STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
ISTAKNUTI ČLANOVI KOMISIJE KOJI SU SUDJELOVALI O PREGOVORIMA RAZMJENE ZAROBLJENIKA IZMEĐU KOMISIJE ZA ZATOČENE I NESTALE VLADE RH I PREDSTAVNIKA SRPSKE STRANE
Pregovori su održani u Zemuniku Donjem, 19. svibnja 1995. godine.
ISTAKNUTI ČLANOVI KOMISIJE:
1. Pukovnik Ivan Grujić, predsjednik Komisije za zatočene i nestale Vlade RH
2. Pukovnik Željko Lončar, povjerenik Komisije za
zatočene i nestale – sektor « Jug» Vlade Republike Hrvatske
3. Savo Štrbac, predstavnik srpske strane tzv. RSK
Zloglasni Savo Štrbac o aktualnom doministru hrvatskih branitelja: Spasio mi je glavu od Hrvata
Hrvatski pukovnik, nekadašnji vozač šefa jugoslavenske tajne službe, Savi je pojasnio kako ga ne može obraniti od hrvatskog naroda, koji ga smatra velikim neprijateljem. 'Policajac ili carinik, bilo tko, mogao bi ti naškoditi, čak te i ubiti kako bi postao nacionalni heroj', rekao mu je naš današnji doministar, piše Štrbac. Tragom naše priče od petka tome tko sve sjedi u Povjerenstvu za poraće kojim predsjedava ministar branitelja Fred Matić, došli smo do zanimljivih podataka o jednom članu tog Povjerenstva i to u knjizi zloglasnog Save Štrbca, deklariranog mrzitelja svega hrvatskog. U njegovu uratku pod naslovom 'Rat i riječ' objavljenoj 2011. u Banjoj Luci, predsjednik srpske udruge 'Veritas', biranim riječima piše o pukovniku Ivanu Grujiću, zamjeniku Predraga Matića u Ministarstvu branitelja, dopredsjedniku Povjerenstva za istraživanje zločina u komunizmu, i člana upravnog vijeća Hrvatskog memorijalno– dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Iščitavajući retke Štrbčeve knjige na ćirilici, jasno je kako autor, proslavljen kao krivotvoritelj činjenica iz Domovinskog rata, biranim riječima opisuje svoj odnos s drugim čovjekom ministarstva hrvatskih branitelja. Šrbac piše kako mu je Grujić bezbroj puta zahvaljivao što mu je spasio život, svaki put mu ponavljajući kako je on njegov veliki dužnik i kako bi htio da mu se 'revanšira'. Ali, to nije bio kraj hvalevrijedne suradnje između njega i aktualnog doministra u hrvatskoj Vladi, nekada osobnog vozača šefa Udbe Josipa Perkovića. Spasio je i Grujić Štrbcu glavu, barem tako Savo tvrdi. Rekao je Grujiću da mu se može odužiti tako da mu omogući da 'kao sav drugi normalan svijet, sigurno putuje autocestom od Banjaluke do Beograda. 'E to ne mogu', rekao mu je Grujić pojasnivši kako ga ne može obraniti od hrvatskog naroda, koji ga smatra velikim neprijateljem. Jer, eto, rekao mu je Grujić, upravo mediji stvorili su od Štrbca u Hrvatskoj neprijatelja broj 1. 'Policajac ili carinik, bilo tko, mogao bi ti naškoditi, čak te i ubiti kako bi postao nacionalni heroj', rekao mu je naš današnji doministar, piše Štrbac. Kaže kako je zahvalan Grujiću koji mu se time odužio, spasivši mu glavu od Hrvata. Sve navedeno stoji u poglavlju knjige pod nazivom 'Simultana razmjena' u kojemu Štrbac, na sebi svojstven način, opisuje kako je tekla razmjena hrvatskih i srpskih zarobljenika. Šrbac je u to vrijeme predsjednik Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika tzv. Srpske krajine, a Grujić šef hrvatskog Povjerenstva za razmjen Predsjednik velikosrpskog Veritasa nije se, doduše, držao Grujićeva savjeta jer je u vrijeme obilježavanja 'Oluje' ove godine, silom pokušao ući u Hrvatsku. Vraćen je s granice kod Dvora na Uni. S obzirom da je član upravnog vijeća Hrvatskog memorijalno– dokumentacijskog centra Domovinskog rata, ostaje vidjeti u kojemu će se smjeru odvijati suradnja između pukovnika Grujića i Save Štrbca, posebno nakon njihova 'nježnog' odnosa koji je Štrbac opisao.
