Biti u Čavoglavama na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti izuzetan je doživljaj, čast i neizmjerna radost svakom Hrvatu. Doći u Čavoglave danas znači sliti se s rijekom hrvatskoga naroda, od najmlađih do najstarijih, koji sa sve četiri strane svijeta kugle zemaljske hrle s pjesmom na usnama, ponosom na čelima i zahvalnošću u srcu kako bi zajednički proslavili ono što je Bog darovao hrvatskom ljubljenom narodu nakon toliko godina i stoljeća strpljivog čekanja: domovinu Hrvatsku, slobodnu, mirnu, ponosnu i pobjedonosnu! A utemeljena je, uz pomoć Božju, na položenim životima tolikih hrvatskih branitelja, nepobjedivih nebeskih sokolova, ne samo Domovinskog, nego i svih drugih ratova i povijesnih bitaka kroz koje se gradila ta ista domovina, njezina sloboda i konačna pravedna pobjeda. Stoga se ovaj dan s potpunim pravom zove i Dan hrvatskih branitelja. „Zovi, samo zovi, sve će sokolovi za te život dati“, orilo se 5. kolovoza ove godine u Čavoglavama iz grla više od 100.000 Hrvata koji su došli podijeliti zajedničku radost i ponos cijele Hrvatske nacije. Slavlje Dana domovinske zahvalnosti započelo je u župnoj crkvi sv. Ilije u Kljacima u 10 sati ujutro gdje je župnik fra Ilija pozdravio sve prisutne svećenike koncelebrante i sve vjernike koji su došli zahvaliti najprije dragom Bogu za svoj hrvatski narod, domovinu Hrvatsku i njezinu slobodu te prikazati svoje molitve za prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana i sve hrvatske poginule branitelje koji svojom krvlju zališe temelje slobodne nam i ponosne, ljubljene, jedine i vječne Hrvatske. Don Vinko Puljić, dušobrižnik na hrvatskoj katoličkoj misiji Siegen, u Njemačkoj, predvodio je sveto misno slavlje koje je bilo puno života, vjeri i ljubavi, dok je don Ivo Šutalo, župnik i upravitelj svetišta župe Presvetoga Srca Isusova u Studencima, Hercegovina, uputio prigodnu riječ prisutnim vjernicima. U svom svečanom i zanosnom izričaju, naglasio je: „Evo, četrnaest stoljeća već, jedan narod gradi temelje i slaže krvavo kamenje za sretnu budućnost djece svoje. Četrnaest stoljeća jedan narod gradi zgradu ljubavi, nade, zajedništva, poštenja i sigurnosti. Četrnaest je to stoljeća krvave borbe za vjeru svetu katoličku, za zemlju našu pradjedovsku i za obitelj plodnu, rodnu i blagoslovljenu iz koje će nicati mladice nove i širiti i donositi plodove zrele za sretnu budućnost naraštajima mladim!“ Don Ivo je svoju propovijed završio prelijepim pjesničkim stihovima i jednostavnom i snažnom vjerničkom porukom za sve nas: Ja vjerujem u Boga i sretnu budućnost naroda svoga kroz stoljeća mnoga! Pa zar nije tako? Zar nisu generacije hrvatskih srca kroz njezinu povijest vjerovale, nadale se, plakale, molile se i borile da dočekamo ono što su oni htjeli dočekati a nisu: slobodnu i sretnu nam Hrvatsku domovinu! Neka je hvala svemogućem Bogu na tom velikom daru! Kroz popodnevne sate prema Čavoglavama su se sa svih strana drage nam Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih država hrvatske dijaspore slijevale kolone vozila, autobusa, motorista, ljudi, ponajviše mladih, među kojima mnoštvo fokloraša, svirača, pjevača, guslara, diplara, tamburaša i plesača svih vrsta kako bi dali svoj doprinos i sudjelovali u zajedničkoj neizmjernoj radosti Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Svi su htjeli zaigrati, zapjevati, zasvirati i zahvaliti Bogu u popodnevnom programu koji je bio posebno predviđen za nastupe folklornih skupina i narodnih društava. I svirali su, i pjevali, i igrali, i radovali se! A u centru svega, na čavoglavskom ponosnom brežuljku, među nepreglednim mnoštvom vjernika i sudionika, čvrsto stoji kamena crkva Hrvatskih mučenika, u obliku srednjovjekovne hrvatske tvrđave, sa zvonikom uprtim prema nebu, simbol i znak Božje prisutnosti, zaštite i sigurnosti kroz stoljeća patnje, borbe i neprestane strepnje hrvatskoga naroda. A okolo nje po ulicama, brežuljcima, ogradama i okrajcima vesela graja i žamor, priča, veselje i radost. Vrte se pečeni janjci, jede se crveni pršut i kobasica, križa se papreni slavonski kulen, toči se hladno pivo i pije rumeno vino, probaju se pečeni uštipci, kiflice, odresci i ćevapi! A majica, kapa, šalova, bedževa, privjesaka