tvom silasku nad apostole,
Na veliki dan suda Božjega, / oslobodi nas, Gospodine!
Mi grešnici, / Tebe molimo, usliši nas!
Da po Tebi sveto živimo,
Da vazda budemo Tvoj sveti hram,
Da po Tebi ne popuštamo grešnim željama,
Da po Tebi Bogu živimo,
Da vazda čuvamo i širimo Kristov mir i ljubav,
Da bježimo od zabluda i grijeha,
Da se uvijek podlažemo Božjoj istini,
Da obnoviš u nama pravednost i poštenje,
Da nas obogatiš božanskom istinom i milošću,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
Pomolimo se:
Bože koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih,
daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo
i Njegovoj se utjehi vazda radujemo!
Molimo te, Gospodine, da Tvoj božanski Duh
po svom beskrajnom milosrđu očisti naša srca
i od svih nas zala oslobodi!
Po Kristu Gospodinu našem!
Amen.
 |
DOĐI DUŠE PRESVETI
Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag, ti nebeski goste drag, pun miline hlade tih.
Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu.
Bez božanstva tvojega, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, nedaj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu, i smrt lijepu blaženu, daj vjekovit svima raj. Amen. Aleluja
Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag, ti nebeski goste drag, pun miline hlade tih.
Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu.
Bez božanstva tvojega, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, nedaj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu, i smrt lijepu blaženu, daj vjekovit svima raj. Amen. Aleluja
BOG
BOG JE STAVIO MALO SJEME
U ZEMLJU MOGA VRTA.
BOG JE STAVIO MALO SJEME
NA POČETAK MOGA PUTA.
ČIM OPAZIH MALO SJEME,
UZEH GA U RUKE SVOJE
I HTJEDOH VIDJET MU NUTRINU,
HTJEDOH VIDJET MALO SJEME.
BOG JE STAVIO MALO SJEME
U ZEMLJU MOGA VRTA.
BOG JE STAVIO MALO SJEME
U DUBINU MOGA SRCA.
HTIO BIH DA RASTE SJEME,
HTIO BIH DA RODI PLOD.
ALI VRIJEME NJEGOVA CVATA,
NJEGA POZNAJE SAMO BOG !!!!!!
Od: Ružica Kavali
U ZEMLJU MOGA VRTA.
BOG JE STAVIO MALO SJEME
NA POČETAK MOGA PUTA.
ČIM OPAZIH MALO SJEME,
UZEH GA U RUKE SVOJE
I HTJEDOH VIDJET MU NUTRINU,
HTJEDOH VIDJET MALO SJEME.
BOG JE STAVIO MALO SJEME
U ZEMLJU MOGA VRTA.
BOG JE STAVIO MALO SJEME
U DUBINU MOGA SRCA.
HTIO BIH DA RASTE SJEME,
HTIO BIH DA RODI PLOD.
ALI VRIJEME NJEGOVA CVATA,
NJEGA POZNAJE SAMO BOG !!!!!!
Od: Ružica Kavali
 |
Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
Nema komentara:
Objavi komentar