PUKOVNIK ŽELJKO LONČAR BIVŠI POVJERENIK KOMISIJE ZA ZATOČENE I NESTALE – SEKTOR «JUG»
Pukovnik Željko Lončar tijekom rata je bio povjerenik Komisije za zatočene i nestale – sektor « Jug» Vlade Republike Hrvatske, a pukovnikIvan Grujić predsjednik Komisije za zatočene i nestale Vlade RH. Osim što imaju iste činove kao pukovnici i što su zajedno radili u komisiji isti su radili i kao vozači. Lončar je radio kao «šofer» cisterni u bivšem Centru za zaštitu od požara općine Zadar, a Grujić kao «šofer» u bivšoj Službi državne sigurnosti (SDS-u). Lončar je Zadarskom listu 20.02. 2013. godine izjavio da je bio član SKH od 1978. do 1981., a da je istupio iz SKH nakon intervencije bivše vojske i milicije na Kosovu. Također, Lončar je bio i predsjednik nadzornog odbora Vinilplastike Zadar, od 15. prosinca 1995. do 5. srpnja 1996. i od 11. kolovoza 2000. do 22. travnja 2002. i predsjednik uprave Vinilplastike, od 5. srpnja 1996. do 11. kolovoza 2000. Vinilplastika je otišla u stečaj i likvidaciju. Državni ured za reviziju utvrdio je da postupci pretvorbe i privatizacije bivšeg društvenog poduzeća Vinilplastika Zadar, nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Lončar je bio i predsjednik Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac,od 19.01.2005. do 27.01.2011. godine koja je također otišla u stečaj. Sada Lončar obnaša funkciju predsjednika Skupštine Zadarske županije i predsjednika Upravnog vijeća Županijske uprave za ceste Zadarske županije. Pozivamo Hrvate da komentiraju jesu li se dva «šofera» - Lončar i Grujić slučajno našli u Komisiji za zatočene i nestale.
Predsjednik Skupštine Zadarske županije kao podstanar živi u kući u Zadru čiji je vlasnik Sava Čubrilo
Podstanar Željko Lončar aktualni predsjednik Skupštine Zadarske županije olako podiže kredite i odlazi u podstanare
Lončar je 1997. godine založio obiteljsku kuću u Poličniku te je podignuo kredit u Splitskoj banci u iznosu od 220.000 tadašnjih DEM-a.
