‘Radimir Čačić je štetočina i prvi ratni profiter u Hrvatskoj’

Strategija aktualnog šefa SDP-a uopće ne treba čuditi. Prisjetimo se kako je Ivica Račan koristio Dražena Budišu iz koalicijskog HSLS-a za upijanje odgovornosti za sve probleme koji su mučili tadašnju vladu. Takvom strategijom uspio je i nakon poraza na izborima očuvati prilično dobar rejting SDP-a. Stoga je sada simptomatično da Milanović koristi Čačića kao gromobran, slažu se politički analitičari. Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić čvrsto je obgrlio svoje državničke funkcije i uz veliku potporu premijera i matične stranke odlučno riknuo: Ostajem! Time je, kada govorimo o moralnom aspektu, a ne onom političkom, Čačić zapravo postao prvim neravnopravnim građaninom Hrvatske. Naime, dvije afere koje su već gotovo zaboravljene, a riječ je o smjeni Srećka Ferenčara i Sanje Kalambure s pozicija NO Janafa, odnosno s mjesta direktorice Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, dovoljno govore o ravnopravnosti i jednakosti koju provodi i primjenjuje premijer Zoran Milanović. Prisjetimo se, Čačić i Milanović nisu imenovali Ferenčaka u NO Janafa zbog nepravomoćne presude u ‘aferi Nanbudo’, a Kalambura je odletjela s pozicije šefice Fonda za zaštitu okoliša zbog optužnice koju je protiv nje podignuo USKOK. Predsjednik i potpredsjednik Vlade tada su izjavili kako vjeruju u Ferenčakovu nevinost, međutim, zaključili su kako ipak on ne bi trebao obnašati dužnost dok se slučaj i pravomoćno ne razriješi. U slučaju Sanje Kalambure već je i optužnica bila dovoljna za ekspresnu smjenu. Danas kada se sličan, ali neusporediv teret (op.a. korupcija za koju su osuđeni, odnosno optuženi Ferenčak i Kalambura nikako se ne može uspoređivati s dva života koja su izgubljena zbog Čačićeve nepažnje) pojavio na leđima prvog potpredsjednika, pravila koja su u Kukuriku koaliciji postavili prije manje od tri mjeseca, očito su prestala vrijediti.

Lažni moral

Prilično je jasno kako s političkog gledišta Zoran Milanović nema nikakvu obvezu smijeniti svog prvog potpredsjednika, čak štoviše, on mu je vjerojatno i neophodan za preživljavanje koalicije, no iz moralnih, zdravih razloga na kojima počivaju razmišljanja većine građana ove zemlje, premijer je morao postupiti drugačije i prije svega nepristrano. Jedino bi na taj način iskazao bilo kakvo poštovanje prema ljudskom životu i žrtvama Čačićeve neopreznosti. Prema mišljenju političkih analitičara Žarka Puhovskog i Davora Gjenera, Zoran Milanović se s moralnošću u ovom slučaju čak i poigrao. U čitavom slučaju oko Čačićeve nesreće i presude sporno je to što se premijer i stranka ponašaju kao da moralni argumenti ne vrijede. Oni su ocijenili da to nije politički problem, ali istovremeno su prešutjeli moralni problem na kojeg građani i ukazuju. Čini se kako je premijer Milanović tu odluku o Čačićevom ostanku donio iz nekog lažnog moralnog promišljanja – objasnio je Žarko Puhovski, politički analitičari i profesor na Filozofskom fakultetu. Malo drugačije mišljenje ima njegov kolega, analitičar Davor Gjenero, koji tvrdi da zapravo ne bi vjerovao onome što govori Zoran Milanović, da on progovara s pozicije moralnosti. Logično je da netko tko govori s konzervativne političke strane poziva na moral. Međutim, oni koji su opredijeljeni kao socijalno liberalna opcije, koja odluke treba donositi racionalno, govore o moralu – ili se bave demagogijom ili nešto skrivaju. Jasno je kako je ova odluka premijera Milanovića donesena iz isključivo političkih razloga – zaključio je politički analitičar Davor Gjenero.

