POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE

U POČETKU BIJAŠE RIJEČ - KAO SREDSTVO ZA POČETNIKE RADI DJELOVANJA I OSVJEŠĆIVANJA

Sreća je kada čovjeka pokreće djelovanje - kao suprotnost stvaranoj statičnoj monotoniji, što je zapravo milost, mogućnost realiziranja probranih, iz beskonačnih, mogućnosti da sam osvjetljava ljepotu i dobrotu i tako po djelovanju postane autonomiji, više u službi općem dobru. Dakle, nakon što se izgubio, kao Eva i Adam, i danas čovjeku treba ponovno navikavanje da ispuni dovoljan razlog, tj. da djelovanjem ponovno zasluži ugodno obitavanje na Zemlji. Poticanjem, tj. poučavanjem pomoću riječi u pravcu spoznaje, težnja je da se čovjek na Zemlji potvrđuje djelima, dakle ideja – djela – život i obrnuto život –djela - ideja. Osviješćen čovjek shvati kako nema razloga da se konkretnu materiju uzdiže na prvo mjesto, jer tada materija čovjeku postane prepreka na putu. Ovoj istini ne trebaju atributi. I pomoću znanosti materija se demistificira kako bi čovjeku samo služila dok djelovanjem po adekvatnoj spoznaji riječi prožimaju ( ideja – djela – život) kao znak rada duha u pravcu osvješćivanja. Suvišno je oslanjanje na materiju i precjenjivanja iste pomoću raznih atributa dok ima samo ulogu da služi životu na Zemlji, precijenjena može čovjeka odvesti iz svjetla i djelovanja, u mrak iz kojeg se ne zna vratiti. Ukoliko je pedagogija po mjeri čovjeka, grješnik pojedinac sa čuđenjem se sjeti da je od samog rođenja kao duša imao sva oruđa za zemaljski život, kao i samopouzdanje koje mu je tendenciozno narušavano – zbog prepravljanja iskonskog. Dakle, iskonskoj kvaliteti ne trebaju riječi niti atributi ( izdvojeno od života) jer se njima ne može niti objasniti, utoliko su prikladne za ljude koji po nekim razlozima završe u mraku, pa im treba ponovo poticaj za djelovanje da se vrate životu, koji se dalje potvrđuje djelima i po zaslugama zbog zauzimanja mjesta i uloge. Prestankom djelovanja, nastupa neuredan čovjek, zbog i na račun tuđih djela - života, kao pijani trovač - hedonist, kompenzira nerad riječima, stil koji ne potiče na život i vodi u besmisao. Oduvijek se potvrđuje da je neuredan čovjek u raskoraku s idejom, stoga se opredjeljuje – oslanja na priče umjesto na djela - angažiranje, što proturječi skladu života a što dovede u kušnju, potom čovjek zavaran prividom postaje neradnik koji pomoću riječi postaje sofist demagog, a sve kao rob strasti i materije. Sofizam kao izvrgnuti filozofski pravac im odgovara da svoje manje argumente pretvaraju u veće, što je u dekadentnijim društvima čak i zakonima i pravom stimulirano. Stimulirani neradnici nakon što se oslade, ukoliko im kao pojedincima sofistima ne ide po planu udruže se zbog plijena, u razne grupe i stranke, ne znaju, i ne zanima ih više, da ih samo osobna djela mogu spasiti. Ilustracije radi u Hrvatskoj bez ikakvih dobrih djela čak se može postati premijer, predsjednik, pobijediti na izborima, pomoću propagande – i to riječima koja ne potiču na život. Naročito prošlih godina u Hrvatskoj je narastao toliki broj neradnika da se sofistički izbore pomoću laži, udruženi u neke stranke kakve jesu i danas u Hrvatskoj, potom se nametnu za vođe, rukovodioce . . . i uvijek neodgovorni. Ironično i bez precjenjivanja takvih, vrijeme je za upozoriti i zaustaviti dekadenciju u Hrvatskoj, žalosno je da se na takav način prikazuju kao karizmatične osobe, dok danas u svijetu, realno kvalitetni pojedinci znaju da su samo odraz uzornih djela, da adekvatno po preuzetim dužnostima moraju odgovarati u svojoj