Bivšu konobu Pepo u Zadru (gradsko naselje Arbanasi), Uvala Bregdetti 14a založio je kod HYPO ALPE-ADRIA-BANK D.D. ZAGREB u iznosu oko 200.000,00 eura (2006. godine 143.000,00 EUR i 2008. godine 63.000,00 CHF). Jesu li i ovi Lončarevi krediti njegovi loši potezi neka prosudi hrvatska javnost. Lončar je bio i predsjednik nadzornog odbora Vinilplastike, od 15. prosinca 1995. do 5. srpnja 1996. i od 11. kolovoza 2000. do 22. travnja 2002. i predsjednik uprave Vinilplastike, od 5. srpnja 1996. do 11. kolovoza 2000. (Vinilplastika je otišla u stečaj i likvidaciju). Državni ured za reviziju utvrdio je da postupci pretvorbe i privatizacije bivšeg društvenog poduzeća Vinilplastika Zadar, nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Lončar je 1997. godine kupio dionice nekadašnje “Vinilplastike” u vrijednosti 810.000 kuna. Založio je obiteljsku kuću u Poličniku te je podignuo kredit u Splitskoj banci u iznosu od 220.000 tadašnjih DEM-a.Prije nekoliko dana zbog nevraćanja kredita Lončar je ostao bez obiteljske kuće u Poličniku koju je preuzela Splitska banka. Od 19. srpnja 2013. godine sa svojom obitelji živi u Zadru kao podstanar u kući čiji je vlasnik Sava Čubrilo. Uvidom u Zemljišnoknjižni odjel Zadar utvrđeno je da je tvrtka Cresco d.o.o., Poličnik založila bivšu konobu Pepo u Zadru (gradsko naselje Arbanasi), Uvala Bregdetti 14a te je podigla kod HYPO ALPE-ADRIA-BANK D.D. ZAGREB oko 200.000,00 eura (2006. godine 143.000,00 EUR i 2008. godine oko 63.000,00 CHF).
Osnivač poduzeća Cresco d.o.o., Poličnik je Ana Jukić, OIB: 71284414508, Poličnik 21.-jedini osnivač d.o.o., a koja je ujedno i direktor poduzeća, inače kći Željka Lončara, koji je također osoba ovlaštena za zastupanje – prokurist, zastupa pojedinačno i samostalno.
E moj narode: Udbaš Grujić, Perkovićev 'šofer', u Povjerenstvu za istraživanje komunističkih zločina
Pitamo se kako će pukovnik Grujić, bivši djelatnik osječke UDBA-e, imati hrabrosti pogledati u oči i razgovarati sa obiteljima žrtava čije grobove treba locirati i ekshumirati? Kako će zamjenik Freda Matića, pukovnik Ivan Grujić, gledati u oči djeci žrtava udbaških zločina i objasniti da je on u UDBA-i bio 'samo profesionalac', najprije vozač ozloglašenog Josipa Perkovića, a potom godinama, operativac osječke UDBA-e koja je provodila strahovit teror na tom području? Dakle, čovjek Josipa Perkovića imenovan je na čelno mjesto koje bi trebalo iskazati sućut žrtvama OZN-e i UDB-e. Kakve li ironije!
Prošli tjedan je za predsjednika Povjerenstva za poraće izabran ministar branitelja Predrag Fred Matić, a za njegova zamjenika pukovnik Ivan Grujić, inače drugi čovjek Fredova Ministarstva. Povjerenstvo, čiji je zadatak razgovor sa svjedocima, obiteljima žrtava koje raspolažu određenim saznanjima u cilju utvrđivanja lokacija ubijenih hrvatskih vojnika i civila krajem, i neposredno nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata, a potom ekshumacija i dostojno obilježavanje tih grobišta, kao i zasad neidentificiranih lokacija na kojima su pokopane žrtve udbaških zločina (od likvidacija OZNE, UDBA-e, Službe državne sigurnosti pa do žrtava Golog otoka) ima glavnog 'operativca' koji bi to trebao realizirati – pukovnika Ivana Grujića.
Tko je pukovnik Grujić?
