GRAĐANIN I MINISTAR
G. Pomoz Bog Ministre, kojim dobrom vi kod nas građanina?
M. Došao sam se osobno uvjeriti kako su građani zadovoljni mojim radom. Mene je Predsjednik Vlade postavio da vam služim ja izvršavam njegova naređenja.
G. Mi građani zadovoljni smo. Povećali ste PDV i sada sve plaćamo skuplje 10 do 20%. Povećali ste struju, plin i komunalije 20 do 30% što znači da sada dobivamo kvalitetniju uslugu za 20 do 30%. To je za nas građane veliki napredak. Objavili ste imena dužnika stavili ste ih na stup srama. Jeste li vidjeli kako sada imaju novaca svi su se uplašili i svoje dugove odmah podmirili? Moj prijatelj Ante kaže neću ja više ništa državi dugovati svim radnicima je dao otkaz i on ide na biro rada. Do sada sam ja državi plaćao, a od sada će meni država plaćati i to ne samo meni nego i mojim radnicima. Kaže da je zahvalan Vladi do neba. Dvije godine jedva je krpio kraj sa krajem. Zadužio se samo da ne bi radnicima dao otkaz. Mislio je da će se uvjeti privređivanja poboljšati. Sad ste mu otvorili oči. Progledao je tek onda kada je umjesto Vladine pohvale što zapošljava nekoliko desetina radnika, ta ista Vlada ga je stavila na stup srama. (On je takav poštenjačina da nikad nikome nije dužan jednu kunu.)
M. Zašto nije platio dug pa ga ne bi stavili na stup srama?
G. Platio bi on jadan, ali nema niti jednu kunu sve je potrošio na ranike i održavanje proizvodnje i umjesto stvaranja dobiti on je stvarao gubitak. Ako ste ikada, kao gospodarstvenik, svojim radom zaradili makar jednu kunu onda znate da se u Hrvatskoj više ništa ne isplati proizvoditi. Uvozna roba je jeftinija, a i vi u državi mislite da najviše zaradite na uvozu. Tako uvoz cvate, a domaća proizvodnja nestaje, jer strane banke koje ste ubacili u Hrvatsku za šaku dolara potiču samo uvoz svojih matičnih zemalja. Konačno, zato su i ubačeni u Hrvatsku i zato imaju rezona za korupciju vas u Vladi.
M. Nije mi jasno kako to da naši gospodarstvenici ne znaju raditi kao u drugim državama svijeta. Mi njih moramo naučiti da moraju biti konkurentni. Moramo ih naučiti da manje troše, a više rade.
G. Tako je! Njih treba naučiti. Ja sam isto to radio sa mojim tovarom. Učio ga i učio da ne jede i da stalno sve više radi. Kada sam ga naučio da ne jede on krepa. Kada ste ih vi naučili da više rade a manje troše, umjesto da su krepali kao moj tovar oni su prestali raditi i sada će trošiti državne novce. To je nepravda. Ja bi sve njih poslao u radni logor Jasenovac da se tamo nauče raditi i da nešto zarade, a ne da troše državni novac.
M. Mi smo socijaldemokrati. Mi smo za socijalnu pravdu mi ih nećemo slati u logore i mi ćemo naše socijalne program provesti. Uvest ćemo porez na imovinu oni koji imaju moraju da plate.
G. Znači li to da ću ja, koji sam cijeli život štedio, otkidao od svojih usta i usta moje obitelji, kako bi sagradio ovo malo kuće, sada morati plaćati porez na tu imovinu?
M. Upravo tako.
G. Jeli to vraćanje bivših socijalističkih Zakona?
M. Ne, nije. Socijalizam je mrtav. Sada je kapitalizam i tržišna ekonomija. U socijalizmu si mogao imati dva veća ili tri manja stana. Sve što si imao više država je uzela.
G. U socijalizmu ja ništa nisam plaćao na imovinu.
M. Nisi plaćao porez, ali su ti višak mogli uzeti, a mi danas ne uzimamo imovinu. Umjesto oduzimanja imovine mi je oporezujemo tako da ti plaćaš državi zato što imaš.
G. Što će plaćati moj susjed Pero koji nema ništa. Živio je kao grof. Sve što je zaradio potrošio i on mi se danas smije i kaže mi da sam lud što imam kuću, što nisam živio kao on pa ne bi državi plaćao porez nego kao i on od države dobivao pomoć.
M. Država je majka. Kada majka više nema novaca djeca je moraju uzdržavati. Uzdržavat će je ona djeca koja imaju, a ona koja nemaju ne mogu je uzdržavati tako ti je i sa državom.
G. Sada mi je jasno. Uvedite porez na imovinu što prije da pomognem državi odnosno majci, da ne crkne od gladi.
Niko Šoljak
Supetar 21-. kolovoza 2012.
Nema komentara:
Objavi komentar