zajednici. Čovjek po svojoj slobodnoj volji je i odgovoran, što se podrazumijeva, a ne izbjegava odgovornost, što neradnik pravda demagoški pomoću riječi i preko stranke prenosi štetu koju je napravio na drugog, što je jednako trovanje hrvatskog općeg dobra. Koristeći se „emocijama duša“ varalica natovari posljedice svojih grijeha na opće dobro. . . Kako to? Odgovor, ideja – djelo - život dakle, ubuduće samokritičko i kritičko ponašanje potrebno je Hrvatima u pravcu općeg dobra, što upućuje što je moguće . . . samo po djelima . . . a protiv demagogije i stvorene monotonije preko stranaka tj. pojedinaca u Hrvatskoj. Dakle, uglavnom prema uhodanom obrascu u Hrvatskoj pomoću postojećih stranaka razbija se jedno kao opće dobro, a izdvojeni dijelovi zajednice pojedinci preko stranaka postanu sami sebi svrha i krajnji cilj. Umjesto da stranke kao zbir pojedinaca demonstriraju snagu za funkcioniranje u ime općeg dobra, predvođeni članovima s određenim znanjem radi daljnjeg domišljanja u skladu s vremenom i specifičnošću zajednice. Život je odraz kretanja, čovjeku treba uvijek novo i bolje, što zahtjeva razbijanje monotonije bez podmetanja modernog šarenila kao varke što je očito u Hrvatskoj. Predstavnici postojećih stranaka, uglavnom nisu svjesni pa zato ni odgovorni, što je nažalost postalo pravilo da takvi budu vođe u Hrvatskoj. Hrvat ubuduće treba shvatiti i razlikovati moderno šarenilo od nove kvalitete koju traži život. Ukoliko prilikom biranja Hrvat ne uvidi spomenute razlike, moderne varalice okoristit će se kao i do sada pomoću emocionalno – nekritične – duše Hrvata. Predstavnici stranaka kao varalice preko raznih institucija po Hrvatskoj samim nazivom svojih „kompanija“ začaraju naivne. Zašto u stranačkim statutima nije istaknuto da su pred zakonom vođe odgovorne, po propustu i nedjelima, što se podrazumijeva po logici zdravog razuma. Kada očigledno na terenu same o sebi govore, zato takvim strankama trebaju atributi. Stranke u prosvjećenijim zajednicama moraju opravdati svoje postojanje djelima, a ne svoj nerad kompenzirati demagogijom kako to danas u Hrvatskoj čine stranke, participiraju i skupa rastaču opće dobro, tendencijom da i dalje vode Hrvate u propast. Predstavnici i nosioci vlasti, i ostalih institucija u Hrvatskoj, kako svjetovnih tako i duhovnih, pored silnog ponižavanja hrvatskog naroda bez srama dalje koriste samo oruđe sofizma. Hrvatskom narodu preostaje da inventivni ljudi ubuduće stupe na političku scenu i svojim obolom zaustave daljnje urušavanje hrvatskog bića. Svaki narod ima pojedince koji su po spoznaji odgovorniji u ime života. Dakle, u Hrvatskoj nema više opravdanja za niti jednog Hrvata, tj. potrebno je žrtvovanje za opće dobro. Vlastitom voljom svaki pojedinac usmjeruje i pokazuje svoja djela, što mu je i osobna karta i kao mjerilo učešća. Također i egoizam kao odraz neuredne volje je osobna karta pojedinaca, takvima se ne treba dozvoliti da se poigravaju s općim dobrom. Kanimo se improvizacija kada je u pitanju opće dobro i vlastito ognjište kao uvjet za beskonačan put što život jest. Dakle, smisao je da vlastitom voljom, svaki pojedinac djelima probudi i osobno samopouzdanje, što je neophodno za dostojan život. Namjera je ovim tekstom pokazati kako nema mjesta malodušnosti na hrvatskim prostorima, naprotiv Hrvati s razlogom trebaju biti zahvalni za ove prostore na Zemlji kao dobre uvjete za život. Toliko da shvate, kada pedagogija stvara plodno tlo demagogiji . . . tko laže . . . Dakle kada roditelji jedu zeleno voće . . . 

U Zadru, kolovoz 2012. godine