No, kao i sve ostalo krivo u Hrvatskoj, tako je i njegovo imenovanje na čelnu funkciju glavnog operativca Povjerenstva. Pitamo se kako će pukovnik Grujić, bivši djelatnik osječke UDBA-e, imati hrabrosti pogledati u oči i razgovarati sa obiteljima žrtava čije grobove treba locirati i ekshumirati? Kako će isti taj Grujić, gledati u oči djeci žrtava udbaških zločina i objasniti da je on u UDBA-i bio 'samo profesionalac' , najprije vozač ozloglašenog Josipa Perkovića, a potom godinama, operativac osječke UDBA-e koja je provodila strahovit teror na tom području? Raspolažemo, naime, podacima da je Grujić bio osobni vozač Josipa Perkovića koji ga je 1. svibnja 1992. prilikom osnivanja SIS-a, zajedno sa Zoranom Gaćinom, povukao u Zagreb. Dakle, čovjek Josipa Perkovića imenovan je na čelno mjesto koje bi trebalo iskazati sućut žrtvama OZNA-e i UDBA-e. Kakve li ironije! Grujić je ovime, od Udbaša transformiran u humanitarca. Osim toga, apsurdno je i da je ovo Povjerenstvo stavljeno pod ingerenciju Ministarstva branitelja jer kakve ono ima veze sa zločinima iz doba komunizma?
Drugi čin hrvatske komedije
Navedeno Povjerenstvo za poraće prije se zvalo Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, i na njegovu čelu bio je Andrija Hebrang. Imenovanje mlađeg Hebranga na ovu funkciju jednako je neumjesno kao da je umjesto sadašnje Nataše Jovičić, upraviteljice Spomen područja Jasenovac, na to mjesto imenovan sin Dinka Šakića ili recimo, Andrije Artukovića! Naime, otac HDZ-ovca Andrije Hebranga bio je 'produžena ruka' Josipa Broza kao ideološki začetnik nastanka Bleiburga i Križnih puteva. Tako je, Hebrang stariji još 1944. godine svim partizanima i komunistima objasnio tko su im ratni i poslijeratni neprijatelji te koga treba likvidirati. U knjizi 'Izdajice položite oružje inače ćete biti uništeni' Hebrang optužuje mačekovce (HSS-ovce), Domobrane i neke svećeničke krugove da su izdajice te im poručuje da je ' oslobodilački pokret dosad pomrsio sve račune fašističkih osvajača, ustaša i mačekovaca'. 'A s njima ćemo mi brzo izaći na kraj', završava Hebrang. Da su se ove Hebrangove riječi obistinile navodi se i zapisniku sa sastanka samog vrha Partije 1945. godine u Zagrebu kojim dnevno.hr raspolaže. Na sastanku su bili 'drugovi' Jakov Blažević, drug Vicko (pretpostavlja se da je riječ o Vicku Krstuloviću) te drugovi Stevo, Rade, Mićo, Vlado i ostali. Konstatirano je da su kod Županje partizani ubili 23 HSS-ovca. 'Vojnici naše Armije prilikom prolaska kroz Slavoniju napravili su čitav niz grešaka i nepravilnosti. U selu Čika Tune (Kotar Županja) pobijeno je 23 HSS-ovca', izvijestio je članove Partije drug Rade. Ubijeni su isključivo zbog pripadnosti Hrvatskoj seljačkoj stranci, a ne kao ustaški zločinci, jer se u nastavku zapisnika navodi kako je potrebno 'više rada s HSS-ovcima'.
Nobilo preko oca povezan s udbaškim tajnama?
I kao šećer na kraju - jedina ozbiljna optužba u modernoj Hrvatskoj koja je bila podignuta protiv nalogodavca i počinitelja partizanskih ratnih zločina ona protiv Josip Boljkovca, neslavno je propala zahvaljujući Boljkovčevom odvjetniku Anti Nobilu. On uzgred rečeno, sada zastupa Josipa Perkovića oko optužbe za ubojstva hrvatskih političkih emigranata. Ostaje vidjeti hoće li, kao i u slučaju Boljkovac i slučaj Perković doživjeti krah zahvaljujući Nobilu.
Odgovor moguće leži u tome da sam Anto Nobilo raspolaže mračnim udbaškim tajnama, a ne izvanrednim odvjetničkim vještinama, jer je Nobilov otac bio visokorangirani djelatnik Udbe u Karlovcu što je upravo poveznica i prema Boljkovcu i prema Perkoviću.
Zadar, 25. kolovoza 2013. godine
Nema komentara:
Objavi komentar