Molitve Gospi Sinjskoj u različitim potrebama
O slavna i zauvijek blagoslovljena Gospe Sinjska! Premda nedostojan, obraćam se tebi, svojoj Nebeskoj Majci i Zaštitnici. Gledam tvoju svetu Sliku i molim te, radi ljubavi prema svome božanskome Sinu, pogledaj na me, dijete svoje, i u mojim me nevoljama pomozi. Pod svoje me okrilje primi, od paklenog neprijatelja brani, od napasti grijeha čuvaj na kajanje potakni i na ispovijed ohrabri. Učini da zahvalno prihvatim oproštenje Oca Nebeskoga i sretno živim u milosti Božjoj sjedinjen s tvojim božanskim Sinom u Duhu Svetomu. Budi mi Majka i Zaštitnica vazda, a osobito na času smrti. Amen.
Molitva za zdravlje
Dobra Gospe Sinjska, Majko milosti i ljubavi, pogledaj na me u mojoj nevolji. Tebi je znano koliko me muči bolest ... . Ova mi bolest tijelo iscrpljuje, duh i dušu uznemiruje i sputava u vršanju dužnosti. Oduzima mi radost životu i užitak u slavljenju Boga. Neka me tvoj ljubljeni Sin, po tvom majčinskom zagovoru, ako je volja Božja, oslobodi od ove bolesti i povrati mi zdravlje duše i tijela. A ja ti, Majko, obećavam, da ću te zahvalano cijeloga života slaviti. Svoju ću zahvalnost iskazivati boljim kršćanskim životom i savjesnijim vršenjem svojih dužnosti. Ti koja nikoga u nevoljama ne odbijaš, pogledaj na me, Majko od milosti. Isprosi mi strpljivost u bolesti i predanost svetoj Božjoj volji, koju želim prihvatiti i vršiti u svemu. Amen.
Molitva u svakoj potrebi
O slavna Čudotvorna Gospe Sinjska! Mnogima koji su se molili pred tvojom svetom Slikom udjelila si brojne milosti. Ukrasi na tvojoj svetoj Slici dokazi su tvoga čudotvornog zagovora. Pun(a) pouzdanja i ja molim pred tvojom svetom Slikom: pomozi mi u mojoj nevolji ... . Znam da nisam zavrijedio(la) tvoju milost, ali se uzdam u beskonačnu ljubav tvoga Sina koji me svojom ljubavlju učinio dostojnim(nom) ljubavi Oca Nebeskoga. Uvjeren(a) u tvoju neizmjernu majčinsku ljubav, utječem se tvome čudotvornom zagovoru. Pomozi me u ovoj potrebi ..., tebi najbolje poznatoj i isprosi mi pomoć od Boga. Neka me zahvalnost za tvoju dobrotu potakne da budem vjeran(a) Bogu, da tebe još više ljubim i nastojim ugoditi tvomu Božanskome Sinu Isusu. O Majko, reci mu samo jednu riječ za mene i on će Te uslišiti. Gospe Sinjska, moli za me! Amen.
Molitva za djete
Gospe Sinjska, tvome majčinskom zagovoru prikazujem ... (navedite ime djece za koju molite) zajedno sa svom djecom u svom narodu i u cijelom svijetu. Moli svoga Božanskog Sina Isusa koga si kao malo Djete na svojim grudima dojila, čijim si prvim koracima upravljala, koga si u Božji hram vodila, komu si svu svoju majčinsku brigu posvećivala. Moli ga, naša Nebeska Majko, da blagoslovi ... (navedite ime djece za koje molite). Štiti ga(je, ih) i brani od svih đavolskih i ljudskih zasjeda. Neka ga(je, ih) svojim svetim rukama zagrli i blagoslovi tvoj Sin koji je posebno volio djecu i na njih nam ukazao kao znak nedužnosti, jednostavnosti i malenosti. Daj da napreduje(u) u tvojoj milosti i ljubavi, da tebe i Boga upoznaju i ljube, da živi(e) po Božjoj volji i postigne(u) vječno spasenje u trojedinome Bogu, Ocu i Sinu i Duhom Svetomu. Amen.