‘Milanovićev Budiša’

Kada je riječ o političkoj važnosti potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Radimira Čačića nije posve jasno zbog čega on uživa takav protektorski stav od premijera. Pretpostavimo li da prvi potpredsjednik Vlade nije toliko tašt i vlastoljubiv te da pod svaku cijenu ne pokušava zadržati svoje pozicije, pa čak i ucjenjujući Zorana Milanovića izlaskom iz koalicije, te imajući na umu narodnu uzrečicu kako ‘nitko nije nezamjenjiv’, uistinu nije jasno zbog čega premijer, u najmanju ruku, Čačiću ne pronađe manje odgovornu funkciju u Vladi, na kojoj ovaj neće morati trpjeti napore revitalizacije hrvatskog gospodarstva zajedno s psihičkim teretom koji nosi od trenutka nesreće u Mađarskoj. Politički nema šanse da Radimir Čačić ode jer ima podršku premijera i matične stranke. Premijer odlučuje prema političkim kriterijima jer mu je Radimir Čačić potreban i to je jasna stvar. Potreban mu je iz dva razloga. Osim što u svojim redovima nema kadar kojim bi ga zamijenio, Milanović Čačića koristi kao gromobran koji upija sve kritike upućene prema Vladi. Tako svoje političke aktivnosti provodi u miru dok većina negativnosti koja dolazi iz javnosti preusmjerena je na Čačića i HNS – smatra Žarko Puhovski. S druge strane Davor Gjenero opisuje genezu i prošlost ‘taktike’ koja podrazumijeva korištenje koalicijskog partnera poput živog štita, koju je SDP koristio i ranije. Strategija aktualnog šefa SDP-a uopće ne treba čuditi. Prisjetimo se kako je u vrlo sličnim manirama Ivica Račan koristio Dražena Budišu iz koalicijskog HSLS-a za upijanje odgovornosti za sve probleme koji su mučili tadašnju vladu. Takvom strategijom pokojni premijer uspio je i nakon poraza na izborima očuvati prilično dobar rejting SDP-a koji mu je omogućio mnogo lakšu obnovu stranke i rast. Stoga je sada simptomatično da Milanović koristi Čačića kao gromobran kojeg je spomenuo kolega Puhovski – objasnio je Davor Gjenero.

‘Shit never happens’

Potpuno drugačiji pristup nastaloj krizi u redovima vladajuće garniture ima Sveučilišni profesor Slaven Letica, inače čest kritičar premijera Zorana Milanovića i njegove Vlade, koji problem sagledava kroz socio-psihološki diskurs. Zoran Milanović i Radimir Čačić oččito su se sprijateljili, a to muško prijateljstvo zna biti kompleksno i komplicirano. Očito da Milanović u Čačiću vidi surogatnog brata koji je rabijatan i može mu pružiti zaštitu. Jedan nivo tog odnosa može se opisati i kao kada, primjerice, imate dobrog prijatelja iz djetinjstva za kojeg znate da je probisvijet, ali kada ga sretnete svejedno ćete mu platiti pivo – vrlo specifično je Slaven Letica opisao zaštitnički stav premijera prema Radimiru Čačiću, te se u konačnici žestoko obrušio na prvog potpredsjednika Vlade nazvavši ga štetočinom i prvim ratnim profiterom. Radimir Čačić je jedna štetočina koja ima prošlost prepunu promašaja i sumnjivih poslova. On je prvi ratni profiter u Hrvatskoj. Njegov Coning dobio je svojevremeno novac za izgradnju doma za umirovljenike u Dubrovniku, koji, naime, nikada nije izgrađen. Potom je u Zadru dobio tri avansne uplate za izgradnju srednjoškolskog igrališta, a posao nikada nije napravio. Sada pak želi iskoristiti mirovinske fondove u privatizaciji istarskih brodogradilišta Uljanik i 3. Ma. To je obično bacanje novca u bunar, a između ostalog nigdje u svijetu se mirovinski fondovi ne bave tržisšnim spekulacijama. Ja znam da on ništa ne zna, ali žalosno je što građani o tom nemaju pojma – iznio je optužbe na računa prvog potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva, profesor Slaven Letica. Prema svemu izrečenom prilično je jasno kako za Radimira Čačića ne vrijede ista pravila kao za ostale suradnike premijera Milanovića, te parafrazirajući njegove riječi ‘shit happens’, upućene javnosti povodom slučaja Ferenčak, zaključujemo kako bi za prvog potpredsjednika trebalo osmisliti novu sintagmu koja bi glasila otprilike – ‘shit never happens’.