i raznih drugih transparenata sa hrvatskim znakom i oznakom na svakom koraku! Je li dan pobjede ili nije? Je li dan veselja i radosti ili nije? Jeli dan ponosa i slave, slobode i domovinske zahvalnosti ili nije? E, pa kad jest, neka nam srca uživaju, duša cvjeta i lice blista neskrivenom i iskrenom ozarenošću, duševnom snagom i ljepotom! Kako je bilo lijepo, veličanstveno i ponosno biti u Čavoglavama na Dan domovinske zahvalnosti ove godine, 5. kolovoza! A onda je, oko 9 sati navečer, ispred više od 100.000 Hrvata, na binu izišao jednostavni i jedinstveni, hrabri i nepokolebivi, ponosni i uvjereni hrvatski domoljub, vjernik, domovinski ratnik, čavoglavski vojnik, nekad hrvatski branitelj, a danas muž i otac petero djece, branitelj hrvatskoga dostojanstva i časne budućnosti, pjesnik i pjevač hrvatske slobode i ponosa: Marko Perković Thompson! Dok je našeg Marka bit će i junaka! Ponajviše je njegova zasluga što se danas u Čavoglavama slavi, kliče i pjeva, igra, moli i pleše! Ponajviše je njegova zasluga da danas u Čavoglave dođe preko 100.000 ponosnih Hrvata koji mogu slobodno zaigrati, zapjevati i reći da svoju zemlju vole i svoj narod ljube! Erupcija oduševljenja u masi punoj hrvatskih zastava izlila se u radosne poklike, ponosnu viku i upaljene baklje kad je pozdravio svoju ljubljenu braću koja su došla zajedno s njim proslaviti ovaj najljepši Domovinski dan! Marko je i te domovinske večeri odmah na početku nastupa svojom pjesmom jasno podsvijestio svima: „Mi smo ljudi kršćani i ne bojmo se mrijet, nas je Bog poslao da mijenjamo svijet!“ A onda su se jedna za drugom počele redati pjesme koje su zadnjih godina osvojile svako hrvatsko srce. To su pjesme koje gotovo svi Hrvati znaju napamet, a pjevaju o ponosu, slavi, hrvatskoj borbi i osnovnim vrijednostima svakog ljudskog bića, a to su: Bog, obitelj i domovina. Sto tisuća grla jednoglasno i iz sve snage stopilo se s Markom u njegovim i našim pjesmama: „Ora et labora“, „Maranatha“, „Geni kameni“, „Moj dida i ja“, „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“, „Nebom lete“ i druge. Kroz svoj koncert Marko je pozvao sve da otvorena srca zajedno slavimo u Čavoglavama, i da svatko diljem Domovine slavi na svoj način, kako tko želi. Na koncu je došla ona jedinstvena koju svako dijete znade, koju bake i djedovi zajedno pjevuše i koja na našim stadionima odjekuje u masi hrvatskih navijača, a koja ujedinjuje Liku i Dalmaciju, Herceg Bosnu i Slavoniju, Istru i Zagorje, u kojoj se grli svaki hrvatsko srce i sjedinjuje svaka hrvatska duša. Najljepše pjesma o najljepšoj domovini: „Lijepa li si“! Erupciji radosti i oduševljenja nije bilo kraja kad se uz tu pjesmu pojavio veličanstveni vatromet na noćnom čavoglavskom nebu s bezbroj iskrica, zvjezdica, boja, svjetlucanja i ponajviše poruke da ostanemo jedno i zajedno u zajedničkoj i Lijepoj nam domovini! Nakon njega na scenu su stupili popularni i svim Hrvatima dragi pjevači i domoljubi, Markovi kumovi i naši dragi prijatelji Miroslav Škoro i Mate Bulić, te poznati Slavonia Bend i grupa Luna. Pjevalo se i veselilo do ranih jutarnjih sati na čavoglavskom brdašcu gdje se sto tisuća duša stopilo u jednu i sto tisuća srdaca kucalo kao jedno. Veličanstvene li poruke svim našim državnim poglavarima, ministrima, političkim vođama i hrvatskim dužnosnicima: da uvijek budemo jedno i zajedno misleći samo na interes svoga hrvatskog naroda, a ne na svoj vlastiti, boreći se za jedinstvo svoga naroda i radeći za bolji život i egzistenciju hrvatskog čovjek i njegove obitelji. Samo tako možemo ići naprijed i biti potpuno zadovoljni i sretni. U rane jutarnje sate veliko mnoštvo počelo se razilaziti obogaćeno nekom nevidljivom duhovnom snagom, opijeno osjećajem neizmjerne domovinske ljubavi i zahvalnosti i ujedinjeno u iskrenoj želji da se i dogodine ponovo ovdje nađemo svi u još većem broju i s još većim srcem. Na čavoglavskom brežuljku u praskozorje novog dana ostala je samo čvrsta kamena crkvica Hrvatskih mučenika, simbol stoljetne kamene i čvrste vjere hrvatskoga naroda, čekajući da svoju ljubljenu djecu i dogodine zagrli i ujedini u svome majčinskom krilu u radosti i veselju najljepšeg domovinskog dana!
|
Nema komentara:
Objavi komentar