Istaknuti hrvatski intelektualac i politicki prognanik iz vremena kada je jugoslavenska komunisticka vladavina bila na vrhuncu svoje moci, Bruno Busic, skupo je platio svoje neprihvacanje temeljnih odrednica jugoslavenske drzave i odanost idejama samostalne hrvatske drzave.
Proteklog tjedna hrvatski domoljubi sa sjetom su se prisjetili 25-e obljetnice ubojstva Brune Busica - 16. listopada 1978-e u Parizu. Ubojstvo je izvrsio jedan ili vise pripadnika neke od jugoslavenskih tajnih sluzbi istog dana kada je u Rimu Karol Woytila izabran za novog Papu. U Jugoslaviji na celu drzave i mocne partije jos se nalazio Josip Broz Tito, pokret nesvrstanih nalazio se na vrhuncu politickog utjecaja, Jugoslavensko gospodarstvo bilo je u svojim zlatnim danima, u Splitu su se odvijale pripreme za odrzavanje Mediteranskih igara - dotada najveceg sportskog natjecanja u bivsoj drzavi. San o raspadu Jugoslavije i uspostavi samostalne hrvatske drzave u vrijeme ubojstva Brune Busica cinio se sasvim fantasticnim i potpuno neostvarljivim.
Život i smrt Brune Bušić medjutim nisu samo povijesne teme. S njima u vezi postavlja se nekoliko vrlo aktualnih pitanja:
1. Kako je moguce da samostalna Hrvatska drzava u cije temelje je ugradjeno i minulo djelovanje ubijenih domoljuba kao sto je Bruno Busic, jos uvijek nema spomenik Zrtvama Komunizma?
2. Kako je moguce da 12 godina nakon Hrvatske samostalnosti bivsi komunisticki duznosnici, ali i zlocinci, jos uvijek kontroliraju znacajne djelove hrvatskog nacionalnog blaga -- pa je tako bivsi predsjednik Izvrsnog vijeca SR Hrvatske, Antun Milovic, sada predsjednik uprave jedne hrvatske banke, koja pod sumnjivim okolnostima (bez da zauzvrat dobije stvarne novce) nastoji prodati viske hotele u bivsem egzekutoru jugoslavenskih obavjestajnih sluzbi Vinku Sindicicu, koji je mozda ubio i samog Busica?
3. Kako je moguce da suvremena Hrvatska jos nije sprovela istragu o ubojstvu Brune Busica?
4. Je li danasnja Hrvatska drzava ono o cemu je sanjao i pisao Bruno Busic? Da li bi Bruno bio u njenom intelektualnom i politickom establishmentu ili bi poput mnogih drugih bivsih emigranata i istinskih domoljuba i on bio u samostalnoj Hrvatskoj marginaliziran kako bi Titovi pioniri nastavljali nametati svoju vlast, sada pod hrvatskim nacionalnim simbolima umjesto pod petokrakim zvijezdama?
Proteklog tjedna hrvatski domoljubi sa sjetom su se prisjetili 25-e obljetnice ubojstva Brune Busica - 16. listopada 1978-e u Parizu. Ubojstvo je izvrsio jedan ili vise pripadnika neke od jugoslavenskih tajnih sluzbi istog dana kada je u Rimu Karol Woytila izabran za novog Papu. U Jugoslaviji na celu drzave i mocne partije jos se nalazio Josip Broz Tito, pokret nesvrstanih nalazio se na vrhuncu politickog utjecaja, Jugoslavensko gospodarstvo bilo je u svojim zlatnim danima, u Splitu su se odvijale pripreme za odrzavanje Mediteranskih igara - dotada najveceg sportskog natjecanja u bivsoj drzavi. San o raspadu Jugoslavije i uspostavi samostalne hrvatske drzave u vrijeme ubojstva Brune Busica cinio se sasvim fantasticnim i potpuno neostvarljivim.
Život i smrt Brune Bušić medjutim nisu samo povijesne teme. S njima u vezi postavlja se nekoliko vrlo aktualnih pitanja:
1. Kako je moguce da samostalna Hrvatska drzava u cije temelje je ugradjeno i minulo djelovanje ubijenih domoljuba kao sto je Bruno Busic, jos uvijek nema spomenik Zrtvama Komunizma?
2. Kako je moguce da 12 godina nakon Hrvatske samostalnosti bivsi komunisticki duznosnici, ali i zlocinci, jos uvijek kontroliraju znacajne djelove hrvatskog nacionalnog blaga -- pa je tako bivsi predsjednik Izvrsnog vijeca SR Hrvatske, Antun Milovic, sada predsjednik uprave jedne hrvatske banke, koja pod sumnjivim okolnostima (bez da zauzvrat dobije stvarne novce) nastoji prodati viske hotele u bivsem egzekutoru jugoslavenskih obavjestajnih sluzbi Vinku Sindicicu, koji je mozda ubio i samog Busica?
3. Kako je moguce da suvremena Hrvatska jos nije sprovela istragu o ubojstvu Brune Busica?
4. Je li danasnja Hrvatska drzava ono o cemu je sanjao i pisao Bruno Busic? Da li bi Bruno bio u njenom intelektualnom i politickom establishmentu ili bi poput mnogih drugih bivsih emigranata i istinskih domoljuba i on bio u samostalnoj Hrvatskoj marginaliziran kako bi Titovi pioniri nastavljali nametati svoju vlast, sada pod hrvatskim nacionalnim simbolima umjesto pod petokrakim zvijezdama?
5. Da li bi se Bruno Busic s takvim stanjem pomirio?"
Nema komentara:
Objavi komentar