Zahvala za primljenu milost
Hvala ti, Čudotvorna Gospe Sinjska, što si milostivo uslišila moju molitvu. Dobra moja Nebeska Majko, vjerovao(la) sam da me ne ćeš odbiti. Vjerovao(la) sam da će po tvome majčinskom zagovoru tvoj Sin Isus učiniti što je najbolje za mene. Riječima ne mogu izraziti svoju zahvalnost tebi, svojoj milosrdnoj Zagovornici i Zaštitnici, ali ti znadeš da sam ti svim srcem i svom dušom zahvalan(na). Preporučujem se tvomu majčinskomu zagovoru. Neprestano ću te slaviti, Čudotvorna Gospe Sinjska, sve do časa svoje smrti i tebi zahvaljivati. Amen.
Molitva za posvetu župe
Dobra naša Majko, Čudotvorna Gospe Sinjska, evo i ove ti godine želimo od srca zahvaliti za bezbrojne darove i milosti kojima vjekovima obasipaš svoje vjerne štovatelje. Posebno ti želimo zahvaliti za milosti koje si udjelila našoj župi... Zahvaljujemo ti, milostiva naša Majko, i molimo te da nas i unaprijed štitiš i pomažeš. Najprije te molimo za ustrajnost u vjeri, za besprijekoran kršćanski život i za svjedočenje Božje ljubavi i doborte. Obraćamo ti se molitvom da vjerski život u našoj župi napreduje, da živimo sukladno svom krštenju i drugim sakramentima, da se hranimo na gozbi Kristova tijela i krvi. Preporučujemo ti sve članove svoje župe, bračne parove, djecu, roditelje, bake i djedove. Posvećujemo ti vjerne i nevjerne, dobre i zločeste jer Otac Nebeski daje da sunce njegovo grije pravedne i nepravedne i kiša njegova pada dobrima i zločestima. Posvećujemo ti svoja srca i duše, sve svoje dobre namjere i želje, sav svoj rad i svaki trenutak svoga života. Posvećujemo ti sve svoje misli i osjećaje, riječi i djela. Isprosi blagoslov svima nama, našim ukućanima, i svima našim župljanima. Udjeli nam blagodat obiteljskoga, župnog i društvenog zajedništva kao predokus zajedništva s tobom u Kraljevstu tvoga Sina, koji s Ocem i Duhom Svetim vlada po sve vijeke vjekova. Gospe Sinjska, moli za nas. Amen.
Slavna pobjeda 1715. godine
Početkom 1715. godine stigla je u Sinj vijest da je Turska (8. prosinca 1714.) navjestila Veneciji rat. Svi su slutili da će Turci iz Bosne najprije napasti Sinj, pa su se u Sinju odmah počeli pripremati na obranu, utvrđujući Grad. U isto vrijeme Turci su se, u Bosni, spremali za napad. Skupivši pod Kupresom ogromnu vojsku, šerašćer Mehmed-paša šelić poše prema Sinju. Dana 23. srpnja 1715. prijeđe preko Prologa i utabori se uz Cetinu. Narod se u cetinskoj krajini silno prestrašio. Jedni su bježali prema primorju, drugi u brda. Svoju imovinu donosili su u novu crkvu, nadajući se da će topovi iz Grada obraniti crkvu od Turaka. U sinjsku tvrđavu zatvorila se četa od oko 700 vojnika, žene, djeca i sedam fratara. Fratri su sa sobom ponijeli sliku Majke od milosti i stavili je u tvrđavnu crkvu sv. Mihovila, na oltar sv. Barbare. "Kad građani - piše Filipović - razumiše da je Gospa u gradu, mnogo se uzradovaše i k njoj se udilj utekoše i s molitvom i zaviti, koji im dade taki slobod i taku jakost da se viteški braniše i obraniše." Turci nisu odmah napali na Sinj. Najprije su 26. srpnja 1715. nakon žestoke borbe i uz velike gubitke osvojili Otok. Zatim su se razišli po Cetinskoj krajini i Zagori da pale, plijene i ubijaju. Stigli su do Klisa, Drniša i Vrlike, koju osvojiše. Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza i ponavljao se često slijedećih dana. Oko Grada sve je bilo popaljeno i uništeno. Izgorjela je i crkvica sv. Franje, a zatim i samostan i nova crkva pod Kamičkom sa svim što je u njoj bilo. Sam je Grad bio napola razrušen. Za branitelje Sinja molilo se po cijeloj Dalmaciji. Svak se bojao, ako padne Sinj, da će Turčin zauzeti Klis pa ostalu Dalmaciju. Splitski nadbiskup Cupilli pošao je pod zastavom križa Sinju u pomoć, ali nije mogao prodrijeti dalje od Dicma, pa odatle šalje pismo (9. kolovoza) Papi Klementu XI. u kojem ga zaklinje da moli za Sinj. U Omišu je pobožni svijet, čitavu noć u crkvi, pred Gospinom slikom, molio za Sinj. Dana 14. kolovoza bio je posljednji, opći juriš, koji je trajao tri sata. Kroz to vrijeme redovnici, žene, djeca i ostala čeljad koja ne bijaše za borbu, molili su s plačem i suzama pred Marijinom slikom za pomoć. Branitelji su očekivali novi napad ali je neprijatelj "noću od 14. na 15, kada je svitao dan naše Zaštitnice na nebo uznesene, u najvećoj tišini digao topove i uz pratnju cijeloga tabora vratio se na sigurno u svoje prvobitno stanište u Livnu...". izvijestio je pisac Dnevnika, opisa opsade Sinja. Izjutra, na Blagdan Velike Gospe nijednog Turčina nije bilo pod Sinjem, već su i posljednje Turske čete prešle preko Cetine. Pod Gradom se našlo 10.000 mrtvih i mnoštvo ratnog materijala. Od naših padoše 3 časnika, 35. vojnika i vojni kapelan fra Stjepan Batarelo. Ranjenih je bilo 52. Suvremenici događanja uvjereni su da je pobjeda postignuta po zagovoru Majke Božje. Suvremeni povjesničar fra Petar Filipović piše: "Da je dakle ovo bilo njezino dobiće, sumnje ne ima; pak i Turci isti posli govorili su da su gledali svaku noć u vrime obsidnuća odit po zidu Grada jednu ženu u velikoj svitlosti". Te su se Gospođe strašili i zato su pobjegli. Premda se mogu donijeti i neki naravni razlozi povlačenja turske vojske, ipak su svi branitelji bili duboko uvjereni da je to bilo djelo "naše zaštitnice", "Majke od Milosti" pred čijom su se Slikom molili. Generalni providur u svome izvještaju od 16. kolovoza priznaje čudesnu činjenicu: "Bog je počeo dokazivati svoju svetu zaštitu ovoj provinciji oslobodivši prošle noći, na dan Uznesenja Djevice veoma važnu tvrđavu Sinj, izmučenu krvavom opsadom goleme turske vojske". A splitski je nadbiskup Cupilli 16. kolovoza održao misu zahvalnicu zbog pobjede i "održao vrlo lijep govor u zahvalu bl. Djevici što je jučer (15. kolovoza) prisilila Turke da napuste opsadu sinjske tvrđave, poslije 16-dnevnog uzaludnog opsjedanja" (o. I. Cetinić). O sinjskoj pobjedi uz pomoć "Majke od milosti" izvijestili su i suvremenici fra N. Lašvanin, kroničar Sutješkog samostana, M. Tamburina, general isusovačke družbe i fra Gašpar Vinjalić, povjesničar. Časnici i vojnici neposredni su svjedoci toga događaja i milosti. U znak zahvalnosti Gospi skupili su 80 zlatnih cekina i dali u Veneciji izraditi zlatnu krunu s križem da se baš ta Slika "Majke od milosti" njome okruni. Možemo slobodno ustvrditi: Na dan pobjede Gospe od Milosti - rođena je Gospa Sinjska. Od tog dana ime "Gospe Sinjske" pročulo u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, pa i šire, u Rimu i Veneciji. Od tada u Sinj počeše pristizati mnogi hodočasnici. Za Njezin blagdan već se u ono doba skupljalo i do 10.000 vjernika. Tako je nastalo marijansko Sinjsko svetište.
Nema komentara:
Objavi komentar